Carska mješavina

Moje učenje kuhanja variva ide polako dalje. Nekako sam zadnjih godina se prebacio na prehranu varivima. Dok meso jedva da konzumiram. Ali ga nisam izbacio iz prehrane. Jednom prilikom sam si priuštio pomalo čudnu kombinaciju, ječmenu kašu i ribice iz konzerve sa nekim povrćem koju zovu carska mješavina. Naime, već mjesecima, a možda i duže, nastojim bazirati svoj jelovnik na bazi povrća. A i dosta na proizvodnima od mlijeka.

I dalje se polako i pomalo učim nekim novim pripremama jela od variva koja si polako jedem za ručak. I ponekad uz to varivo si pojedem neki sir, sa dosta kruha. Što baš i nije neka normala ili kako bih već nazvao sve to. Jer samo varivo je nekako preslabo jelo. Pa si ubrzo nakon toga ponovo gladan. A opet variva od povrća su dosta zdrava. Povrće je dobro za zdravlje, zbog bogatstva vitaminima, mineralima i čime sve ne. Pa je povrće zbog toga dobro jesti. Nekako sam mišljenja da je bolje te vitamine, minerale i ostalih dobrih sličnih tvari bolje tako unositi u organizam, nego li nekim tabletama i čime li već.

Tih dana sam si uspio nabaviti carsku mješavinu. U koju je umiješana brokula, mrkva i karfiola. Odlučio sam se na tu mješavinu iz razloga što brokulu i karfiolu već dugo nisam imao za obrok. Mada je ta mješavina dosta skupa, ali vrijedna je svake lipe. Te sam si to pripremio kao varivo sa nešto graha, slanutka i ječmene kaše. Možda tu kašu i previše konzumiram, ali nekako se je ne mogu zasititi.

Za ovo varivo sam si nabavio pakiranje od 450 grama smrznute carske mješavine, te manju konzervu graha i slanutka. Dok sam ječmenu kašu imao kod kuće. I to sve sam ubacio u lonac, dodavši tri jušne žlice ječma, pored malo prije navedene količine povrća. I dodao sam goveđu kocku, te dvije čajne žlice vegete, te nešto soli i papra. I pustio sam da se to prokuha oko 40 minuta. Te sam nakon toga napravio zapršku od brašna i malo mljevene crvene paprike. I nakon što sam dodao tu zapršku u varivo, pustio sam još jedno 5 do 10 minuta da se lagano kuha. I varivo je bilo spremno za konzumiranje. Nešto sam si polako pojeo za ručak kada sam se vratio sa posla, a nešto spremio u duboko smrzavanje. Da mi stoji za dane kada si ne ću drugo uspjeti pripremiti. A vi si možete količinu prilagoditi svojim potrebama.

Dok sam se kasnije odlučio pripremiti ječmenu kašu sa ribicama sa povrćem iz konzerve. I za salatu jedan paradajz. Ječmenu kašu sam kuhao poput riže, dodavši samo nešto malo vegete, papra i mljevene crvene paprike. I kada je sva voda isparila iz lonca u kojem sam kuhao, bilo je spremno za objed. A količinu ječma koju sam iskoristio bila je tri jušne žlice. Te si uz taj ječam pojeo sa onim ribicama i jednim paradajzom. I bio je zasitan ručak. Koji me je dugo držao sitim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Grašak sa mrkvom i krumpirom

Jednom prilikom prije nekoliko godina sam si napravio neko novo varivo. To je bio neki moj novi eksperiment u varivima. Jer još uvijek se učim kuhati ta variva. I zadnjih godina sam se prebacio u prehrani na variva od povrća. Naravno, nisam izbacio iz prehrane meso, niti sam prešao u vegetarijance. Već zbog zdravlja i zdravstvenih razloga odlučio sam da si prehranu što više baziram na povrću, varivima i sličnim jelima.

I dalje sam na varivima, mada i dalje konzumiram meso. Ponajviše ribu i piletinu koju si skuham ili spečem na tavi. A ribe konzumiran najviše ih konzerve, jer još uvijek nisam našao načina da si pripremim ribu na drugačiji način, osim pečenja u tavi na ulju onu već paniranu pripremljenu ribu. Zapravo, niti sam tražio neke recepte kako da ribu drugačije pripremim.

I tako sam se jednom prilikom odvažio na pripremu novog variva. U trgovini sam si kupio smrznutu mješavinu graška i mrkve od nekih 450 grama. Te sam tu mješavinu skuhao sa dva manja mlada krumpira i tri jušne žlice ječmene kaše. Te sam u to varivo dodao goveđu kocku, dvije manje žlice vegete, malo soli i papra. Kada se je varivo skuhalo, nakon otprilike pola sata do 40 minuta, i povrće malo omekšalo, dodao sam zapršku u varivo sa nešto mljevene paprike koju sam isto prepržio sa brašnom. I pustio još jedno desetak ili više minuta da se za zaprška prokuha sa povrćem. A zapršku sam napravio od malo veće tri jušne žlice brašna i jednu čajnu žličicu mljevene crvene paprike.

