Kategorija: uvodnik

Svjedočanstvo #07

Nekako ne mogu razumjeti ljude koji ne vjeruju i deklariraju se kao ateisti. Ne mogu zamisliti život bez vjere. Da ne vjeruješ u Boga po bilo kojem obredu ili religiji. I ne znam kakav je to život bez Boga i vjere. Jer odrastao sam i odgojen sam u vjeri. Mada moja vjera u mladosti nije bila snažna i izrazita kao danas. Nisam odlazio na bogoslužja. Ali tek u kasnijoj životnoj dobi sam polako počeo osjećati da ima nešto u vjeri. I kroz sve to vrijeme je polako sazrijevala. Ali tek kada sam se razbolio, nekako je ta moja vjera isplivala na površinu. I počela jače sazrijevati. Valjda je trebalo da se razbolim i da shvatim koliko je zdravlje i život krhak. I koliko ima značajnosti u vjeri. Da vjera nije bez razloga nam podarena od Boga. Tek sad u bolesti i posljedicama bolesti sam shvatio koliko sam griješio i nisam se pouzdao u vjeru i Boga.

Ali moram i nešto priznati, a to je da sam zadnjih tjedana dosta zapustio proučavanje vjerskih tekstova. A posebice sam dosta zapustio proučavanje Islama. Vjere koju zadnjih godinu i pol dosta zavolio, ali nisam postao istinski vjernih vjere Islam. I to mi jako nedostaje. Jer ono malo što sam naučio o toj vjeri, uvjerilo me je da Islam nije tako agresivna vjera kako nam mediji i ine institucije i ljudi nastoje prikazati. Ima u toj vjeri i pozitivnih stvari koje treba uzeti u obzir. Jer i ta vjera nas uči da volimo druge i poštujemo ih kao i kršćanstvo. Mada to govore na drugačiji način. Ali princip je isti.

Jedna od stvari sa kojom se susrećem zadnjih mjeseci jest ta da kada se šećem gradom i nešto negdje pokušam obaviti jest ta da neki ljudi kada me vide sa štakom u ruci ostanu iznenađeni. Naime, mnogi još ne znaju kako sam prošao zadnjih godina sa zdravljem. I da su ostale posljedice nakon moždanog udara. Pa im moram objasniti situaciju. A opet ima i ljudi kada me vide sa štakom, ne postavljaju pitanja ali mi pomognu ili mi pokušaju olakšati. Ali i ima onih koji baš ne mare pa mi otežaju stvar. Kao da ne razumiju da i oni se mogu naći u istoj situaciji. Ali ne ljutim se, jer znam da će se svakome vratiti onako kako zaslužuje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #14

Do sada sam koristio neke stare tekstove sa prijašnjeg bloga i objavljivao ih na ovom blogu. Naravno uz malu izmjenu teksta. Ali od sada ću se dalje morati mučiti sa pisanjem novih tekstova za ovaj blog. Nadam se da mi ne ćete zamjeriti na ovoj strategiji, kojoj sam morao pribjeći dok ne dobijem inspiraciju za pisanje ovih tekstova. I sada se nadam da ću uspjeti sa pisanjem ovih tekstova. Jer volim pisati i tipkati po tipkovnici svoj kompjutera. Jednostavno obožavam tipkati po tipkovnici. Jedino što mi još zadaje muke jest desna ruka, koja se još nije dobro oporavila nakon moždanog udara. Što me žalosti, ali pokušavam se nekako nositi sa time.

Ovih dana je prošlo tri mjeseca od kada sam izašao iz jedne ustanove u kojoj sam bio negdje oko godinu i pol na nekoj rehabilitaciji nakon srčanog i moždanog infarkta. I ne mogu opisati koliko mi je drago da sam uspio izaći iz te ustanove, jer kod kuće sam pronašao neki mir, koji nisam imao u toj ustanovi. Tih godinu i pol mi je bilo najteže u životu, jer sam doživio dosta neugodnosti i užasa, koji mi nije trebao. Ali sada barem imam kod kuće neki mir. U kojem istinski uživam. I ne mogu se nauživati. Tako da se nadam da sam uspio sada pronaći kakav takav mir od nekih ljudi, jer ti pojedinci su stvarno bili užasni. I ne znam kako sam uspio sve to tamo preživjeti. Cijeli taj boravak, koji mi je bio nužan. Te se nadam da se više ne će ponoviti.

