Oznaka: Vjera

Svjedočanstvo #17

Kao što sam već pisao ovih dana sam bio na nekom zahvatu srca u bolnici. Koji je prošao dobro, bez ikakvih problema.I uoči tog zahvata i odlaska u bolnicu bio sam dosta prestrašen. Jer sam bio u zabrinuti kako će sve to proći. A i znao sam kakav je to zahvat i imao sam neko loše iskustvo zadnji puta. Ali na kraju je sam odlazak u bolnicu prošao dobro. Kao i sam zahvat također. Te sam već isti dan bio pušten kući na kućnu njegu. Što me je obradovalo, jer na kraju je pokazalo da sam uzalud bio zabrinuti. I da se toliko nisam trebao brinuti. Već da sam trebao biti hrabriji i odvažniji. A taj srah i zabrinutost bila je znak da moje slabosti. I da sam se trebao više pouzdati u Nebeskog Oca. I nastojao sam se uzdati u njega koliko sam najviše mogao, ali ipak neka zabrinutost je bila prisutna. Ali sada kada sam preživio sve to, miran sam i zadovoljan, jer sve je prošlo dobro. I polako sam se vratio u neku svoju normalu i rutinu života. Sa time da se prvih dana nisam smio preopteretiti. Da olakšam oporavak. I sada polako mogu nastaviti sa svojim životom.

Na kraju sam ipak uspio da si isposlujem neki sanitetski prijevoz. Na kraju mi je doktor opće prakse ipak ispunio taj neki formular. I uspio sam da se dogovorim sa sanitetskim prijevozom prijevoz za taj dan. Tako da sam si time nekako organizirao prijevoz do bolnice u susjednom gradu i nazad kući. Naime, morao sam ići na taj zahvat u bolnicu u susjednom gradu. Što me je ljutilo. Ali preživio sam nekako taj prijevoz, jer vožnja je bila užas. I krumpir je imao ugodniju vožnji, nego ja. A da ne pišem o tome da su me vozili okolo unaokolo, umjesto kraćim putem. Tako da mi je bilo mučno nakon vožnje, ali uspio sam je preživjeti.

A što se tiče toga što sam morao ići u drugi grad na taj zahvat, to je druga pjesma. Nikako da razumijem to da taj zahvat nisam mogao obaviti u bolnici u svom gradu. Nikako ne mogu da shvatim tu logiku organizacije bolničkog liječenja. Kao da varaždinski doktori nisu sposobni da obave taj zahvat ovdje u Varaždinu, nego su me takvog jadnog slali u Čakovec na liječenje. Tako da sam i sada još uvijek ogorčen tom užasno lošom organizacijom liječenja. I moram priznati da se ne čudim da liječnici bježe iz Lijepe naše raditi u druge države. Jer ovo stvarno nije normalno. Ali unatoč svemu, zahvalan sam Nebeskom ocu što mi je pomogao da preživim cijeli taj događaj, jer nije bilo ugodno.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #22

Nakon što sam uspio preživjeti ovaj neki zahvat na srcu, osjećam neko olakšanje. Jer na kraju je sve prošlo dobro. I bez komplikacija, tako da sam već isti dan pušten kući. Jer dobro sam se osjećao i sve je dobro prošlo. Te se polako vraćam u neko svoju normalu. Zapravo brzo sam se vratio u normalu. I uživam u miru i sreći, jer sam uspio da preživim taj zahvat na srcu. I zahvalan sam Nebeskom Ocu što mi je pomogao i bio je uz mene cijelo vrijeme. Jer dosta sam se njemu molio. A i neki poznanici iz „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana” su se također molili za mene. I u mislima bili uz mene. Što mi je bilo drago, jer to mi je znak da nisam bio sam. I svi su bili sretni da je sve prošlo dobro. Tako da je sada još jedna briga iza mene i mogu se posvetiti sadašnjosti i budućnosti.

