Kategorija: uvodnik

Svjedočanstvo #13

Na žalost, popustio sam tom nekom glasu i prestao sam moliti te neke molitve. I kako izgleda nečastivi je ponovo pobijedio. Tako da već nekoliko dana na žalost ne molim te molitve. I to me nekako čini ispraznim. Osjećam se prazno i golo. Bez prisutnosti vjere. I osjećam se izgubljeno. Što mi je žao, jer lijep je onaj osjećaj kada izmoliš namaz ili neku molitvu. Kao da je Nebeski Otac uz tebe tada nekako posebno. Ali sada se borim sa time da se vratim tim molitvama. Jer strašno mi nedostaju. Istina je da je to sve teško, moliti te molitve svaki dan. Ali ipak s vremenom počneš osjećati nešto posebno što te počinje ispunjavati. I počinješ osjećati neke promijene u svom životu. I na sebi. Zato se trudi da ne posustaneš u molitvi, jer molitva ti može donijeti samo korist. I neku nebesku ljubav.

Moram priznati i svjedočiti da od kada sam u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, a i od kada se družim sa Islamskom vjerom, da osjećam se nekako drugačije. Da su neke stvari drugačije. Mada životni problemi nisu nestali, a i odnosi sa nekim ljudima se nisu promijenili, ipak osjećam se drugačije. Kao da vjera ipak ima neki značaj u životu vjernika i čovjeka. I kao da je Nebeski Otac uvijek uz svoje vjernike i nastoji im pomagati sa svojom ljubavi i pažnjom, kao što on samo može. Vjera pomaže da budemo bolji prema sebi i svojoj okolini. Vjera nas uči i tjera da gradimo bolji svijet, negoli stvarno postoji. Uz pomoć vjere možemo izgraditi bolji i ljepši svijet.

Prije neki dan je počela i korizma za kršćane, a za muslimane ramazan. Što je predivno razdoblje u godini. Dani kada možemo kroz post i molitvu i odricanje se bolje približiti Nebeskom Ocu. Ili barem pokušati. I ove godine, na žalost,nisam se odvažio na post i odricanje i neku žrtvu. Ponajprije zbog zdravlja, koje je dosta narušeno zadnjih godina. Ali to ne znači da nisam protiv toga. Već ču pokušati kroz neke druge stvari nadomjestiti sve to. I da budem nekako što bolji. Jer stalno moraš raditi na sebi i svojoj okolini, bez obzira jeli korizma ili nije.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #18

Već nekoliko dana nisam napisao neki tekst za ovaj blog. Inače sam napisao nekoliko tekstova za ovaj blog za idućih nekoliko dana objavljivanja. Tako da sam u tih nekoliko dana bio osiguran što se tekstova tiče. Pa sam bio miran. Ali sada već moram ponovo nastaviti sa pisanjem nekih tekstova. Jer, priznajem, nedostaje mi pisanje. Volim pisati. Ali ponekad dođe vrijeme kada nemaš inspiraciju za pisanje ikakvih riječi. Tako da je i mene ovaj puta nešto takvo uhvatilo. Ali nadam se da ću uspjeti se vratiti u neku formu pisanja.

I dalje polako kupujem neke knjige iz područja vjere, filozofije i slične tematike. I samo se polako skupljaju knjige na polici. Ali ne stižem da čitam tolikom brzinom te knjige. Tako da ću morati malo da usporim sa tom kupovinom. I da počnem malo više čitati knjige. Ali biti će teško, jer vani je sve ljepše vrijeme. I to lijepo vrijeme će me izvlačiti sve više van na šetnju. Da budem više vani. Jer proljeće je sve više blizu. I priroda će se uskoro početi buditi. Tako da ču više biti zaokupljen time.

Kad smo već kod prirode, kako se proljeće sve više približava, tako i ja sve više osjećam poziv da si nabavim neke biljke sa kojima bih se bavio i pokušao ih uzgojiti. Zadnjih tjedana razmišljam da si pokušam nekako nabaviti dvije ruže. Koje bih posadio u neke velike tegle na balkonu. I tako ih pokušao uzgajati. A i usput još neke biljke bih pokušao da nabavim i da i njih nekako pokušam uzgajati. Jer nedostaje mi bavljenje uzgojem biljaka. Kako sam prošle godine ostao bez neke zemlje na kojoj sam mogao uzgajati neke biljke, tako sam ostao i bez mogućnosti da se bavim uzgojem nekih biljaka. A morao sam odustati od te zemlje da zbog zdravlja. Jer više nisam u stanju da veći dio zemlje obrađujem. Tako da sam pomalo žalostan zbog toga. Jer bila mi je to lijepa animacija, koja me je veselila.

