Kulinarstvo 13. dio

I dalje uživam u kuhanju variva. I dalje nastojim biti na varivima. Mada sam došao u fazu kada sam se ih zasitio. Te tražim neka nova jela koja bih si pripremao za obroke. A da ne budu samo variva, kako ih ja zovem. I koja nastojim kombinirati sa raznim povrćem. I koja znaju ispasti odlično. Barem su meni ukusna, posebno svježe pripremljena, kada su mi najukusnija. A ta nova jela bih također nekako nastojao bazirati na povrću, uz minimalno korištenje mesa. Mesa kojeg se nisam u potpunosti odrekao. Jer i dalje si priuštim pileće meso, te neke ribice iz konzervi.

Moram priznati da sam pomalo već sit kuhanja variva, mada i dalje uživam u njihovoj pripremi i kuhanju. Te u kombiniranju raznih povrća, da vidim, da okusim tu kombinaciju. I zasada moram priznati da su mi ispale odlične kombinacije. I u kojima sam uživao, posebno kada su bila svježe pripremljena. Ali ipak došlo mi je do nekog zasićenja u pripremi tih jela. Što je prije ili polije moralo doći. Ali i dalje ću ih pripremati. Jer moram priznati da sam zavolio variva. I sva ta variva pripremam napamet, bez nekog recepta. Pa ću morati da počnem si pisati recepte, kroz neki oblik dnevnika, da mi ostanu tako u sjećanju. Da ne zaboravim kako ih pripremam.

Te zadnjih dana dosta razmišljam da promijenim taj jelovnik. Da nekako pokušam si pripremati neka nova jela, posebno na bazi povrća. Te pomalo, koliko mi slobodno vrijeme dopušta, istražujem koja bi si jela mogao pripremati. A da budu brzo pripremljena, a opet da se mogu konzumirati i nekoliko dana, ako je to moguće. Jer tijekom tjedna, kada su radni dani, nemam baš puno vremena da si pripremim neko jelo, kada dođem kući sa posla. Tako da ovih dana dosta razmišljam kako da riješim ovaj problem. Jer moram malo da promijenim prehranu, koja je jednim djelom postala dosta monotona. Što nije dobro, jer mora biti raznolika. A opet brzo i kvalitetno pripremljena.

Kako sam malo istraživao što si pripremati i kako promijeniti prehranu, naišao sam na neke članke o vegetarijanstvu. Koji su dosta me zainteresirali. I koji su za početak biti dosta informativni. Ali ipak ću morati da još malo istražim i proučim te članke o vegetarijanstvu. Naime, nekako me je zainteresiralo to da pomalo postanem vegetarijanac. Ali ne sto postotni, već jedan od onih koji će i dalje konzumirati jaja, mlijeko i mliječne proizvode. A od mesa samo piletinu i ribe. Možda sam već sada većim dijelom vegetarijanac, u nekom obliku vegetarijanstva. Jer prehranu si najviše baziram na povrću i voću. Uz dodatak mlijeka i mliječnih proizvoda, te jaja i riba, uz povremenu konzumaciju piletine. Barem je to moje skromno mišljenje. A koliko sam u krivu, sami procijenite.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 11. dio

U prošlosti nisam redovito pisao neki tekst za blog. Jednostavno su mi mnoge obaveze i brige nisu dozvolile da napišem neki tekst za ovaj blog. Ali to ne znači da nisam razmišljao o blogu i o čemu da pišem i kako dalje. Ali tih sam dana uspio da pronašao toliko vremena da napišem nekoliko riječi za taj blog. Jer moje bavljenje kulinarstvom i učenjem kuhanja se ipak polako nastavljalo dalje.

Moje učenje kulinarstva se nastavljalo dalje. Ali dosta je ovisilo o financijama, te privatnim i poslovnim obavezama. Te se nadam da će se uskoro nešto popraviti na bolje po tom pitanju. Da i dalje se mogu učiti bolje kuhati, a i neka nova jela si pripravljati. I dalje svoju prehranu nastojim bazirati ponajprije na raznim varivima. Te eksperimentiram u njihovoj pripremi. I ponekad mi uspio sasvim odlično, a nekad pomalo zeznem stvar pa ispadne nekako jestivo. Ali uglavnom i dalje sam posvećen tom učenju kuhanja. Jer ipak je to lijepa aktivnost u slobodno vrijeme. I to čovjeka može da ispuni.

