Jaja sa paprikom ili šampinjonima

Prošli tjedan sjetio sam se da dok su moji roditelji bili još živi znali si pripremati jaja sa šampinjonima. A ponekad i sa paprikom. Te sam se prošli vikend odvažio da si nakon puno godina pripremim jaja sa paprikom, pošto već dugo nisam jeo nešto takvo. A prije nekih dva tjedna sam si napravio i jaja sa šampinjonima. I pošto ih dugo nisam pripremao, zapravo sam te šampinjone sa jajima, a i sa paprikom, uspio si napraviti jedno ukusno jelo za ručak u subotu prošli tjedan.

Nekada, dok su još moji roditelji bili živi, znali smo si za neki obrok napraviti šampinjone sa jajima. A ponekad i sa paprikom. I toga sam se sjetio nedavno, kada sam razmišljao o tome što da si skuham za ručak. Na žalost, više se ne sjećam koliko smo tih namirnica tada pripremali za sve nas. Ali ja sam si pokušao ta jela prilagoditi za jednu osobu. Pošto si moram planirati tako ručak, da si pripremim neko jelo toliko koliko mislim si pojesti za taj obrok. Neka jela uspijevam tako pripremiti, dok druga jela na žalost ne mogu, pri tome mislim na variva.

Tako sam si prošle subote uspio nabaviti jednu papriku baburu. Pošto sam imao još dva jaja u frižideru, odvažio sam se da si ju pripremim za ručak sa dva jaja. Papriku sam očistio i narezao na kockice ili što li su već ispale, te sam ih malo ispekao na tavi sa malo ulja dok ne omekšaju. U međuvremenu sam u jaja umutio malo vegete. Tek toliko da njome pokušam da začinim malo to jelo. I moram priznati da mi je to jelo uspjelo za prvi puta. I paprika je dala jelu neki poseban tek, onako kako paprika zna dati sa svojim okusom. A upotrijebio sam za ovo jelo jednu veću žutu papriku baburu i dva jaja, te malo vegete. Naravno, to je bilo dovoljno za jedan obrok za jednu osobu. Ako želite pripremiti nešto takvo, u nekoj većoj mjeri, morati će te malo prilagoditi količinu. Začine koristite po želji, ali ne pretjerujte.

A kada sam si pripremao jaja sa šampinjonima, u jednoj trgovini sam si nabavio najmanje pakiranje tih šampinjona. Kako ima već iskustva od prije nekih tri mjeseca, ovaj puta sam to pakiranje podijelio na dva djela. Naime, prije nešto više od tri mjeseca, mislim da je bilo za Uskrs ove godine, isto sam si kupio to najmanje pakiranje. I kako prije nisam imao baš iskustva u količini pripreme tih šampinjona sa jajima, iskoristio sam cijelo pakiranje. I na kraju je ispalo da previše mi za jedan obrok. I to sam jedva na kraju pojeo. Ali ispalo je odlično. Kako šampinjoni ne mogu dugo stajati u frižideru, dobro ih je odmah ili što prije iskoristiti. Jednom, prije mnogo godina, dok su moji roditelji bili još živi, majka je nabavila jedno pakiranje tih šampinjona. I kako ih nismo odmah iskoristili, nakon nekog vremena su propali. Unatoč što su bili u frižideru i u originalnom pakiranju. Stoga ih je dobro odmah i što prije iskoristiti. Posebno prije isteka roka trajanja.

Dok sam u ovom dugom slučaju isto kupio si jedno to najmanje pakiranje šampinjona. I stavio sam pola tog pakiranja na tavu sa nešto ulja da se ispeku dok ne omekšaju i po smeđe. I u međuvremenu dok sam čekao da se taki ispeku, umutio sam dva jaja sa malo vegete. I kada su se šampinjoni ispekli dovoljno koliko sam želio, dodao sam ta dva jaja, te ih ispekao do kraja sa šampinjonima. Dok jaja nisu bila tvrdo pečena. I ovaj puta mi je to jelo ispalo puno bolje. I u manjoj količini. Idući dan sam ponovio isti način pečenja tih jaja i šampinjona. Te sam se na kraju taj vikend dosta nauživao tih jaja i šampinjona na neko vrijeme. I uživao sam u tom jelu. Naravno i ovdje količinu i začine morate si prilagoditi svojoj potrebi. Jer ne znam za koliko ljudi će te pripremiti to jelo.