Zadnjih tjedana sam pronašao u stanu u nekim kutijama razne razglednice, poštanske marke i slično. Koje sam sakupljao u mladosti. I ponovo mi se je javila želja da pokušam obnoviti i taj hobi i animaciju. Da pokušam malo složiti te poštanske marke po albumima. A i razglednice i slično. Bilo bi to lijepo. Ali problem je u tim albumima, koji su skupi. I kojih dosta trebam. Tako da ne ću lako moći da krenem i sa tim hobijem. Ali ima vremena. Moram prije riješiti neke druge probleme.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Filozofija

Već nekoliko godina osjećam u sebi neku želju i poziv da se malo počnem baviti sa filozofijom. Da pokušam malo proučavati filozofiju iz nekog hobija i animacije. Ali nikako da se odvažim da započnem sa čitanjem nekih knjiga iz područja filozofije. Ne znam zašto, ali to ime filozofija u meni budi radoznalost i neki misterij. Da se pitam što je filozofija. I što ona uopće predstavlja u našem društvu. Osjećam kao da nešto ima u toj znanosti, što je vrijedno proučavati ju i baviti se njome. Makar iz neke animacije u slobodno vrijeme. Danas ne moraš da pohađaš neke škole, da bi se bavio nečime. Jer postoje razne knjige koje te mogu uvesti u taj svijet nekog područja.

I tako zadnjih nekoliko dana i tjedana sam polako počeo da nabavlja neke knjige iz područja filozofije. Da se pokušam malo informirati o toj znanosti. Sa nadom da će mi te knjige pomoći da malo bolje upoznam tu filozofiju. Jer prema onome što sam uspio saznati o filozofiji, to je predivna znanost, kojoj se isplati baviti u slobodno vrijeme. I kod filozofije mi je žao što ranije nisam pokazao neki interes da počnem čitati knjige iz tog područja. Općenito žalim što od mladosti se nisam posvetio više knjigama i čitanju knjiga iz nekog područja. Možda je krivica pomalo i u tom odgoju, što me roditelji i društvo nisu bolje u mladosti zainteresirali za knjige.

I tako sam zadnjih nekoliko dama pomalo naišao na nekim knjižnim web shopovima knjige koje govore o filozofiji. Te sam polako počeo da nabavljam, kupujem te neke knjige sa nadom da ću ih jednog dana početi čitati i pročitati. Jer moram priznati da je lijepo se družiti sa knjigom. I to bih preporučio svakome, bez obzira na dob, da se posvete i knjigama koliko vam to slobodno vrijeme dopušta.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Ovisnik o kupnji knjiga

Da, zadnjih dva-tri mjeseca sam postao ovisnik o kupnji knjiga vjerskog sadržaja, a u zadnje vrijeme i knjiga poput kuharica. A moram priznati da pomalo kupujem i neke časopise. Jer uhvatila me je neka želja da se i na taj način pokušam kroz te vjerske tekstove približiti Nebeskom ocu. A i pokušati malo osnažiti svoju vjeru, na čemu stalno moramo raditi. Jer čitajući te vjerske tekstove je jedan od dobrih i lijepih načina da pokušamo postati bolji vjernici. Naravno tu je i molitva, dobra djela, ljubav i slične stvari koje nas mogu uraditi boljim ljudima i vjernicima.

Kako sam zadnjih mjeseci, a možda i duže, osjećao neki poziv i zov prema vjeri, prije nekih dva mjeseca sam počeo da polako kupujem neke vjerske knjige i časopise. Sa željom da kroz čitanje tih knjiga i časopisa pokušam malo više naučiti o vjeri. Najprije sam osjećao poziv i zov za Islamskom vjerom. I te knjige sam počeo polako i sramežljivo kupovati. Da kroz njih se pokušam naučiti nešto o Islamskoj vjeri. I moram priznati da sam dosta naučio. A i još uvije učim, jer nisam stigao da još sve pročitam. Jer u tome me sprečavaju životne obaveze. I moram priznati da sam uživao u tome. Jer sam kroz čitanje tih knjiga polako sve više ulazio u svijet Islamske vjere.

