Vrhnje za kuhanje

U mojem učenju kuhanja ni danas nema baš nečeg novog. I dalje svoju prehranu nastojim bazirati na povrću, varivima i slično. Mada sam i dalje u nekoj krizi što i kako jesti. Te pokušati si pripremati neka nova jela od povrća. Ali nemam baš inspiracije. Ali nekoliko godina sam se sjetio jedne namirnice koju dugo nisam koristio. Zapravo nisam je koristio još nikada od kada sam pokušavam kuhati. Radi se o vrhnju za kuhanje. Kojeg su koristili i moji pokojni roditelji kod kuhanja nekih jela. Te sam se odvažio i nabavio si nekoliko pakiranja. Te sam ih iskoristio kod prvih priprema nekih variva.

I dalje pomalo baziram svoju prehranu na varivima od povrća. I dalje eksperimentiram sa raznim kombinacijama povrća. I koje na kraju ispadnu dosta dobro. Meni ukusna jela u kojima uživam. I moram priznati da sam zavolio pripremati ta jela, te ih konzumirati za ručak i ostale obroke. I uglavnom si ih pojedem bez mesa. A i primijetio sam da korištenje začina poput goveđe kocke, vegete, papra i paprike puno znači u pripremi. I u sklopu kojih se nalaze još pokoji začin, koji mi daju jelu odlični okus. I koji dodatno mi čine jelo ukusnim.

Kako sam se dosta zasitio dovršavanje jela sa zaprškom od preprženog brašna na ulju sa dodatkom mljevene paprike, počeo sam tražiti nešto drugo sa čime bih dovršavao to kuhanje variva. I sjetio sam se da postoji nešto što se zove „vrhnje za kuhanje”. I to vrhnje nisam već dugo godina okusio. Još od kada su moji roditelji znali koristiti to vrhnje u pripremi jela, a od toga je prošlo nekih 15 i više godina. Te sam si znao nabaviti nekoliko tih pakiranja vrhnja. I pripremio si sa njime neka variva. Jer vikendom si znam pripremiti nekoliko variva, koje onda konzumiram tijekom tjedna. Jer tada baš i nemam vremena za kuhanje. Ali se nadam da će se to s vremenom popraviti.

A to vrhnje za kuhanje sam pripremio tako da sam u šalici ga malo zamutio sa malo brašna i dodao ga pred kraj kuhanje. Te sam dobro promiješao i pustio to varivo da se još malo prokuha sa tim vrhnjem i brašnom. I moram priznati da je to vrhnje dosta mi obogatilo ta variva. Još posebno su mi ta variva bila valjda ukusnija i zbog toga što to vrhnje godinama nisam koristio i konzumirao. Tako da ću u idućim pripremama tih variva nastaviti koristiti to vrhnje. Dok ga se ne zasitim. Jer mi se je svidjelo. Također ću pokušati da istražim kako to vrhnje koristiti i u pripremi i nekih drugih jela. Poput pripreme riže i ječma kao priloga kada ću si priuštiti pileće meso ili slično. Jer koliko vidim, primjena tog vrhnja je široka i raznolika. I stoga ću morati to iskoristiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Mahune sa mrkvom i krumpirom

I dalje se volim baviti kuhanjem. I dalje nastojim bazirati svoju prehranu na bazi variva od povrća. Te pomalo eksperimentirao u kuhanju tih variva i iskušavanju nekih novih kombinacija variva. Traženju novih kombinacija variva. I moram priznati da u pripremi tih variva ima dosta veliki izbor kombinacija sa tim povrćem. Te da pruža puno oblika okusa, koje je riječima teško opisati. Pomalo sam ostao iznenađeni koliko puno tih kombinacija postoje, a o okusima da na pričam. Jedino mi je problem u vremenu, koje mi ne dozvoljava da se više posvećujem tom istraživanju.

