Oznaka: uvodnik

Svjedočanstvo #17

Kao što sam već pisao ovih dana sam bio na nekom zahvatu srca u bolnici. Koji je prošao dobro, bez ikakvih problema.I uoči tog zahvata i odlaska u bolnicu bio sam dosta prestrašen. Jer sam bio u zabrinuti kako će sve to proći. A i znao sam kakav je to zahvat i imao sam neko loše iskustvo zadnji puta. Ali na kraju je sam odlazak u bolnicu prošao dobro. Kao i sam zahvat također. Te sam već isti dan bio pušten kući na kućnu njegu. Što me je obradovalo, jer na kraju je pokazalo da sam uzalud bio zabrinuti. I da se toliko nisam trebao brinuti. Već da sam trebao biti hrabriji i odvažniji. A taj srah i zabrinutost bila je znak da moje slabosti. I da sam se trebao više pouzdati u Nebeskog Oca. I nastojao sam se uzdati u njega koliko sam najviše mogao, ali ipak neka zabrinutost je bila prisutna. Ali sada kada sam preživio sve to, miran sam i zadovoljan, jer sve je prošlo dobro. I polako sam se vratio u neku svoju normalu i rutinu života. Sa time da se prvih dana nisam smio preopteretiti. Da olakšam oporavak. I sada polako mogu nastaviti sa svojim životom.

Na kraju sam ipak uspio da si isposlujem neki sanitetski prijevoz. Na kraju mi je doktor opće prakse ipak ispunio taj neki formular. I uspio sam da se dogovorim sa sanitetskim prijevozom prijevoz za taj dan. Tako da sam si time nekako organizirao prijevoz do bolnice u susjednom gradu i nazad kući. Naime, morao sam ići na taj zahvat u bolnicu u susjednom gradu. Što me je ljutilo. Ali preživio sam nekako taj prijevoz, jer vožnja je bila užas. I krumpir je imao ugodniju vožnji, nego ja. A da ne pišem o tome da su me vozili okolo unaokolo, umjesto kraćim putem. Tako da mi je bilo mučno nakon vožnje, ali uspio sam je preživjeti.

A što se tiče toga što sam morao ići u drugi grad na taj zahvat, to je druga pjesma. Nikako da razumijem to da taj zahvat nisam mogao obaviti u bolnici u svom gradu. Nikako ne mogu da shvatim tu logiku organizacije bolničkog liječenja. Kao da varaždinski doktori nisu sposobni da obave taj zahvat ovdje u Varaždinu, nego su me takvog jadnog slali u Čakovec na liječenje. Tako da sam i sada još uvijek ogorčen tom užasno lošom organizacijom liječenja. I moram priznati da se ne čudim da liječnici bježe iz Lijepe naše raditi u druge države. Jer ovo stvarno nije normalno. Ali unatoč svemu, zahvalan sam Nebeskom ocu što mi je pomogao da preživim cijeli taj događaj, jer nije bilo ugodno.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Koronarografija

Ovih dana sam konačno uspio da obavim neki zahvat na srcu, nekim novim postupkom. Postupkom kojem nikako ne mogu da zapamtim ime. I na kojem sam već bio tri puta. Zapravo ovo mi je bio treći put. Prva dva puta sam bio sam nakon preživljenog srčanog infarkta. A sada sam išao preventivno na taj zahvat, da se neke dvije žile pokušaju popraviti. Jer su bile upitne. Pa sam otišao u bolnicu, gdje su doktori uspjeli da pogledaju te dvije žile i nešto urade na njima. I nadam se da su uspjeli da ih dovoljno poprave da ne budu tako skoro radile probleme. Ili izazovu neki novi srčani infarkt.

