Kategorija: Vjera

Svjedočanstvo #08

Moj život je u ovih nekoliko mjeseci od kada sam izašao iz ove ustanove polako odveo u neku monotonost i rutinu. I pomalo sam došao u stanje nekih rituala i rutine koje nisam imao dok sam živio u domu. Osjećam se pomalo kao da nisam živio u toj ustanovi za rehabilitaciju. Mada me još uvijek proganjaju mnoga sjećanja na boravak u domu, ali ipak sam se pomalo vratio svakodnevnim pitanjima života. I pomalo uživam u životu izvan ove ustanove. Nastojeći se ne osvrtati više na život u toj ustanovi. Jer u toj ustanovi sam doživio dosta neugodnosti i bilo je jedno od mojih težih djelova života. Jedino mi je žao što nisam uspio ostati u nekom kontaktu sa nekim djelatnicama iz ustanove. Djelatnicama koje su mi ostale u ugodnom sjećanju. I koje su bile toliko pristojne da su mi se svidjele. Jer su mi ostale drage osobe sa kojima bih volio da i sada imam nekog kontakta sa njima. Ali na žalost tako je valjda moralo biti. I barem ću neku lijepu uspomenu imati na njih. A tko zna, možda se negdje nekako sretnemo u gradu i obnovimo neki kontakt.

Na žalost, zadnjih više od pola godine sam zanemario i svoju vjeru u Islam. Već dugo nisam obavio klanjanje. A i ostale molitve zapustio. Dok sam bio u toj ustanovi sanjao sam da kad dođem kući da ću uspjeti da ponovo krenem obavljati klanjanje po običaju Islama. A i obnoviti svoje znanje o Islamu. Ali na žalost u ovih tri mjeseca koliko sam kod kuće na žalost još uvijek nisam započeo sa ponovnim obavljanjem klanjanja po običaju Islama. I moram priznati da mi nedostaje to klanjanje i molitva po Islamskom običaju. Jer prema onom malo što sam pokušao klanjati uvidio sam da mi se to sviđa. I da je to predivna aktivnost tijekom dana. A zadnjih tjedana me pomalo nešto ponovo vuče k tome da pokušam da obnovim to prakticiranje klanjanja. I da obnovim sve što mogu vezano uz Islam. Jer vidim da to nije loša vjera. I da su nas mediji i pojedinci dosta zaveli o toj vjeri. Jer koliko sam vidio iz ono malo proučavanja vjere Islam, da je to ipak dobra i predivna vjera, koju se isplati prakticirati.

Mada time što se držim i kršćanstva i Islama, pomalo sjedim na dvije stolice. Što baš nije dobro. Nije baš pametno sjediti na dvije stolice. I u ovakvim slučajevima treba se odlučiti dok još problemi nisu nastupili. I odbili se o glavu. Tako bi se i ja morao odlučiti oko svoje vjere. Po kojoj vjeri vjerovati u Nebeskog oca. Pošto sam odgojen u katoličkoj vjeri, najbolje bi mi bilo da se držim kršćanstva. Pošto već najbolje znam o toj vjeri. A o Islamu bih sve ispočetka morao učiti i prema toj vjeri organizirati svoj život. Tako da sam dosta neodlučan po tom pitanju. I morati ću se nekako odlučiti, dok još nije nastala totalna zbrka u mojoj glavi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #06

Nekako je na moju vjeru utjecalo i zdravlje. Barem ja tako mislim. Naime, prije nekih dvije godine sam doživio drugi srčani infarkt, i dan nakon toga i prvi moždani infarkt. I oporavak od posljedica tih infarkta još uvijek se oporavljam. Moj oporavak nije bio lagan i još uvijek nije lagan. I još uvijek se moram nositi sa posljedicama. Posljedice me i danas muče. Ali oporavak mi nije bio lagan. Jer moždani infarkt me je bacio u krevet. I uz dosta napora i vježbanja, ipak sam se uspio nekako izvući iz kreveta. I polako se sve više kretati. Uz skoro svakodnevno vježbanje uspio sam se toliko oporaviti da se mogu kretati uz pomoć štake. Ali ipak mi je potrebno daljnje vježbanje, da održim ovo stanje u koje sam napredovao. A opet nekako sam se pomirio sa time da više ne ću se moči kretati kao prije kada sam bio zdrav. I sa time se moram nekako nositi. Jer sumnjam da će biti bolje. Teško se je nositi sa tom slabom pokretljivosti. I često se pitam kako dalje sa time? Kako živjeti sa time? Što će još biti? Ali ogovori će doći s vremenom.