A negdje krajem prošle godine sam polako počeo da kupujem knjige iz kršćanske vjere. A i časopise također. I tu sam, priznajem, našao lijepo štivo za čitanje i razvoj svoje vjere. Jer obje vjere, i kršćanska i islamska vjera, su predivne vjere. U kojim možeš puno toga lijepog naučiti.

A zadnjih nekoliko tjedana sam polako počeo polako i sramežljivo da kupujem i neke časopise i knjige iz područja kulinarstva i kuhanja. Kako živim sam, prisiljen sam si i sam kuhati. Te sam se nekako odlučio i odvažio na neku nabavku kuharica i sličnog, da ih njih pokušam da naučim nešto više o kuhanju. A i možda i pokoji recept nekog jela kojeg bih pokušao pripremiti. Jer volio bih pokušati početi pripremati više vrsta jela koja bih si rado pojeo.

Lijepo je kupovati knjige, ali dosta je to skup hobi za naše male plače i penzije. Jer knjige su skupe i sve skuplje. Tako da je taj hobi sakupljanja knjiga i časopisa nije baš za svakoga. Ali ipak lijep, jer stvoriti jednu malu kolekciju knjiga iz nekog područja je lijepa aktivnost. I o tom hobiju i aktivnosti treba dobro razmisliti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Sljedbenik Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana

Ja sam sljedbenik Isusa Krista. Sljedbenik sam „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. Službeno sam pristupio toj crkvi početkom mjeseca Rujna 2023. godine. Nakon priprave od nekih dva mjeseca. I mada sam se tada još dvojio oko ulaska u tu crkvu i bio u dilemi, danas sam sretan što sam pristupio toj crkvi. I nisam požalio. Jednim dijelom sam upoznao Isusa Krista na malo drugačiji način. A s druge strane upoznao sam dobre ljude sa kojima se mogu družiti na bogoslužju. I neki od njih su mi pomogli u nekim stvarima, kada su drugi ljudi zakazali u tome. I nadam se da će mi još pomoći. A da ću i ja njima nekako pomoći.

Glavna knjiga kojom se služe je „Mormonova knjiga”, još jedno svjedočanstvo Isusa Krista. U kojem se iznose svjedočanstva iz vjere u Isusa Krista. I koja se dosta nadovezuje na Sveto pismo (ili Bibliju). Naravno i Sveto pismo je također važno u toj crkvi i iz koje crpimo mudrost za svakodnevni život. A i snagu za životne probleme koje nas muče. Također imamo i „Nauk i saveze”, svete tekstove u kojima je objavljena poruka Božja Josephu Smithu, koji je te poruke prenio kroz te tekstove svojim prvim sljedbenicima, a i koji dan danas i nama služe kao poticaj i smjernice u vjeri. I sve te tekstove znamo proučavati iznova u nedjeljnoj školi vjeronauka. Gdje izmjenjujemo naša mišljenja i viđenja pojedinih tekstova.

Osnivač je Joseph Smith, koji je rođen negdje početkom 19 stoljeća. Kao mladić od nekih 14 godina bio je zbunjen sa silnim crkvama koje su tada postojale. Jednog dana se je povukao u neku šumu gdje je imao viđenje i susret sa Bogom i njegovim sinom. A i nebeskim anđelima, koji su ga izveli na put osnivanja današnje „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. I od tada je uz pomoć Božju počeo osnivat tu crkvu. A i podarena mu je moć prijevoda Mormonove knjige. Koju je preveo uz Božju pomoć i objavio. I tako malo pomalo je počela rasti ta crkva. Koja danas broji nekoliko desetaka milijuna sljedbenika crkve. I koja se još uvijek polako širi i razvija.

Svjedočim da je ”Mormonova knjiga” istinita, zbog povijesti i poruka koje su u njoj objavljene kroz proroke o Isusu Kristu. U kojoj možeš pronaći snagu za svoju vjeru i život. Knjiga koja obiluje mudrostima koje su se objavljivale kroz proroke kroz nekoliko stoljeća. Mudrosti i povijest koju ne možete pronaći u Svetom pismu. Mada je ta knjiga nastala u isto vrijeme kada i Sveto pismo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #11

