Vjera #01

Katolici danas slave Badnji dan ili Badnjak, dan uoči rođenja Isusa Krista. Ime Badnjak dolazi od riječi “bdjeti” jer se na Badnju večer bdije pobožno čekajući Kristovo rođenje. Ovo je dan kada svi iščekujemo rođenje Isusa Krista. Isusa Krista koji nam je donio pomirenje sa Bogom, oprostio nam grijehe naše, svojom smrti otkupio naše grijehe. Predivna je to gesta, koju nikad ne smijemo zaboraviti. Uz ovaj blagdan vezani su razni običaji. Zavisi o kraju uz koji su vezani. Ali svima je važno da se priprema za Božić, kada se sjećamo rođenja Isusa Krista, koji je podnio najveću i najljepšu žrtvu za sve nas.

Meni su ovi blagdani pomalo uobičajeni svake godine. Uglavnom ih provodim u samoći bez obitelji. Što mi je žao, jer volio bih da je imam. A svojoj sestri i njezinoj obitelji već godinama ne mogu ići zbog loših veza. A zadnje dvije godine najviše zbog zdravlja ne idem. Tako da ovi blagdani koliko su mi lijepi, toliko i žalosni, jer ih u samoći provodim. Ali uvijek ih nekako preživim.

Uvije nekako nastojim da se Božić dogodi u mojem srcu. I svake godine iznova se događa u mojem srcu. Ma koliko god se trudio, svake godine pokušavam da dokučim smisao Božića, ali nikako da ga dokučim. I nadam se da ću jednog dana sve to nekako shvatiti.

Mislio sam u ovim tekstovima više o vjeri. Bez obzira o kojoj se vjeri radi. Ali vidim da mi ne će biti lako pisati o tome. I trebati će mi više truda oko tog pisanja o vjeri. Više proučavanja o vjeri. Jer osjećam da je u vjeri spas i mir kojeg ne mogu pronaći u svakodnevnom životu i okolini koja me okružuje. Jer u vjeri je spas koji nam samo Gospodin može podariti.

U zadnje vrijeme dosta osjećam da se moram vratiti vjeri i Bogu. I nekako osjećam da sam na dobrom putu. Jer sam sve više počeo da proučavam neke vjerske tekstove, moliti se Bogu. I u tome nekako pronalazim onaj mir koji mi je nedostajao u životu. I to mi je samo poticaj da još više proučavam i čitam vjerske tekstove i nastojim ih nekako razumjeti. Možda je u tom smisao mog života, ovog adventa i Božića za kojim sam tragao zadnjih godina. Da se konačno posvetim vjeri i vratim vjeri. Da živim po Božjim zapovijedima i Isusovim riječima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

24. prosinca 2024. 0

Uvodnik #05

Kao što pretpostavljam, iz objavljenih tekstova vidite da sam neke tekstove reciklirao iz jednog prijašnjeg bloga kojeg sam vodio prije nekoliko godina. Na žalost pomalo sam morao pribjeći toj taktici, jer još uvijek se borim sa inspiracijom. Nikako da ju konačno uhvatim i da mi pomogne u pisanju tekstova za ovaj blog. A i oko dizajniranja ove web stranice. Ali vjerujem da ću je jednom prilikom uhvatiti i početi pisati bolje tekstove. A i koliko primjećujete još uvijek se mučim sa dizajniranjem ovog bloga sa web stranicom. Jer još uvijek nemam dovoljno iskustva u uređivanje jednog takvog bloga i web stranice. Ali još uvijek se nadam da ću jednog dana i to nekako savladati. Znam, mogao bih angažirati profesionalnog dizajnera web stranica. Ali želja mi je pokušati i ovako izraziti neku svoju kreativnost. Naravno i pisanjem ovih tekstova također pokušavam izraziti neku kreativnost. Koliko sam uspješan u tome procijenite sami.

Zadnjih mjeseci nekako sve više voli tišinu. Sve više uživam u tišini svog doma. I kada sam se vratio kući iz ustanove u kojoj sam bio na rehabilitaciji prvih nekoliko dana sam bio u nekoj tišini. Ništa nisam slušao, pa ni radio ni neke pjesme i slično preko mobitela. Jednostavno sam uživao u tišini. Da se odmorim od silne buke koju sam imao u toj ustanovi. Ali nakon nekoliko dana sam polako izvukao neki radio i programirao ga na neke radio stanice i po tiho sam počeo slušati njihov program. Naravno s prekidima, da ipak dalje uživam u tišini. Današnje vrijeme je prepuno buke, gdje god da dođete. Ljudi naprosto žive u buci i okruženi su bukom. Kao da su zaboravili uživati u tišini. Tišini, koja je tako predivna. I može donijeti toliko mira u dušu, da se riječima ne može opisati. I zato sve više volim tišinu, koja mi dosta donosi mira u dušu i mogu se posvetiti mirnom životu. A što se tiče radija, trenutno sam postao obožavatelj „Radija Marija”. Radio emitira program vezan uz rimokatoličku vjeru. Mada sam trenutno sljedbenik „Crkve Isusa Krista”, još uvijek volim slušati program vezan uz rimokatoličku vjeru.

