Kategorija: Vjera

Vjera #10

Na žalost zadnjih dana sam posustao u svojoj molitvi namaza i nekih kršćanskih molitvi. Na žalost napasnik je ponovo pobijedio i prisilio me je da prestanem moliti te molitve. Tako da sam podlegao napasnikovim napadima i već puno dana ne molim. Što mi je žao, jer volio bih da sam nastavio moliti. Ali sad nema žaljenja nad time, već se nekako ohrabriti i ponovo početi moliti i klanjati. To sve mi je prešlo u neku vječno borbu. Sa kojom nikako da raščistim. Tako da ću si morati ponovo dati truda da ponovno pokrenem se moliti, jer je molitva moć i lijek. Koja samo mi može pomoći u životu.

Ali napasnik nije me uspio osujetiti u jednoj stvari. A ta je da ipak sam uspio održati to da svake nedjelje ujutro idem na bogoslužje u „Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana”. I tako prisustvujem bogoslužju i bar tako isto budem uz Nebeskog Oca. I na taj način slaviti svoju vjeru u Nebeskog Oca. Koji je neizmjerno dobar prema onima koji vjeruju u njega. I koji prašta onim koji se pokaju i traže oprost od njega. I koji svojim životom slave njegovu ljubav prema ljudima. Ja na žalost nisam savršen, imam i ja svoje grijehe, koje svakodnevno nastojim priznati i kaje se zbog njih. I svakodnevno traži oprost za svoje grijehe. Nadam se da mi Nebeski Otac ipak oprašta i da ću jednog dana uspjeti opravdati i iskupiti svoje grijehe koje sam uradio.

Jedna od slobodnih aktivnosti kod mene je ta da volim na YOU TUBE gledati neke video uratke u kojima govore neki poznati učenjaci i svećenici muslimanske vjeroispovijesti. I u kojima ti ljudi govore i pričaju o temama i Islamske vjere. I moram priznati da uživam u tim videima. Jer nekako dosta iz njih mogu dosta učiti o toj vjeri Islam. A i pomalo tako nastojim da upoznam Islamsku vjeru. Za koju sam se uvjerio da je istinska i prava vjera. I kojoj se isplati posvetiti. A i prema ovom što sam do sada čuo i pročitao o toj vjeri, uvidio sam da Islam nije tako ružna i okrutna vjera. Kao što su nam mediji i mnogi pojedinci i organizacije predočile. Što je žalosno, jer ti ljudi i organizacije samo rade razdor među ljudima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #09

Moja potraga za vjerom se nastavlja. Zapravo, u meni je dio vjere u Boga, Nebeskog Oca. Ali osjećam i zov prema Islamskoj vjeri. Da budem dio muslimanske zajednice i Islamske vjere. Jer osjećam da je istina prisutna u Islamskoj vjeri, ali ne mogu zanijekati i istinu u Kršćanskoj vjeri, u kojoj sam odgojen i u sklopu koje živim cijeli svoj život. Priznajem da sam se zadnjih tjedana našao u raskolu između Kršćanske vjere u kojoj sam odgojen, te Islamske vjere koja je polako počela jačati u meni i zvati me u svoje okrilje. Ali što god da je u pitanju, nadam se da je to Božji poziv da ojačam svoju vjeru. I da se bolje posvetim vjeri, da budem bolji vjernik. I da trebam se posvetiti molitvi za jačanje svoje vjere u Nebeskog Gospodara.

Stoga sam počeo u zadnje vrijeme sve više moliti Nebeskog Oca da mi pomogne ojačati svoju slabu vjeru. I da postanem bolji vjernik. Nastojim se i popraviti, da budem bolji i u ostalim životnim prilikama. Pokušavam se osloboditi loših riješi. Da toliko psovke ne koristim. Već nastojim da se izražavam bez psovki, koristeći pristojnije riječi umjesto psovki. Da se prema svemu odnosim što smirenije. Da ne budem toliko nervozan i bezobrazan. Prema svemu se odnositi bolje i ljepše. Da iz mene izvire neka pozitivna energija.