A i zadnjih dana se nekako pokušavam odviknuti od tolikog gledanja TV-a i serija. Jer previše me je taj TV okupirao i odvukao me od nekih drugih obaveza kojima sam se bavio. I kojima se sada pokušavam vratiti. Mada ima zanimljivih serija, koje se isplati pogledati i pratiti. I pokušati ću ih nekako ipak pratiti. Ali nastojat ću da sve to držim pod nekom kontrolom. Pogotovo ću nastojati držati kontrolu u tome da samo te neke filmove i serije pratim i gledam. Jer druge stvari me ne interesiraju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Wonder Woman

Jednom prilikom sam uživao u filmu „Wonder Woman”, film koji je snimljen 2017. godine, i čija se radnja odvija oko amazonske princeze Dijane koja bude odgojena i trenirana da bude ratnica. Ali na kraju se uspostavlja da je jedna od pripadnica Bogova iz nekog starog svijeta. Ovaj film sam već duže vrijeme želio pogledati, zbog njegove radnje i tematike. I nije me razočarao, jer pokazao se kao odličan film sa odličnom radnjom i specijalnim efektima.

Osim što sam zaljubljenik književnosti, fotografije i još nekih sličnih područja, tako sam i zaljubljenik u filmsku umjetnost. Prije nekoliko godina sam otkrio na jednoj društvenoj mreži neke kratke video uratke, koji su me zainteresirale za taj film „Wonder Woman”. I nekako sam priželjkivao da jednog dana pogledam taj film, koji me na kraju nije razočarao. I nisam požalio što sam ga pogledao. Jer radnja ovog filma se odvija oko princeze Diane, amazonke koja je odgojena i trenirana da postane ratnica i suprotstavi se bogu Areas. Jednog dana na njezin otok dolazi jedan špijun koji njoj i njezinom narodu objasni što se događa u vanjskom svijetu i ona kreće u misiju da okonča rat i suprotstavi se bogu Areas. I pri tome saznaje pravu istinu o sebi i svojoj sudbini.

To je samo ukratko sadržaj ovog filma, koji je snimljen prema nekom stripu kojeg su kreirali američki psiholog i pisac William Moulton Marston i umjetnik Harry G. Peter. Wonder Women je američka super-junakinja o kojoj se pričaju razne priče kako je nastala. Od toga da ju je od gline isklesala njezina majka Hyppolyta, pa do doga da je ona biološka kći boga Zeusa i Hipolite. Više o tome možete pokušati pronaći na mreži svih mreža.

Sama radnja i tematika filma ni se sviđa. Odabir glumaca ne bih baš komentirao. Ali sviđa mi se odabir glumice koja je utjelovila samu princezu Dianu. Koja je po mojem mišljenju odličan izbor za taj lik. Te se je uspjela snaći u toj ulozi. Mada nisam stručnjak, ali ipak je ta glumica odličan izbor. A što se tiče radnje filma, ona je baš po mojem ukusu. Jer volim pomalo spoj prošlosti, sadašnjosti i fantazije. A i ta sama priča oko borbe dobra nad zlim, za borbom za boljim svijetom. Mada je sama princeza Diana dosta naivna u ovom filmu prema svijetu u koji dolazi i protiv koga se mora boriti. Ali ipak nekako kroz film nekako sazrijeva i shvaća pravu istinu o čovječanstvu i čovjeku samome. Film je pun zapleta i obrata, sa podosta specijalnih efekata. Te ga se po mom mišljenju isplati pogledati, ponajviše zbog te vječite borbe dobara i zla, ljubavi i mržnje. Te odnosa između ljudi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #06