U cijelo ovo vrijeme sam dosta razmišljao o vjeri i prošlosti. Kako sam zapustio vjeru. Kako sam griješio. I to sve me je proganjalo. I još uvijek me proganja. Valjda Nebeski Otac ovako želi da iskupim svoje grijehe. Da ovom svojom pokorom se pokušam očistiti od grijeha. Makar sam kršten, i time su moji grijesi oprošteni, izbrisani. Mene još uvijek progone neki loši događaji iz prošlosti. I kojih se ne mogu osloboditi. Tako da se dosta znam mučiti sa tim sjećanjima iz prošlosti. I sa čime se moram nekako nositi. Možda je to prisjećanje na neugodne događaje zapravo neki proces čišćenja moje savjesti da bih na si osigurao bolju budućnost na onom svijetu.

Jedna od stvari koja me dosta muči jest desna ruka i noga. Posebno ruka. Naime, kako sam dešnjak, dosta stvari sam radi prije infarkta sa desnom rukom. Od kada sam imao taj moždani infarkt i desna strana mi je bila oduzeta, sve sam morao nekako prebaciti na lijevu ruko. Ali s vremenom sam uspio toliko izvježbati desnu ruku da se sa njom mogu koliko toliko mogu služiti. Ali ne više toliko dobro kao prije. Jer još uvijek mi je slaba desna ruka. I sa njom otežano obavljam neke zadatke. Ponajviše mi je sa njom teško pisati, bilo olovkom, bilo na tipkovnici. Tako da se dosta mučim sa njom. Ali ipak nastojim da se sa desnom rukom što više služim, da mi ostane u nekoj funkciji. Jer ne bih želio da mi u potpunosti propadne. I da pokušam očuvati sa njom ovo stanje koliko je moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #05

Da, molitva ima jako značenje. Molitva ima snažnu moć. I ako se molimo redovito i pažljivo i pravilno, možemo uz pomoć Nebeskog Oca puno toga postići. Nebeski Otac nam je tada od pomoći. Jer Nebeski Otac pomaže onim koji mu se mole, koji mu kroz svoje molitve izraze svoje potrebe, osjećaje, patnje. Jer Nebeski Otac je brižan Otac. Koji voli svoju djecu koja vjeruju u njega. Jer i vjera u Nebeskog Oca ima neku svoju snagu, koja se riječima ne može opisati. Samo oni koji vjeruju mogu uz pomoć Nebeskog Oca postići onaj svoj mir koji im svijet ne može dati. Stoga potrebno se je iskreno moliti i iskreno vjerovati da bi nam svijet i život bio ljepši i bolji. Uz vjeru i molitvu možemo postići onaj bolji svijet, koji drugim metodama ne možemo postići.

Onaj koji se pouzdaje i vjeruje u Nebeskog Oca može postići puno više, nego li onaj koji ne vjeruje. Samo uz pomoć Nebeskog Oca možemo napredovati u životu. I osigurati se u budućnosti i na onome svijetu. A onaj koji ne vjeruje, taj srlja u svoju propast, koja ga može odvojiti od Nebeskog Oca u svoj svojoj punoći propasti. I živjeti u ništavilu propasti. Dok naprotiv, onaj koji vjeruje u Nebeskog Oca, taj doživljava blagostanje u životu i budućnosti. I ta vjera ga može odvesti samo bliže Nebeskom Ocu. Koji je tako brižan za svoju djecu koja mu vjeruju, koja mu se moli da ih obasipa svojom ljubavi i pažnjom. Te vodi u njihovim životima ka blagostanju koju samo Nebeski Otac može da podari. Uz pomoć Nebeskog Oca možemo puno toga postići, dok u protivnom samo propadamo u bezdan propasti.