Vjera u mojem životu sve nekako više dobiva na značenju. I tek sada kada sam u bolesti i u muci sa posljedicama infarkta, tek sada shvaćam koliko vjera znači u životu čovjeka. Tek kada se nađeš u nevolji i bolesti onda tek spoznaš značaj vjere i molitve. I tada počinješ jačati u vjeri. Na žalost, tek kada sam obolio shvatio sam tu spoznaju. Da vjeru treba prakticirati i onda kada si zdrav i jak. A ne samo u bolesti i slabosti. Jer vjera ti uvijek pomaže, u dobro i zlu. Ma koliko teško bilo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #12

Zadnjih nekoliko tjedana zadao sam si da ću početi se učiti moliti namaz i još neke kršćanske molitve. Obično ih molim oko 17 sati. Kada obavim većinu obaveza tijekom dana. Za sada tako, jednostavno da se pokušam naviknuti da u određeno vrijeme molim. A usput pokušavam se prisiliti da počnem moliti namaz i u ostale dijelove dana. Ali nikako da se natjeram na to. Uvijek zaboravim. A razlog tome je želja da se kroz molitvu tih molitava pokušam približiti Bogu i Nebeskom Ocu. Da pokušam kroz te molitve da ojačam svoju vjeru. Sa nadom da ću kroz ove molitve naći neki mir koji mi nedostaje. I za kojim žudim. Sa nadom da će mi to pomoći da se promijenim u životu i promijenim životne navike. Ali za to sve treba vremena.

Nešto mi govori da molim te molitve. Kao da me nešto poziva da molim te molitve. Da će mi koristiti. Jer molitva je nešto predivno što čovjeku može pomoći u njegovim dvojbama. Da kroz molitvu sazrijeva i da razgovara sa Nebeskim Ocem. Mada nam se može činiti da molitva ne pomaže, ali Nebeski Otac nas čuje. I uslišati će molitvu kada za to dođe vrijeme. Zato ne moramo očajavati, već uporno moliti, jer to nas može smiriti i dovesti nas u neki mir. Koji nam nedostaje u životu.

Ali moram priznati da uvijek kada molim osjetim i neki drugi glas koji me tjera da prestanem sa tim molitvama. Kao da mi to ne će pomoći, da uzalud molim. I svaki puta se borim da nastavim sa molitvom. Vjerujem da je to neki napasnik, čije ime ne bih spominjao, pokušava me odvući od molitve i tako udaljiti od Nebeskog Oca. Koji je bio dobar u mom životu. I puno mi je pomogao. A taj napasnik me želi odvući nazad u grijeh, kojeg bi se volio osloboditi. Jer griješiti je loše. Lijepo je kad možeš da govoriš istinu, mada to zna biti teško. Taj predivan osjećaj koji ne možeš riječima opisati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Sljedbenik Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana

Ja sam sljedbenik Isusa Krista. Sljedbenik sam „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. Službeno sam pristupio toj crkvi početkom mjeseca Rujna 2023. godine. Nakon priprave od nekih dva mjeseca. I mada sam se tada još dvojio oko ulaska u tu crkvu i bio u dilemi, danas sam sretan što sam pristupio toj crkvi. I nisam požalio. Jednim dijelom sam upoznao Isusa Krista na malo drugačiji način. A s druge strane upoznao sam dobre ljude sa kojima se mogu družiti na bogoslužju. I neki od njih su mi pomogli u nekim stvarima, kada su drugi ljudi zakazali u tome. I nadam se da će mi još pomoći. A da ću i ja njima nekako pomoći.