I tako sam uživao tih dana u jajima i paprici i šampinjonima. I ponovo neko vrijeme ne ću jesti jaja, jer sam ih se zasitio. A i nije baš dobro puno jesti jaja, da ne biste imali problema sa zdravljem nakon toga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Vjera #21

Mada moja vjera u Nebeskog Oca i sina njegova jedinog Isusa Krista polako raste i napreduje, nadam se u dobrom i boljem smjeru. Ipak, moja vjera u ljude sve više slabi i nestaje. Zadnjih godina sam se dosta razočarao u ljude i vjeru u ljude. Jer sam primijetio da nismo baš uspjeli uspostaviti neki kontakt i da smo razočarali jedne druge. Jer i ja sam pomalo kriv za to. I žao mi je zbog toga. Teško mi je pisati o tome i kriviti nekoga što sam izgubio vjeru u ljude, jer u meni je takvo razočarenje da ću teško povratiti vjeru u ljude ponovo.

Povjerenje se teško stvara, ali brzo se gubi. Vjera se teško stvara, ali lako se gubi na mali znak. I povratak vjere se teško vraća. Jer jednom kada se naruši, teško je ponovno vjerovati nekome nekako. Tako da trebamo vjeru čuvati kao zlato i ne igrati se povjerenjem. Vjera je jedno od najvećih bogatstva koje čovjek može da ima. Bilo da vjeruje u Boga ili u bližnjeg svoga. Vjera je bogatstvo koje se ne gubi i ne poigrava.

U prošlosti sam vjerovao nekim ljudima i nakon vremena sam se opeko što sam vjerovao tim nekim ljudima. I to sam skupo platio i još uvijek skupo plaćam. A i ja sam se poigrao sa njihovim povjerenjem, te sada ispaštam još uvijek. Jer nikad nisam naučio da vjerujem ljudima i da oni vjeruju u mene. Te sam se zbog toga povukao iz i od javnosti, jer više nisam želio i mogao se nositi sa svim tim silnim razočarenjima. Stoga sada uživam pomalo u samoći, koja me jedino nije iznevjerila. I nikad ne će. Mada je samoća teška, ali barem imam neki svoj mir.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Svjedočanstvo #27

Pored sve ljubavi koje osjećam uz molitvu, i koliko ljudi poznajem, ipak se osjećam usamljeno. Nemam neku voljenu osobu, djevojku sa kojom bih ostvario neku ljubavnu vezu. Tako da sve ove dane proživljavam usamljeno i sam. I nekako sve teže se nosim sa time. Jer teško je pored svega toga biti sam bez voljene osobe. Sa kojom bih podijelio svoj život i pokušao toj djevojci biti podrška. Znam da ljubavna veza donosi i svoje obaveze i brige , ali i veselje i radost ljubavi. A i slično je i sa samačkim životom. Koliko je samački život lijep zbog slobode koju imaš, toliko je i težak, jer nemaš se sa kime družit, popričati i podijeliti ljubav. Tako da kako god obrneš, sve ima svoje dobre i loše strane.

Ovih dana smo proslavili blagdan Božića. Makar se deklariram i kao musliman, ali pokušao sam i ja ovih dana skromno proslaviti ovaj blagdan. Jer ipak u meni još uvijek tinja i katolička vjera. Nikako se ne mogu osloboditi te vjere. Ipak sam odgojen u toj vjeri i proveo veći dio života u toj vjeri. Tako da sam ipak popustio pomalo da slavim ovaj blagdan Božića. Meni je teško se odvojiti od tih nekim navika, kada promijeniš vjeru. I počneš se deklarirati kao musliman i promijeniš vjeru. Ali najviše što me boli ovih dana, što sam ove dane proveo usamljeno, bez voljene osobe i obitelji. Jer nisam našao voljenu osobu sa kojom bih podijelio ove dane. A i stvorio obitelj. Tako da mi je bilo teško ovih dana. Jer usamljenost je teška, a niti je obiteljski život lagan. Ali ipak mi je bilo teško. A i zbog toga što nisam mogao sestri u posjetu, zbog zdravstvenih razloga.