Da, tih dana i tjedana ostao sam dosta iznenađeni koliko kombinacija variva se može napraviti od tog povrća. Te koliko predivnih okusa ima u tim varivima. Posebno su mi fina i odlična svježe pripremljena variva. Posebno ako još pogodim i pravi omjer začina. Trenutno sam posvećen na pripremi variva samo na povrću bez mesa. Nisam meso odbacio i odrekao ga se. Samo sam ga smanjio na najmanje koliko sam mogao. I priuštim si ga u posebnim prilikama i kada sam ponuđen. Za sada si samo piletinu i neke ribe priuštim privatno. Ribe su uglavnom za sada iz onih konzervi, jer još nisam otkrio kako ribu pripremiti kuhanjem, a ne samo pečenjem. Dok piletinu si za sada sam skuham u malo slanoj vodi. I koja je ukusna. I volim uživati u tako pripremljenoj piletini.

Ali i ovom tekstu ne želim sada pisati toliko o mesu, već o jednoj kombinaciji koju sam si pripremio nedavno. A radi se o zelenim mahunama, mrkvi, krumpiru i ječmenoj kaši. Nedavno sam si nabavio u jednoj trgovini pakiranje zelenih mahuna u količini od skoro nekih pola kile. Te sam si još nabavio i dvije mrkve, krumpira i ječma. I to sam sve pripremio kao varivo. Dva komada krumpira sam ogulio i narezao, te nakon toga očistio od prljavštine te dvije mrkve. I sve to narezao i ubacio u lonac zagrijane vruće vode. I dodao još to pakiranje zelenih mahuna i dvije jušne žlice ječmene kaše. I dodao začine poput vegete i goveđe kocke. I kod zaprške nešto ljute paprike. I to sve pustio da se prokuha. A pri kraju napravio sam zapršku od brašna u koju sam dodaj i tu ljutu mljevenu papriku. Te pustio još nekoliko minuta da se sve prokuha. I nakon što sam probao to varivo, moram priznati da sam bio dosta zadovoljan, jer ispalo je ukusno. Posebno sam uživao u tako svježe pripremljenom varivu. Koje je imalo nekako posebno fini okus.

Najbolje mi prijaju svježe pripremljena variva. I tada uživam u njima najviše. A kasnije malo gube na okusu, ali su i dalje ukusna da mogu uživati u njima. Kako sam živim, na žalost nemam sa kime podijeliti to varivo. Pa sam prisiljeni to varivo jesti nekoliko dana. Ili spremiti u neke porcije po nekim posudama. Pa ostaviti u zamrzivaču i onda vaditi kada si poželim pojesti to varivo. Što baš nije najbolja opcija. Ali na žalost drugačije mi ne ide.

Na žalost, do nedavno preko tjedna privatne i poslovne obaveze mi nisu dopuštale da si kuham onoliko koliko bih želio. Ali ponekad sam uspio pronaći toliko vremena da si skuham nešto ili pripremim. Tako da bih morao da poradim na tome da si ubuduće nađem više vremena za to. I nekako si bolje organizirati slobodno vrijeme, da bih se mogao posvetiti kuhanju onoliko koliko bih želio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 12. dio

Nakon dužeg vremena došao sam ponovo u razdoblje kada se ne mogu baviti kulinarstvom onako kako bih želio. A i u razdoblje kada ne znam što bih si pripremio nešto za jelo. I čime bih se hranio, pojeo si nešto. Dijelom zbog financija, a dijelom zbog neke depresije ili što li već. Jer, barem u mojem slučaju, sve to pomalo utječe na moju prehranu. Te mi je zbog toga, vjerojatno, prehrana postala monotona. Što nije dobro.

Da, na žalost ponovo mi je došlo razdoblje u kojem zbog nekih razloga ne znam što bih kuhao. I prehrana mi je postala monotona zbog toga. Jednim dijelom zbog financijskih razloga, jednim dijelom zbog zalaska u neku depresiju, jednim dijelom zbog nekih obaveza koje mi ne daju da se posvetim kulinarstvu onako kako bih želio. Tako da sam dosta zapustio to kulinarstvo. Ali polako se nekako pokušavam otrgnuti tim nekim stvarima. I posvetiti se kulinarstvu onako kako bih želio.