Moram priznati da sam svjedočio u tome što sam pisao u ova dva prijašnja odlomka. Nekako i u mom životu sam osjetio da čim sam bolje vjerovao u Nebeskog Oca i iskrenije se molio, to sam više imao nekog mira i bolje mi je bilo u životu. I lakše sam i mirnije rješavao neke probleme. Lakše mi je bilo u životu. I to mi je bio samo poticaj da se još iskrenije počnem moliti Nebeskom Ocu, nego li prije. Jer iskrena molitva Nebeskom Ocu može puno pomoći. Samo treba vjerovati u molitvu i riječi molitve mogu same doći. I sve ovo što sam pisao, pisao sam vam u ime Isusa Krista.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #05

Ne znam kako bih opisao svoju vjeru. Vjera postoji u mojoj duši. Mojoj glavi. U mojoj duši. Vjeruje da mi Nebeski Otac pomaže u mojim nevoljama i dobrim stvarima. A opet osjećam da nije na pravom putu. Kao da sumnjam u Nebeskog Oca, da nisam baš vjeran. Uvijek tražim neki dokaz, kao što je Nevjerni Toma, apostol, tražio da vidi rane na Isusu Kristu i onda povjerovao, tako i ja sam uvijek u potrazi za nekim dokazima. Sumnjam u neke svoje sposobnosti, ali kada ih uradim vidim da sam mogao da ih uradim. Sumnjam da mogu nešto uraditi, a kada uradim onda sam ljut što sam uopće sumnjao u sebe. I u tome leži moja nevjera. Moj problem, što u sve sumnjam. A ne bih trebao, trebao bih biti odvažniji u svojoj vjeri i više vjerovati u sebe i u Nebeskog Oca i njegovu pomoć.

Zato se ja volim zvati i „Nevjerni Tome”, jer sumnjam u vjeru, snagu, svoju sposobnost. I u svemu tražim neki dokaz. Jer sam sumnjičav u svemu. U meni je vjera poljuljana. I nije baš savršena. I to priznajem. Da nisam baš neki vjernik kakav bi trebao da budem. Čak i sumnjam da ću i ovaj tekst uspjeti nekako napisati. Sumnjam u svoju mogućnost pisanja tekstova. U pismeno izražavanje. A molio sam „Nebeskog Oca” da mi pomogne u pisanju ovih tekstova. I ipak na kraju uspijem napisati neki tekst. Bogu hvala na tome.

Za vjerom uvijek treba tragati. Uvijek ju tražiti. Uvijek je nadograđivati i razvijati. Jer ako to ne radimo, nema nam uspjeha u životu. Jer napredak u vjeri nam može donijeti onaj neki mir u duši, koji samo kroz vjeru u Boga možemo pronaći. A Bog voli one koji vjeruju u njega. I nastoji im pomoći u njihovim potrebama. Jer ako si vjeran u svojoj vjeri, onda se možeš nadati ljubavi Božjoj i miru u svojem životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #04

Nekako od kada sam sljedbenik „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana” u meni je pomalo većina stvari drugačija. Nekako sam malo mirniji, smireniji. Ne znam odakle taj mir dolazi. Možda od vjere koja se je u meni ojačala. Kao da me je ta vjera u Nebeskog Oca pomalo smirila. Osnažila. Jer dosta sam se u zadnjih godinu dana i više molio za snagu i vjeru u Nebeskog Oca. Da mi pomogne u nevoljama koje su me mučile. I nekako osjećam da su moje molbe uslišane. Da je Nebeski otac uslišao moje molitve i izvukao iz nekih nevolja i problema. Jer stvarno sam bio u problemima i nevolji. Kako sam doživio drugi srčani infarkt i prvi moždani infarkt moje nevolje i problemi su se pojačali. I molio sam Nebeskog Oca za pomoć da nađem rješenje za te nevolje i probleme. Da ojačam soju vjeru u Isusa Krista i Nebeskog Oca. Te mi je Nebeski Otac poslao rješenje u tome da je osnažio moju vjeru. Da u vjeri i molitvi pronađem mir. Da se ne zamaram sa nebitnim problemima.

Vjerujem da je jednim dijelom me Nebeski Otac uputio i prema „Crkvi Isusa Krista”, gdje sam pronašao dobre ljude, osim vjere, koji su me podučili nešto o vjeri. I kroz svoja podučavanja osnažili moju vjeru. A i da lakše donesem neke odluke. I koje su mi pomogle da riješim neke životne probleme i nevolje. I koje sam zadnjih mjeseci uspio uz pomoć Nebesko Oca i Isusa Krista nekako riješiti. Te se maknuti od nekih ljudi koji su me dovodili u probleme. I koji su oličenje nervoze i zla. Te da više nemam posla sa njima. Jer sam se dosta povukao iz javnosti i od ljudi. I dijelom je i u tome došao moj mir. Jer stvarno sam doživio neugodnosti od nekih ljudi, o kojima više ne želim razmišljati i pričati. A još manje vidjeti.