Moram priznati da sam bio prestrašen tog postupka, jer je to bio zahvat na srcu. Jednom od najvažnijih organa u tijelu. A i bio sam prestrašen tim zahvatom, jer sam u prva dva zahvata imao loše iskustvo. I zbog čega sam se teško odlučio na taj zahvat. A to je bio zahvat u tome što su mi ušli kroz neku arteriju na desnoj ruci. I tom arterijom nekim alatima došli do srca, gdje su pokušali popraviti stvar. I spriječiti da naprave neki problem. Ne znam baš što su radili doktori, jer ih nisam baš razumio. Ali nadam se da su uspjeli usput malo popraviti stvar. I to su mi uradili pod lokalnom anestezijom. Tako da sam samo osjetio bol kod injekcije sa kojom su mi dali anesteziju. I nakon toga sam samo osjetio da tom nekom alatkom nešto petlja doktor po ruci. A na srcu nisam ništa osjetio. Tako da neku veliku bol nisam osjetio. I kada je sve prošlo, bio sam sretan, jer je sve dobro prošlo. Pogotovo sam bio sretan jer sam već taj dan išao kući. I nisam morao ostati u bolnici. Čega me je isto bilo strah, jer baš ne volim boraviti u bolnici.

I moram priznati da sam se nakon tog zahvata osjećao dobro. Jedino sam malo mučninu osjetio kada sam došao kući, ali ta mučnima je mogla biti od vožnje sanitetskim vozilom. I ta vožnja je bila luda. I pravo je čudo da sam je uspio preživjeti. I još sam malo nakon tog zahvata osjećao bol u ruci. Ali ona je polako nestala kako je vrijeme prolazilo. Tako da sam se brzo počeo vraćati u neku normalu. I što sad ovaj zahvat mogu ostaviti u prošlosti iza mene. I polako se vratiti u sadašnjost i posvetiti se budućnosti. I zahvalan sam Nebeskom Ocu što je bio uz mene cijelo ovo vrijeme. I što mi je pomogao da sve prođe dobro.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #21

Proljeće se sve više budi. Dani su sve duži. Biljke se polako bude iz zimskog sna. Tako se je i u meni sve više počelo buditi proljeće. A i želja za bavljenjem nekog uzgoja biljaka. Na žalost, kako sam bio zadnjih dvije godine dosta u bolnicama i na nekoj rehabilitaciji, na žalost biljke koje sam naslijedio od majke su uvenule, tu mislim na neke kaktuse i slično propalo je. I morao sam sve to baciti u smeće. Jer više nije neke koristi od toga. Tako da moram polako ponovo pokušati da si nabavim neke biljke koje bih pokušao da uzgajam u svom domu, koliko ću moći. I tako ovih dana sam si konačno nabavio neke sadnica ruža, koje sam posadio u neke velike lončanice koje imam na balkonu.

Kako sam na žalost, zbog bolesti morao odustati od neke zemlje koju sam znao prijašnjih godina obrađivati, tako sam izgubio mogućnost da se bavim vrtlarstvom. A i zbog bolesti sam također morao odustati. Tako da sam se zbog toga osjećao jadno. Ali u meni je i dalje ostala želja i iskra da se bavim nekim uzgojem biljaka. Te sam odlučio da polako ovih dana si počnem nabavljati neke biljke koje bih pokušao uzgajati. I prve su došle neke ruže, na koje sam naletio u jednoj trgovini. I donio sam ih kući i polako posadio u te neke velike lončanice, da bar tako pokušam uzgajati t ruže. A s vremenom ću polako pokušati nabaviti i ostale neke biljke. Jer u meni i dalje tinja želja za uzgojem nekih biljaka i bavljenjem vrtlarstva. Kako na žalost više ne mogu imati neki vrt, tako se moram nekako drugačije pokušati se baviti biljkama. Jer želja i ljubav prema biljkama je velika i ne mogu bez toga.

Ima nešto lijepo u uzgoju biljaka. Lijep je osjećaj kada uspiješ uzgojiti neku biljku. Osjećaj je neprocjenjiv. Sjećam se kada sam obrađivao vrt, kada sam uspio uzgojiti neko povrće, osjećao sam se ponosno i radosno. Jer sam uspio u nečemu. Te nakon toga uživao u kuhanju i pripremi tog povrća za obrok. I moram priznati da sam uživao u tom obroku, jer okus je bio predivan, pravi domaći. Volio bih ponovno osjetiti taj predivan osjećaj. I stoga sam si nabavio te neke ruže, sa nadom da ću uspjeti i ovaj puta, da ih uzgojim i očuvam dovoljno dugo da prožive predivno vrijeme kod mene.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #15