Glavna knjiga kojom se služe je „Mormonova knjiga”, još jedno svjedočanstvo Isusa Krista. U kojem se iznose svjedočanstva iz vjere u Isusa Krista. I koja se dosta nadovezuje na Sveto pismo (ili Bibliju). Naravno i Sveto pismo je također važno u toj crkvi i iz koje crpimo mudrost za svakodnevni život. A i snagu za životne probleme koje nas muče. Također imamo i „Nauk i saveze”, svete tekstove u kojima je objavljena poruka Božja Josephu Smithu, koji je te poruke prenio kroz te tekstove svojim prvim sljedbenicima, a i koji dan danas i nama služe kao poticaj i smjernice u vjeri. I sve te tekstove znamo proučavati iznova u nedjeljnoj školi vjeronauka. Gdje izmjenjujemo naša mišljenja i viđenja pojedinih tekstova.

Osnivač je Joseph Smith, koji je rođen negdje početkom 19 stoljeća. Kao mladić od nekih 14 godina bio je zbunjen sa silnim crkvama koje su tada postojale. Jednog dana se je povukao u neku šumu gdje je imao viđenje i susret sa Bogom i njegovim sinom. A i nebeskim anđelima, koji su ga izveli na put osnivanja današnje „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. I od tada je uz pomoć Božju počeo osnivat tu crkvu. A i podarena mu je moć prijevoda Mormonove knjige. Koju je preveo uz Božju pomoć i objavio. I tako malo pomalo je počela rasti ta crkva. Koja danas broji nekoliko desetaka milijuna sljedbenika crkve. I koja se još uvijek polako širi i razvija.

Svjedočim da je ”Mormonova knjiga” istinita, zbog povijesti i poruka koje su u njoj objavljene kroz proroke o Isusu Kristu. U kojoj možeš pronaći snagu za svoju vjeru i život. Knjiga koja obiluje mudrostima koje su se objavljivale kroz proroke kroz nekoliko stoljeća. Mudrosti i povijest koju ne možete pronaći u Svetom pismu. Mada je ta knjiga nastala u isto vrijeme kada i Sveto pismo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #08

Zadnjih nekoliko tjedana dosta propitkujem svoju vjeru. Vjeru koja je ponovo došla u neku napast i kolebljivost. Da sumnjam u svoju vjeru u Nebeskog oca i samog sebe. Te se je neka sumnja u mene zavukla i koja nikako do mene da se makne. I osjećam se nekako jadno, jer moja je vjera posustala. Toliko da sam se počeo moliti da mi Nebeski otac pomogne da vratim svoju vjeru na pravi put. Jer je previše skrenula s puta. Da i u samoga sebe sumnjam. Ali kad ipak nešto sa uspjehom uradim, onda se čudim što sam uopće mogao sumnjati. Ne samo u sebe, već i u Nebeskog oca. Da se poslije toga kajem što sam uopće mogao sumnjati. Sumnja je sam jedan od mnogih grijeha što nas može zadesiti.

Već duže vremena nastojim da tijekom dana izmolim molitvu klanjanja namaza. Muslimani će znati o kakvoj molitvi mislim. Kako zadnjih mjeseci, a možda i godinama, sve više podržavam našu braću muslimane, polako sam se počeo moliti klanjanje namaza. Sa željom da naučim se moliti jednu takvu molitvu. Sa nadom da ću to naučiti se moliti i na kraju moliti svih nekoliko namaza tijekom dana. Moram priznati da zadnjih tjedana dosta razmišljam da se više molim po muslimanskim običajima i da nekako ponovo prihvatim Islamsku vjeru. Te da počnem živjeti po muslimanskim običajima. Nešto me vuče k toj vjeri. Možda i sam Bog, Alah imaju nekog utjecaja u tome. Ne znam i nisam baš siguran u to. Ali nešto se događa, kada osjećam taj neki poziv prema Islamskoj vjeri. Ali to nije lako napraviti. Nije lako donijeti tu odluku da promijeniš vjeru. Tako da ću još dosta morati razmisliti o tome.