Kao što sam malo prije napisao, sljedbenik sam „Crkve Isusa Krista”. Nakon nekoliko godina dvojbi i istraživanja i traganja, trenutno sam se našao u toj crkvi. Gdje sam pronašao svoj mir i vjeru u Boga. Na početku sam bio pun dvojbi, što mi je sve to trebalo. Ali sada nakon godinu dana provedeno u toj zajednici mogu napisati da sam se našao u toj zajednici. Gdje sam upoznao dobre ljude koji su me za sada prihvatili takvog kakav jesam. A ponajviše vjeru u Boga i Isusa Krista. Nekako primjećujem da sam se pomalo promijenio. Da se moja napetost i nervoza smanjila. Nekako sam mirniji i manje se opterećujem mnogim stvarima. Nekako smirenije nastojim da pristupam svemu i prihvaćam okolinu. Dijelom je i zasluga u tome što sam se povukao od javnosti i svega, što mi je donosilo nemir u životu. Ali ipak sam i dalje pomalo zabrinut. Jer u potpunosti se od te zabrinutosti ne možeš povući.

Moram priznati i to da dosta uživam u pisanju ovih tekstova. Nekako me to ispunjava. Pomaže mi da izbacim iz sebe kroz pisanu riječ neke svoje misli. Da si olakšam pomalo dušu. Kao da kroz ove tekstove razgovaram. Jer nemam baš puno ljudi sa kojima mogu pričati. Nedostaje mi razgovor sa nekim. Jer na žalost živim sam, pa se nemam sa kime pričati i podijeliti svoje misli. Da se jednostavno sa nekim ispričam. Što mi jako nedostaje, jer volio bih da imam nekoga sa kime bih mogao pričati i družiti se.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

21. prosinca 2024. 0

Potraga za vjerom

Tijekom mojeg bolovanja i oporavka od srčanog i moždanog infarkta imao sam dosta vremena da razmišljam o svom životu i vjeri. I moram priznati da nije bio savršen i bilo je dosta pogrešaka. A niti moja vjera nije baš bila na nekom nivou. Život više ne mogu vratiti, greške ispraviti. Tako da ti moji grijesi ostaju u prošlosti. Ali sam dosta razmišljao da vidim što mogu da uradim po pitanju vjere. I tako malo pomalo počeo sam istraživati o vjeri. Da vidim da li tu što mogu nešto popraviti.

Rođen sam i odgojen kao Rimokatolik. Obavio sam sve sakramente. Ali moram priznati kako sam odrastao sve više nisam nalazio se u toj Rimokatoličkoj vjeri. Nekako sam se osjećao ne ispunjeno. Na mise sam odlazio sa nadom da ču ipak pronaći taj neki svoj mir i zadovoljstvo. I sve sam više osjećao nezadovoljstvo i ogorčenje prema nekim stvarima koje su se događale uz Rimokatoličku crkvu. I malo pomalo sam se osjećao otuđeno. A opet isprazno, jer moja duša je ipak težila prema vjeri i Bogu.

I polako sam počeo da tražim neku vjersku zajednicu i vjeru gdje bi se našao. I dugo sam tažio taj neki mir i zadovoljstvo. I kako sam imao vremena tijekom liječenja i oporavka, počeo sam da istražujem neke vjere i zajednice. Prvo sam osjetio želju i poziv prema Islamu. I donekle sam se našao u toj vjeri. I putem mobitela sam sa jednom osobom muslimanske zajednice izrazio svoju pripadnost muslimanskoj vjeri i Islamu. I jedno kratko vrijeme sam pokušao da živim po toj vjeri i učio sam o njoj. I našao sam puno dobrih stvari u Islamu. Koje sam pokušao primijeniti, ali bez većeg uspjeha. A i pokušao sam stupiti u kontakt jednoj skupini ovdje u Varaždinu. Ali nisam naišao na to da me prihvate. Pa je tu ostalo malo razočarenje, ali ipak sam nisam odustao od vjere u Alaha. I nastojao prihvatiti sve dobre stvari iz Alahova učenja. I te stvari sam još uvijek sačuvao u sebi. I nastojim ih živjeti. Jer sam shvatio da Islam nije tako loša vjera kako nam u medijima i sličnim mjestima prikazuju. Tako da sam još uvijem pomalo ostao u svojoj vjeri musliman. I podržavam tu vjeru.

Ali onda sam naišao na misionare Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana. I prijavio se da me posjete. I malo pomalo sam kroz razgovor sa tim misionarima se upoznao sa vjerom u Isusa Krista i Boga. I što sam više sa njima pričao, sve sam više zavolio tu vjeru. Koja je Kršćanska vjera. I polako i tu uviđao da nije loša vjera kako nam mediji prikazuju. Da nema tu ništa loše. I tako sam jednog lijepog dana mjeseca Rujna prošle godine bio kršten u toj crkvi. I na samom krštenju sam imao još dvojbi što mi je to trebalo i u što sam se upustio. Ali kako sam dalje nastavljao pričati sa misionarima te crkve, te čitao neke tekstove vezane uz crkvu i vjeru, moja vjera je sve više rasla. I sve dvojbe su nestale. I danas mi nije žao što sam ostao u toj zajednici, koja me je lijepo prihvatila. I neki od tih članova mi čak pomogli u nekim stvarima i problemima. I sada nakon godinu dana mi nije žao što sam ušao u tu zajednicu. I s radošću odlazim na bogoslužja i proučavam dalje vjerske tekstove vezane uz vjeru i crkvu. Te osjećam da sam tu za sada našao ono što nisam našao u drugim zajednicama.

Mada sam trenutno pripadnik te zajednice, ipak nisam porušio sve mostove prema Rimokatoličkoj vjeri, a niti prema Islamu. Jer još uvijek nastojim da mudrosti koje sam u tim vjerama naučio prakticirati u svojem životu. I mogu priznati da sam za sada se našao u toj vjeri. Koju ću nastojati prakticirati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

13. prosinca 2024. 0