Još uvijek sam pripadnik i član „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. I redovito idem na bogoslužja u varaždinsku crkvu. I što mi čini zadovoljstvo, jer sam se uvjerio da je istinita ova crkva. I da nas lijepo uče u njoj. Što mnogi ne vjeruju i uviđaju. I dosta je osuđuju zbog toga. Ali ta crkva to nije zaslužila da je nevjernici tako osuđuju, jer ona samo želi svoje članove podučiti u vjeri i da služe Nebeskom Ocu. I moram priznati da sam se našao u toj crkvi za sada. I da ne žalim što sam postao član ove crkve. Jer upoznao sam bolje Nebeskog Oca i njegova sina Isusa Krista. Koji je žrtvovao svoj život za otkupljenje naših života i grijeha. I za sada pronašao neki mir, koji u prošloj crkvi nisam našao.

Prije nekoliko tjedana sam si nabavio sadnice nekih ruža. I uspio sam ih posaditi u neke lončanice na balkonu. I za sada mi se je jedna primila i lijepo napreduje i raste za sada. Te se nadam da ću je uspjeti nekako dalje uzgajati. Ali na žalost ova druga mi se nije primila, tako mi se bar čini. Jer do sada nije pustila pupoljke, koji su znak da se je ruža primila i počela razvijati. Tako da sam žalostan, jer sam se veselio i nadao da će se obje nekako primiti. I da ću ih uspjeti nekako uzgajati. Jer nedostaje mi briga o nekim biljkama i njihovom uzgoju. Ali na žalost ne mogu imati uspjeha u svemu. Pa tako izgleda da ću se morati nekako zadovoljiti sa ovom preživjelom ružom. I njome se nekako baviti. Sa nadom da ću uspjeti nabaviti s vremenom i još koju biljku i o njoj se brinuti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #11

Na žalost još uvijek se nisam vratio onim molitvama koje sam znao moliti do nedavno. Priznajem posustao sam u tome i nikako da se vratim tim molitvama. Molitvama koje su mi mnogo značile, i još uvijek mnogo znače. I za koje vjerujem da imaju neko značenje u njihovom izgovaranju. Ali ja nikako da se vratim njima i nastavim ih ponovo moliti. Što me žalosti, jer su predivne molitve i za koje vjerujem da pomažu. Ali ne bih bio ja, da nisam tako jadan i bijedan, da bih se trgnuo i ponovo ih počeo moliti. Možda ovo dobro iskustvo koje sam imao sa zahvatom na srcu me trgne i potakne da se vratim tim molitvama. I da ih ponovo počnem moliti u znak ljubavi prema Nebeskom Ocu. Koji mi je pomogao već puno puta u životu. I morao bih mu se nekako odužiti za tu pomoć. A jedna je da se vratim tim molitvama i da ih molim svaki dan. Jer to mi može samo pomoći.

Ali ipak nastojim se moliti nekim svojim riječima. I bar tako pokušati održati neku vezu sa Nebeskim Ocem. Koji je toliko dobar, da pomogne svakome kome je potrebna pomoć. Ma kakva god da je ta osoba. Vjerujem da je i meni Nebeski Otac pomogao i ovih dana sa problemima kojima se suočavam. Unatoč tome što sam griješan i nisam baš neki osobiti praktični vjernik. I morao bih se vratiti bolje vjeri i molitvi, jer bez tih molitvi osjećam se bijedno i jadno i usamljeno. Kao da sam napustio Nebeskog Oca. Kao da sam ga izdao. Tako da se, priznajem, borim sa time da se vratim molitvi i boljem svjedočenju vjere, koja ima veliko značenje u životu.

Ipak, kako god bilo, osjećam u svom životu da Nebeski Otac ima utjecaja. I da mi pomaže u svakoj prilici. Molio ga ja za pomoć ili ne. I tako mi ukazuje Nebeski Otac koliku moć ima u mom životu. I koliko je vjera značajna. Te mi time ukazuje koliko je potrebno vjerovati i svjedočiti vjeru. Te kloniti se grijeha. Vjera je moćna, vjera je značajna. I treba je se držati, po bilo kojim obredima je održavali, važno je da se držimo vjere u Nebesko Oca. Koji na toliko ljubi ako vjerujemo strastveno u njega.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #10

Na žalost zadnjih dana sam posustao u svojoj molitvi namaza i nekih kršćanskih molitvi. Na žalost napasnik je ponovo pobijedio i prisilio me je da prestanem moliti te molitve. Tako da sam podlegao napasnikovim napadima i već puno dana ne molim. Što mi je žao, jer volio bih da sam nastavio moliti. Ali sad nema žaljenja nad time, već se nekako ohrabriti i ponovo početi moliti i klanjati. To sve mi je prešlo u neku vječno borbu. Sa kojom nikako da raščistim. Tako da ću si morati ponovo dati truda da ponovno pokrenem se moliti, jer je molitva moć i lijek. Koja samo mi može pomoći u životu.