Već nekoliko mjeseci molim neke katoličke molitve i krunicu, kao neki znak pobožnosti. Kao neki pokušaj molitve koja mi nedostaje. I moram priznati da sam se polako počeo osjećati nekako mirnije i da nekako se drugačije počeo osjećati. Pa čak i da mi se je i vjera promijenila. Osjećam se kao da se mijenjam na bolje. Što mi je pomalo drago, jer želim da se promijenim na bolje. I nadam se da će mi te molitve pomoći da se promijenim na bolje u svim područjima života. I biti nekako bolji. A vrijeme će pokazati koliko su mi molitve i krunica pomogli.

Kako sve više nekako starim, tako i sve više osjećam promjene vremena vani. A i da mi se sve nekako pogoršava. Kao da više ne napredujem. Tako da sam sve više pomalo žalostan, jer to mi je neki znak da polako starim. Da više ne će biti isto kao prije. Tako da ću morati da se pomirim sa time. A i sve više mi ta neka usamljenost pomaže i prija. Jer previše sam razočaranja doživio u ljudima. Te i zbog toga nekako sve više uživam u nekom miru samoće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kolekcionartvo #11

Osim što pokušavam stvoriti kolekciju knjiga neke tematike, poštanskih maraka, razglednica, kipića i sličnih predmeta, tako sam zadnjih tjedana počeo da stvaram si i jednu kolekciju nekih biljaka. Za sada su tom sukulenti ili kaktusi. Koje za sada nabavljam u jednoj trgovini prehrane i sličnih artikala. I moram priznati da me to veseli, jer biljke su predivna bića, koje svojom tihom pojavom u stanu mogu uljepšati ti boravak. A i pomoći ti da se ljepše i bolje osjećaš. Jer lijep je osjećaj kada se možeš brinuti o nekoj biljci. Koja ti znade svojim cvijetom uzvratiti svoju ljubav. Tako da sam do sada sakupio lijepu kolekciju tih kaktusa. O kojima se pokušavam brinuti. Mada je zima na vratima, zapravo već je ovdje na veliko, ipak sam zabrinuti kako će preživjeti zimu. Jer tek sam počeo da se učim kako se brinuti o takvim biljkama. Koje nisu kao većina ostalih biljaka. Tako da mi slijedi još puno učenja kako se o njima brinuti i razvijati ih.

Kolekcionar je osoba koja se bavi sa sakupljanjem nekih predmeta iz prošlosti ili sadašnjosti. Te ih stavljati i sastavljati u neku kolekciju, da bi stala sačuvana za iduće naraštaje. To je barem moja definicija kolekcionara i kolekcionarstva. Vjerujem da postoje i bolje definicije, ali barem ja ovako doživljavam kolekcionara. Te prema njoj i ja sam neka vrst kolekcionara, koji pokušava da stvori neku kolekciju nekih predmeta koji me interesiraju i zanimaju. U čemu istinski uživam, jer lijepo je vidjeti jedno takvu kolekciju na kupu. Koja zna biti bogata i lijepa. I samo je rijetki znaju cijeniti.

Kako na žalost sam sve više bez novaca, a novi izvor financiranja svih aspekata mog života, odvažio sam se ovih dana da pokrenem neku crowdfunding kampanju u kojoj pokušavam da prikupim sredstva za daljnje sakupljanje tih predmeta. Sa nadom da ću jednog dana te predmete pokazati u jednom obliku galerije i izložbe. Link te kampanje jeste: https://4fund.com/hr/r73vhw. Na žalost, morao sam pokušati u jednoj takvoj kampanji, da vidim hoću li uspjeti pronaći neka sredstva za daljnje prikupljanje. A i žalio bih nastaviti jednom ovakvom aktivnosti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Uvodnik #32