Nekako je na moju vjeru utjecalo i zdravlje. Barem ja tako mislim. Naime, prije nekih dvije godine sam doživio drugi srčani infarkt, i dan nakon toga i prvi moždani infarkt. I oporavak od posljedica tih infarkta još uvijek se oporavljam. Moj oporavak nije bio lagan i još uvijek nije lagan. I još uvijek se moram nositi sa posljedicama. Posljedice me i danas muče. Ali oporavak mi nije bio lagan. Jer moždani infarkt me je bacio u krevet. I uz dosta napora i vježbanja, ipak sam se uspio nekako izvući iz kreveta. I polako se sve više kretati. Uz skoro svakodnevno vježbanje uspio sam se toliko oporaviti da se mogu kretati uz pomoć štake. Ali ipak mi je potrebno daljnje vježbanje, da održim ovo stanje u koje sam napredovao. A opet nekako sam se pomirio sa time da više ne ću se moči kretati kao prije kada sam bio zdrav. I sa time se moram nekako nositi. Jer sumnjam da će biti bolje. Teško se je nositi sa tom slabom pokretljivosti. I često se pitam kako dalje sa time? Kako živjeti sa time? Što će još biti? Ali ogovori će doći s vremenom.

U cijelo ovo vrijeme sam dosta razmišljao o vjeri i prošlosti. Kako sam zapustio vjeru. Kako sam griješio. I to sve me je proganjalo. I još uvijek me proganja. Valjda Nebeski Otac ovako želi da iskupim svoje grijehe. Da ovom svojom pokorom se pokušam očistiti od grijeha. Makar sam kršten, i time su moji grijesi oprošteni, izbrisani. Mene još uvijek progone neki loši događaji iz prošlosti. I kojih se ne mogu osloboditi. Tako da se dosta znam mučiti sa tim sjećanjima iz prošlosti. I sa čime se moram nekako nositi. Možda je to prisjećanje na neugodne događaje zapravo neki proces čišćenja moje savjesti da bih na si osigurao bolju budućnost na onom svijetu.

Jedna od stvari koja me dosta muči jest desna ruka i noga. Posebno ruka. Naime, kako sam dešnjak, dosta stvari sam radi prije infarkta sa desnom rukom. Od kada sam imao taj moždani infarkt i desna strana mi je bila oduzeta, sve sam morao nekako prebaciti na lijevu ruko. Ali s vremenom sam uspio toliko izvježbati desnu ruku da se sa njom mogu koliko toliko mogu služiti. Ali ne više toliko dobro kao prije. Jer još uvijek mi je slaba desna ruka. I sa njom otežano obavljam neke zadatke. Ponajviše mi je sa njom teško pisati, bilo olovkom, bilo na tipkovnici. Tako da se dosta mučim sa njom. Ali ipak nastojim da se sa desnom rukom što više služim, da mi ostane u nekoj funkciji. Jer ne bih želio da mi u potpunosti propadne. I da pokušam očuvati sa njom ovo stanje koliko je moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #13

U ovih nekoliko tjedana koliko imam taj TV u svojoj kući, dosta sam zapustio čitanje tekstova iz „Nauka i saveza”. To su tekstovi iz povijesti „Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana”. Postao sam ovisnik o gledanju TV-a. I preuzelo me je da gledam neke serije i filmove na tom uređaju. I da zapustim proučavanje tih „Nauka i savezi”, temelja vjerovanja „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. Što me je dosta bacilo u neki očaj i nevjeru. Jer prema onome što sam uspio pročitati do sada, u tim tekstovima sam pronalazio neki mir i jačanje svoje vjere i molitve. A da ne pišem o svojem stjecanju znanja iz vjere. Tako da je u ovih nekoliko tjedana moja vjera dosta propala i posustala. I što ću morati da nekako pokušam vratiti na pravi put i smjer. Ne mogu riječima opisati tu ljepotu u čitanu i proučavanju tih tekstova. Tako da je u ovih zadnjih tjedana bila i borba da se odviknem od gledanja TV-a. Na kojem baš ne nalazim neko zadovoljstvo koje bih našao i koje sam nalazio u čitanju tih tekstova. I na žalost posustao sam u toj borbi. Ali ni rat nije prestao, jer još uvijek borba postoji.

