Svjedočanstvo #15

Prije nekoliko dana sam dobio poziv da se javim u bolnicu radi nekog zahvata na srcu. Već sam valjda pisao da sam imam problema sa srcem. I da redovito idem na neke kontrole. Tako sam bio prije Božića na nekoj kontroli kod doktora i predložio mi je da idem na taj neki zahvat na srcu. Jer navodno imam problema sa još dvije žile koje bi trebalo pogledati i srediti i dovesti u neki red. Isprava sam odbio, ali nakon nekog objašnjavanja i razgovora ipak sam pristao da idem na taj zahvat. Te smo se dogovorili da obavim neke pretrage i da će me onda pozvati na taj zahvat. I došlo je to vrijeme da odem na taj zahvat, jer su me pozvali. Već sam upoznat sa tim zahvatom, kakav je. Jer sam ga prošao već dva puta. Tako da znam koliko je težak, makar je rutinski zahvat. Ali moram priznati da me je ipak strah tog zahvata, kako će proći i da ne bude problema. Nikako se ne mogu osloboditi tog straha. A opet nešto mi govori da će sve biti dobro.

Najviše me boli to što mi doktor ne želi odobriti sanitetski prijevoz. Na koji bih trebao imati pravo, jer ipak sam malo teže pokretljiv osoba. A i radi se o ozbiljnom zahvatu na srcu. Nakon kojeg ću sigurno biti slab. I ne bi smio da vozim, ili da se vozim javnim prijevozom. Tako da sam ljut, jer moram nekog poznatog gnjaviti da me odveze do bolnice, umjesto da mi se osigura sanitetski prijevoz. Dok neki drugi sa lakšim dijagnozama i koji su bolje pokretljivi odmah mogu dobiti jedan takav prijevoz. I kakva je sad tu pravica? Stvarno više ne razumijem ovo naše zdravstvo. Da tako diskriminira nas pacijente. Znam da nisam savršenog zdravlja, a opet moje zdravlje je dosta loše. I trebao bih imati i ja neka prava, koja nemam. A inspekcija nije baš od neke koristi. Tako da sam stvarno jadan, da jadniji ne mogu biti.

I zato sam i zbog toga u nekom strahu, jer me se tako gnjavi. A i zbog toga što baš nemam sa kime pričati puno. Mada su me neki poznanici pokušali utješiti i ohrabriti, ali pak sam i dalje zabrinut i u strahu. Što je znak da sam u neku ruku oprezan, jer znam o čemu se radi. Ali nadam se da će ipak sve dobro proći. Najviše me muči to što toliko dana moram čekati sa odlaskom na zahvat, jer sam negdje krajem mjeseca Ožujka naručeni. I to samo čekanje me isto psihički ubija. Jer ne volim toliko da čekam da se nešto riješi ili obavi.

A boli me i to što ne mogu taj zahvat obaviti u bolnici u svog gradu, već moram ići u drugi grad u bolnicu da se taj zahvat obavi. Kao da su ovi naši doktori u mom gradu manje sposobni od ovih u drugom gradu. Ili da ovaj doktor koji se je specijalizirao za te zahvate ne može doći u ovu bolnicu u mom gradu da to obavi. Tako da sam i zbog toga ogorčeni, jer nas i ako ovi na vlasti gnjave. Ne znaju više kako bi nas mučili i gnjavili. Jer ja nisam tražio da budem bolestan. Već me je bolest sama napala, makar sam se trudio da pazim na sebe koliko sam mogao. Ali ipak karma je imala neke druge planove sa mnom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

24. ožujka 2025. 0

Uvodnik #20

Ovih dana sam dobio poziv za odlazak na neki zahvat u bolnicu. Zahvat bi se trebao uraditi na srcu. Ne moram vam pisati koliko me to uznemirilo, jer radi se o srcu. Jednom od najvažnijih organa u tijelu. Mada sam taj zahvat već dva puta prošao u svom životu, ipak i dalje osjećam neki strah i uznemirenost u vezi tog zahvata, jer makar je rutinski zahvat, ipak osjećam brigu kako će sve to proći. Jer nije lagan zahvat. Tako da već nekoliko dana se pokušavam smiriti i prikupiti snagu da taj zahvat nekako preživim i izdržim. Još uvijek ne znam da li ću isti dan ići kući ili ću ostati nekoliko dana na promatranju. Jer informacije koje sam dobio su dosta nejasne. Pa me i to brine. A i kako ću do bolnice i nazad kući, jer nemam prijevoz. A doktor ne želi da mi odobri sanitetski prijevoz. Te sam i zbog toga dosta zabrinuti. Jer ne znam kako sve to riješiti i izdržati. Jer ta neizvjesnost oko samog zahvata i inih stvari me dosta psihički ubija. Ali nadam se da će to sve na kraju dobro proći.

