Svjedočanstvo #04

Nekako od kada sam sljedbenik „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana” u meni je pomalo većina stvari drugačija. Nekako sam malo mirniji, smireniji. Ne znam odakle taj mir dolazi. Možda od vjere koja se je u meni ojačala. Kao da me je ta vjera u Nebeskog Oca pomalo smirila. Osnažila. Jer dosta sam se u zadnjih godinu dana i više molio za snagu i vjeru u Nebeskog Oca. Da mi pomogne u nevoljama koje su me mučile. I nekako osjećam da su moje molbe uslišane. Da je Nebeski otac uslišao moje molitve i izvukao iz nekih nevolja i problema. Jer stvarno sam bio u problemima i nevolji. Kako sam doživio drugi srčani infarkt i prvi moždani infarkt moje nevolje i problemi su se pojačali. I molio sam Nebeskog Oca za pomoć da nađem rješenje za te nevolje i probleme. Da ojačam soju vjeru u Isusa Krista i Nebeskog Oca. Te mi je Nebeski Otac poslao rješenje u tome da je osnažio moju vjeru. Da u vjeri i molitvi pronađem mir. Da se ne zamaram sa nebitnim problemima.

Vjerujem da je jednim dijelom me Nebeski Otac uputio i prema „Crkvi Isusa Krista”, gdje sam pronašao dobre ljude, osim vjere, koji su me podučili nešto o vjeri. I kroz svoja podučavanja osnažili moju vjeru. A i da lakše donesem neke odluke. I koje su mi pomogle da riješim neke životne probleme i nevolje. I koje sam zadnjih mjeseci uspio uz pomoć Nebesko Oca i Isusa Krista nekako riješiti. Te se maknuti od nekih ljudi koji su me dovodili u probleme. I koji su oličenje nervoze i zla. Te da više nemam posla sa njima. Jer sam se dosta povukao iz javnosti i od ljudi. I dijelom je i u tome došao moj mir. Jer stvarno sam doživio neugodnosti od nekih ljudi, o kojima više ne želim razmišljati i pričati. A još manje vidjeti.

Vjerujem i u to da mi je Nebeski Otac pomogao oko jedne teške odluke. A ona je ta da sam nakon nekoliko mjeseci na kraju ipak pristao da se proda neka zemlje. I tako došao do nekih novaca, koji su mi pomogli da se izvučem iz nekih nevolja i problema. Mada su ti problemi riješeni i maknuti iz mog života, ipak ima još mnogo drugih problema koje treba riješiti. I nadam se da ću uz pomoć Nebeskog Oca ih nekako riješiti. Samo da bude zdravlja i mira.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Uvodnik #09

Prošli su nam Božićni i Novogodišnji blagdani. I polako se vraćamo u normalan svakodnevni život. Hvala Nebeskom Ocu što smo preživjeli i ove blagdane. I što smo ih proslavili u nekom miru. Ako se tako smijem izraziti. Barem su moji prošli u nekom miru. Mada sam ih sam proveo, ali ipak zahvalan sam Nebeskom Ocu što mi je podario mira kroz ove dane, bez nekog stresa. I da se sada polako mogu vratiti nekom normalnom životu.

Novogodišnje odluke nisam donosio. Glavno mi je da bude zdravlja i blagoslova u životu. Za ostalo se nadam da će proći u nekom miru uz Božju pomoć. Ali ipak imam neke želje koje bih volio da ostvarim. Jedna je da odem na jedno putovanje do HRAMA u jednoj susjednoj državi. I da tamo pokušam obaviti neke uredbe. Naravno ako će mi zdravlja dopustiti da odem. Jer još uvijek čekam nalaze od biopsije prostate. I taj nalaz bi trebao ovih dana da mi dođe. Naravno ako doktori nisu zaboravili na te nalaze. A i predložen mi je neki zahvat na srcu. Koji bi trebao biti u idućih nekoliko mjeseci. Ako uspijem obaviti neke pretrage do tada. Ali još ćemo vidjeti kako će se sve to odvijati sa tim pretragama i doktorima.