Ali napasnik nije me uspio osujetiti u jednoj stvari. A ta je da ipak sam uspio održati to da svake nedjelje ujutro idem na bogoslužje u „Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana”. I tako prisustvujem bogoslužju i bar tako isto budem uz Nebeskog Oca. I na taj način slaviti svoju vjeru u Nebeskog Oca. Koji je neizmjerno dobar prema onima koji vjeruju u njega. I koji prašta onim koji se pokaju i traže oprost od njega. I koji svojim životom slave njegovu ljubav prema ljudima. Ja na žalost nisam savršen, imam i ja svoje grijehe, koje svakodnevno nastojim priznati i kaje se zbog njih. I svakodnevno traži oprost za svoje grijehe. Nadam se da mi Nebeski Otac ipak oprašta i da ću jednog dana uspjeti opravdati i iskupiti svoje grijehe koje sam uradio.

Jedna od slobodnih aktivnosti kod mene je ta da volim na YOU TUBE gledati neke video uratke u kojima govore neki poznati učenjaci i svećenici muslimanske vjeroispovijesti. I u kojima ti ljudi govore i pričaju o temama i Islamske vjere. I moram priznati da uživam u tim videima. Jer nekako dosta iz njih mogu dosta učiti o toj vjeri Islam. A i pomalo tako nastojim da upoznam Islamsku vjeru. Za koju sam se uvjerio da je istinska i prava vjera. I kojoj se isplati posvetiti. A i prema ovom što sam do sada čuo i pročitao o toj vjeri, uvidio sam da Islam nije tako ružna i okrutna vjera. Kao što su nam mediji i mnogi pojedinci i organizacije predočile. Što je žalosno, jer ti ljudi i organizacije samo rade razdor među ljudima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #13

Na žalost, popustio sam tom nekom glasu i prestao sam moliti te neke molitve. I kako izgleda nečastivi je ponovo pobijedio. Tako da već nekoliko dana na žalost ne molim te molitve. I to me nekako čini ispraznim. Osjećam se prazno i golo. Bez prisutnosti vjere. I osjećam se izgubljeno. Što mi je žao, jer lijep je onaj osjećaj kada izmoliš namaz ili neku molitvu. Kao da je Nebeski Otac uz tebe tada nekako posebno. Ali sada se borim sa time da se vratim tim molitvama. Jer strašno mi nedostaju. Istina je da je to sve teško, moliti te molitve svaki dan. Ali ipak s vremenom počneš osjećati nešto posebno što te počinje ispunjavati. I počinješ osjećati neke promijene u svom životu. I na sebi. Zato se trudi da ne posustaneš u molitvi, jer molitva ti može donijeti samo korist. I neku nebesku ljubav.

Moram priznati i svjedočiti da od kada sam u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, a i od kada se družim sa Islamskom vjerom, da osjećam se nekako drugačije. Da su neke stvari drugačije. Mada životni problemi nisu nestali, a i odnosi sa nekim ljudima se nisu promijenili, ipak osjećam se drugačije. Kao da vjera ipak ima neki značaj u životu vjernika i čovjeka. I kao da je Nebeski Otac uvijek uz svoje vjernike i nastoji im pomagati sa svojom ljubavi i pažnjom, kao što on samo može. Vjera pomaže da budemo bolji prema sebi i svojoj okolini. Vjera nas uči i tjera da gradimo bolji svijet, negoli stvarno postoji. Uz pomoć vjere možemo izgraditi bolji i ljepši svijet.