Prije nekoliko dana sam dobio poziv da se javim u bolnicu radi nekog zahvata na srcu. Već sam valjda pisao da sam imam problema sa srcem. I da redovito idem na neke kontrole. Tako sam bio prije Božića na nekoj kontroli kod doktora i predložio mi je da idem na taj neki zahvat na srcu. Jer navodno imam problema sa još dvije žile koje bi trebalo pogledati i srediti i dovesti u neki red. Isprava sam odbio, ali nakon nekog objašnjavanja i razgovora ipak sam pristao da idem na taj zahvat. Te smo se dogovorili da obavim neke pretrage i da će me onda pozvati na taj zahvat. I došlo je to vrijeme da odem na taj zahvat, jer su me pozvali. Već sam upoznat sa tim zahvatom, kakav je. Jer sam ga prošao već dva puta. Tako da znam koliko je težak, makar je rutinski zahvat. Ali moram priznati da me je ipak strah tog zahvata, kako će proći i da ne bude problema. Nikako se ne mogu osloboditi tog straha. A opet nešto mi govori da će sve biti dobro.

Najviše me boli to što mi doktor ne želi odobriti sanitetski prijevoz. Na koji bih trebao imati pravo, jer ipak sam malo teže pokretljiv osoba. A i radi se o ozbiljnom zahvatu na srcu. Nakon kojeg ću sigurno biti slab. I ne bi smio da vozim, ili da se vozim javnim prijevozom. Tako da sam ljut, jer moram nekog poznatog gnjaviti da me odveze do bolnice, umjesto da mi se osigura sanitetski prijevoz. Dok neki drugi sa lakšim dijagnozama i koji su bolje pokretljivi odmah mogu dobiti jedan takav prijevoz. I kakva je sad tu pravica? Stvarno više ne razumijem ovo naše zdravstvo. Da tako diskriminira nas pacijente. Znam da nisam savršenog zdravlja, a opet moje zdravlje je dosta loše. I trebao bih imati i ja neka prava, koja nemam. A inspekcija nije baš od neke koristi. Tako da sam stvarno jadan, da jadniji ne mogu biti.

I zato sam i zbog toga u nekom strahu, jer me se tako gnjavi. A i zbog toga što baš nemam sa kime pričati puno. Mada su me neki poznanici pokušali utješiti i ohrabriti, ali pak sam i dalje zabrinut i u strahu. Što je znak da sam u neku ruku oprezan, jer znam o čemu se radi. Ali nadam se da će ipak sve dobro proći. Najviše me muči to što toliko dana moram čekati sa odlaskom na zahvat, jer sam negdje krajem mjeseca Ožujka naručeni. I to samo čekanje me isto psihički ubija. Jer ne volim toliko da čekam da se nešto riješi ili obavi.

A boli me i to što ne mogu taj zahvat obaviti u bolnici u svog gradu, već moram ići u drugi grad u bolnicu da se taj zahvat obavi. Kao da su ovi naši doktori u mom gradu manje sposobni od ovih u drugom gradu. Ili da ovaj doktor koji se je specijalizirao za te zahvate ne može doći u ovu bolnicu u mom gradu da to obavi. Tako da sam i zbog toga ogorčeni, jer nas i ako ovi na vlasti gnjave. Ne znaju više kako bi nas mučili i gnjavili. Jer ja nisam tražio da budem bolestan. Već me je bolest sama napala, makar sam se trudio da pazim na sebe koliko sam mogao. Ali ipak karma je imala neke druge planove sa mnom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #20

Ovih dana sam dobio poziv za odlazak na neki zahvat u bolnicu. Zahvat bi se trebao uraditi na srcu. Ne moram vam pisati koliko me to uznemirilo, jer radi se o srcu. Jednom od najvažnijih organa u tijelu. Mada sam taj zahvat već dva puta prošao u svom životu, ipak i dalje osjećam neki strah i uznemirenost u vezi tog zahvata, jer makar je rutinski zahvat, ipak osjećam brigu kako će sve to proći. Jer nije lagan zahvat. Tako da već nekoliko dana se pokušavam smiriti i prikupiti snagu da taj zahvat nekako preživim i izdržim. Još uvijek ne znam da li ću isti dan ići kući ili ću ostati nekoliko dana na promatranju. Jer informacije koje sam dobio su dosta nejasne. Pa me i to brine. A i kako ću do bolnice i nazad kući, jer nemam prijevoz. A doktor ne želi da mi odobri sanitetski prijevoz. Te sam i zbog toga dosta zabrinuti. Jer ne znam kako sve to riješiti i izdržati. Jer ta neizvjesnost oko samog zahvata i inih stvari me dosta psihički ubija. Ali nadam se da će to sve na kraju dobro proći.