Ovih dana sam također, nakon nekog čekanja od dva mjeseca, uspio da predam zahtjev za invalidskom mirovinom. Na žalost, ovaj drugi srčani infarkt, te prvi moždani infarkt ostavili su traga na mojem zdravlju. Više se ne mogu kretati onako kada sam bio zdrav i prije tih infarkta. I zbog toga jedva obavlja i one osnovne životne zadatke koje moram da obavim. Stoga sam se morao odlučiti da pokušam da ostvarim pravo na invalidsku mirovinu. Ali šokiralo me je i iznenadilo to što će taj postupak dosta dugo trajati. Prema onom što sam čuo kod predaje zahtjeva, najmanje godinu dana ću čekati da se taj postupak provede. Jer ću morati ići sa svojom medicinskom dokumentacijom na neko vještačenje, da mi se prizna invalidnost. Tako da sam ostao jadan, jer ne znam kako da preživim do tada ovo vrijeme.

Nadam se da će barem Zavod za socijalnu skrb uspjeti brže i prije donijeti rješenje o nekoj socijalnoj pomoći. Pa da sa time nekako lakše dočekam to riiešenje o mirovini. Jer i u tom Zavodu za socijalnu skrb sam isto predao zahtjev, sa nadom da će mi uskoro odobriti. Mada i kod njih ću morati da dosta dugo čekam na rješenje. Jer i kod njih ide neka medicinska dokumentacija na vještačenje da mi se prizna invalidnost.

Na žalost ove vijesti oko ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu i neku socijalnu pomoć, prisililo me je da usporim malo i dosta sa uređenjem stana. Kojeg bih stvarno morao da uredim i dovedem ured. A i da se riješim nekih stvari iz stana. Jer sve to košta na žalost. A sve moraš da platiš. Tako da ne znam kako sada sve to organizirati. Jer to mi je veliki problem. A da ne pišem da u međuvremenu moram da platim račune od režija, kupujem hranu i slično. Tako da sam sav nekako zbunjeni. Znao sam i očekivao sam da će život biti težak, ali da će ovoliko i toliko biti težak nisam se nadao. Ali vjerujem da će mi Nebeski Otac već poslati neko rješenje za sve te probleme.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #12

U ovih nekih tjedan dana dosta sam postao ovisnih o TV-u i programima koji se emitiraju na TV-u. Nisu mi svi programi dragi i ne sviđaju mi se. Ali ipak pratim neke TV serije i emisije, koje mi se čine zanimljivima. I koje su mu omiljene. I moram priznati da sam postao dosta opsjednuti TV-om. I počeo sam ga dosta gledati. Da sam dosta zapustio neke svoje druge obaveze i hobije i aktivnosti. Ponajviše sam zapostavio čitanje nekih vjerskih tekstova. Što mi je jako žao, jer ima puno lijepih tekstova koje se isplati i vrijedi pročitati. Te ću si morati dati truda da se polako nekako vratim tom čitanju, jer strašno mi nedostaje to čitanje.

Otkada sam si nabavio taj TV, otkrio sam da preko njega mogu ići i na jednu aplikaciju koja se zove „You Tube”. Koju sam također dosta gledao. Točnije neke video spotove i slično. A posebno sam otkrio da su na tu aplikaciju stavili jednu staru TV seriju, koju sam znao gledati u svojoj mladosti. Serija se zove „Povratak otpisanih”. To je serija snimljena prije davno. Niti se ne sjećam kada. Ali se sjećam da sam ju volio gledati. To je serija koja priča o mladim ljudima iz pokreta otpora u Beogradu. I koji su se borili uz pomoć partizana za vrijeme II. Svjetskog rata protiv okupatora Nijemaca. Pokušavajući ima zadati probleme . Serija nije politički obojena, nema uobičajenih komunističkih i partizanskih parola. I zato mi se sviđa. A i zbog toga što pokazuje borbu malog čovjeka za preživljavanje za vrijeme II. Svjetskog rata i borbom za slobodu. I zato je se isplati pogledati. Mada govori o oslobađanju Beograda, ali to ne bi smio biti problem. Jer ipak govori o borbi i snalažljivosti malih ljudi.

