Grašak sa mrkvom i krumpirom

Jednom prilikom prije nekoliko godina sam si napravio neko novo varivo. To je bio neki moj novi eksperiment u varivima. Jer još uvijek se učim kuhati ta variva. I zadnjih godina sam se prebacio u prehrani na variva od povrća. Naravno, nisam izbacio iz prehrane meso, niti sam prešao u vegetarijance. Već zbog zdravlja i zdravstvenih razloga odlučio sam da si prehranu što više baziram na povrću, varivima i sličnim jelima.

I dalje sam na varivima, mada i dalje konzumiram meso. Ponajviše ribu i piletinu koju si skuham ili spečem na tavi. A ribe konzumiran najviše ih konzerve, jer još uvijek nisam našao načina da si pripremim ribu na drugačiji način, osim pečenja u tavi na ulju onu već paniranu pripremljenu ribu. Zapravo, niti sam tražio neke recepte kako da ribu drugačije pripremim.

I tako sam se jednom prilikom odvažio na pripremu novog variva. U trgovini sam si kupio smrznutu mješavinu graška i mrkve od nekih 450 grama. Te sam tu mješavinu skuhao sa dva manja mlada krumpira i tri jušne žlice ječmene kaše. Te sam u to varivo dodao goveđu kocku, dvije manje žlice vegete, malo soli i papra. Kada se je varivo skuhalo, nakon otprilike pola sata do 40 minuta, i povrće malo omekšalo, dodao sam zapršku u varivo sa nešto mljevene paprike koju sam isto prepržio sa brašnom. I pustio još jedno desetak ili više minuta da se za zaprška prokuha sa povrćem. A zapršku sam napravio od malo veće tri jušne žlice brašna i jednu čajnu žličicu mljevene crvene paprike.

I moram priznati da mi je ovaj puta varivo ispalo puno bolje. Sam grašak, mrkva, krumpir i ječam daju svoj okus na svoj način. A ispalo mi je bolje od prijašnjih variva i zbog toga što sam dodao i malo soli. Soli, koju u prijašnjim varivima nisam baš dodavao. Jer nastojim sol jesti što manje, zbog toga što previše soli može da izazove povišeni tlak. A ja već imam problema sa tlakom i srcem. Pa zbog toga izbjegavam da konzumiram soli. Mada je i dalje u mojem jelovniku.

Od kojeg proizvođača će te kupiti tu smrznutu mješavinu graška i mrkve sami odlučiti prema svojim mogućnostima i željama. Naravno možete kupiti i pojedinačno to povrće koje nije smrznuto, pa tako pripremiti sa krumpirom i ječmom to varivo. A količinu svega možete prilagoditi svojim potrebama i željama. A i začine koristiti po želji. Ja sam ovaj puta pripremio na ovaj način ovo varivo. A kako će biti idući puta, vidjet ču.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo – grah sa zeljem

Jedno od namirnica koje volim si pripremiti u zimskim mjesecima za ručak jest kiselo zelje. Uglavnom kao neki oblik variva (ako se tako smijem izraziti). I to obično u varijacijama sa grahom ili čisto zelje sa kobasicom ili nekako slično. Koje najviše volim kupiti kod jedne prodavačice na tržnici. Jer baš ne volim ovo kupovno u trgovini.

Kiselo zelje nastaje kiseljenjem običnog zelja koje nastaje kroz fermentaciju. Ne znam da li postoje razni recepti kako se kiseli zelje, ali osnova je ista. I u mojoj se je obitelji kiselilo zelje nekada. Koliko me sjećanje služi u neku plastičnu posudu smo naribali zelje u koje smo umetnuli očišćene cijele glavice zelja. Dodavajući papar, sol i mislim lovorov list. I sve to prelili sa vodom. Te na sve to stavili neki teret u obliku dasaka i cigli. I tako pustili da stoji zelje kod bake u podrumu neko vrijeme. Pazeći da ima dovoljno vode. Ne sjećam se koliko je tjedana tako stajalo. Ali na kraju je ispalo odlično domaće kiselo zelje u kojem smo svi uživali.

O povijesti kiseljenja zelja ne bih pisao. Jer na mreži svih mreža i u raznim knjigama postoje već mnogi podaci, pa se ne bih želio ponavljati. A ima i raznih recepata predivnih jela koja se mogu pripremiti od zelja. I koja su vjerujem ukusna. Posebno mi je najdraže varivo od zelja i graha, te sekeli gulaš. Dok ostale recepte još nisam isprobao, ali se nadam da ću jednog dana imati tu priliku.

U današnje vrijeme kiselo zelje kupujem kod jedne prodavačice na varaždinskoj tržnici. I koju poznajem već puno godina. I njezino zelje mi je najdraže i najukusnije. Kupujem to zelje kod te prodavačice jer nekako u njeno zelje imam najviše povjerenje. I koje je poput onog pravog domaćeg zelja, kojeg se sjećam iz djetinjstva i koje mi je stvarno odlično. Dok u ovo zelje koje se prodaje u raznim trgovinama i trgovačkim centrima nemam baš povjerenje, jer tko zna od kuda je zelje došlo i kako ukiseljeno i proizvedeno. Posebno nakon što sam radio u jednoj varaždinskoj zeljari i vidio kako se kiseli zelje. I moram priznati da uvjeti nisu bili baš vrhunski. Možda su u međuvremenu popravili uvjete proizvodnje, ali moje povjerenje je ostalo isto.

Najviše volim si pripremiti kiselo zelje u obliku variva. Čisto sa malo kobasice, začinjeno sa vegetom, zaprškom i mljevenom crvenom paprikom. Ili u kombinaciji sa grahom, vegetom, goveđom kockom, zaprškom i mljevenom paprikom. Sve zavisi kako me volja uhvati. Kiselo zelje ne ispirem prije kuhanja, već ga iz vrećice ubacim direktno u lonac i dobro prokuham. Jer volim malo kiselije zelje nego li ostali. A i negdje sam čitao da taj rasol je isto odličan za zdravlje i da ga je šteta baciti.

I moram priznati da uživam u tom varivu od kiselog zelja u zimi, zbog njegove kiseline. Koje dodaje neki poseban okus varivu, pogotovo još kada uspijem pogoditi pravi omjer začine, mojem uživanju u kiselom zelju nema kraja. I znam u tom jelu uživati danima nakon toga. Naravno kako živim sam, kod jednog kuhanja variva dobijem veću količinu variva. Pa imam običaj da prvi dan si pojedem koliko mogu i želim taj dan pojesti. Dok ostalo znam si raspodijeliti u neke posudice na porcije i ostaviti u ledenici. Te kada poželim izvadim tu posudicu i ugrijem ju i pojedem za ručak. Ponekad i to stajanje kiselog zelja na taj način dodaje varivu dodatni okus. Posebno sarmi. Naravno to je samo moje mišljenje i iskustvo. Što ne mora biti i vama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