I dalje nastojim da baziram prehranu na varivima. Nekako mi se je ječmena kaša u zadnje vrijeme dosta uvukla u prehranu. I nekako je pokušavam je kombiniram sa rižom, krumpirom i nekim povrćem. Ovih ću dana pokušati tu ječmenu kašu da pripremim sa nekim zelenim mahunama. Zelenim mahunama koje su mi nekako posebno ukusne. I nakon dužeg vremena sam si ih nabavio neki dan. I sada samo čekam da si ih pripremim jedan dan kada uhvatim malo vremena.

Nedavno sam si pripremio i neku kinesku mješavinu povrća kao varivo. Nekako mi je to odlična kombinacija, u kojoj se nalazi nekoliko vrsta povrća. U nekoj kombinaciji koja po mojem mišljenju nije uobičajena za naše krajeve. Ali to ne mora biti prepreka da se ne priprema u nekom obliku jela i uživa u ovoj kombinaciji povrća. Povrće je i inače odlično za zdravlje. U u tom povrću nastojim uživati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 11. dio

U prošlosti nisam redovito pisao neki tekst za blog. Jednostavno su mi mnoge obaveze i brige nisu dozvolile da napišem neki tekst za ovaj blog. Ali to ne znači da nisam razmišljao o blogu i o čemu da pišem i kako dalje. Ali tih sam dana uspio da pronašao toliko vremena da napišem nekoliko riječi za taj blog. Jer moje bavljenje kulinarstvom i učenjem kuhanja se ipak polako nastavljalo dalje.

Moje učenje kulinarstva se nastavljalo dalje. Ali dosta je ovisilo o financijama, te privatnim i poslovnim obavezama. Te se nadam da će se uskoro nešto popraviti na bolje po tom pitanju. Da i dalje se mogu učiti bolje kuhati, a i neka nova jela si pripravljati. I dalje svoju prehranu nastojim bazirati ponajprije na raznim varivima. Te eksperimentiram u njihovoj pripremi. I ponekad mi uspio sasvim odlično, a nekad pomalo zeznem stvar pa ispadne nekako jestivo. Ali uglavnom i dalje sam posvećen tom učenju kuhanja. Jer ipak je to lijepa aktivnost u slobodno vrijeme. I to čovjeka može da ispuni.

Zadnjih nekoliko tjedana sam se prisjetio jednog jela kojeg su moji roditelji znali pripremati dok su bili živi. Ali se ne mogu sjetiti koje je ime nosi to jelo i kako bih ga nazvao. A radi se o mješavini sira, sardina, luka i nekih začina. Znam si kupiti u nekoj trgovini manje pakiranje nekog zrnatog sira (ili sličnog), te glavicu luka, konzervu sardina u slanoj otopini. A ponekad i malo nekog kiselog vrhnja. Luk se očisti i nareže na kockice. Te se sve te namirnice stave u neku posudu, dovoljno veliku da stane sve u nju. Te se po želji doda papar, vegeta i mljevena paprika. Sol ne dodajem, jer tu slanu otopinu zajedno izlijem u tu posudu. I sve pomiješam. I jelo je gotovo. I to se može pojesti za doručak ili večeru, kao neki namaz na kruhu ili drugačije. Kako vas je želja.

Zadnjih nekoliko dana i tjedana pomalo imam dileme oko toga što konzumirati za obroke. Te ponovo razmišljam kako da promijenim malo svoju prehranu. A i da je obogatim s obzirom na trenutnu financijsku situaciju. A i ovo divljanje cijena hrane i ostalih prehrambenih artikala. Jer stvarno je divljanje cijena hrane i ostalog prevršilo mjeru. Kao i većina vas, i ja muku mučim sa svime time. Te svakodnevno važem svaku sitnicu i stvar oko prehrane. Što je pomalo frustrirajuće. Jer nije lako u ovoj ludnici divljanja cijena hrane brinuti se oko prehranjivanja i inih stvari koje su vezane uz to prehranjivanje.