Također, u isto vrijeme sam si zadao da usput molim neke kršćanske molitve. Za jačanje vjere, zdravlja i tijela, duha i psihe. A i neke molitve svecima. Sa željom da zamolim Isusa Krista i Nebeskog Oca za pomoć u zdravlju i vjeri. Da se vratim na pravi put. Da mi Isus Krist pomogne u ovoj mojoj bolesti koja me je zadesila. Jer stvarno sam zapao u teško stanje, iz kojeg sam ne mogu izaći. Te sam se odvažio da molim ove neke molitve, da preko njih zamolim Nebeskog Oca da mi pomogne u ovoj mojoj nevolji. Sa nadom da će mi te molitve pomoći. Da će mi Isus Krist i Nebeski Otac uslišati te molitve.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #07

Zadnjih nekoliko tjedan sam dosta zbunjeni što se vjere tiče. Dosta sam neodlučan što se vjere tiče. Naime, zadnji oko godinu i pol dosta sam proučavao vjeru Islam, a i nauk „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. Čak sam i jedno vrijeme pokušao da klanjam namaz u sklopu Islamske vjere. Ali zbog uvjeta u kojima sam živio zadnjih više od godinu i pol, morao sam odustati od klanjanja. Jer nisam pronalazio toliko mira da obavim pet klanjanja tijekom dana. Ali zadnjih nekoliko dana sam ponovo počeo da iznova učim se klanjati. I pokušavam da barem jednom izmolim klanjanje. Na žalost, još to radim na hrvatskom jeziku, jer arapski jezik još nisam naučio.

Kao što sam napisao, dosta sam zbunjen i neodlučan što se vjere tiče, jer ne mogu se i ne znam kako se odlučiti oko vjere. Po kojoj vjeri slaviti obrede i po kojoj vjeri služiti Nebeskom ocu. Kao što sam malo prije napisao, dosta sam proučavao iz raznih izvora o kršćanskoj i islamskoj vjeri. I u obje vjere sam našao istinu i vjeru koju nisam pronalazio u svakodnevnom životu. I shvatio sam da i Kršćanstvo i Islam imaju onu istinu koju nisam pronalazio u svakodnevnom životu. I u jednoj i u drugoj sam pronalazio i nalazio one osjećaje koju mogu naći samo u vjeri u Nebeskog oca. Tako da sam ostao dosta zbunjen i neodlučan. Jer vidim se i u jednoj i u drugoj vjeri. Stoga sam polako počeo da molim Nebeskog oca da mi pomogne u toj mojoj odluci oko vjere. Jer bez nje ne mogu. Što više proučavam o vjeri, to više se u meni jača vjera u Nebeskog oca. Što mi je drago, jer tako uviđam da sam na pravom putu.m

Zadnjih nekoliko tjedana nastoji da molim neke molitve. A i samo klanjanje. Jer osjetio sam poziv da se vratim molitvi i da ponovo počnem moliti. I moram priznati da u tim molitvama osjećam neki mir, kao da mi je nedostajalo moliti te molitve. Te osjećam neki poticaj u daljnjem izgovaranju tih molitvi, koje su mi nedostajale u mom životu. Stoga pokušavam da tijekom dana izmoli neke molitve koje sam odabrao. Te ih tako polako učiti na pamet, dok ih ne naučim. Da ih molim bez pomoći molitvenika. A s vremenom ću proširivati te molitve, dok ne stvorim dovoljno tih molitvi da se mogu na bilo kojem mjestu moliti. Svoju vjeru također možemo izraziti i kroz molitvu. Osim poštivajuči zakone i ine stvari koje nam je podario naš Nebeski Otac.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #09

Prije dosta tjedana sam si rekao da moram početi moliti neke molitve. A i ponovo klanjati namaz. Ali nikako da se odvažim da to i ostvarujem. Do prije nekih godinu dana sam znao moliti klanjanje namaza po Islamskom običaju i propisima. Ali nešto se je dogodilo da sam odustao od toga. I moram priznati da u ovih godinu dana mi je nedostajalo to klanjanje. Naime, prije više od godinu i pol sam prihvatio pomalo vjeru Islam kao svoju vjeru. I dosta sam proučavao o toj vjeri. I kroz to proučavanje sam naučio da ta vjera Islam nije tako nasilna vjera, koliko su nam mediji i pojedinci nametnuli. Tako da sam malo pomalo počeo prihvaćati tu vjeru. I postao sam njezin obožavatelj. Da sam čak i prihvatio Islam kao svoju vjeru. Te dobi motivaciju da i dalje pratim sve što je vezano uz tu vjeru. Ali, na žalost, zbog nekih uvjeta morao sam dosta zapustiti tu vjeru. Ali je u meni pomalo tinjala. I sada ovih dana polako ponovno počinje izlaziti na vidjelo u meni ta vjera. Te polako počinjem tražiti načina da joj se nekako vratim.

