Oznaka: uvodnik

Vjera #21

Mada moja vjera u Nebeskog Oca i sina njegova jedinog Isusa Krista polako raste i napreduje, nadam se u dobrom i boljem smjeru. Ipak, moja vjera u ljude sve više slabi i nestaje. Zadnjih godina sam se dosta razočarao u ljude i vjeru u ljude. Jer sam primijetio da nismo baš uspjeli uspostaviti neki kontakt i da smo razočarali jedne druge. Jer i ja sam pomalo kriv za to. I žao mi je zbog toga. Teško mi je pisati o tome i kriviti nekoga što sam izgubio vjeru u ljude, jer u meni je takvo razočarenje da ću teško povratiti vjeru u ljude ponovo.

Povjerenje se teško stvara, ali brzo se gubi. Vjera se teško stvara, ali lako se gubi na mali znak. I povratak vjere se teško vraća. Jer jednom kada se naruši, teško je ponovno vjerovati nekome nekako. Tako da trebamo vjeru čuvati kao zlato i ne igrati se povjerenjem. Vjera je jedno od najvećih bogatstva koje čovjek može da ima. Bilo da vjeruje u Boga ili u bližnjeg svoga. Vjera je bogatstvo koje se ne gubi i ne poigrava.

U prošlosti sam vjerovao nekim ljudima i nakon vremena sam se opeko što sam vjerovao tim nekim ljudima. I to sam skupo platio i još uvijek skupo plaćam. A i ja sam se poigrao sa njihovim povjerenjem, te sada ispaštam još uvijek. Jer nikad nisam naučio da vjerujem ljudima i da oni vjeruju u mene. Te sam se zbog toga povukao iz i od javnosti, jer više nisam želio i mogao se nositi sa svim tim silnim razočarenjima. Stoga sada uživam pomalo u samoći, koja me jedino nije iznevjerila. I nikad ne će. Mada je samoća teška, ali barem imam neki svoj mir.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #27

Pored sve ljubavi koje osjećam uz molitvu, i koliko ljudi poznajem, ipak se osjećam usamljeno. Nemam neku voljenu osobu, djevojku sa kojom bih ostvario neku ljubavnu vezu. Tako da sve ove dane proživljavam usamljeno i sam. I nekako sve teže se nosim sa time. Jer teško je pored svega toga biti sam bez voljene osobe. Sa kojom bih podijelio svoj život i pokušao toj djevojci biti podrška. Znam da ljubavna veza donosi i svoje obaveze i brige , ali i veselje i radost ljubavi. A i slično je i sa samačkim životom. Koliko je samački život lijep zbog slobode koju imaš, toliko je i težak, jer nemaš se sa kime družit, popričati i podijeliti ljubav. Tako da kako god obrneš, sve ima svoje dobre i loše strane.

Ovih dana smo proslavili blagdan Božića. Makar se deklariram i kao musliman, ali pokušao sam i ja ovih dana skromno proslaviti ovaj blagdan. Jer ipak u meni još uvijek tinja i katolička vjera. Nikako se ne mogu osloboditi te vjere. Ipak sam odgojen u toj vjeri i proveo veći dio života u toj vjeri. Tako da sam ipak popustio pomalo da slavim ovaj blagdan Božića. Meni je teško se odvojiti od tih nekim navika, kada promijeniš vjeru. I počneš se deklarirati kao musliman i promijeniš vjeru. Ali najviše što me boli ovih dana, što sam ove dane proveo usamljeno, bez voljene osobe i obitelji. Jer nisam našao voljenu osobu sa kojom bih podijelio ove dane. A i stvorio obitelj. Tako da mi je bilo teško ovih dana. Jer usamljenost je teška, a niti je obiteljski život lagan. Ali ipak mi je bilo teško. A i zbog toga što nisam mogao sestri u posjetu, zbog zdravstvenih razloga.