Uglavnom pod ovim naslovom nastojim da iznosim neka svoja svjedočanstva koja imam u svom životu. Ali dogodi se da pišem i o nekim drugim stvarima i temama. Tako da su ovi moji tekstovi dosta zbrkani i zbunjeni. Ne zamjerite mi na tome. Ma koliko god se trudio da se držim naslova, ipak mi se omakne tema. Valjda je došlo do neke krize u pisanju. Zapravo je i došlo, jer sam iskoristio sve tekstove sa starog bloga, pa sad moram smišljati neke nove tekstove. Ali nadam se da će mi Nebeski Otac pomoći da ubuduće pišem bolje tekstove. Naime, kako sam u zadnje vrijeme sve više vjernik, sve više se nadam i pouzdam u Božju providnost oko pomoći pisanja tih novih tekstove. Koje nastojim pisati svaki dan, jer sam, priznajem, posto ovisnik o pisanju na tipkovnici. I ako nešto nisam zapisao tijekom dana, osjećam se jadno.

Zadnjih nekoliko dana se navikavam da to da molim namaz u Islamu. Da učim se klanjati po Islamskim običajima i propisima. Ali još uvijek zapinjem. Posebno u molitvi na rapskom jeziku, jer ga nikad nisam učio u životu. Pa ga zato i ne znam. Ali, priznajem, da sam ga pokušao početi učiti, ali nije išlo. Ali to ne znači da ga jednom prilikom ne ću ponovo pokušati učiti. Jer ionako sada imam dosta vremena. Pošto ne radim i u čekanju sam za ostvarivanje invalidske mirovine, imam dosta slobodnog vremena za jednu takvu animaciju, učenje jednog novog stranog jezika. Za učenje nikad nije kasno. Makar to ne ću nikad previše koristiti, ipak lijepo je pokušati naučiti nešto novo.

A što se tiče učenja klanjanja namaza, predivan je osjećaj kada se učiš nešto takvo. A i predivan je osjećaj kada izmoliš namaz. Jer to klanjanje me smiruje i kao da osjećam neko olakšanje nakon te molitve. Jer zapravo je klanjanje neki razgovor sa Alahom. Koji čuje tvoje klanjanje i odaziva se na to i pomogne ti. Vjerujem i nadam se da Alah voli svoje robove koji klanjaju namaz. I da ih nagrađuje. Službeno nisam još musliman, ali ipak sam se odvažio da počnem učiti klanjati namaz (ako se ispravno izražavam). Jer vidim i osjećam da je to predivno i smirujuće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #17

Od kada sam izašao iz one ustanove za rehabilitaciju o kojoj sam već pisao puno puta, nastojim nekako da si uredim stan. Da dovedem stan u neki red. Ali problem je u novcu, pa je dosta zapelo i zastalo. Jer još nisam uspio riješiti financije i da ostvarim pravo na invalidsku mirovinu i neku pomoć od socijalne službe. Neku naknadu od socijalne službe sam predao još početkom Studenog prošle godine. Kada je predan i zahtjev za priznavanjem invalidnosti. I evo već četvrti mjesec prolazi, a još mi nisu riješili to priznanje invalidnosti, pa ni ovi iz socijalne pomoći ne mogu dalje rješavati svoj dio. A slično je i sa invalidskom mirovinom. Naime, prije nekih mjesec dana sam predao ovaj zahtjev. I kako sam čuo to ču čekati dosta dugo, jer priznavanje invalidnosti ide dosta sporo. Navodno ću čekati više od godinu dana na rješenje o mirovini. Pišem sve ovo, jer ove informacije su strašne. Da čovjek toliko mora čekati na ta rješenja. To nije za vjerovati. Ne mogu shvatiti da im toliko dugo treba. Tako da sam sav jadan, jer u međuvremenu moram toliko čekati.

Zadnjih dana i tjedana sam dosta zaokupljen sa tom reorganizacijom stvari u stanu. Naime, kako sam zadnjih mjeseci si nabavio dosta knjiga iz područja Islamske vjere, želja mi je da ih negdje na neko mjesto smjestim. Da budu na jednom mjestu. Ali nikako da nađem rješenje, jer imam previše stvari u stanu, koji se ne mogu osloboditi. Neke stvari bih morao odnijeti nekako u reciklažno dvorište. Ali nemam neko vozilo sa kojim bih sve to prevezao. Tako da sam sav u nekom zbunjenom stanju. A što se tiče knjiga, kako god da pokušam to riješiti nikako da nađem rješenje. Jer volio bih nekako da sve te knjige koje imam stavim na jedno mjesto. I da tako stoje. Da ne moram tražiti po stanu gdje sam koju knjigu stavio.