Zadnjih tjedana sam uspio si nabaviti dosta tih biljaka za svoj stan. Uglavnom neke kaktuse ili sukulente. I koji su stvarno prelijepi i predivne biljke. U kojima uživam. A i nabavio sam si i neke ljubičice, čiji cvjetovi su predivni. Ali, na žalost, cvjetovi su otpali. Što mi je žao, jer sam stvarno uživao u njima i krasile su mi prozor. Ali nadam se da će jednog dana ponovo se pojaviti ti cvjetovi. Da krase mi prozor i sobu. A i sami ti kaktusi isto su mi predivni i krase drugi prozor svojom zelenom bojom. I jedva čekam da vidim kakve će mi cvjetove podariti. Kako će se razvijati, jer zima je na vratima. Vani su hladni dani. I sad sam uglavnom zabrinuti kako će preživjeti ovu zimu u mojem stanu i dalje se razvijati. Jer to mi je sad najveća briga. Za koju se nadam da će imati dobar kraj.

Također, zadnjih mjesec i više dana sam polako počeo da puštam bradu. A i kosu pomalo. I tako pokušavam da promijenim malo svoj imidž. A prestao sam se brijati, jer nekako više nisam bio zadovoljan tim žiletima i pjenom za brijanje. Počeo sam imati dojam da te pjene i žileti više nisu ono što su nekad bili. I nisam se sa time više mogao lijepo obrijati i urediti. Pa sam se odvažio da pustim bradu i kosu. I da tako pokušam nekako živjeti. Naravno, sada ću morati pronaći frizerski salon u kojem ću se moći uređivati ovakav. Jer ovaj u koji sam do sada išao je promijenio vlasnika. I trenutni frizer nije baš sjajan i nisam zadovoljan njegovom uslugom. Tako da sam pomalo u nekoj potrazi za novim frizerskim salonom, gdje ću se moći uređivati.

Ne znam da li da pišem o nekoj novosti koju sam započeo prije 10 dana ili ne. Pomalo mi je neugodno pisati o ovome, a opet želim to podijeliti sa vama. Naime radi se o crowdfunding kampanji. Naime, pokrenuo sam tri ovakve kampanje iz čiste radoznalosti jednim dijelom, a drugim dijelom ušao sam u razdoblje kada ću ponovno teško živjeti. A i želja mi je da jednu aktivnost nastavim. Pošto nemam prihoda, niti kakvog posla, niti bilo što drugo, prisiljeni sam pokrenuti tih nekoliko tih kampanja.

Prva kampanja je kampanja u kojoj pokušavam sakupiti sredstva za promjenu prozora u svom stanu. Naime, zbog bolesti sam ostao bez posla i ne mogu ga više pronaći, prisiljen sam tražiti pomoć dobrih ljudi z pomoć. Za sada je ta kampanja bez rezultata, ali nadam se da će se nešto promijeniti. O toj kampanji možete vidjeti na: https://4fund.com/hr/kvb9fg.

Druga kampanja je za pomoć u nabavci lijekova, gdje isto molim za pomoć u liječenju i nabavci lijekova. Gdje pokušavam pronaći pomoć u nabavci lijekova za liječenje, jer sam i ovdje bez prihoda. O ovoj kampanji možete vidjeti na: https://4fund.com/hr/zzkc68.

Treća je kampanja o stvaranju kolekcije nekih predmeta poput poštanskih maraka, razglednica, knjiga i časopisa, kipića i sličnih predmeta, jer želja mi je stvoriti jednu kolekciju koju bih pokušao pokazati javnosti kroz jednu galeriju. O ovoj kampanji možete vidjeti na: https://4fund.com/hr/r73vhw.