Prije neki dan je počela i korizma za kršćane, a za muslimane ramazan. Što je predivno razdoblje u godini. Dani kada možemo kroz post i molitvu i odricanje se bolje približiti Nebeskom Ocu. Ili barem pokušati. I ove godine, na žalost,nisam se odvažio na post i odricanje i neku žrtvu. Ponajprije zbog zdravlja, koje je dosta narušeno zadnjih godina. Ali to ne znači da nisam protiv toga. Već ču pokušati kroz neke druge stvari nadomjestiti sve to. I da budem nekako što bolji. Jer stalno moraš raditi na sebi i svojoj okolini, bez obzira jeli korizma ili nije.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #09

Moja potraga za vjerom se nastavlja. Zapravo, u meni je dio vjere u Boga, Nebeskog Oca. Ali osjećam i zov prema Islamskoj vjeri. Da budem dio muslimanske zajednice i Islamske vjere. Jer osjećam da je istina prisutna u Islamskoj vjeri, ali ne mogu zanijekati i istinu u Kršćanskoj vjeri, u kojoj sam odgojen i u sklopu koje živim cijeli svoj život. Priznajem da sam se zadnjih tjedana našao u raskolu između Kršćanske vjere u kojoj sam odgojen, te Islamske vjere koja je polako počela jačati u meni i zvati me u svoje okrilje. Ali što god da je u pitanju, nadam se da je to Božji poziv da ojačam svoju vjeru. I da se bolje posvetim vjeri, da budem bolji vjernik. I da trebam se posvetiti molitvi za jačanje svoje vjere u Nebeskog Gospodara.

Stoga sam počeo u zadnje vrijeme sve više moliti Nebeskog Oca da mi pomogne ojačati svoju slabu vjeru. I da postanem bolji vjernik. Nastojim se i popraviti, da budem bolji i u ostalim životnim prilikama. Pokušavam se osloboditi loših riješi. Da toliko psovke ne koristim. Već nastojim da se izražavam bez psovki, koristeći pristojnije riječi umjesto psovki. Da se prema svemu odnosim što smirenije. Da ne budem toliko nervozan i bezobrazan. Prema svemu se odnositi bolje i ljepše. Da iz mene izvire neka pozitivna energija.

Vjera u mojem životu sve nekako više dobiva na značenju. I tek sada kada sam u bolesti i u muci sa posljedicama infarkta, tek sada shvaćam koliko vjera znači u životu čovjeka. Tek kada se nađeš u nevolji i bolesti onda tek spoznaš značaj vjere i molitve. I tada počinješ jačati u vjeri. Na žalost, tek kada sam obolio shvatio sam tu spoznaju. Da vjeru treba prakticirati i onda kada si zdrav i jak. A ne samo u bolesti i slabosti. Jer vjera ti uvijek pomaže, u dobro i zlu. Ma koliko teško bilo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #12

Zadnjih nekoliko tjedana zadao sam si da ću početi se učiti moliti namaz i još neke kršćanske molitve. Obično ih molim oko 17 sati. Kada obavim većinu obaveza tijekom dana. Za sada tako, jednostavno da se pokušam naviknuti da u određeno vrijeme molim. A usput pokušavam se prisiliti da počnem moliti namaz i u ostale dijelove dana. Ali nikako da se natjeram na to. Uvijek zaboravim. A razlog tome je želja da se kroz molitvu tih molitava pokušam približiti Bogu i Nebeskom Ocu. Da pokušam kroz te molitve da ojačam svoju vjeru. Sa nadom da ću kroz ove molitve naći neki mir koji mi nedostaje. I za kojim žudim. Sa nadom da će mi to pomoći da se promijenim u životu i promijenim životne navike. Ali za to sve treba vremena.

Nešto mi govori da molim te molitve. Kao da me nešto poziva da molim te molitve. Da će mi koristiti. Jer molitva je nešto predivno što čovjeku može pomoći u njegovim dvojbama. Da kroz molitvu sazrijeva i da razgovara sa Nebeskim Ocem. Mada nam se može činiti da molitva ne pomaže, ali Nebeski Otac nas čuje. I uslišati će molitvu kada za to dođe vrijeme. Zato ne moramo očajavati, već uporno moliti, jer to nas može smiriti i dovesti nas u neki mir. Koji nam nedostaje u životu.