Vjerujem i u to da mi je Nebeski Otac pomogao oko jedne teške odluke. A ona je ta da sam nakon nekoliko mjeseci na kraju ipak pristao da se proda neka zemlje. I tako došao do nekih novaca, koji su mi pomogli da se izvučem iz nekih nevolja i problema. Mada su ti problemi riješeni i maknuti iz mog života, ipak ima još mnogo drugih problema koje treba riješiti. I nadam se da ću uz pomoć Nebeskog Oca ih nekako riješiti. Samo da bude zdravlja i mira.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #03

U ovih godinu i pol što sam u Crkvi Isusa Krista, dosta sam se družio i sa misionarima te crkve. I još uvijek se družim. I na tim našim susretima dosta pričamo i raspravljamo o vjeri. Te o raznim tekstovima iz Biblije, Nauka i saveza, Mormonove knjige. A i o raznim govorima koji su objavljeni i izgovoreni na Općem saboru Crkve Isusa Krista. U čemu stvarno uživam.

Naime, u Crkvi Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana obično dva puta godišnje imamo Opći sabor, gdje nam vođe crkve kroz svoje govore upućuju poruke i savjete na osnovu životnih iskustva, stihova iz Mormonove knjige i Svetog pisma, a i Nauka i saveza. I nakon tih govora i Sabora mi vjernici raspravljamo o tim porukama i savjetima. Nastojimo ih protumačiti što znače, primijeniti ih u svom životu i usavršiti i unaprijediti našu vjeru. Tim svojim govorima naše vođe i starješine također nas pokušavaju osnažiti u našim životima, osnažiti našu vjeru, uputiti nas na pravi put i pružiti nam razne savjete.

Također, u Crkvi Isusa Krista imamo neke vjerske tekstove koje nazivamo „Nauk i savezi”. U tim „Naucima i savezima” nalaze se tekstovi iz povijesti crkve, te vjerske smjernice koje nam pomažu da održavamo svoju vjeru, da prema njima jačamo svoju vjeru. Koje nam pojašnjavaju neke pojmove iz vjere. A i opisuje se povijest crkve od početka. I prema tim tekstovima se nastojimo ravnati i voditi kroz naš život i vjeru.

I moram svjedočiti da je ova Crkva Isusa Krista zaista istinita. Jer do sada prema onome što sam pročitao u tim „Naucima i savezima”, te u „Mormonovoj knjizi”, a i kroz razna druga svjedočanstva i govora i rasprava sam uvidio da ima i postoji istina u toj crkvi. Da nam Bog, naš Nebeski otac, nije uzalud objavio kroz proroka Josepha Smitha Mormonovu knjigu i sve ostalo što je vezano uz ovu crkvu. Da ima istine i da je istinska crkva, koju treba poštivati. Kao i sve druge crkve i vjere. Jer kroz tu crkvu možemo dobiti samo ljubav, vjerski i duševni napredak i smjernice u životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #04

O vjeri već svi podosta znamo. Nešto smo pokupili u vjeronauku, nešto kroz život. Ali i dalje moramo učiti i obnavljati svoje znanje. Jer znanja nikad dosta. Znanje i vjera uvijek moraju rasti. Napredovati. Jer ako toga nema, nema nam ni života na ovome svijetu. A da ne pišem kako ne ćemo imati ništa od života na onome svijetu. Naš Nebeski otac će nas sigurno pitati i za to što smo poradili na svojoj vjeri. I dokle smo došli.

Kako sam postao sljedbenik crkve Isusa Krista svetaca – posljednjih dana zadnjih godinu dana sam pročitao jednom „Mormonovu knjigu”, koja je na mene ostavila snažan dojam. I koja me je podučila mnogim stvarima. Jedna od tih stvari je ta, ako nemamo vjere u Isusa Krista, ne ćemo napredovati u ovozemaljskom životu. A niti na onom svijetu ne ćemo imati blagoslov. I kroz cijelu tu knjigu se provlači to da samo oni koji su imali vjeru u Isusa Krista i Nebeskog Oca su postizali blagoslov i blagostanje, već na ovom svijetu. Dok oni čija su srca otvrdnula, propadali su u nevjeru i pustoš. Jer ih je Nebeski Otac napustio i dopustio da propadnu u svojoj vjeri. Dok su oni istinski vjernici u Isusa Krista napredovali u svemu blagostanju i blagoslovu.