Već nekoliko mjeseci molim neke katoličke molitve i krunicu, kao neki znak pobožnosti. Kao neki pokušaj molitve koja mi nedostaje. I moram priznati da sam se polako počeo osjećati nekako mirnije i da nekako se drugačije počeo osjećati. Pa čak i da mi se je i vjera promijenila. Osjećam se kao da se mijenjam na bolje. Što mi je pomalo drago, jer želim da se promijenim na bolje. I nadam se da će mi te molitve pomoći da se promijenim na bolje u svim područjima života. I biti nekako bolji. A vrijeme će pokazati koliko su mi molitve i krunica pomogli.

Kako sve više nekako starim, tako i sve više osjećam promjene vremena vani. A i da mi se sve nekako pogoršava. Kao da više ne napredujem. Tako da sam sve više pomalo žalostan, jer to mi je neki znak da polako starim. Da više ne će biti isto kao prije. Tako da ću morati da se pomirim sa time. A i sve više mi ta neka usamljenost pomaže i prija. Jer previše sam razočaranja doživio u ljudima. Te i zbog toga nekako sve više uživam u nekom miru samoće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kolekcionartvo #11

Osim što pokušavam stvoriti kolekciju knjiga neke tematike, poštanskih maraka, razglednica, kipića i sličnih predmeta, tako sam zadnjih tjedana počeo da stvaram si i jednu kolekciju nekih biljaka. Za sada su tom sukulenti ili kaktusi. Koje za sada nabavljam u jednoj trgovini prehrane i sličnih artikala. I moram priznati da me to veseli, jer biljke su predivna bića, koje svojom tihom pojavom u stanu mogu uljepšati ti boravak. A i pomoći ti da se ljepše i bolje osjećaš. Jer lijep je osjećaj kada se možeš brinuti o nekoj biljci. Koja ti znade svojim cvijetom uzvratiti svoju ljubav. Tako da sam do sada sakupio lijepu kolekciju tih kaktusa. O kojima se pokušavam brinuti. Mada je zima na vratima, zapravo već je ovdje na veliko, ipak sam zabrinuti kako će preživjeti zimu. Jer tek sam počeo da se učim kako se brinuti o takvim biljkama. Koje nisu kao većina ostalih biljaka. Tako da mi slijedi još puno učenja kako se o njima brinuti i razvijati ih.

Kolekcionar je osoba koja se bavi sa sakupljanjem nekih predmeta iz prošlosti ili sadašnjosti. Te ih stavljati i sastavljati u neku kolekciju, da bi stala sačuvana za iduće naraštaje. To je barem moja definicija kolekcionara i kolekcionarstva. Vjerujem da postoje i bolje definicije, ali barem ja ovako doživljavam kolekcionara. Te prema njoj i ja sam neka vrst kolekcionara, koji pokušava da stvori neku kolekciju nekih predmeta koji me interesiraju i zanimaju. U čemu istinski uživam, jer lijepo je vidjeti jedno takvu kolekciju na kupu. Koja zna biti bogata i lijepa. I samo je rijetki znaju cijeniti.

Kako na žalost sam sve više bez novaca, a novi izvor financiranja svih aspekata mog života, odvažio sam se ovih dana da pokrenem neku crowdfunding kampanju u kojoj pokušavam da prikupim sredstva za daljnje sakupljanje tih predmeta. Sa nadom da ću jednog dana te predmete pokazati u jednom obliku galerije i izložbe. Link te kampanje jeste: https://4fund.com/hr/r73vhw. Na žalost, morao sam pokušati u jednoj takvoj kampanji, da vidim hoću li uspjeti pronaći neka sredstva za daljnje prikupljanje. A i žalio bih nastaviti jednom ovakvom aktivnosti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #32

Zadnjih tjedana sam uspio si nabaviti dosta tih biljaka za svoj stan. Uglavnom neke kaktuse ili sukulente. I koji su stvarno prelijepi i predivne biljke. U kojima uživam. A i nabavio sam si i neke ljubičice, čiji cvjetovi su predivni. Ali, na žalost, cvjetovi su otpali. Što mi je žao, jer sam stvarno uživao u njima i krasile su mi prozor. Ali nadam se da će jednog dana ponovo se pojaviti ti cvjetovi. Da krase mi prozor i sobu. A i sami ti kaktusi isto su mi predivni i krase drugi prozor svojom zelenom bojom. I jedva čekam da vidim kakve će mi cvjetove podariti. Kako će se razvijati, jer zima je na vratima. Vani su hladni dani. I sad sam uglavnom zabrinuti kako će preživjeti ovu zimu u mojem stanu i dalje se razvijati. Jer to mi je sad najveća briga. Za koju se nadam da će imati dobar kraj.