Nadam se da će mi ove kampanje pomoći u stvarnom životu, jer stvarno sam bez prihoda.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo #30

Ovih dana sam si napravio varivo od domaćih mahuna. Mahune mi je jednom prilikom donijela sestra, koja ih je uzgojila sa šogorovom obitelji na Žumberku. Te sam konačno ovih dana se odvažio da si ih skuham kao varivo. Mahune sam ubacio u jedan veći lonac i u njih dodao neku meksičku mješavinu. Te začine poput vegete, soli, goveđe kocke, crvene mljevene paprike i papra. I pustio sam nekih pola sata do sat da se kuhaju. I kada su se skuhale, napravio sam zapršku. Ovaj puta sam zapršku napravio u manjoj količini. I ispala je dobro. I taman u količini za taj lonac. I ubacio zapršku u taj lonac i pustio sam još malo da se sve to prokuha. I ispalo je odlično varivo. Posebno me je oduševio taj okus tih mahuna, koji je bio odličan i bolji nego li one kupovne mahune smrznuta nekoj vrećici. A i moram priznati da su dosta zasitne, tako da ih se puno ne mora jesti. Ali odličnog su okusa u kojem svatko može uživati.

I nakon ovoga nekako imam dojam da povrće koje sam uzgojiš je puno ukusnije. Te si mislim kako je dobro sam uzgajati neko povrće, ili kupovati na placu od kumica koje same uzgajaju povrće. I tako bi nam variva bila puno ukusnije. Tako da se čudim da su mnogi ljudi odustali od vlastitog uzgoja povrća, koje bi bilo puno ukusnije nego li ono kupovno u trgovini. A da ne pišem koliko taj uzgoj vlastitog povrća povećava apetit, a i hrana je tada ukusnija.

Ali ipak nisam zaboravi jesti i neka peciva i slične proizvode iz pekarnice. Zadnjih mjeseci sam postao ljubitelj ljubitelj konzumiranja i tih proizvoda. Jer su ipak i oni ukusni. Ne znam zašto, ali zaljubio sam se u ta razna peciva i slične proizvode. Možda zato što nisam dugo jeo. Ali ipak si znam kupiti ta neka peciva i pojesti za doručak ili večeru. Da malo promijenim način prehrane. I dosta uživam u toj prehrani.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Vjera #20

Vjera je nešto najljepše što se čovjeku može dogoditi i ostvariti. Naravno postoje i lijepe druge stvari koje se čovjeku dogoditi i ostvariti. Ali vjera je jedna od njih. I nema ljepšeg od toga da čovjek vjeruje u Nebeskog Oca ili kako li ga već naziva. Jer vjera ti donosi nešto samo vjera podariti čovjeku. Taj mir, taj spokoj, tu radost ili nešto slično. Jer da vjere nemamo bili bismo izgubljeni i lutali zemljom izgubljeni u vremenu i prostoru. Dok sa vjerom idemo oni predivnim putem raja kojeg nam samo Nebeski otac može podariti i voditi.

Što više upoznajem vjeru, nekako više pronalazim onaj pravi put kojim bih morao da idem i da kročim. To više spoznajem da nisam više izgubljen i da me Nebeski Otac malo pomalo vraća na onaj pravi put. I to više mi pokazuje koliko sam griješio u svojoj prošlosti, koliko sam bio izgubljen, kročio krivim putem. Jer nisam se pouzdao u Nebeskog Oca. Ali sada sve više spoznajem da je samo vjera u Nebeskog Oca i poštivanje njegovih zapovijedi i mnogih drugih uputstava koje nam je poslao po svojim prorocima je vrijedna truda i poštivanja.

Vjerovati u Nebeskog Oca je nešto predivno i najljepše. Taj predivan osjećaj je riječima neopisiv, neobjašnjiv. I jednostavno ga nije lako objasniti, već ga je potrebno doživjeti i osjetiti. A to se može jedino kroz vjeru i prakticiranje vjere. Kroz molitvu, pobožnosti i ljubavi prema Nebeskom Ocu. I jednino tako postići ono što je najljepše i najbolje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Svjedočanstvo #26

Zadnjih nekoliko mjeseci molim svaki dan neke katoličke molitve i krunice. I to mi čini veliku radost i veselje, a izgleda da mi donosi neki mir u životu. Ali kako sam ja i dalje „Nevjerni Toma” cijelo ovo vrijeme se u meni javlja neka sumnja da li su te molitve uslišane? Da li ih Nebeski Otac uslišuje, zajedno sa tim svecima kojima se molim. A i da li se uslišavaju i te molitve krunice. Jer koliko god molio, nekako imam osjećaj da stojim još uvijek na istom mjestu. Kao da moje molitve nisu uslišane i da uzalud ih molim. Nekako ne dobivam povratnu informaciju da su moje molitve uslišane i da ih netko čuje. Stoga sam dosta zbunjen time. Jer ne znam da li ima smisla da molim te molitve i krunicu, i da li ima smisla da nastavim sa tom praksom.