Ovih dana sam polako počeo da ponovno se klanjam, mislim da se to zove namaz. I moram priznati da mi je to nedostajalo cijelo ovo vrijeme. I pomalo ponovno uživam u tom klanjanju. Ali kako sam dosta zapustio to proučavanje vjere morati ću ponovno iznova da učim sve o Islamskoj vjeri. A i kako ponovno klanjati namaz. Jer dosta sam se pogubio u tome. Da ne kažem zaboravio, pa moram nekako obnoviti to znanje. Te pomalo tražim ponovno te neke tekstove koje sam čitao prije, da me pokušaju podsjetiti o nekim stvarima oko vjere Islam. Ali u svemu tome najteže mi pada to što ne znam arapski jezik. Koji je stvarno težak jezik, i ako ga nisi učio od djetinjstva, teško da ćeš ga naučiti u zrelijoj dobi. Priznajem pokušao sam ga učiti, ali nisam imao baš uspjeha. A najteže je učiti slova u pisanom obliku. Koja su drugačija od latinice.

Nikako da se izjasnim o tom klanjanju. Koliko me sjećanje služi, molitva se mora govoriti na arapskom jeziku. A ja, na žalost, ne znam arapski jezik. Jer ga nisam učio i još uvijek naučio. Tako da za sada to klanjanje molim na hrvatskom jeziku. Dok ne nađem načina kako naučiti arapski jezik. Barem kako izgovarati riječi dova, namaza, sura i inih stvari. Jer najljepše je moliti sve to na arapskom jeziku. A što se tiče same molitve, predivan mi je taj osjećaj koji osjećam dok se molim. Kao da je Alah uza me, sa svojim mirom i ljubavi. Kao da to klanjanje me smiruje. I dalje vuče i potiče na klanjanje. Kao da me Alah zove u srcu da se nazad vratim vjeri Islam i da je pokušam prakticirati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #06

Vjera je nešto predivno što se čovjeku može dogoditi u njegovom životu. Obogatiti njegov život iz temelja. Promijeniti njegov život iz temelja. Stoga uvijek ju treba tražiti i težiti prema vjeri, koju nam samo Nebeski otac može podariti. Podariti kroz svoju ljubav, pažnju i ljepotu. Ako vjerujemo u Nebeskog Oca, život nam može samo napredovati na bolje. Sve nam je lakše i ljepše biti. Vjera ne poznaje mržnju, već samo ljubav prema sebi i bližnjemu svojemu. Onaj koji vjeruje ne zna i ne može da mrzi. Jer ako mrzi to znači da ne vjeruje. Vjera i ljubav idu ruku pod ruku. Širi pozitivan znak oko nas i prema svemu. Jer onom tko vjeruje Nebeski Otac mu pruža svu ljubav koju mogu samo oni vjerni dobiti. Jer vjernik zna, poznaje samo ljubav i praštanje.