Također, zadnjih mjesec i više dana sam polako počeo da puštam bradu. A i kosu pomalo. I tako pokušavam da promijenim malo svoj imidž. A prestao sam se brijati, jer nekako više nisam bio zadovoljan tim žiletima i pjenom za brijanje. Počeo sam imati dojam da te pjene i žileti više nisu ono što su nekad bili. I nisam se sa time više mogao lijepo obrijati i urediti. Pa sam se odvažio da pustim bradu i kosu. I da tako pokušam nekako živjeti. Naravno, sada ću morati pronaći frizerski salon u kojem ću se moći uređivati ovakav. Jer ovaj u koji sam do sada išao je promijenio vlasnika. I trenutni frizer nije baš sjajan i nisam zadovoljan njegovom uslugom. Tako da sam pomalo u nekoj potrazi za novim frizerskim salonom, gdje ću se moći uređivati.

Ne znam da li da pišem o nekoj novosti koju sam započeo prije 10 dana ili ne. Pomalo mi je neugodno pisati o ovome, a opet želim to podijeliti sa vama. Naime radi se o crowdfunding kampanji. Naime, pokrenuo sam tri ovakve kampanje iz čiste radoznalosti jednim dijelom, a drugim dijelom ušao sam u razdoblje kada ću ponovno teško živjeti. A i želja mi je da jednu aktivnost nastavim. Pošto nemam prihoda, niti kakvog posla, niti bilo što drugo, prisiljeni sam pokrenuti tih nekoliko tih kampanja.

Prva kampanja je kampanja u kojoj pokušavam sakupiti sredstva za promjenu prozora u svom stanu. Naime, zbog bolesti sam ostao bez posla i ne mogu ga više pronaći, prisiljen sam tražiti pomoć dobrih ljudi z pomoć. Za sada je ta kampanja bez rezultata, ali nadam se da će se nešto promijeniti. O toj kampanji možete vidjeti na: https://4fund.com/hr/kvb9fg.

Druga kampanja je za pomoć u nabavci lijekova, gdje isto molim za pomoć u liječenju i nabavci lijekova. Gdje pokušavam pronaći pomoć u nabavci lijekova za liječenje, jer sam i ovdje bez prihoda. O ovoj kampanji možete vidjeti na: https://4fund.com/hr/zzkc68.

Treća je kampanja o stvaranju kolekcije nekih predmeta poput poštanskih maraka, razglednica, knjiga i časopisa, kipića i sličnih predmeta, jer želja mi je stvoriti jednu kolekciju koju bih pokušao pokazati javnosti kroz jednu galeriju. O ovoj kampanji možete vidjeti na: https://4fund.com/hr/r73vhw.

Nadam se da će mi ove kampanje pomoći u stvarnom životu, jer stvarno sam bez prihoda.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #20

Vjera je nešto najljepše što se čovjeku može dogoditi i ostvariti. Naravno postoje i lijepe druge stvari koje se čovjeku dogoditi i ostvariti. Ali vjera je jedna od njih. I nema ljepšeg od toga da čovjek vjeruje u Nebeskog Oca ili kako li ga već naziva. Jer vjera ti donosi nešto samo vjera podariti čovjeku. Taj mir, taj spokoj, tu radost ili nešto slično. Jer da vjere nemamo bili bismo izgubljeni i lutali zemljom izgubljeni u vremenu i prostoru. Dok sa vjerom idemo oni predivnim putem raja kojeg nam samo Nebeski otac može podariti i voditi.