Ali moram priznati da uvijek kada molim osjetim i neki drugi glas koji me tjera da prestanem sa tim molitvama. Kao da mi to ne će pomoći, da uzalud molim. I svaki puta se borim da nastavim sa molitvom. Vjerujem da je to neki napasnik, čije ime ne bih spominjao, pokušava me odvući od molitve i tako udaljiti od Nebeskog Oca. Koji je bio dobar u mom životu. I puno mi je pomogao. A taj napasnik me želi odvući nazad u grijeh, kojeg bi se volio osloboditi. Jer griješiti je loše. Lijepo je kad možeš da govoriš istinu, mada to zna biti teško. Taj predivan osjećaj koji ne možeš riječima opisati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Ovisnik o kupnji knjiga

Da, zadnjih dva-tri mjeseca sam postao ovisnik o kupnji knjiga vjerskog sadržaja, a u zadnje vrijeme i knjiga poput kuharica. A moram priznati da pomalo kupujem i neke časopise. Jer uhvatila me je neka želja da se i na taj način pokušam kroz te vjerske tekstove približiti Nebeskom ocu. A i pokušati malo osnažiti svoju vjeru, na čemu stalno moramo raditi. Jer čitajući te vjerske tekstove je jedan od dobrih i lijepih načina da pokušamo postati bolji vjernici. Naravno tu je i molitva, dobra djela, ljubav i slične stvari koje nas mogu uraditi boljim ljudima i vjernicima.

Kako sam zadnjih mjeseci, a možda i duže, osjećao neki poziv i zov prema vjeri, prije nekih dva mjeseca sam počeo da polako kupujem neke vjerske knjige i časopise. Sa željom da kroz čitanje tih knjiga i časopisa pokušam malo više naučiti o vjeri. Najprije sam osjećao poziv i zov za Islamskom vjerom. I te knjige sam počeo polako i sramežljivo kupovati. Da kroz njih se pokušam naučiti nešto o Islamskoj vjeri. I moram priznati da sam dosta naučio. A i još uvije učim, jer nisam stigao da još sve pročitam. Jer u tome me sprečavaju životne obaveze. I moram priznati da sam uživao u tome. Jer sam kroz čitanje tih knjiga polako sve više ulazio u svijet Islamske vjere.

A negdje krajem prošle godine sam polako počeo da kupujem knjige iz kršćanske vjere. A i časopise također. I tu sam, priznajem, našao lijepo štivo za čitanje i razvoj svoje vjere. Jer obje vjere, i kršćanska i islamska vjera, su predivne vjere. U kojim možeš puno toga lijepog naučiti.

A zadnjih nekoliko tjedana sam polako počeo polako i sramežljivo da kupujem i neke časopise i knjige iz područja kulinarstva i kuhanja. Kako živim sam, prisiljen sam si i sam kuhati. Te sam se nekako odlučio i odvažio na neku nabavku kuharica i sličnog, da ih njih pokušam da naučim nešto više o kuhanju. A i možda i pokoji recept nekog jela kojeg bih pokušao pripremiti. Jer volio bih pokušati početi pripremati više vrsta jela koja bih si rado pojeo.

Lijepo je kupovati knjige, ali dosta je to skup hobi za naše male plače i penzije. Jer knjige su skupe i sve skuplje. Tako da je taj hobi sakupljanja knjiga i časopisa nije baš za svakoga. Ali ipak lijep, jer stvoriti jednu malu kolekciju knjiga iz nekog područja je lijepa aktivnost. I o tom hobiju i aktivnosti treba dobro razmisliti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Sljedbenik Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana

Ja sam sljedbenik Isusa Krista. Sljedbenik sam „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. Službeno sam pristupio toj crkvi početkom mjeseca Rujna 2023. godine. Nakon priprave od nekih dva mjeseca. I mada sam se tada još dvojio oko ulaska u tu crkvu i bio u dilemi, danas sam sretan što sam pristupio toj crkvi. I nisam požalio. Jednim dijelom sam upoznao Isusa Krista na malo drugačiji način. A s druge strane upoznao sam dobre ljude sa kojima se mogu družiti na bogoslužju. I neki od njih su mi pomogli u nekim stvarima, kada su drugi ljudi zakazali u tome. I nadam se da će mi još pomoći. A da ću i ja njima nekako pomoći.