Zadnjih dana i tjedana i dalje dosta recikliram neke tekstove koje sam objavljivao na jednom od prijašnjih blogova. I koji su mi i danas dosta zanimljivi. I uz malo obrade teksta, koristim ih i u ovom blogu. Sa željom da podijelim sa vama te tekstove u kojima sam pisao o svojim iskustvima pripreme hrane. Jer dosta sam pisao tada o toj svojoj prehrani i kako se učim kuhati ta neka variva. Koja i danas volim. I neka od njih ću morati ponovo da pokušam napraviti. Jer koliko vidim iz tekstova, bile su zanimljive kombinacije.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #11

Nakon nekoliko dana potrage i razmišljanja, neki dan sam konačno si nabavio uz pomoć jednog prijatelja neki TV uređaj. Tako da sada mogu gledati TV. Nakon nekoliko godina bez TV-a, lijepo je ponovo imati u kući taj lijepi uređaj. Te pratiti TV program. Nekoliko godina nisam imao TV i nisam imao uvjeta da si ga nabavim. A i moram priznati da nisam imao baš volje da imam TV u kući. Ali kako sam se uvalio i uvalili mi neku mogućnost da pratim TV program, bio sam prisiljen da razmislim o mogućnosti da si nabavim taj neki TV uređaj. I na kraju uz pomoć jednog prijatelja uspio si baviti neki TV prijemnik. Na žalost nije novi uređaj, ali ja sam zadovoljan. Mada je novijeg datuma, ali sretan sam što sam uspio nabaviti kakav takav uređaj. Da mogu pratiti neke emisije, serije i filmove. Koje dugo nisam gledao ili uopće gledao. Te ću uživati u tome. Na žalost , sad će me taj TV dosta omesti u slušanju radija, jer ipak sam radijski čovjek. A i na žalost omest će me i u čitanju nekih tekstova i sličnom. Ali nadam se da ću uspjeti naći neku mjeru za sve u svemu tome.

Nakon ovih blagdana polako sam počeo ponovo da obilazim doktore. Nakon što me je od prije blagdana malo mučio zub, prvi je na red došao zubar. Ovih dana sam ga posjetio. I samo je trebalo da stavi neku novu plombu u njega. A usput je pronašao još jedan zub kojem je isto promijenio plombu. Tako da sam sada jedno vrijeme miran što se tiče zubara. Osim što bih trebao napraviti neku kontrolu svake godine. Što ču još vidjeti. A slijedi mi još neke pretrage, jer očekuje me opet neki zahvat na srcu. Čega se bojim, jer ne bih želio dodatne probleme. Ali ako želim ostati dobrog zdravlja, koliko je to moguće, morati ću to da nekako uradim. Tako da se dio mog života dalje vrtjeti oko posjeta i obilaska doktora. Jer ipak sam zašao u vrijeme kada su me bolesti načele i moram se sa time nekako nositi i živjeti.

Jedna od stvari sa kojom se također moram nositi jest i ta što me desna noga i ruka više ne služe kao prije. Posljedica dvaju srčanih i jednog moždanog udara su ostale ma tom dijelu tijela. Mada sam se dobro oporavio s vremenom s obzirom da ništa nisam mogao sa desnom stranom tijela nakon moždanog udara. Ali ipak ostala mi je frustracija i ljutnja što mi ta ruka i noga više ne daju da se bavim svime što bih volio. Ne znam što mi je teže, to što me noga muči ili ruka ne da da više pišem koliko bih želio. Tako da sam ogorčen ovim stanjem, jer volio bih da mogu se bolje služiti rukom i nogom. A i da lakše obavljam neke radnje, koje sam prije mogao s lakoćom obavljati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #10

Zadnjih nekoliko mjeseci dosta volim tišinu. I dobar dio dana provedem u nekoj tišini. Da malo odmorim uši od buke i da se smirim. Ali volim i slušati radio. Jer ja sam radijski čovjek. Trenutno najviše slušam radio „Marija”. Taj radio je posvećen uglavnom katoličkoj vjeri. Mada sam trenutno vezan uz Crkvu Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana (to su bivši mormoni), ali ipak volim slušati taj radio, koji je vezan uz vjerski sadržaj. I nije toliko opsjednut politikom, već vjerom. Nekako sam zadnjih mjeseci dosta željan slušati radio koji nudi većinom vjerski sadržaj. Koji svojim pjesmama i emisijama te približava Nebesko Ocu i Isusu Kristu. Mada ima i emisije vezane uz svakodnevni život, ali i one su nekako osmišljene da te informiraju tako da možeš i svakodnevnom životu primijeniti neke njihove poruke. A i bavi se tako svakodnevicom, a da nije vezano uz vjeru. Već uz normalan život.