Filatelija me je dosta počela okupirati. Već sam pisao o tome. A i da si polako nabavljam neke predmete koji će mi pomoći u bavljenju tim hobijem. Tako da polako sve više se počinjem baviti sakupljanjem poštanskih maraka, novčanica i inih sličnih predmeta. Sa nadom da ću uspjeti stvoriti jednu lijepu kolekciju. Ujedno sam malo počeo da pregledavam neke web shopove u potrazi za nekom literaturom vezano uz taj hobi. I moram priznati da sam našao neke zanimljive stvari. Pa čak i da se negdje prodaju i stare razglednice i slično. Te pomalo razmišljam kako da dođem do te literature i nekih razglednica. Jer volio bih i to imati u svojoj kolekciji. Naravno nisam se počeo baviti sakupljanjem poštanskih maraka i inih predmeta, već polako sakupljam i knjige iz područja vjere Islam i Kršćanstva, te filozofije i kulinarstva. I moram priznati da mi je dosta prostora polako počelo zauzimati u stanu. A da ne pričam da me to dosta košta novaca. Jer to su skupi predmeti. Ali valjda ću i za to pronaći neko rješenje.

Obično kada idem u nabavu u jednu trgovinu, pomalo i gledam kakve biljke prodaju i imaju u ponudi. Naime, želja mi je da si pokušam nabaviti neke biljke koje bi u stanu pokušao da uzgajam. Jer nemam nikakve biljke u stanu da mi krase malo stan. Što mi nedostaje u stanu. A da ne pišem i o tome kako mi nedostaje uzgoj nekih biljaka. Tako da pomalo gledam u trgovini na odjelu sa biljkama što imaju u ponudi. Sa nadom da ću naletjeti na neku biljku koju bi si nabavio da se brinem o njoj. Ali nikako da se odlučim oko tih biljaka, a i da naletim na neku biljku koju bi si nabavio i brinuo se o njoj. Trenutno najviše ciljam na kaktuse ili sukulente, ruže i slične biljke. Mada je došao mjesec ožujak, kada se priroda počinje buditi, tako i ja sve više osjećam želju da si nabavim neke biljke o kojima bih se brinuo. Što bih jako volio, jer mi nedostaje briga o biljkama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

23. ožujka 2025. 0

Svjedočanstvo #14

Već nekoliko godina bolujem sa srcem. A i mučim se sa posljedicama moždanog infarkta. Redovito idem na kontrole. I Bogu hvala za sada je sve dobro koliko toliko. Negdje prije Božića prošle godine sam bio na nekoj kontroli kod kardiologa. I tada mi je taj doktor predložio da početkom ove godine uradim ponovo neki zahvat na srcu, da pokušaju srediti neke žile koje su upitne. I nakon nagovaranja ipak sam pristao. Pišem nagovaranja, jer sam u strahu da mi opet ne dođe do nekih komplikacija pri zahvatu, kao što je bilo zadnji puta. I taj strah me još drži. I taj strah se je ponovno razbuktao zadnjih dana, jer su me nakon nekih pregleda pozvali da uskoro dođem na taj zahvat. Što me je ponovo zabrinulo, jer sam u strahu još uvijek.

Brine me kako će sve to proći. Znam kaka je to zahvat, jer sam ga već prošao dva puta u zadnjih nekoliko godina. Dosta je težak, barem prema mojim pojmovima. Mada je rutinski zahvat, ali ipak ga smatram teškim. Tako da me cijelo vrijeme drži neki strah i briga, a i pomalo sam uznemireni. Znam da se ne bi trebao toliko brinuti, ali ipak ne mogu bez toga. A opet nešto mi govori da se ne brinem, da će sve dobro proći. Da se uzalud brinem. I da ću se na kraju smijati tome kako sam mogao biti tako uznemireni.

Radi se o koronanografiji ili kako već to zovu. A ulaze ti i dolaze ti do srca kroz neku žilu na ruci. Te puštaju neki kontrast i onda snimaju i pregledavaju kako su ti neke žile. Te stavljaju neki stent ili što i već. I tako pokušaju pomoći tvom srcu da bude što duže u dobrom stanju. Kod mene su još upitne dvije žile, koje će sada tim zahvatom provjeriti. I pokušati ih srediti da ne izazovu dodatne probleme u budućnosti. Ne znam što će točno još uraditi. Ali moram ići to sada uraditi, dok je srce još uvijek dobro. Jer kada mu se pogorša, onda ne mogu mu više puno i bolje pomoći. Dok je još tkivo tako zdravo, moram to uradit, da ne nastane komplikacija. Tako da mi slijede teški dani, za koje se nadam da će dobro proći. I da ću se brzo oporaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

20. ožujka 2025. 0