Glavna knjiga kojom se služe je „Mormonova knjiga”, još jedno svjedočanstvo Isusa Krista. U kojem se iznose svjedočanstva iz vjere u Isusa Krista. I koja se dosta nadovezuje na Sveto pismo (ili Bibliju). Naravno i Sveto pismo je također važno u toj crkvi i iz koje crpimo mudrost za svakodnevni život. A i snagu za životne probleme koje nas muče. Također imamo i „Nauk i saveze”, svete tekstove u kojima je objavljena poruka Božja Josephu Smithu, koji je te poruke prenio kroz te tekstove svojim prvim sljedbenicima, a i koji dan danas i nama služe kao poticaj i smjernice u vjeri. I sve te tekstove znamo proučavati iznova u nedjeljnoj školi vjeronauka. Gdje izmjenjujemo naša mišljenja i viđenja pojedinih tekstova.

Osnivač je Joseph Smith, koji je rođen negdje početkom 19 stoljeća. Kao mladić od nekih 14 godina bio je zbunjen sa silnim crkvama koje su tada postojale. Jednog dana se je povukao u neku šumu gdje je imao viđenje i susret sa Bogom i njegovim sinom. A i nebeskim anđelima, koji su ga izveli na put osnivanja današnje „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. I od tada je uz pomoć Božju počeo osnivat tu crkvu. A i podarena mu je moć prijevoda Mormonove knjige. Koju je preveo uz Božju pomoć i objavio. I tako malo pomalo je počela rasti ta crkva. Koja danas broji nekoliko desetaka milijuna sljedbenika crkve. I koja se još uvijek polako širi i razvija.

Svjedočim da je ”Mormonova knjiga” istinita, zbog povijesti i poruka koje su u njoj objavljene kroz proroke o Isusu Kristu. U kojoj možeš pronaći snagu za svoju vjeru i život. Knjiga koja obiluje mudrostima koje su se objavljivale kroz proroke kroz nekoliko stoljeća. Mudrosti i povijest koju ne možete pronaći u Svetom pismu. Mada je ta knjiga nastala u isto vrijeme kada i Sveto pismo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #11

Uglavnom pod ovim naslovom nastojim da iznosim neka svoja svjedočanstva koja imam u svom životu. Ali dogodi se da pišem i o nekim drugim stvarima i temama. Tako da su ovi moji tekstovi dosta zbrkani i zbunjeni. Ne zamjerite mi na tome. Ma koliko god se trudio da se držim naslova, ipak mi se omakne tema. Valjda je došlo do neke krize u pisanju. Zapravo je i došlo, jer sam iskoristio sve tekstove sa starog bloga, pa sad moram smišljati neke nove tekstove. Ali nadam se da će mi Nebeski Otac pomoći da ubuduće pišem bolje tekstove. Naime, kako sam u zadnje vrijeme sve više vjernik, sve više se nadam i pouzdam u Božju providnost oko pomoći pisanja tih novih tekstove. Koje nastojim pisati svaki dan, jer sam, priznajem, posto ovisnik o pisanju na tipkovnici. I ako nešto nisam zapisao tijekom dana, osjećam se jadno.

Zadnjih nekoliko dana se navikavam da to da molim namaz u Islamu. Da učim se klanjati po Islamskim običajima i propisima. Ali još uvijek zapinjem. Posebno u molitvi na rapskom jeziku, jer ga nikad nisam učio u životu. Pa ga zato i ne znam. Ali, priznajem, da sam ga pokušao početi učiti, ali nije išlo. Ali to ne znači da ga jednom prilikom ne ću ponovo pokušati učiti. Jer ionako sada imam dosta vremena. Pošto ne radim i u čekanju sam za ostvarivanje invalidske mirovine, imam dosta slobodnog vremena za jednu takvu animaciju, učenje jednog novog stranog jezika. Za učenje nikad nije kasno. Makar to ne ću nikad previše koristiti, ipak lijepo je pokušati naučiti nešto novo.

A što se tiče učenja klanjanja namaza, predivan je osjećaj kada se učiš nešto takvo. A i predivan je osjećaj kada izmoliš namaz. Jer to klanjanje me smiruje i kao da osjećam neko olakšanje nakon te molitve. Jer zapravo je klanjanje neki razgovor sa Alahom. Koji čuje tvoje klanjanje i odaziva se na to i pomogne ti. Vjerujem i nadam se da Alah voli svoje robove koji klanjaju namaz. I da ih nagrađuje. Službeno nisam još musliman, ali ipak sam se odvažio da počnem učiti klanjati namaz (ako se ispravno izražavam). Jer vidim i osjećam da je to predivno i smirujuće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