Što više upoznajem vjeru, nekako više pronalazim onaj pravi put kojim bih morao da idem i da kročim. To više spoznajem da nisam više izgubljen i da me Nebeski Otac malo pomalo vraća na onaj pravi put. I to više mi pokazuje koliko sam griješio u svojoj prošlosti, koliko sam bio izgubljen, kročio krivim putem. Jer nisam se pouzdao u Nebeskog Oca. Ali sada sve više spoznajem da je samo vjera u Nebeskog Oca i poštivanje njegovih zapovijedi i mnogih drugih uputstava koje nam je poslao po svojim prorocima je vrijedna truda i poštivanja.

Vjerovati u Nebeskog Oca je nešto predivno i najljepše. Taj predivan osjećaj je riječima neopisiv, neobjašnjiv. I jednostavno ga nije lako objasniti, već ga je potrebno doživjeti i osjetiti. A to se može jedino kroz vjeru i prakticiranje vjere. Kroz molitvu, pobožnosti i ljubavi prema Nebeskom Ocu. I jednino tako postići ono što je najljepše i najbolje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #31

Moj život se zadnjih mjeseci je pomalo smirio ne idem više toliko po doktorima. Ali ne znači da ču opet morati ići. Jedina je novost ta što sam počeo polako da imam fizikalnu terapiju kod kuće. Nekoliko puta tjedno mi dolazi neka gospođa u posjetu da me malo vježba. Tako da time pokušavam da spriječim daljnje propadanje zdravlja. I da sačuvam pokretljivost. Jedna od novosti je ta da si pokušavam nabaviti neke nove naočale. Jer sve više imam nekih problema sa čitanjem. A i već si dugo nisam provjerio vid, pa to isto moram riješiti i obaviti.

Upio sam si zadnjih mjeseci nabaviti neke biljke za stan o kojima bih se brinuo. Uglavnom su to afričke ljubice i neki kaktusi. Tako da me to pomalo veseli u stanu i kući. Da se imam o nekome brinuti. Sada mi je najveća briga da mi te biljke nekako prežive ovu zimu, koja zna biti hladna. Jer volio bih da ih sačuvam preko zime. I da uživam u njihovoj brizi. Jer su mi predivne biljke. A i pomaže mi da bar malo zaboravim na brige. A i te biljke su mi neka radost u životu. Tako da se veselim njihovom boravku u stanu. A zima će pokazati koliko ću uspjeha imati.

Mada moram priznati da mi pomalo nedostaje i to vrtlarstvo. Jer sam se do prije nekoliko godina i njime bavio. Ali kako sam se razbolio morao sam sa tim vrtlarstvom prekinuti, jer zdravlje mi je bilo narušeno. Pa sam se morao riješiti zemljišta. Što mi je žao, jer sam time ostao bez jednog predivnog hobija. Jer volim se baviti biljkama i uzgajati ih. Ali sada barem neku utjehu pokušavam da nađem u brizi tih afričkih ljubica i kaktusa. Da očuvam tu ljubav prema biljkama. Jer i dalje u meni tinja ta ljubav prema biljkama. Na žalost neke biljke su mi propale, jer nisam imao uspjeha i njihovom uzgoju. Ali to me ne sprečava da se i dalje ne pokušam baviti tim nekim cvijećem i slično. I za sada mi ja važno da ove ljubičice i kaktuse nekako uspijem sačuvati preko zime. Da i na proljeće se mogu nastaviti baviti njima. Ipak je lijepo se njima baviti. I uživati u cvjetovima koje te biljke znaju podariti.

Na žalost, još si nisam nabavio nekog kućnog ljubimca. Ne mogu se još odlučiti oko nabavke nekog ljubimca. Posebno neke mačke, koje neizmjerno volim i obožavam. Velika je to odgovornost, za koju se još nisam spreman odlučiti i preuzeti. Tako da sam dosta neodlučan oko toga. A želja je velika, ogromna. Dobro bi mi došlo neko živo biće poput životinje, koje bi mi pravilo društvo u stanu i životu. Jer teško je biti sam bez ikoga u stanu. Tako da dosta razmišljam o nekom kućnom ljubimcu i nikako se ne mogu odlučiti oko toga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #19

I dalje nastojim da radim na svojoj vjeru u Nebeskog Oca. Nastojim je nekako ojačati uz pomoć molitve i praćenju nekih video uradaka na YouTube. Jer osjećam da je vjera ono istinsko u životu čovjeka. Ono što čini čovjeka. Jer vjera je dio čovjeka, koju nam je usadio u naša srca Nebeski otac, kod našeg stvaranja. A kasnije kroz proroke i Sveta Pisma. Stoga moramo prihvatiti vjeru kao dio svog života. I njegovati je kroz naš život kao nešto najvrednije i najljepše što nam je podareno od Nebeskog Oca. Nebeskog Oca, koji nam svakodnevno javlja i stavlja i usađuje u naša srca kroz darove koje nam samo Nebeski Otac može darovati.