Primjećujem zadnjih tjedana, a i mjeseci, da sam dosta slab na živce. Da me neki signal sa mobitel ili tresak u prozor ili neka slična stvar dosta naglo prestraši da se trgnem. Sumnjam da mi živci polako popuštaju. Jer gotovo na svaku sitnicu se trgnem i prestrašim. Što stvarno nije normalno. I to me jako brine, da ne znam što bih sa sobom. Te razmišljam da pokušam tražiti neku pomoć oko toga, jer sve se teže nosim sa time. Jer ovako više ne može da ide.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #16

Zadnjih nekoliko tjedana sam si odlučio ponovo nabaviti neke knjige iz područja vjere Islam. I tako pokušati da stvorim malu zbirku knjiga koje govore o Islamu i muslimanima. Naime, ponovo se je u mene zavukla neki poziv da pokušam naučiti ponešto još o vjeri Islam. Kao da me nešto vuče i zove k toj vjeri. I da će mi možda nešto pomoći u nekim životnim problemima koji me muče. I nešto mi govori da bih u tome mogao pronaći onaj neki mir koji mi nedostaje u životu. I pomoći mi da pokušam pronaći neka rješenja. Stoga sam se odvažio na kupnju tih neki knjiga iz područja Islama i pokušati ih proučiti i pročitati. I već sad se veselim tim knjigama i jedva čekam da dođu i da ih počnem proučavati.

Zadnjih nekoliko tjedana se borim sa time da se vratim čitanju knjiga. Hobiju kojeg sam dosta zapustio zadnjih mjeseci. Ali nikako da se trgnem i ponovo počnem čitati knjige. Knjige koje su stvarno prelijepe i koje se isplati čitati i proučavati. Na žalost to sam tek sada u zrelijoj dobi shvatio koliko je lijepo čitati knjige. I družiti se sa njima. Jer te knjige mogu odvesti u jedan predivan svijet kojeg ne možeš pronaći u stvarnosti. I pružiti ti jedno lijepo zadovoljstvo u životu, koje ti samo knjiga može pružiti. Stoga se pokušavam već tjednima, baš iz tih razloga, vratiti nekako knjizi i početi ponovno čitati. Da uživam u tom znanju, mašti koje samo knjige znaju i mogu pružiti. A da ne pišem o tome kolikim znanjem i iskustvom me mogu obogatiti.

U nekoliko dana nakon što sam uspio preko Interneta i web shopa kupiti i naručiti te neke knjige, te same knjige su počele dolaziti. Što me jako veselilo, jer me veseli da kada dobijem neku knjigu. I kada sam si uspio nabaviti neku zanimljivu knjigu. Te ih usput malo proučio i koliko sam vidio zanimljive su knjige. I to me je potaknulo da ih proučim i pročitam. Jer prema naslovu imaju zanimljivu temu za čitanje. A i prema onom što sam vidio listajući knjige, vidi se da su zanimljive za čitanje. Tako da me sve to veseli što sam ih uspio nabaviti i što će činiti neku moju kućnu biblioteku. Jer, naime, želja mi je iz nekih područja stvoriti neku malo osobni knjižnicu knjiga iz područja koja me zanimaju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #10

Od kada sam imao drugi srčani infarkt, te nakon njega i moždani udar borim se sa kretanjem i hodanjem. A i sa korištenjem desne ruke. Naime, nekoliko sati nakon što je obavljen zahvat na mojem srcu, doživio sam u bolnici i moždani udar. Srećom da je bio u bolnici, jer da me je uhvatio u nekoj vožnji autom dok sam ga vozio ne bih se lijepo proveo. I tko zna kakvu štetu bih napravio, kako sebi tako i okolini. A da ne pišem da sam mogao i nekog unesrećiti. Tako da sam pomalo sretan što je taj nemili događaj bio u bolnici, gdje su brzo reagirali i pomogli mi da ne bude veće zlo.

A zašto spominjem da se od tada borim sa svojim kretanjem i hodanjem, a i obavljanjem svakodnevnih zadataka. Naime, kada me je pogodio moždani udar, ostala mi je paralizirana desna strana tijela. I od tada sam morao ponovo učiti kako se služiti desnom rukom i hodati. Zapravo je prvo trebalo uopće pokrenuti da mogu micati sa rukom i nogom. I onda polako ponovno učiti hodati i koristiti desnu ruku. A u međuvremenu sve raditi sa lijevom rukom. S vremenom i vježbanjem sam polako sve više počeo hodati i koristiti desnu ruku. A za to mi je trebalo dosta mjeseci. A sada nakon skoro dvije godine već puno bolje hodam veće udaljenosti i služim se desnom rukom.