I moram priznati da mi je ovaj puta varivo ispalo puno bolje. Sam grašak, mrkva, krumpir i ječam daju svoj okus na svoj način. A ispalo mi je bolje od prijašnjih variva i zbog toga što sam dodao i malo soli. Soli, koju u prijašnjim varivima nisam baš dodavao. Jer nastojim sol jesti što manje, zbog toga što previše soli može da izazove povišeni tlak. A ja već imam problema sa tlakom i srcem. Pa zbog toga izbjegavam da konzumiram soli. Mada je i dalje u mojem jelovniku.

Od kojeg proizvođača će te kupiti tu smrznutu mješavinu graška i mrkve sami odlučiti prema svojim mogućnostima i željama. Naravno možete kupiti i pojedinačno to povrće koje nije smrznuto, pa tako pripremiti sa krumpirom i ječmom to varivo. A količinu svega možete prilagoditi svojim potrebama i željama. A i začine koristiti po želji. Ja sam ovaj puta pripremio na ovaj način ovo varivo. A kako će biti idući puta, vidjet ču.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo – grah sa zeljem

Jedno od namirnica koje volim si pripremiti u zimskim mjesecima za ručak jest kiselo zelje. Uglavnom kao neki oblik variva (ako se tako smijem izraziti). I to obično u varijacijama sa grahom ili čisto zelje sa kobasicom ili nekako slično. Koje najviše volim kupiti kod jedne prodavačice na tržnici. Jer baš ne volim ovo kupovno u trgovini.

Kiselo zelje nastaje kiseljenjem običnog zelja koje nastaje kroz fermentaciju. Ne znam da li postoje razni recepti kako se kiseli zelje, ali osnova je ista. I u mojoj se je obitelji kiselilo zelje nekada. Koliko me sjećanje služi u neku plastičnu posudu smo naribali zelje u koje smo umetnuli očišćene cijele glavice zelja. Dodavajući papar, sol i mislim lovorov list. I sve to prelili sa vodom. Te na sve to stavili neki teret u obliku dasaka i cigli. I tako pustili da stoji zelje kod bake u podrumu neko vrijeme. Pazeći da ima dovoljno vode. Ne sjećam se koliko je tjedana tako stajalo. Ali na kraju je ispalo odlično domaće kiselo zelje u kojem smo svi uživali.

O povijesti kiseljenja zelja ne bih pisao. Jer na mreži svih mreža i u raznim knjigama postoje već mnogi podaci, pa se ne bih želio ponavljati. A ima i raznih recepata predivnih jela koja se mogu pripremiti od zelja. I koja su vjerujem ukusna. Posebno mi je najdraže varivo od zelja i graha, te sekeli gulaš. Dok ostale recepte još nisam isprobao, ali se nadam da ću jednog dana imati tu priliku.

U današnje vrijeme kiselo zelje kupujem kod jedne prodavačice na varaždinskoj tržnici. I koju poznajem već puno godina. I njezino zelje mi je najdraže i najukusnije. Kupujem to zelje kod te prodavačice jer nekako u njeno zelje imam najviše povjerenje. I koje je poput onog pravog domaćeg zelja, kojeg se sjećam iz djetinjstva i koje mi je stvarno odlično. Dok u ovo zelje koje se prodaje u raznim trgovinama i trgovačkim centrima nemam baš povjerenje, jer tko zna od kuda je zelje došlo i kako ukiseljeno i proizvedeno. Posebno nakon što sam radio u jednoj varaždinskoj zeljari i vidio kako se kiseli zelje. I moram priznati da uvjeti nisu bili baš vrhunski. Možda su u međuvremenu popravili uvjete proizvodnje, ali moje povjerenje je ostalo isto.

Najviše volim si pripremiti kiselo zelje u obliku variva. Čisto sa malo kobasice, začinjeno sa vegetom, zaprškom i mljevenom crvenom paprikom. Ili u kombinaciji sa grahom, vegetom, goveđom kockom, zaprškom i mljevenom paprikom. Sve zavisi kako me volja uhvati. Kiselo zelje ne ispirem prije kuhanja, već ga iz vrećice ubacim direktno u lonac i dobro prokuham. Jer volim malo kiselije zelje nego li ostali. A i negdje sam čitao da taj rasol je isto odličan za zdravlje i da ga je šteta baciti.

I moram priznati da uživam u tom varivu od kiselog zelja u zimi, zbog njegove kiseline. Koje dodaje neki poseban okus varivu, pogotovo još kada uspijem pogoditi pravi omjer začine, mojem uživanju u kiselom zelju nema kraja. I znam u tom jelu uživati danima nakon toga. Naravno kako živim sam, kod jednog kuhanja variva dobijem veću količinu variva. Pa imam običaj da prvi dan si pojedem koliko mogu i želim taj dan pojesti. Dok ostalo znam si raspodijeliti u neke posudice na porcije i ostaviti u ledenici. Te kada poželim izvadim tu posudicu i ugrijem ju i pojedem za ručak. Ponekad i to stajanje kiselog zelja na taj način dodaje varivu dodatni okus. Posebno sarmi. Naravno to je samo moje mišljenje i iskustvo. Što ne mora biti i vama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