I ovaj tekst sam reciklirao sa jednog prijašnjeg bloga. I malo ga prepravio da mogu ga objaviti na ovom blogu. Prehrana se današnjih dana i mjeseci nije puno promijenila. Ovi tekstovi i danas vrijede. Sve što sam pisao u ovim tekstovima o kulinarstvu vrijedi i danas. Pa koristim ih i u ovom blogu. Jer i dalje još uvijek se tražim o čemu da pišem. Mada se je kroz ovih nekoliko mjeseci već definiralo o čemu da pišem. te se nadam da ću nastaviti u ovom smjeru.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 10. dio

I dalje sam se bavio učenjem kuhanja dalje, koliko mi to financije i slobodno vrijeme dozvoljavale. Također i usput sam se učim kako se prehranjivati i što jesti u zadanim financijskim okvirima. Jer plača je bila mala i trebao si biti pravi umjetnik kako se sa njom prehraniti. Posebno u ovo doba drastičnog poskupljenja hrane koje je zavladalo zadnjih godina. A da ne pišem i o tome kako je proizvodnja hrane dosta podbacila sve ove godine zbog vremenskih prilika i neprilika.

Na žalost, kako sam radio za minimalnu plaću imao sam dosta problema kako se hraniti i prehraniti. A i baviti se sa tim svojim hobijem kuhanja. Uz onakvu nisku plaču i drastična poskupljenja trebao si biti pravi umjetnik kako se prehraniti i hraniti. Ali sam ipak i dalje pokušavao učiti kako si pripremiti neki obrok. I tražim neke ideje u svemu tome. Naravno u skladu sa financijskim mogućnostima. Nisu to bila neka vrhunska jela, već neka skromna. Ali jestiva i koja mi pomažu da budem sit.

Nekako dosta primjećujem u zadnje vrijeme da ova prehrana na bazi variva mi pomaže u održavanju tjelesne težine. Pa sam čak počeo i da gubim na težini. Što je s jedne strane dobro, jer zbog preboljenog srčanog infarkta moram smršaviti. I uspio sam dosta kila nekako izgubiti. Ali pomalo me drži strah da mi se ne pojavi onaj neki jo jo efekt. Ili kako se već to naziva. A mislim na to da mi se ne vrati težina ako počnem malo bolje da se hranim. Ali ipak, drago mi je da sam uspio da izgubim kilograme. A i što uživam dosta u tim varivima. Jer ako se istinski dobro pripreme mogu da stvarno budu odlična jela u kojim se može uživati.

Zavolio sam variva zadnjih godina. I nikako da ih se zasitim. Tako da si kroz vikend znam pripremiti neki oblik variva, u kojem onda znam uživati kroz tjedan. Samo ne znam koliko je pametno da toliko dana uzastopce jedem jedno te isto varivo. A opet i koliko je pametno da si to varivo rasporedim ma porcije i zamrznem. I da ih onda vadim kada si ga poželim pojesti.

Jednog vikenda sam si pripremio varivo od smrznute carske mješavine, u koje sam dodao nešto riže i ječmene kaše. Ječmene kaše koje se nisam mogao nikako zasititi. Pa je u većinu variva dodajem. A pripremio sam to varivo tako da sam si u nekoj trgovini nabavio smrznutu carsku mješavinu u količini od nekih 400 grama. Te sam ju skuha sa nekoliko žlica te ječmene kaše i riže. I dodao sam naravno i jednu goveđu kocku, te nešto vegete, soli i papra. Te sam napravio zapršku koju sam prepržio na ulju i dodao u nju malo crvene mljevene paprike. I tako sam dovršio to kuhanje. I moram priznati da je ispala dosta odlična kombinacija. I uživam u tom predivnom varivu, uz kojeg si znam pojesti i ponešto nekog tvrdog sira. Slobodno i vi pokušate ovu kombinaciju, koju možete prilagoditi svom ukusu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 9#

I dalje nisam imao baš vremena da se bavim kulinarstvom onoliko koliko i bih želio, a i onako kako bih želio. Obaveze prema poslu, a i neke osobne obaveze mi nisu dozvoljavale da se tome u potpunosti posvetim onoliko i koliko bih želio. Ali ipak nalazio sam toliko vremena da si pripremim nešto za ručak ili sličan obrok. I na to se svodilo. A i u zadnje vrijeme dosta bavljenje tim hobijem iziskuje sve veće financijske obaveze. Ali nadam se da će se to jednog dana sve ispraviti.