Filatelija me je dosta počela okupirati. Već sam pisao o tome. A i da si polako nabavljam neke predmete koji će mi pomoći u bavljenju tim hobijem. Tako da polako sve više se počinjem baviti sakupljanjem poštanskih maraka, novčanica i inih sličnih predmeta. Sa nadom da ću uspjeti stvoriti jednu lijepu kolekciju. Ujedno sam malo počeo da pregledavam neke web shopove u potrazi za nekom literaturom vezano uz taj hobi. I moram priznati da sam našao neke zanimljive stvari. Pa čak i da se negdje prodaju i stare razglednice i slično. Te pomalo razmišljam kako da dođem do te literature i nekih razglednica. Jer volio bih i to imati u svojoj kolekciji. Naravno nisam se počeo baviti sakupljanjem poštanskih maraka i inih predmeta, već polako sakupljam i knjige iz područja vjere Islam i Kršćanstva, te filozofije i kulinarstva. I moram priznati da mi je dosta prostora polako počelo zauzimati u stanu. A da ne pričam da me to dosta košta novaca. Jer to su skupi predmeti. Ali valjda ću i za to pronaći neko rješenje.

Obično kada idem u nabavu u jednu trgovinu, pomalo i gledam kakve biljke prodaju i imaju u ponudi. Naime, želja mi je da si pokušam nabaviti neke biljke koje bi u stanu pokušao da uzgajam. Jer nemam nikakve biljke u stanu da mi krase malo stan. Što mi nedostaje u stanu. A da ne pišem i o tome kako mi nedostaje uzgoj nekih biljaka. Tako da pomalo gledam u trgovini na odjelu sa biljkama što imaju u ponudi. Sa nadom da ću naletjeti na neku biljku koju bi si nabavio da se brinem o njoj. Ali nikako da se odlučim oko tih biljaka, a i da naletim na neku biljku koju bi si nabavio i brinuo se o njoj. Trenutno najviše ciljam na kaktuse ili sukulente, ruže i slične biljke. Mada je došao mjesec ožujak, kada se priroda počinje buditi, tako i ja sve više osjećam želju da si nabavim neke biljke o kojima bih se brinuo. Što bih jako volio, jer mi nedostaje briga o biljkama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #19

Od kada sam izašao iz one ustanove, polako sam počeo da dovodim u red stan. A i polako ga počeo uređivati i obnavljati. Kako baš nisam pri novcu, sve to polako ide. Ovih dana sam uspio da nađem neke majstore koji su mi pomogli da sredim i popravim WC školjku. Sa kojom sam se mučio puno godina. I sada uživam u toj novoj školjci. I moram priznati da će me to preporoditi. Jer dosta sam se mučio sa starom školjkom. Tako da mi je sve nekako lakše što se školjke tiče. Te sad polako razmišljam to slijedeće da pokušam urediti. Za sada su mi misli na uređenju zidova u kuhinji, hodniku i kupaoni. Koji su dosta u očajnom stanju. I trebalo bi ih barem privremeno nekako urediti i obojiti nekom bojom. Dok ne nađem neku veću količinu novaca sa kojima bih promijenio instalacije u tim prostorijama. Te postavio nove pločice i novu boju. Tako da sam dosta u nekom razmišljanju i planiranju oko tog krečenja zidova. A i u razmišljanju i planiranju kako doći do još novaca sa kojim bih promijenio prozore, koji su isto u lošem stanju. I prema nekoj gruboj procijeni, promjena svih prozora bi me koštala oko 3500 EUR-a. A tih novaca nemam. Ali nadam se da će se već pojaviti neko rješenje. Samo treba biti strpljiv. Jer kažu ljudi strpljen spašen.