Naravno ponovo ću pročitati „Mormonovu knjigu”, jer želim da ju ponovo proučim, ako sam što propustio u prvom čitanju. A možda ču je još nekoliko puta pokušati pročitati, da mi ostanu zapamćene neke stvari. Pokušati ču je proučiti što bolje, jer vidim da je ta knjiga istinita. I makar je napisana prije više od dva tisućljeća, u njoj ima puno pouka i savjeta koje i danas vrijede. Jer ta knjiga je napisana za sva vremena. I treba je iznova i iznova čitati. Jer može da pruži i danas utjehu i možda neka rješenja u današnjim problemima.

A trenutno pokušavam pročitati i „Nauk i savezi”, koji su vezani uz samo „Mormonovu knjigu”. A i temelj su vjere Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana. I u tim „Naucima i savezima” vjernik može pronaći smjernice za svoj vjernički život. A i naučiti nešto o povijesti crkve. Jer u njima se nalaze kako i smjernice za život, već i dio povijesti crkve. Kako je nastala i koji su njezini počeci. Mada je to još mlada crkva, ali ima snažne sadržaje u kojima se čovjek može pronaći. A i neku podršku i savjete i utjehu u svakodnevnom životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #03

U ovim tekstovima pod imenom „Vjera” mislim sam pisati tekstove vezane uz vjeru. Ali kao i obično, zapeo sam u inspiraciji oko pisanja ovakvih tekstova. I već nekoliko dana pokušavam da smislim kako dalje da pišem o vjeri, koju nam je Nebeski Otac podario. Ali inspiracija mi baš ne dolazi. Pa se mučim sa početkom pisanja i ovog teksta o vjeri. Znam samo da bih želio kroz ove tekstove podijelim sa vama neke misli iz vjere. Da na poticao neke rečenice iz Svetog pisma ili misli pokušam napisati neke svoj misli koje su mi se javile. Ali valjda mi još nije dano od Nebeskog Oca da počnem pisati jedne ovakve tekstove. Ali ne prestajem se nadati da mi Nebeski Otac ne će dati moć da napišem neki tekst. A i da počnem pisati vjerske tekstove. Jer zadnjih mjeseci sam osjetio da me Nebeski Otac zove u vjeri, da se više okrenem vjeri i poštujem je i prakticiram.

Molitva ima moć. U što se pomalo sve više uvjeravam. Jer kako rastem u svojoj vjeri, nekako sve više osjećam da su se neke molitve ili dijelovi molitve uslišale. Tako sam se i molio da mi Nebeski Otac pomogne da pronađem inspiraciju za pisanje i ovog teksta. A i još nekih tekstova za ovaj blog. I koliko vidim uslišao je moju molitvu za pomoć u pisanju ovog teksta. Te mi podario inspiraciju da pokušam pisati ovaj tekst. Ako vam Nebeski Otac nije nešto uslišao u molitvi, to ne znači da je nije čuo. Već je to možda i znak da još nije došlo vrijeme da se ostvari taj dio molitve. I da Nebeski Otac radi na tome. I zbog toga ne treba očajavati. Već biti strpljiv i doći če dan kada će se molitva uslišiti. Ne treba gubiti nadu, jer nada nam uvijek pomaže da budemo uporni i strpljivi. Da ne gubimo vjeru u Nebeskog Oca.

Uskoro nam završava ovo Božićno vrijeme. U kojem smo proslavili rođenje Isusa Krista u djetetu. Koji je došao u djetetu, kao i mi, da bi i tako ukazao koliko nas voli. Da želi biti poput nas, da ispuni i kroz ovo porođenje svoj dolazak i smisao dolaska. Jer tako je odredio Nebeski Otac, da od rođenja pati kao i mi mali ljudi. I da kroz rođenje započne životni put našeg spasenja. Jer Nebeski Otac je želio da i samim rođenjem njegov sin, Isus Krist, proživi ono što i mi malo građani proživljavamo rođenjem.