Da, na žalost, i dalje se nisam posvećivao učenju kuhanja i kulinarstvom onoliko koliko bih želio. Ipak, to mi je prvenstveno hobi i svodi se na pripremu ručka za iduće dane. A i zbog nekih financijskih problema sve se je svelo na pripravu ručka na ono osnovno. Tek toliko da imam si što pojesti za ručak idućih dana. Ali nadam se da ću uskoro i to nekako ponovo vratiti u neku normalu. Jer kuhanje je nešto predivno čime se čovjek može baviti u svoje slobodno vrijeme.

Ipak, kulinarstvo mi je tek hobi, kojim se nastojim baviti što je bolje moguće, u trenutnim okolnostima u kojim se nalazim. Kuhanje me opušta i pomaže da se malo odmorim od svega. I pomalo me ispunjava u životu. Jer ima nešto u tom kuhanju i pripremi namirnica za jelo što čovjeka može ispuniti i smiriti. Posebno ako se sa ljubavi posveti toj pripremi nekog jela. A da ne pišem koliko ukusno može biti jelo koje si sami pripremimo. Još ako uspijemo neke od tih namirnica i sami uzgojiti, okus je još ljepši i ukusniji.

Tih dana sam si uspio nabaviti neke smrznuta zelene mahune. I moram priznati da su mi te mahune nekako posebno ukusnije. Ne znam zašto, kao da u njima ima nešto posebno. Naravno pripremio sam si ih kao varivo, u koje sam osim tih mahuna (oko 400 grama) dodao tri manja krumpira, te nešto ječmene kaše i riže. Od začina sam koristio vegetu, nešto soli i papra, te mljevene crvene paprike. A i dodao sam jednu goveđu kocku. I lagano ih kuhao oko 45 minuta. Te sam pri kraju napravio zapršku u koju sam dodao tu mljevenu crvenu papriku. I sve to još pustio nekoliko minuta da se prokuha. I ispali je odličnog okusa. I do sada mi je ovakvo varivo najbolje ispalo. Baš zbog tog okusa, koje me je oduševilo.

Dok sam si za vikend pripremao samo ječmenu kašu, uz koju sam si pojeo neku konzervu ribica sa nekim povrćem i nešto cikle. I to me je isto dosta zasitilo. I bila je odlična kombinacija. Nakon dužeg vremena sam morao pojesti malo nekog mesa. Odluka je pala na te neke ribice, koje su dosta zdrave, makar su bile iz konzerve. Naravno zdrave koliko mogu biti, s obzirom koliko nam je okoliš zagađen. Ribe su odličan izbor za jelo. I ne treba ih izbjegavati.

Nekako zadnjih dana dosta jedem monotonu hranu. I to bi mi moglo stvarati neke zdravstvene probleme. Nije baš dobro imati neku monotonu prehranu. Jer nam to može stvoriti neke probleme. Naravno, to je samo moje skromno mišljenje. Jer prehrana nam mora biti raznolika, koliko god je to moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Poriluk varivo

Jednom prilikom sam se odvažio na pripremu poriluka. Pošto ga tada dugo nisam imao na meniju, a kako nisam znao što bih si skuhao za ručak, odlučio sam si ga nabaviti i skuhati. I koliko se sjećam za prvi pokušaj je ispao nekako dobro i jestivo. I osjećao se njegov okus u varivu. I moram priznati da sam uživao u prvom tanjuru kojeg sam probao. Te idućih dana uživao u tom poriluku nakon dužeg vremena.

Gotovo se i ne sjećam kada sam uopće kuhao varivo od poriluka. Kako tih dana nisam znao što bih si skuhao za ručak, a kako poriluk nisam već dugo si pojeo za ručak, odlučio sam si nabaviti jedan komad i pokušati si ga spremiti za ručak. Naravno kao varivo. Jer sam još u fazi učenja i pripremanja variva. Te konzumiranju variva za ručak. Nakon srčanog infarkta, nekako sam se najviše prebacio na pripremu variva. Jer prema preporuci doktora izbjegavam masnoću.