Ali za sada ću morati malo sačekati sa obnovom stana. Jer na žalost ovih dana moram ponovo u bolnicu na neko liječenje. I dalje imam problema sa srcem. I treba neke žile da se srede. I moram priznati da sam prestravljen oko tog odlaska u bolnicu na liječenje, jer sam u strahu kako će sve to proći. Da opet ne bude nekih dodatnih problema. A opet moram to ići da uradim, dok nisu nastali novi problemi. Da se spriječe ti neki novi problemi sa srcem. Jer srce je jedan od najvažnijih organa u tijelu i ako ono ne radi dobro, ni zdravlje ne može da bude dobro. Tako da sa strahom ću ići na to liječenje, da to riješim. I za to vrijeme će ostalo u životu biti na čekanju dok ne obavim to liječenje.

Kako sam zadnjih tjedana dosta radio reda po stanu, našao sam neke poštanske marke, razglednice, novčanice i slično. Što je u meni ponovo razbuktalo želju za ponovnim pokretanjem sakupljanja tih stvari. I da idućih dana pokušam malo srediti tu kolekciju. I sve te sakupljene predmete. Jer već puno godina želim da obnovim to kolekcionarstvo i ponovno počnem sakupljati te neke stvari. I da pokušam sve to dovesti u neki red. A i pokušati stvoriti jednu lijepu kolekciju tih nekih stvari. Moram priznati da to sakupljanje razglednica, maraka i sličnih stvari lijep je hobi, koji može biti vrlo poučan. I kojeg bih svima predložio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #18

Već nekoliko dana nisam napisao neki tekst za ovaj blog. Inače sam napisao nekoliko tekstova za ovaj blog za idućih nekoliko dana objavljivanja. Tako da sam u tih nekoliko dana bio osiguran što se tekstova tiče. Pa sam bio miran. Ali sada već moram ponovo nastaviti sa pisanjem nekih tekstova. Jer, priznajem, nedostaje mi pisanje. Volim pisati. Ali ponekad dođe vrijeme kada nemaš inspiraciju za pisanje ikakvih riječi. Tako da je i mene ovaj puta nešto takvo uhvatilo. Ali nadam se da ću uspjeti se vratiti u neku formu pisanja.

I dalje polako kupujem neke knjige iz područja vjere, filozofije i slične tematike. I samo se polako skupljaju knjige na polici. Ali ne stižem da čitam tolikom brzinom te knjige. Tako da ću morati malo da usporim sa tom kupovinom. I da počnem malo više čitati knjige. Ali biti će teško, jer vani je sve ljepše vrijeme. I to lijepo vrijeme će me izvlačiti sve više van na šetnju. Da budem više vani. Jer proljeće je sve više blizu. I priroda će se uskoro početi buditi. Tako da ču više biti zaokupljen time.

Kad smo već kod prirode, kako se proljeće sve više približava, tako i ja sve više osjećam poziv da si nabavim neke biljke sa kojima bih se bavio i pokušao ih uzgojiti. Zadnjih tjedana razmišljam da si pokušam nekako nabaviti dvije ruže. Koje bih posadio u neke velike tegle na balkonu. I tako ih pokušao uzgajati. A i usput još neke biljke bih pokušao da nabavim i da i njih nekako pokušam uzgajati. Jer nedostaje mi bavljenje uzgojem biljaka. Kako sam prošle godine ostao bez neke zemlje na kojoj sam mogao uzgajati neke biljke, tako sam ostao i bez mogućnosti da se bavim uzgojem nekih biljaka. A morao sam odustati od te zemlje da zbog zdravlja. Jer više nisam u stanju da veći dio zemlje obrađujem. Tako da sam pomalo žalostan zbog toga. Jer bila mi je to lijepa animacija, koja me je veselila.