Nedavno sam se dao nagovoriti na neku pretplatu kod jednog operatera. I uspjeli su me priključiti ovih dana. Tako da sad imam neki kućni Internet i mobilne usluge na pretplatu. A i neku TV sam pristao da me uključe, jer sam bez televizije. Koju nisam mogao pratiti, jer nisam imao priključak. Ali ipak moram priznati da sam se pomalo zaletio. Pa ću morati da neke usluge pokušam otkazati, jer su bez ugovorne obaveze. Ali opet neke usluge ću pokušati zadržati, poput ove pretplate za TV. Jer ipak mi nedostaje gledanje TV-a. Pa sam ovih dana u potrazi za kupnjom nekog TV uređaja, preko kojeg bih pokušao da gledam te neke serije i slično. Ipak mi nedostaje TV. Nadam se da ne ću požaliti. Vrijeme će pokazati.

Na žalost zadnjih dana sam dosta zapustio čitanje. Voli sam, obožavao sam čitati. Ali zadnjih dana ne znam što me je uhvatilo da ne mogu baš čitati. Kao da mi je potreban neki odmor od čitanja. A čitanje je tako lijep hobi, tako lijepa animacija u slobodno vrijeme, da vam to ne mogu opisati. Kao da sam u nekom drugom svijetu dok čitam neku knjigu. I stvarno jesam u nekom drugom svijetu. Jer knjiga ima tu moć da te odvede u neki svijet, kojeg nikad ne ćeš posjetiti, osim u mašti. I to te može toliko obogatiti i uljepšati vrijeme i život, da se to ne može riječima opisati. Tako da ću se morati nekako prisiliti i vratiti se tom čitanju, jer nemam što izgubiti, već biti samo na dobitku.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #09

Prošli su nam Božićni i Novogodišnji blagdani. I polako se vraćamo u normalan svakodnevni život. Hvala Nebeskom Ocu što smo preživjeli i ove blagdane. I što smo ih proslavili u nekom miru. Ako se tako smijem izraziti. Barem su moji prošli u nekom miru. Mada sam ih sam proveo, ali ipak zahvalan sam Nebeskom Ocu što mi je podario mira kroz ove dane, bez nekog stresa. I da se sada polako mogu vratiti nekom normalnom životu.

Novogodišnje odluke nisam donosio. Glavno mi je da bude zdravlja i blagoslova u životu. Za ostalo se nadam da će proći u nekom miru uz Božju pomoć. Ali ipak imam neke želje koje bih volio da ostvarim. Jedna je da odem na jedno putovanje do HRAMA u jednoj susjednoj državi. I da tamo pokušam obaviti neke uredbe. Naravno ako će mi zdravlja dopustiti da odem. Jer još uvijek čekam nalaze od biopsije prostate. I taj nalaz bi trebao ovih dana da mi dođe. Naravno ako doktori nisu zaboravili na te nalaze. A i predložen mi je neki zahvat na srcu. Koji bi trebao biti u idućih nekoliko mjeseci. Ako uspijem obaviti neke pretrage do tada. Ali još ćemo vidjeti kako će se sve to odvijati sa tim pretragama i doktorima.

Druge neke želje i planove nisam planirao. Ne volim baš puno planirati. Već živjeti u nekom miru, iz dana u dan. Pa što bude. Naravno, osim što ću se morati nekako boriti sa ovim bolestima koje su me uhvatile, ipak ću usput morati pokušati srediti malo stan. Koliko ću moći, s obzirom na financijsku stranu. Naime, prošle sam godine zatražio da mi se prizna invalidnost. I nakon toga da mi socijalna skrb dodijeli na osnovu toga neku financijsku pomoć. Nadam se da će tijekom ove godine biti mi to riješeno. A i nadam se da će mi doktor opće prakse isto ispuniti neke obrasce, pa da mogu ići pokušati tražiti invalidsku mirovinu. Jer za posao više nisam. Nije da sam lijenčina, ali od kada sam preživio dva srčana i jedan moždani infarkt, na žalost nisam više u stanju da išta radim. I da tražim ikakav posao. Vidim da više nisam onako stabilan kao što sam bio prije. I posljedice tih infarkta su vidljive i pošteno ih osjećam. A što će biti još sa prostatom, to tek treba vidjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #02