Za pripremu ovog variva sam koristio jedan poriluk, tri komada krumpira, i tri manje žlice ječmene kaše. Od začina sam koristio vegetu, papar, nešto soli i mljevene paprike. Te sam dodao još goveđu kocku. Poriluk sam očistio od prljavih dijelova stabljike i narezao za na što sitnije komade koliko sam mogao. Pokušavajući iskoristiti što više njegovih dijelova. Te sam nakon toga ogulio krumpir od kore i isto ga narezao. I sve to ubacio u lonac sa vodom. Te sam dodao još malo ječmene kaše. Te nešto soli, papra, vegete i goveđe kocke. I pustio sam da se sve to prokuha oko 40 minuta. Te sam nakon toga napravio zapršku od pšeničnog brašna, i pri kraju sam dodao malo mljevene crvene paprike. I tu zapršku sam dodao u to varivo. I pustio sam još nekih 10 minuta da se prokuha i sljubi.

Nakon što se je sve to skuhalo, pojeo sam si malo tog variva za ručak. I moram priznati da je dosta dobro ispalo za prvi puta. Pošto poriluk već dugo nisam kuhao i ne sjećam se kada sam ga zadnji puta pripremao i jeo, dobro mi je ispalo i zadovoljan sam. Ali ipak ću morati da još poradim na toj pripremi poriluka. Bilo kao varivo, bilo na koji drugi način. Jer poriluk je ukusna biljka koju se isplati imati na meniju.

Poriluk je dvogodišnja zeljasta biljka, visoka do 85 cm. Lukovica je duguljasta, bez oštrog mirisa. Listovi su duguljasto-lancetasti, a plod krupan i okrugao. Poriluk je srodan češnjaku, luku i vlascu. Upotrebljava se u kulinarstvu kao dodatak jelu, a i kao začin. Kod mene, u mojoj obitelji, se je najviše konzumirao u varivu. Od kada me pamćenje služi jeli smo ga za ručak kao varivo sa krumpirom. Ja sam se odvažio da ga malo promijenim i dodao sam u varivo i malo ječmene kaše. Ječmene kaše koju se nikako ne mogu zasititi. Ovaj poriluk koji sam si nabavio ima onaj svoj specifičan okus. Kakvog se sjećam iz mladosti. A nabavljen je u jednom trgovačkom centru. Nemam baš običaj kupovati povrće u trgovačkim centrima, ali ovaj puta sam napravio iznimku. Jer tko zna od kuda ti trgovački lanci nabavljaju sve te silne namirnice.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Carska mješavina

Moje učenje kuhanja variva ide polako dalje. Nekako sam zadnjih godina se prebacio na prehranu varivima. Dok meso jedva da konzumiram. Ali ga nisam izbacio iz prehrane. Jednom prilikom sam si priuštio pomalo čudnu kombinaciju, ječmenu kašu i ribice iz konzerve sa nekim povrćem koju zovu carska mješavina. Naime, već mjesecima, a možda i duže, nastojim bazirati svoj jelovnik na bazi povrća. A i dosta na proizvodnima od mlijeka.

I dalje se polako i pomalo učim nekim novim pripremama jela od variva koja si polako jedem za ručak. I ponekad uz to varivo si pojedem neki sir, sa dosta kruha. Što baš i nije neka normala ili kako bih već nazvao sve to. Jer samo varivo je nekako preslabo jelo. Pa si ubrzo nakon toga ponovo gladan. A opet variva od povrća su dosta zdrava. Povrće je dobro za zdravlje, zbog bogatstva vitaminima, mineralima i čime sve ne. Pa je povrće zbog toga dobro jesti. Nekako sam mišljenja da je bolje te vitamine, minerale i ostalih dobrih sličnih tvari bolje tako unositi u organizam, nego li nekim tabletama i čime li već.

Tih dana sam si uspio nabaviti carsku mješavinu. U koju je umiješana brokula, mrkva i karfiola. Odlučio sam se na tu mješavinu iz razloga što brokulu i karfiolu već dugo nisam imao za obrok. Mada je ta mješavina dosta skupa, ali vrijedna je svake lipe. Te sam si to pripremio kao varivo sa nešto graha, slanutka i ječmene kaše. Možda tu kašu i previše konzumiram, ali nekako se je ne mogu zasititi.