Zadnjih tjedana sam pronašao u stanu u nekim kutijama razne razglednice, poštanske marke i slično. Koje sam sakupljao u mladosti. I ponovo mi se je javila želja da pokušam obnoviti i taj hobi i animaciju. Da pokušam malo složiti te poštanske marke po albumima. A i razglednice i slično. Bilo bi to lijepo. Ali problem je u tim albumima, koji su skupi. I kojih dosta trebam. Tako da ne ću lako moći da krenem i sa tim hobijem. Ali ima vremena. Moram prije riješiti neke druge probleme.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Ovisnik o kupnji knjiga

Da, zadnjih dva-tri mjeseca sam postao ovisnik o kupnji knjiga vjerskog sadržaja, a u zadnje vrijeme i knjiga poput kuharica. A moram priznati da pomalo kupujem i neke časopise. Jer uhvatila me je neka želja da se i na taj način pokušam kroz te vjerske tekstove približiti Nebeskom ocu. A i pokušati malo osnažiti svoju vjeru, na čemu stalno moramo raditi. Jer čitajući te vjerske tekstove je jedan od dobrih i lijepih načina da pokušamo postati bolji vjernici. Naravno tu je i molitva, dobra djela, ljubav i slične stvari koje nas mogu uraditi boljim ljudima i vjernicima.

Kako sam zadnjih mjeseci, a možda i duže, osjećao neki poziv i zov prema vjeri, prije nekih dva mjeseca sam počeo da polako kupujem neke vjerske knjige i časopise. Sa željom da kroz čitanje tih knjiga i časopisa pokušam malo više naučiti o vjeri. Najprije sam osjećao poziv i zov za Islamskom vjerom. I te knjige sam počeo polako i sramežljivo kupovati. Da kroz njih se pokušam naučiti nešto o Islamskoj vjeri. I moram priznati da sam dosta naučio. A i još uvije učim, jer nisam stigao da još sve pročitam. Jer u tome me sprečavaju životne obaveze. I moram priznati da sam uživao u tome. Jer sam kroz čitanje tih knjiga polako sve više ulazio u svijet Islamske vjere.

A negdje krajem prošle godine sam polako počeo da kupujem knjige iz kršćanske vjere. A i časopise također. I tu sam, priznajem, našao lijepo štivo za čitanje i razvoj svoje vjere. Jer obje vjere, i kršćanska i islamska vjera, su predivne vjere. U kojim možeš puno toga lijepog naučiti.

A zadnjih nekoliko tjedana sam polako počeo polako i sramežljivo da kupujem i neke časopise i knjige iz područja kulinarstva i kuhanja. Kako živim sam, prisiljen sam si i sam kuhati. Te sam se nekako odlučio i odvažio na neku nabavku kuharica i sličnog, da ih njih pokušam da naučim nešto više o kuhanju. A i možda i pokoji recept nekog jela kojeg bih pokušao pripremiti. Jer volio bih pokušati početi pripremati više vrsta jela koja bih si rado pojeo.

Lijepo je kupovati knjige, ali dosta je to skup hobi za naše male plače i penzije. Jer knjige su skupe i sve skuplje. Tako da je taj hobi sakupljanja knjiga i časopisa nije baš za svakoga. Ali ipak lijep, jer stvoriti jednu malu kolekciju knjiga iz nekog područja je lijepa aktivnost. I o tom hobiju i aktivnosti treba dobro razmisliti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #17

Od kada sam izašao iz one ustanove za rehabilitaciju o kojoj sam već pisao puno puta, nastojim nekako da si uredim stan. Da dovedem stan u neki red. Ali problem je u novcu, pa je dosta zapelo i zastalo. Jer još nisam uspio riješiti financije i da ostvarim pravo na invalidsku mirovinu i neku pomoć od socijalne službe. Neku naknadu od socijalne službe sam predao još početkom Studenog prošle godine. Kada je predan i zahtjev za priznavanjem invalidnosti. I evo već četvrti mjesec prolazi, a još mi nisu riješili to priznanje invalidnosti, pa ni ovi iz socijalne pomoći ne mogu dalje rješavati svoj dio. A slično je i sa invalidskom mirovinom. Naime, prije nekih mjesec dana sam predao ovaj zahtjev. I kako sam čuo to ču čekati dosta dugo, jer priznavanje invalidnosti ide dosta sporo. Navodno ću čekati više od godinu dana na rješenje o mirovini. Pišem sve ovo, jer ove informacije su strašne. Da čovjek toliko mora čekati na ta rješenja. To nije za vjerovati. Ne mogu shvatiti da im toliko dugo treba. Tako da sam sav jadan, jer u međuvremenu moram toliko čekati.