I tako polako se vraćamo u vrijeme kroz godinu. Ali to ne znači da moramo zaboraviti Božić i božićno vrijeme. Već naprotiv nastaviti živjeti to vrijeme i kroz ostali dio godine. Božić bi nam se morao događati svaki dan u godini. Stoga vam želim na kraju ovog teksta da sretno proživite ovu godinu. Sa obilje blagoslova, ljubavi i sreće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #02

Da, trenutno sam sljedbenik i pripadnik „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Gdje nastojim biti što bolji vjernik. I sudjelovati na bogoslužjima što je više moguće. Moram priznati da sam se nekako našao u toj vjeri. Jer ta zajednica pripada Kršćanskoj religiji. A kako sam odgojen nekako u kršćanskoj tradiciji, ostao sam u toj vjeri. Samo drugačije slavimo bogoslužja i držimo do vjere. I dalje vjerujemo u Isusa Krista, koji se je žrtvovao za nas obične ljude. I u Nebeskog Oca, također.

Mada sam član ove zajednice skoro godinu i pol, još uvijek se učim o vjeri koju podučavaju misionari crkve. Sa kojima imam redovite lekcije iz vjeronauka, da se tako izrazim. Ali i još uvijek nastojim čitati neke tekstove vezene uz crkvu, a i samu „Mormonovu knjigu”, jer ima puno informacija koje treba naučiti. Ili se podsjetiti o nekim stvarima. A i svaki puta nešto novo naučim i saznam, ma koliko god puta pročitao neki tekst. Trenutno najviše pokušavam čitati „Nauk i savezi”, gdje se nalaze osnove vjere. Da kroz te tekstove pokušam što više da naučim o vjeri. Da pokušam i tako biti što bolji vjernik. A i jednom sa pročitao cijelu „Mormonovu knjigu”. I dosta naučio iz nje o vjeri. Ali i nju ću pokušati još nekoliko puta pročitati. I pokušati je što bolje proučiti, jer koliko sam vidio, ima puno savjeta koje se i danas mogu primijeniti. Jer ta knjiga je napisana za sva vremena.

Na žalost, dosta sam zapustio proučavanje Islamske vjere. Koja je također ispravna i miroljubiva vjera. Do koje isto moramo držati. Jer i u „Kuranu” ima puno toga što se može i danas primijeniti u svakodnevnom životu. I morali bi i mogli koristiti u svakodnevnom životu. Ovo svjedočim na osnovu ono malo tekstova koja sam pročitao i kroz slušanje neki Islamskih učenjaka saznao i čuo. Jer Islam, a i sami muslimani, nisu onakvi kakve nam razni mediji i ine grupacije serviraju u svojim i kroz svoje poruke, članke i ine stvari. I kojima smo na žalost podlegli.

Nisam sve mostove porušio prema Islamu, a niti Katoličkoj vjeri. Još uvijek donekle držim do tih stvari. I još uvijek su dio mene. Ipak sam odgojen i veći dio života proveo u Katoličkoj vjeri. I teško se je toga riješiti i zanemariti. Mada sam i dalje ogorčeni sa nekim stvarima vezanim u Katoličku vjeru, ipak još uvijek nastojim vjerovati i kao Katolik. Nekako ipak ne mogu zaboraviti i zanemariti ono što sam naučio kao Katolik. Teško mi je to zaboraviti. A i zašto bih zaboravio, jer ipak je to vjera mojih otaca i majki. Koji su se trudili da me postave na noge i pošalju u svijet.

I moram primijetiti da sam se u ovih godinu i pol nekako malo i dijelom promijenio. Nastojim što mirnije živjeti, kao da sam pronašao neki mir. Više toliko nisam nervozan i živčani. I prema svemu nekako smireno pristupiti. Pronašao sam neki unutarnji mir, na kojem ću još puno morati poraditi. Ne živciram se toliko kao prije, ne koristim bezobrazne riječi kao prije (jer su mi postale odvratne), a vjerujem da još promjena u mojem životu i ponašanju ima. Jer moja transformacija još uvijek traje i trajat će dok god budem živ. I nadam se da ču do kraja svog života uspjeti napredovati u svojoj potrazi da budem bolji i vjerniji i mirniji. Mada ću morati poraditi da se riješim još nekih ružnih navika i postanem bolji.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #01

Rođen sam i odgojen kao rimokatolik. A i obavio sve sakramente u katoličkoj vjeri. I veći dio života sam proveo vezan uz katoličke običaje. Ali moja vjera kao katolika je počela kopnjeti u nekoj zrelijoj dobi. Zapravo, moja vjera u samoga Boga i u Isusa Krista je pomalo bila poljuljana. Ali je bila ipak uvijek tu negdje prisutna, kao neka formalnost. Ali moja vjera u katoličku crkvu je polako bila poljuljana. Pogotovo kada sam vidio i doživio neka loša iskustva sa svećenicima i općenito uz katoličku crkvu. Tako da sam se pomalo udaljio od katoličke vjere. Ali ponavljam vjera je bila uvijek nekako tu negdje prisutna.