I sam Nebeski Otac nas ući da vjerujemo i volimo i ljubimo. Potiče nas na vjeru i ljubav. I kroz svoje proroke nam je poručio da oni koji vjeruju i ispunili svoj srca sa ljubavi uživati će njegovo povjerenje i napredak već za svog života. A oni koji otvrdnu svoj srca očekuje ih sama patnja i muka i pokora. I nikad ne će uživati u milosti Nebeskog Oca. Ove riječi i rečenice sam naučio u „Mormonovoj knjizi”. I koje su istinite, jer kroz cijelu knjigu nam sam Nebeski Otac na sam govori o tome kroz proroke. I iz samih tekstova možemo vidjeti da svi oni koji su vjerovali u Nebeskog Oca i sina njegova Isusa Krista napredovali su u svojim životima. Dok oni čija su srca otvrdnula i izgubila vjeru ili odbijali su vjeru u Nebeskog oca propadali su u svom jadu koji je taj jad mogao donijeti. I kad malo razmisliš ima smisla i logike u tome. Jer samo vjera u Nebeskog Oca donosi svu pozitivu koja nam se može pružiti.

Ne treba se sramiti biti i musliman. Jer i vjera Islam je istinska vjera, koju su mediji i pojedinci izvrgnuli ruglu i sramoti. Malo sam proučavao vjeru Islam, a i čuo se sa nekim muslimanima. I prema onome što sam pročitao i saznao Islam nije neka nasilna vjera, već miroljubiva, puna predivnih poruka koje nam je Alah poslao preko svog proroka Muhameda. I Alah nas kroz svoje poruke uči kako da živimo, da ne vodimo osvajački rat, već samo obrambeni rat. Ali pojedinci su izigrali i izvrnuli taj dio, tako da izgleda da je Islam zapravo nasilna vjera. Ja u to ne želim vjerovati, da je Islam nasilna vjera, već da je miroljubiva. Da ne naudi zlom drugo biću. Alah je porukama putem proroka Muhameda regulirao svaki dio našeg života. I ako ga slijedimo, možemo očekivati samo napredak u životu. Jer samo pravi vjernik moe očekivati milost Božju i blagoslov.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #08

Moj život je u ovih nekoliko mjeseci od kada sam izašao iz ove ustanove polako odveo u neku monotonost i rutinu. I pomalo sam došao u stanje nekih rituala i rutine koje nisam imao dok sam živio u domu. Osjećam se pomalo kao da nisam živio u toj ustanovi za rehabilitaciju. Mada me još uvijek proganjaju mnoga sjećanja na boravak u domu, ali ipak sam se pomalo vratio svakodnevnim pitanjima života. I pomalo uživam u životu izvan ove ustanove. Nastojeći se ne osvrtati više na život u toj ustanovi. Jer u toj ustanovi sam doživio dosta neugodnosti i bilo je jedno od mojih težih djelova života. Jedino mi je žao što nisam uspio ostati u nekom kontaktu sa nekim djelatnicama iz ustanove. Djelatnicama koje su mi ostale u ugodnom sjećanju. I koje su bile toliko pristojne da su mi se svidjele. Jer su mi ostale drage osobe sa kojima bih volio da i sada imam nekog kontakta sa njima. Ali na žalost tako je valjda moralo biti. I barem ću neku lijepu uspomenu imati na njih. A tko zna, možda se negdje nekako sretnemo u gradu i obnovimo neki kontakt.

Na žalost, zadnjih više od pola godine sam zanemario i svoju vjeru u Islam. Već dugo nisam obavio klanjanje. A i ostale molitve zapustio. Dok sam bio u toj ustanovi sanjao sam da kad dođem kući da ću uspjeti da ponovo krenem obavljati klanjanje po običaju Islama. A i obnoviti svoje znanje o Islamu. Ali na žalost u ovih tri mjeseca koliko sam kod kuće na žalost još uvijek nisam započeo sa ponovnim obavljanjem klanjanja po običaju Islama. I moram priznati da mi nedostaje to klanjanje i molitva po Islamskom običaju. Jer prema onom malo što sam pokušao klanjati uvidio sam da mi se to sviđa. I da je to predivna aktivnost tijekom dana. A zadnjih tjedana me pomalo nešto ponovo vuče k tome da pokušam da obnovim to prakticiranje klanjanja. I da obnovim sve što mogu vezano uz Islam. Jer vidim da to nije loša vjera. I da su nas mediji i pojedinci dosta zaveli o toj vjeri. Jer koliko sam vidio iz ono malo proučavanja vjere Islam, da je to ipak dobra i predivna vjera, koju se isplati prakticirati.