Zadnjih nekoliko tjedana sam se prisjetio jednog jela kojeg su moji roditelji znali pripremati dok su bili živi. Ali se ne mogu sjetiti koje je ime nosi to jelo i kako bih ga nazvao. A radi se o mješavini sira, sardina, luka i nekih začina. Znam si kupiti u nekoj trgovini manje pakiranje nekog zrnatog sira (ili sličnog), te glavicu luka, konzervu sardina u slanoj otopini. A ponekad i malo nekog kiselog vrhnja. Luk se očisti i nareže na kockice. Te se sve te namirnice stave u neku posudu, dovoljno veliku da stane sve u nju. Te se po želji doda papar, vegeta i mljevena paprika. Sol ne dodajem, jer tu slanu otopinu zajedno izlijem u tu posudu. I sve pomiješam. I jelo je gotovo. I to se može pojesti za doručak ili večeru, kao neki namaz na kruhu ili drugačije. Kako vas je želja.

Zadnjih nekoliko dana i tjedana pomalo imam dileme oko toga što konzumirati za obroke. Te ponovo razmišljam kako da promijenim malo svoju prehranu. A i da je obogatim s obzirom na trenutnu financijsku situaciju. A i ovo divljanje cijena hrane i ostalih prehrambenih artikala. Jer stvarno je divljanje cijena hrane i ostalog prevršilo mjeru. Kao i većina vas, i ja muku mučim sa svime time. Te svakodnevno važem svaku sitnicu i stvar oko prehrane. Što je pomalo frustrirajuće. Jer nije lako u ovoj ludnici divljanja cijena hrane brinuti se oko prehranjivanja i inih stvari koje su vezane uz to prehranjivanje.

I ovaj tekst sam reciklirao sa jednog prijašnjeg bloga. I malo ga prepravio da mogu ga objaviti na ovom blogu. Prehrana se današnjih dana i mjeseci nije puno promijenila. Ovi tekstovi i danas vrijede. Sve što sam pisao u ovim tekstovima o kulinarstvu vrijedi i danas. Pa koristim ih i u ovom blogu. Jer i dalje još uvijek se tražim o čemu da pišem. Mada se je kroz ovih nekoliko mjeseci već definiralo o čemu da pišem. te se nadam da ću nastaviti u ovom smjeru.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 7#

Na kraju nisam započeo onaj eksperiment sa zobenom kašom. Da ujutro pojedem za doručak porciju zobene kaše. A i više tijekom dana. Ali ipak si je znam pojesti za večeru ili neki oblik međuobroka. I moram priznati da stvarno može ta zobena kaša zasititi čovjeka. Jednom prilikom sam za pokus i probu si ju pojeo nakon posla za ručak i večeru. I pomogla mi je da budem siti u ostatku dana.

Da, na žalost nisam krenuo u neki eksperiment da si za doručak pojedem porciju te zobene kaše, da vidim koliko će mi pomoći do pauze i ostalih obroka. Ponajprije zbog vrste posla kojeg radim. I koji je fizički dosta naporan. Pa si znam pojesti za doručak i pauzu neke druge namirnice, koje mi pomažu da nekako izdržim boravak na poslu. Jer ipak treba taj napor na poslu izdržati.

A što se tiče carske mješavine sa još nekim povrćem, odlično je uspio i bilo mi ga je užitak si ga pojesti, što za doručak, što za ručak. Nekako sam u ovih nekoliko mjeseci i godina dosta zavolio ta razna variva, i u raznim kombinacijama. Mada sam ih jeo po nekoliko dana za redom, ipak nije baš dobro da sam tako jeo to varivo. Jer takav način prehrane ne znam koliko je pametan. Ali s obzirom na trenutnu financijsku situaciju nisam imao druge.

Jednom prilikom nakon posla sam si priuštio za obroke nakon posla te zobenu kašu. I moram priznati da me je dosta zasitio taj obrok. Kojeg sam si pojeo umjesto ručka. I držala me je ta neka sitost dosta dugo. Što mi je bilo drago i razveselilo me je, jer nisam morao da si pripremam nešto drugo. A priprema je bila brza. Tako da ću tu praksu konzumiranja zobene kaše nakon posla za ručak ubuduće više prakticirati. A kako će biti, nadam se da će vrijeme pokazati.

Bavljenje pripremom hrane za obroke me ponekad zna ispuniti i biti mi užitak. Ali ponekad i pokora, koja zna biti dosta teška. Jer u ovim vremenima kada cijene hrane rastu u nedogled. U ovakvim situacijama je prava umjetnost si znati prehraniti. Cijene hrane rastu, a plače ostaju nikakve i zaostaju za rastom cijena. Tako da treba biti umjetnik u prehranjivanju i preživljavanju. I od onog malog što si čovjek može priuštiti sa današnjom plaćom, treba znati pripremiti slastan i zasitan obrok. Jer hrana je životna potreba bez koje se ne može.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