Ali s vremenom sam polako počeo preispitivati svoju vjeru. I polako se tražiti u vjeri. U Ožujku 2023. godine sam doživio svoj drugi srčani infarkt i dan kasnije i moždani infarkt. Te sam nakon toga počeo da sve više razmišljam o svojoj vjeri i životu. I uvidio sam da sam puno griješio. Da je moja vjera jako propala. I kako sam se sve više počeo oporavljati, tako sam sve više počeo da istražujem ponovo o vjeri. Na žalost, svoj život više ne mogu vratiti nazad i popraviti ga. Ali sam mogao pokušati da ponovo svoju vjeru ojačam i dovedem je u red. Te sam počeo da malo istražujem na mreži svih mreža o vjerama. I za oko mi je zapela vjera Islam. I pomalo sam nalazio sve više informacija o toj vjeri. Također sam polako počeo kupovati i neke knjige iz područja Islamske vjere. A i pomalo se dopisivao sa nekim muslimanima. I saznao sam da ta vjera ipak nije tako loša kako su nam mediji i pojedinci je prikazali. Saznao sam da j Islam zapravo miroljubiva vjera i religija. Ali su je neki mediji i pojedinci iskrivili. Te sam se odlučio da prihvatim vjeru Islam i postanem musliman. Čak sam i neku njihovu zakletvu putem mobitela izgovorio. I tako sam na neki način prihvatio vjeru Islam.

Nakon toga sam pokušavao da naučim moliti namaz, neke islamske molitve. Ali na žalost nije mi išlo. Koliko god se trudio, nekako mi je bilo teško se naviknuti na molitvu namaza. Možda je dio problema bio i taj što sam živio u jednoj ustanovi za rehabilitaciju, gdje nisam mogao u miru da prakticiram tu svoju vjeru islam. Te sam s vremenom polako odustao od prakticiranja vjere. Jer nisam mogao naći dovoljno mira. A i bilo je prigovora da namećem vjeru, mada sam molitve nastojao moliti u sobi u kojoj sam živio. Te sam odustao od toga, ali moje srce je dalje ostalo u toj vjeri. I dalje nekako nastojim da pratim informacije vezane uz islam i muslimane.

Ali tijekom ljeta 2023. godine sam naišao na nekoj društvenoj mreži na sljedbenike „Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana”. I javio i se. I malo pomalo kroz razgovor sa njima prihvatio sam da postanem član te crkve, u kojoj sam i danas. Te se negdje pred kraj ljeta i krstio u toj crkvi. Moram priznati da sam se tada dosta dvojio oko tog krštenja i pitao se što mi je sve to trebalo. Ali kako je vrijeme odmicalo i kako sam sve više razgovarao sa misionarima te crkve, sve sam više upoznavao tu crkvu i vjeru. Vjera koja je dosta slična katoličkoj vjeri. I s vremenom sam zavolio tu crkvu i zbližio se sa nekim članovima ove crkve. Tako da sada nakon više od godinu dana što sam dio te crkve i zajednice, mogu priznati da mi nije žao što sam postao član te crkve. Jer preko misionara sam upoznao divnu vjeru i ljude. Koji su mi i pomogli u nekim stvarima. A i da ojačam u svojoj vjeri u Isusa Krista. Te također i neki mir. Jer nekako se osjećam smireno, nego li prije. I uživam u odlasku na bogoslužja. A i u proučavanju vjere i Mormonove knjige, Nauka i saveza i svega ostalog što je vezano uz vjeru.

I tako je nekako išao moj put vjere. Koji još uvijek traje i razvija se. Mada sam se vratio kršćanstvu, ipak sam jednim dijelom ostao i musliman. I ponekad pokušavam se moliti kao musliman. Mada i dalje griješim. Te u Islamskoj vjeri pronalazim predivne stvari koje mogu primjenjivati u svom životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