Za ovo varivo sam si nabavio pakiranje od 450 grama smrznute carske mješavine, te manju konzervu graha i slanutka. Dok sam ječmenu kašu imao kod kuće. I to sve sam ubacio u lonac, dodavši tri jušne žlice ječma, pored malo prije navedene količine povrća. I dodao sam goveđu kocku, te dvije čajne žlice vegete, te nešto soli i papra. I pustio sam da se to prokuha oko 40 minuta. Te sam nakon toga napravio zapršku od brašna i malo mljevene crvene paprike. I nakon što sam dodao tu zapršku u varivo, pustio sam još jedno 5 do 10 minuta da se lagano kuha. I varivo je bilo spremno za konzumiranje. Nešto sam si polako pojeo za ručak kada sam se vratio sa posla, a nešto spremio u duboko smrzavanje. Da mi stoji za dane kada si ne ću drugo uspjeti pripremiti. A vi si možete količinu prilagoditi svojim potrebama.

Dok sam se kasnije odlučio pripremiti ječmenu kašu sa ribicama sa povrćem iz konzerve. I za salatu jedan paradajz. Ječmenu kašu sam kuhao poput riže, dodavši samo nešto malo vegete, papra i mljevene crvene paprike. I kada je sva voda isparila iz lonca u kojem sam kuhao, bilo je spremno za objed. A količinu ječma koju sam iskoristio bila je tri jušne žlice. Te si uz taj ječam pojeo sa onim ribicama i jednim paradajzom. I bio je zasitan ručak. Koji me je dugo držao sitim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Grašak sa mrkvom i krumpirom

Jednom prilikom prije nekoliko godina sam si napravio neko novo varivo. To je bio neki moj novi eksperiment u varivima. Jer još uvijek se učim kuhati ta variva. I zadnjih godina sam se prebacio u prehrani na variva od povrća. Naravno, nisam izbacio iz prehrane meso, niti sam prešao u vegetarijance. Već zbog zdravlja i zdravstvenih razloga odlučio sam da si prehranu što više baziram na povrću, varivima i sličnim jelima.

I dalje sam na varivima, mada i dalje konzumiram meso. Ponajviše ribu i piletinu koju si skuham ili spečem na tavi. A ribe konzumiran najviše ih konzerve, jer još uvijek nisam našao načina da si pripremim ribu na drugačiji način, osim pečenja u tavi na ulju onu već paniranu pripremljenu ribu. Zapravo, niti sam tražio neke recepte kako da ribu drugačije pripremim.

I tako sam se jednom prilikom odvažio na pripremu novog variva. U trgovini sam si kupio smrznutu mješavinu graška i mrkve od nekih 450 grama. Te sam tu mješavinu skuhao sa dva manja mlada krumpira i tri jušne žlice ječmene kaše. Te sam u to varivo dodao goveđu kocku, dvije manje žlice vegete, malo soli i papra. Kada se je varivo skuhalo, nakon otprilike pola sata do 40 minuta, i povrće malo omekšalo, dodao sam zapršku u varivo sa nešto mljevene paprike koju sam isto prepržio sa brašnom. I pustio još jedno desetak ili više minuta da se za zaprška prokuha sa povrćem. A zapršku sam napravio od malo veće tri jušne žlice brašna i jednu čajnu žličicu mljevene crvene paprike.

I moram priznati da mi je ovaj puta varivo ispalo puno bolje. Sam grašak, mrkva, krumpir i ječam daju svoj okus na svoj način. A ispalo mi je bolje od prijašnjih variva i zbog toga što sam dodao i malo soli. Soli, koju u prijašnjim varivima nisam baš dodavao. Jer nastojim sol jesti što manje, zbog toga što previše soli može da izazove povišeni tlak. A ja već imam problema sa tlakom i srcem. Pa zbog toga izbjegavam da konzumiram soli. Mada je i dalje u mojem jelovniku.