Mada time što se držim i kršćanstva i Islama, pomalo sjedim na dvije stolice. Što baš nije dobro. Nije baš pametno sjediti na dvije stolice. I u ovakvim slučajevima treba se odlučiti dok još problemi nisu nastupili. I odbili se o glavu. Tako bi se i ja morao odlučiti oko svoje vjere. Po kojoj vjeri vjerovati u Nebeskog oca. Pošto sam odgojen u katoličkoj vjeri, najbolje bi mi bilo da se držim kršćanstva. Pošto već najbolje znam o toj vjeri. A o Islamu bih sve ispočetka morao učiti i prema toj vjeri organizirati svoj život. Tako da sam dosta neodlučan po tom pitanju. I morati ću se nekako odlučiti, dok još nije nastala totalna zbrka u mojoj glavi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #06

Nekako je na moju vjeru utjecalo i zdravlje. Barem ja tako mislim. Naime, prije nekih dvije godine sam doživio drugi srčani infarkt, i dan nakon toga i prvi moždani infarkt. I oporavak od posljedica tih infarkta još uvijek se oporavljam. Moj oporavak nije bio lagan i još uvijek nije lagan. I još uvijek se moram nositi sa posljedicama. Posljedice me i danas muče. Ali oporavak mi nije bio lagan. Jer moždani infarkt me je bacio u krevet. I uz dosta napora i vježbanja, ipak sam se uspio nekako izvući iz kreveta. I polako se sve više kretati. Uz skoro svakodnevno vježbanje uspio sam se toliko oporaviti da se mogu kretati uz pomoć štake. Ali ipak mi je potrebno daljnje vježbanje, da održim ovo stanje u koje sam napredovao. A opet nekako sam se pomirio sa time da više ne ću se moči kretati kao prije kada sam bio zdrav. I sa time se moram nekako nositi. Jer sumnjam da će biti bolje. Teško se je nositi sa tom slabom pokretljivosti. I često se pitam kako dalje sa time? Kako živjeti sa time? Što će još biti? Ali ogovori će doći s vremenom.

U cijelo ovo vrijeme sam dosta razmišljao o vjeri i prošlosti. Kako sam zapustio vjeru. Kako sam griješio. I to sve me je proganjalo. I još uvijek me proganja. Valjda Nebeski Otac ovako želi da iskupim svoje grijehe. Da ovom svojom pokorom se pokušam očistiti od grijeha. Makar sam kršten, i time su moji grijesi oprošteni, izbrisani. Mene još uvijek progone neki loši događaji iz prošlosti. I kojih se ne mogu osloboditi. Tako da se dosta znam mučiti sa tim sjećanjima iz prošlosti. I sa čime se moram nekako nositi. Možda je to prisjećanje na neugodne događaje zapravo neki proces čišćenja moje savjesti da bih na si osigurao bolju budućnost na onom svijetu.

Jedna od stvari koja me dosta muči jest desna ruka i noga. Posebno ruka. Naime, kako sam dešnjak, dosta stvari sam radi prije infarkta sa desnom rukom. Od kada sam imao taj moždani infarkt i desna strana mi je bila oduzeta, sve sam morao nekako prebaciti na lijevu ruko. Ali s vremenom sam uspio toliko izvježbati desnu ruku da se sa njom mogu koliko toliko mogu služiti. Ali ne više toliko dobro kao prije. Jer još uvijek mi je slaba desna ruka. I sa njom otežano obavljam neke zadatke. Ponajviše mi je sa njom teško pisati, bilo olovkom, bilo na tipkovnici. Tako da se dosta mučim sa njom. Ali ipak nastojim da se sa desnom rukom što više služim, da mi ostane u nekoj funkciji. Jer ne bih želio da mi u potpunosti propadne. I da pokušam očuvati sa njom ovo stanje koliko je moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