Zadnjih dana i tjedana sam dosta zaokupljen sa tom reorganizacijom stvari u stanu. Naime, kako sam zadnjih mjeseci si nabavio dosta knjiga iz područja Islamske vjere, želja mi je da ih negdje na neko mjesto smjestim. Da budu na jednom mjestu. Ali nikako da nađem rješenje, jer imam previše stvari u stanu, koji se ne mogu osloboditi. Neke stvari bih morao odnijeti nekako u reciklažno dvorište. Ali nemam neko vozilo sa kojim bih sve to prevezao. Tako da sam sav u nekom zbunjenom stanju. A što se tiče knjiga, kako god da pokušam to riješiti nikako da nađem rješenje. Jer volio bih nekako da sve te knjige koje imam stavim na jedno mjesto. I da tako stoje. Da ne moram tražiti po stanu gdje sam koju knjigu stavio.

Primjećujem zadnjih tjedana, a i mjeseci, da sam dosta slab na živce. Da me neki signal sa mobitel ili tresak u prozor ili neka slična stvar dosta naglo prestraši da se trgnem. Sumnjam da mi živci polako popuštaju. Jer gotovo na svaku sitnicu se trgnem i prestrašim. Što stvarno nije normalno. I to me jako brine, da ne znam što bih sa sobom. Te razmišljam da pokušam tražiti neku pomoć oko toga, jer sve se teže nosim sa time. Jer ovako više ne može da ide.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #16

Zadnjih nekoliko tjedana sam si odlučio ponovo nabaviti neke knjige iz područja vjere Islam. I tako pokušati da stvorim malu zbirku knjiga koje govore o Islamu i muslimanima. Naime, ponovo se je u mene zavukla neki poziv da pokušam naučiti ponešto još o vjeri Islam. Kao da me nešto vuče i zove k toj vjeri. I da će mi možda nešto pomoći u nekim životnim problemima koji me muče. I nešto mi govori da bih u tome mogao pronaći onaj neki mir koji mi nedostaje u životu. I pomoći mi da pokušam pronaći neka rješenja. Stoga sam se odvažio na kupnju tih neki knjiga iz područja Islama i pokušati ih proučiti i pročitati. I već sad se veselim tim knjigama i jedva čekam da dođu i da ih počnem proučavati.

Zadnjih nekoliko tjedana se borim sa time da se vratim čitanju knjiga. Hobiju kojeg sam dosta zapustio zadnjih mjeseci. Ali nikako da se trgnem i ponovo počnem čitati knjige. Knjige koje su stvarno prelijepe i koje se isplati čitati i proučavati. Na žalost to sam tek sada u zrelijoj dobi shvatio koliko je lijepo čitati knjige. I družiti se sa njima. Jer te knjige mogu odvesti u jedan predivan svijet kojeg ne možeš pronaći u stvarnosti. I pružiti ti jedno lijepo zadovoljstvo u životu, koje ti samo knjiga može pružiti. Stoga se pokušavam već tjednima, baš iz tih razloga, vratiti nekako knjizi i početi ponovno čitati. Da uživam u tom znanju, mašti koje samo knjige znaju i mogu pružiti. A da ne pišem o tome kolikim znanjem i iskustvom me mogu obogatiti.

U nekoliko dana nakon što sam uspio preko Interneta i web shopa kupiti i naručiti te neke knjige, te same knjige su počele dolaziti. Što me jako veselilo, jer me veseli da kada dobijem neku knjigu. I kada sam si uspio nabaviti neku zanimljivu knjigu. Te ih usput malo proučio i koliko sam vidio zanimljive su knjige. I to me je potaknulo da ih proučim i pročitam. Jer prema naslovu imaju zanimljivu temu za čitanje. A i prema onom što sam vidio listajući knjige, vidi se da su zanimljive za čitanje. Tako da me sve to veseli što sam ih uspio nabaviti i što će činiti neku moju kućnu biblioteku. Jer, naime, želja mi je iz nekih područja stvoriti neku malo osobni knjižnicu knjiga iz područja koja me zanimaju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