Da, trenutno sam sljedbenik i pripadnik „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Gdje nastojim biti što bolji vjernik. I sudjelovati na bogoslužjima što je više moguće. Moram priznati da sam se nekako našao u toj vjeri. Jer ta zajednica pripada Kršćanskoj religiji. A kako sam odgojen nekako u kršćanskoj tradiciji, ostao sam u toj vjeri. Samo drugačije slavimo bogoslužja i držimo do vjere. I dalje vjerujemo u Isusa Krista, koji se je žrtvovao za nas obične ljude. I u Nebeskog Oca, također.

Mada sam član ove zajednice skoro godinu i pol, još uvijek se učim o vjeri koju podučavaju misionari crkve. Sa kojima imam redovite lekcije iz vjeronauka, da se tako izrazim. Ali i još uvijek nastojim čitati neke tekstove vezene uz crkvu, a i samu „Mormonovu knjigu”, jer ima puno informacija koje treba naučiti. Ili se podsjetiti o nekim stvarima. A i svaki puta nešto novo naučim i saznam, ma koliko god puta pročitao neki tekst. Trenutno najviše pokušavam čitati „Nauk i savezi”, gdje se nalaze osnove vjere. Da kroz te tekstove pokušam što više da naučim o vjeri. Da pokušam i tako biti što bolji vjernik. A i jednom sa pročitao cijelu „Mormonovu knjigu”. I dosta naučio iz nje o vjeri. Ali i nju ću pokušati još nekoliko puta pročitati. I pokušati je što bolje proučiti, jer koliko sam vidio, ima puno savjeta koje se i danas mogu primijeniti. Jer ta knjiga je napisana za sva vremena.

Na žalost, dosta sam zapustio proučavanje Islamske vjere. Koja je također ispravna i miroljubiva vjera. Do koje isto moramo držati. Jer i u „Kuranu” ima puno toga što se može i danas primijeniti u svakodnevnom životu. I morali bi i mogli koristiti u svakodnevnom životu. Ovo svjedočim na osnovu ono malo tekstova koja sam pročitao i kroz slušanje neki Islamskih učenjaka saznao i čuo. Jer Islam, a i sami muslimani, nisu onakvi kakve nam razni mediji i ine grupacije serviraju u svojim i kroz svoje poruke, članke i ine stvari. I kojima smo na žalost podlegli.

Nisam sve mostove porušio prema Islamu, a niti Katoličkoj vjeri. Još uvijek donekle držim do tih stvari. I još uvijek su dio mene. Ipak sam odgojen i veći dio života proveo u Katoličkoj vjeri. I teško se je toga riješiti i zanemariti. Mada sam i dalje ogorčeni sa nekim stvarima vezanim u Katoličku vjeru, ipak još uvijek nastojim vjerovati i kao Katolik. Nekako ipak ne mogu zaboraviti i zanemariti ono što sam naučio kao Katolik. Teško mi je to zaboraviti. A i zašto bih zaboravio, jer ipak je to vjera mojih otaca i majki. Koji su se trudili da me postave na noge i pošalju u svijet.

I moram primijetiti da sam se u ovih godinu i pol nekako malo i dijelom promijenio. Nastojim što mirnije živjeti, kao da sam pronašao neki mir. Više toliko nisam nervozan i živčani. I prema svemu nekako smireno pristupiti. Pronašao sam neki unutarnji mir, na kojem ću još puno morati poraditi. Ne živciram se toliko kao prije, ne koristim bezobrazne riječi kao prije (jer su mi postale odvratne), a vjerujem da još promjena u mojem životu i ponašanju ima. Jer moja transformacija još uvijek traje i trajat će dok god budem živ. I nadam se da ču do kraja svog života uspjeti napredovati u svojoj potrazi da budem bolji i vjerniji i mirniji. Mada ću morati poraditi da se riješim još nekih ružnih navika i postanem bolji.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