Od kojeg proizvođača će te kupiti tu smrznutu mješavinu graška i mrkve sami odlučiti prema svojim mogućnostima i željama. Naravno možete kupiti i pojedinačno to povrće koje nije smrznuto, pa tako pripremiti sa krumpirom i ječmom to varivo. A količinu svega možete prilagoditi svojim potrebama i željama. A i začine koristiti po želji. Ja sam ovaj puta pripremio na ovaj način ovo varivo. A kako će biti idući puta, vidjet ču.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo – grah sa zeljem

Jedno od namirnica koje volim si pripremiti u zimskim mjesecima za ručak jest kiselo zelje. Uglavnom kao neki oblik variva (ako se tako smijem izraziti). I to obično u varijacijama sa grahom ili čisto zelje sa kobasicom ili nekako slično. Koje najviše volim kupiti kod jedne prodavačice na tržnici. Jer baš ne volim ovo kupovno u trgovini.

Kiselo zelje nastaje kiseljenjem običnog zelja koje nastaje kroz fermentaciju. Ne znam da li postoje razni recepti kako se kiseli zelje, ali osnova je ista. I u mojoj se je obitelji kiselilo zelje nekada. Koliko me sjećanje služi u neku plastičnu posudu smo naribali zelje u koje smo umetnuli očišćene cijele glavice zelja. Dodavajući papar, sol i mislim lovorov list. I sve to prelili sa vodom. Te na sve to stavili neki teret u obliku dasaka i cigli. I tako pustili da stoji zelje kod bake u podrumu neko vrijeme. Pazeći da ima dovoljno vode. Ne sjećam se koliko je tjedana tako stajalo. Ali na kraju je ispalo odlično domaće kiselo zelje u kojem smo svi uživali.

O povijesti kiseljenja zelja ne bih pisao. Jer na mreži svih mreža i u raznim knjigama postoje već mnogi podaci, pa se ne bih želio ponavljati. A ima i raznih recepata predivnih jela koja se mogu pripremiti od zelja. I koja su vjerujem ukusna. Posebno mi je najdraže varivo od zelja i graha, te sekeli gulaš. Dok ostale recepte još nisam isprobao, ali se nadam da ću jednog dana imati tu priliku.

U današnje vrijeme kiselo zelje kupujem kod jedne prodavačice na varaždinskoj tržnici. I koju poznajem već puno godina. I njezino zelje mi je najdraže i najukusnije. Kupujem to zelje kod te prodavačice jer nekako u njeno zelje imam najviše povjerenje. I koje je poput onog pravog domaćeg zelja, kojeg se sjećam iz djetinjstva i koje mi je stvarno odlično. Dok u ovo zelje koje se prodaje u raznim trgovinama i trgovačkim centrima nemam baš povjerenje, jer tko zna od kuda je zelje došlo i kako ukiseljeno i proizvedeno. Posebno nakon što sam radio u jednoj varaždinskoj zeljari i vidio kako se kiseli zelje. I moram priznati da uvjeti nisu bili baš vrhunski. Možda su u međuvremenu popravili uvjete proizvodnje, ali moje povjerenje je ostalo isto.

Najviše volim si pripremiti kiselo zelje u obliku variva. Čisto sa malo kobasice, začinjeno sa vegetom, zaprškom i mljevenom crvenom paprikom. Ili u kombinaciji sa grahom, vegetom, goveđom kockom, zaprškom i mljevenom paprikom. Sve zavisi kako me volja uhvati. Kiselo zelje ne ispirem prije kuhanja, već ga iz vrećice ubacim direktno u lonac i dobro prokuham. Jer volim malo kiselije zelje nego li ostali. A i negdje sam čitao da taj rasol je isto odličan za zdravlje i da ga je šteta baciti.

I moram priznati da uživam u tom varivu od kiselog zelja u zimi, zbog njegove kiseline. Koje dodaje neki poseban okus varivu, pogotovo još kada uspijem pogoditi pravi omjer začine, mojem uživanju u kiselom zelju nema kraja. I znam u tom jelu uživati danima nakon toga. Naravno kako živim sam, kod jednog kuhanja variva dobijem veću količinu variva. Pa imam običaj da prvi dan si pojedem koliko mogu i želim taj dan pojesti. Dok ostalo znam si raspodijeliti u neke posudice na porcije i ostaviti u ledenici. Te kada poželim izvadim tu posudicu i ugrijem ju i pojedem za ručak. Ponekad i to stajanje kiselog zelja na taj način dodaje varivu dodatni okus. Posebno sarmi. Naravno to je samo moje mišljenje i iskustvo. Što ne mora biti i vama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