Volio bih znati da netko čuje moje molitve. Da li ima smisla da ih i dalje molim? Jer volio bih znati da ne molim uzalud i da moja vjera nije uzaludna. Jer ako radim nešto krivo, volio bih to znati. Pa da mogu promijeniti i što mijenjati. Jer nekako mi je vjera zadnjih mjeseci postala važna i značajna. A ja osjećam da nešto krivo radim. I nikako ne mogu dokučiti poruku Nebeskog Oca što mi poručuje u vezi moje molitve tih molitvi i krunice. Tako da sam u nekoj velikoj zbunjenosti, jer nikako da odgonetnem odgovore na ova pitanja.

Također zadnjih mjeseci sam sve više počeo da osjećam želju da odem negdje na ispovijed i pokušam se ispovjediti. Kao da me nešto vuče i potiče da do Božićnih blagdana pokušam otići nekamo i obaviti tu ispovijed. I da redovito idem na ispovijedi. Da bi time pronašao svoj mir i pokušao pronaći neko svoje spasenje u onome svijetu.

Znam da sam prihvatio i vjeru koju navještaju u „Crkvi Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”, ali nisam porušio sve mostove prema Rimokatoličkoj vjeri. I još uvijek nekako se držim pomalo tih nekih običaja iz katoličke vjere. Mada to ne pokazujem javno, ali ipak nastojim da se držim vjere. Jer vjera je predivna stvar, koja ti može donijeti puno toga lijepog i vrijednog.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo – grah sa zeljem

Jedno od namirnica koje volim si pripremiti u zimskim mjesecima za ručak jest kiselo zelje. Uglavnom kao neki oblik variva (ako se tako smijem izraziti). I to obično u varijacijama sa grahom ili čisto zelje sa kobasicom ili nekako slično. Koje najviše volim kupiti kod jedne prodavačice na tržnici. Jer baš ne volim ovo kupovno u trgovini.

Kiselo zelje nastaje kiseljenjem običnog zelja koje nastaje kroz fermentaciju. Ne znam da li postoje razni recepti kako se kiseli zelje, ali osnova je ista. I u mojoj se je obitelji kiselilo zelje nekada. Koliko me sjećanje služi u neku plastičnu posudu smo naribali zelje u koje smo umetnuli očišćene cijele glavice zelja. Dodavajući papar, sol i mislim lovorov list. I sve to prelili sa vodom. Te na sve to stavili neki teret u obliku dasaka i cigli. I tako pustili da stoji zelje kod bake u podrumu neko vrijeme. Pazeći da ima dovoljno vode. Ne sjećam se koliko je tjedana tako stajalo. Ali na kraju je ispalo odlično domaće kiselo zelje u kojem smo svi uživali.

O povijesti kiseljenja zelja ne bih pisao. Jer na mreži svih mreža i u raznim knjigama postoje već mnogi podaci, pa se ne bih želio ponavljati. A ima i raznih recepata predivnih jela koja se mogu pripremiti od zelja. I koja su vjerujem ukusna. Posebno mi je najdraže varivo od zelja i graha, te sekeli gulaš. Dok ostale recepte još nisam isprobao, ali se nadam da ću jednog dana imati tu priliku.

U današnje vrijeme kiselo zelje kupujem kod jedne prodavačice na varaždinskoj tržnici. I koju poznajem već puno godina. I njezino zelje mi je najdraže i najukusnije. Kupujem to zelje kod te prodavačice jer nekako u njeno zelje imam najviše povjerenje. I koje je poput onog pravog domaćeg zelja, kojeg se sjećam iz djetinjstva i koje mi je stvarno odlično. Dok u ovo zelje koje se prodaje u raznim trgovinama i trgovačkim centrima nemam baš povjerenje, jer tko zna od kuda je zelje došlo i kako ukiseljeno i proizvedeno. Posebno nakon što sam radio u jednoj varaždinskoj zeljari i vidio kako se kiseli zelje. I moram priznati da uvjeti nisu bili baš vrhunski.