Druge neke želje i planove nisam planirao. Ne volim baš puno planirati. Već živjeti u nekom miru, iz dana u dan. Pa što bude. Naravno, osim što ću se morati nekako boriti sa ovim bolestima koje su me uhvatile, ipak ću usput morati pokušati srediti malo stan. Koliko ću moći, s obzirom na financijsku stranu. Naime, prošle sam godine zatražio da mi se prizna invalidnost. I nakon toga da mi socijalna skrb dodijeli na osnovu toga neku financijsku pomoć. Nadam se da će tijekom ove godine biti mi to riješeno. A i nadam se da će mi doktor opće prakse isto ispuniti neke obrasce, pa da mogu ići pokušati tražiti invalidsku mirovinu. Jer za posao više nisam. Nije da sam lijenčina, ali od kada sam preživio dva srčana i jedan moždani infarkt, na žalost nisam više u stanju da išta radim. I da tražim ikakav posao. Vidim da više nisam onako stabilan kao što sam bio prije. I posljedice tih infarkta su vidljive i pošteno ih osjećam. A što će biti još sa prostatom, to tek treba vidjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Uvod

Moje ima na ovom blogu biti će Nevjerni Toma. Ideja za ime je došla iz Biblije, na lik Tome apostola, koji nije vjerovao da je Isus Krist uskrsnuo, i tražio je dokaz da je Isus Krist živ nakon svojeg uskrsnuća. I sam taj Toma apostol je jedan od mojih omiljenih apostola, jer sam poput njega, vjernik koji uporno traži neki dokaz i nije od onih istinskih vjernika. Ali je uvijek u potrazi za vjerom i istinom i ljubavi za kojom svaki vjernik mora težiti i tražiti.

Već sam u prošlosti pisao nekoliko blogova, koje sam prestao pisati i obrisao ih, jer sam izgubio volju da ih uređujem i pišem tekstove za te iste blogove. Ali želja za pisanjem tekstova i uređivanjem bloga i web stranica ponovo je prevagnula i nakon nekih dvije godine ponovo sam se odlučio i odvažio da pokrenem još jedan novi blog. Sa nadom da će pisanje ovih tekstova i uređivanjem bloga i web stranice odvijati se bolje i ljepše nego prijašnji blogovi.

O temama koje ću pokušati pisati u ovim tekstovima još nisam u potpunosti siguran. Samo znam da želim pisati o vjeri, ljubavi, zdravlju, knjigama i čitanju, nekim životnim događajima. Samo znam da želim pisati, sa nadom da ču s vremenom doći na čisto. Vrijeme će pokazati o kojim temama ću pisati. I koliko veliki tekstovi će biti. Mada već godinama pokušavam pisati, ali još se nisam formirao kao neki pisac. Ali nadam se da ću se jednog dana formirati. Te da će te uživati u mojim tekstovima. Da ću se formirati kao pisac. A i kao osoba. Mada sam već čovjek u godinama, još uvijek se tražim. Još uvijek nastojim da otkrijem svoj smisao života na ovome svijetu.

U mjesecu Ožujku 2023. godine sam doživio svoj drugi srčani infarkt, te dan nakon tog infarkta i obavljenog nekog zahvata na srcu doživio sam i moždani infarkt. I moj oporavak od tih infarkta još uvijek traje. Još uvijek se hrvam sa posljedicama tih infarkta. I moram priznati da nije bilo lako i još uvijek nije lagano. Ali život mora polako ići dalje. I usput se nositi sa svim tim posljedicama infarkta i životnim problemima. Jer život ne staje i ne prestaje. Nemilosrdno ide i kroči dalje. I moramo se nekako nositi sa tim životom, kako znamo i umijemo.

Pisanje ovih tekstova sam počeo i kao neki pokušaj terapije i da izbacim iz sebe one sve misli koje me opsjedaju i muče. Da pokušam sa vama podijeliti sve svoje misli i osjećaje koje se u meni javljaju. Jer nije dobro ponekad da se sve te stvari drže u sebi. Već ih treba izbaciti iz sebe. I podijeliti ih sa javnostima i ljudima koji su spremni te iste misli i osjećaje prihvatiti.

Ovo je toliko za prvi tekst. Jer slijedi daljnje proučavanje rada ove platforme (ili kako li se već zove). Koliko ću biti uspješan vrijeme će pokazati.

Toliko od mene vaš

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