Ali ipak, to je još daleko od savršenog. Jer još uvijek šepam u hodanju, a i desna ruka više nije tako jaka kao što je prije bila. Tako da se još mučim u obavljanju svako dnevnih zadataka. I to me jako ljuti i žalosti. Jer više ne mogu da se služim desnom stranom kao prije. I svaki dan se boriti sa nekom vrstom boli i ograničenja u korištenju desne ruke i noge. Što je pomalo frustrirajuće, jer dok se sjetim nekih ljudi koji su isto imali moždani udar i kako su se uspjeli oporaviti nakon toga toliko dobro da se više ne vidi da su imali preboljeni moždani udar. E, to me ljuti i frustrira, jer ja nisam uspio da se tako dobro oporavim. I da se još uvijek mučim sa kretanjem i svime ostalim. Tako da mi je pomalo teško gledati zdrave ljude kako mogu normalno se kretati i živjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #09

Prije dosta tjedana sam si rekao da moram početi moliti neke molitve. A i ponovo klanjati namaz. Ali nikako da se odvažim da to i ostvarujem. Do prije nekih godinu dana sam znao moliti klanjanje namaza po Islamskom običaju i propisima. Ali nešto se je dogodilo da sam odustao od toga. I moram priznati da u ovih godinu dana mi je nedostajalo to klanjanje. Naime, prije više od godinu i pol sam prihvatio pomalo vjeru Islam kao svoju vjeru. I dosta sam proučavao o toj vjeri. I kroz to proučavanje sam naučio da ta vjera Islam nije tako nasilna vjera, koliko su nam mediji i pojedinci nametnuli. Tako da sam malo pomalo počeo prihvaćati tu vjeru. I postao sam njezin obožavatelj. Da sam čak i prihvatio Islam kao svoju vjeru. Te dobi motivaciju da i dalje pratim sve što je vezano uz tu vjeru. Ali, na žalost, zbog nekih uvjeta morao sam dosta zapustiti tu vjeru. Ali je u meni pomalo tinjala. I sada ovih dana polako ponovno počinje izlaziti na vidjelo u meni ta vjera. Te polako počinjem tražiti načina da joj se nekako vratim.

Ovih dana sam polako počeo da ponovno se klanjam, mislim da se to zove namaz. I moram priznati da mi je to nedostajalo cijelo ovo vrijeme. I pomalo ponovno uživam u tom klanjanju. Ali kako sam dosta zapustio to proučavanje vjere morati ću ponovno iznova da učim sve o Islamskoj vjeri. A i kako ponovno klanjati namaz. Jer dosta sam se pogubio u tome. Da ne kažem zaboravio, pa moram nekako obnoviti to znanje. Te pomalo tražim ponovno te neke tekstove koje sam čitao prije, da me pokušaju podsjetiti o nekim stvarima oko vjere Islam. Ali u svemu tome najteže mi pada to što ne znam arapski jezik. Koji je stvarno težak jezik, i ako ga nisi učio od djetinjstva, teško da ćeš ga naučiti u zrelijoj dobi. Priznajem pokušao sam ga učiti, ali nisam imao baš uspjeha. A najteže je učiti slova u pisanom obliku. Koja su drugačija od latinice.

Nikako da se izjasnim o tom klanjanju. Koliko me sjećanje služi, molitva se mora govoriti na arapskom jeziku. A ja, na žalost, ne znam arapski jezik. Jer ga nisam učio i još uvijek naučio. Tako da za sada to klanjanje molim na hrvatskom jeziku. Dok ne nađem načina kako naučiti arapski jezik. Barem kako izgovarati riječi dova, namaza, sura i inih stvari. Jer najljepše je moliti sve to na arapskom jeziku. A što se tiče same molitve, predivan mi je taj osjećaj koji osjećam dok se molim. Kao da je Alah uza me, sa svojim mirom i ljubavi. Kao da to klanjanje me smiruje. I dalje vuče i potiče na klanjanje. Kao da me Alah zove u srcu da se nazad vratim vjeri Islam i da je pokušam prakticirati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