Najviše volim si pripremiti kiselo zelje u obliku variva. Čisto sa malo kobasice, začinjeno sa vegetom, zaprškom i mljevenom crvenom paprikom. Ili u kombinaciji sa grahom, vegetom, goveđom kockom, zaprškom i mljevenom paprikom. Sve zavisi kako me volja uhvati. Kiselo zelje ne ispirem prije kuhanja, već ga iz vrećice ubacim direktno u lonac i dobro prokuham. Jer volim malo kiselije zelje nego li ostali. A i negdje sam čitao da taj rasol je isto odličan za zdravlje i da ga je šteta baciti.

I moram priznati da uživam u tom varivu od kiselog zelja u zimi, zbog njegove kiseline. Koje dodaje neki poseban okus varivu, pogotovo još kada uspijem pogoditi pravi omjer začine, mojem uživanju u kiselom zelju nema kraja. I znam u tom jelu uživati danima nakon toga. Naravno kako živim sam, kod jednog kuhanja variva dobijem veću količinu variva. Pa imam običaj da prvi dan si pojedem koliko mogu i želim taj dan pojesti. Dok ostalo znam si raspodijeliti u neke posudice na porcije i ostaviti u ledenici. Te kada poželim izvadim tu posudicu i ugrijem ju i pojedem za ručak. Ponekad i to stajanje kiselog zelja na taj način dodaje varivu dodatni okus. Posebno sarmi. Naravno to je samo moje mišljenje i iskustvo. Što ne mora biti i vama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kolekcionartvo #10

I dalje nekako se pomalo bavim sakupljanjem nekih predmeta, knjiga i časopisa. Ponajviše knjiga i časopisa. Mada i dalje pokušavam da sve to držim pod nekom kontrolom, ali ipak se zalomi da si kupim neki časopis ili knjigu. Želja mi je i dalje da stvorim neku kolekciju u tim područjima. Ali novaca nikad dosta i nikad dovoljno. Lijepo je kupovati knjige i časopise. I čitati ih i proučavati. I uživati u znanju koje ti knjige pružaju, a i časopisi. Ipak knjiga i časopis su najbolji prijatelji čovjeka i nikad ne iznevjere. Jer pružaju jedno predivno prijateljstvo i utjehu i pomoć, koju ljudi teško pružaju.

I dalje volim taj hobi kolekcionarstva. I dalje volim sakupljati neke predmete. I istinski uživam u tome. Ponajviše trenutno u sakupljanju tih knjiga i časopisa. I te knjige i časopise trenutno najviše sakupljam. Jer sam postao zaljubljenik u knjige i časopise. Tako da se moja kolekcija pomalo povećava. U čemu sam sretan, jer polako se stvara jedna zbirka. U kojoj ću moči uživati.

Za sada kupujem knjige i časopise novijeg datuma, koji su izašli zadnjih godina. Ali želja mi je da polako pređem na kupovinu i starijih godišta. I tako pokušati stvoriti isto neku kolekciju. Želja mi je stvoriti kolekciju časopisa, a i knjiga, iz područja religije i vjere, kuharica i kulinarstva i recepata, ljekovitog bilja, povijesti i nekih društvenih znanosti. Jer bih volio da neke stvari iz tih područja ostanu sačuvane za budućnost. Samo moram još pronaći nekoga tko bi nastavio taj moj projekt.

Također razmišljam da počnem sakupljati i kipove katoličkih svetaca, slika, krunica i sličnih predmeta. Jer vidim nešto lijepo i u tim kipićima, slikama i sličnim predmetima. A i zato što sve više sam povezan uz vjeru. I svakog dana nekako sve više mi vjera znači u životu. Tako da bih volio da i tu stvorim neku kolekciju. Ali jedini problem u svem tome mi je novac, kojeg nikad dosta.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