Vjera je najljepši dar koji nam je Nebeski Otac mogao darovati. Vjera nas vodi kroz život i pomaže nam da živimo život što je bolje i ljepše moguće. Jer uz vjeru možemo puno toga postići. I lakše nam je proživjeti ovaj život. Jest da nam je ponekad teško i doživljavamo poteškoće, ali sve to možemo nekako lakše podnijeti ako imamo vjeru. I na sve drugačije u životu gledati. Vjera je najljepši i najbolji blagoslov koji nam je Nebeski Otac mogao dati. I to trebamo čuvati kao kap u moru života.

U mladosti nisam bio baš neki vjernik. Jer mi nije usađen strah od Nebeskog Oca. Nije mi usađena ljubav prema Nebeskog Oca od onih koji su mi trebali usaditi svu tu ljubav prema vjeri i strah koji ide uz to. Dobro, dobro, ljubav već nekako ide, ali strah je nepotreban. Jer ako vjerujemo i držimo se vjere i ljubavi i zakona koje nam je podario Nebeski Otac, ne moramo se ničeg bojati, strahu tu onda nema mjesta.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #25

I dalje pokušavam da molim neke katoličke molitve i krunicu. Mada sam na neko vrijeme malo prekinuo sa tim molitvama. Jer sam se borio sa demonima koji mi nisu dali mira da se molim. I koji me napastuju u daljnjem moljenju. Ali uspio sam se nekako vratiti tim molitvama i krunici, mada i dalje osjećam da me neki demoni ne daju mira i napastuju me. Kao da mi govore da nema smisla u tim molitvama, i da uzalud molim. Da me Nebeski otac ne sluša, a i ti sveci kojima se molim. Kao da nema smisla u svemu tome. I da bi se u to vrijeme morao posvetiti nekim drugim stvarima, a ne molitvi. Ali ipak se pokušavam boriti i ipak moliti. Jer opet nešto mi govori da ima smisla u svem tome.

Mada moram priznati da sam poput „Nevjernog Tome”, koji sumnja u sve oko sebe. Čak i u smisao u te molitve i krunicu, i usput se cijelo vrijeme pitam ima li smisla to što molim. Da li svi ti sveci kojima se molim, a i Nebeskom Ocu čuju sve te molitve i krunicu. Cijelo vrijeme se pitam da li me slušaju. I čuju moje molitve. Kao da tražim dokaza o uslišanju mojih molitvi molitava i krunice. Jer ne osjećam da sve to ima smisla. Kao da uzalud molim. Tako da se cijelo ovo vrijeme i borim u nastavku moljenja. Jer sam u nekoj dvojbi. A opet nešto mi govori da ču jednog dana saznati odgovor na sva ova pitanja.

Isto sam i „Nevjerni Toma” kada idem negdje u šetnju gradom i usput u neku nabavu. Jer uvijek kada se počnem spremati i pripremati za odlazak u šetnju, u meni se stvori neka sumnja da ću uspjeti obaviti tu šetnju i nabavu. I uvijek se pomolim Nebeskom Ocu za pomoć oko te šetnje i nabave. Da mi pomogne da uz njegovu pomoć u toj aktivnosti. Ali kada krenem i kada prođem dio puta, u meni nestane ta sumnja. I uvidim da uz pomoć Nebeskog Oca ću uspjeti se malo prošetati i obaviti sve to što trebam. I da sam uzalud bio sumnjičav u tome da li ću se uspješno šetati i prošetati, i obaviti sve što mi je potrebno. Tako da se nikako ne mogu osloboditi te sumnjičavosti i napasti demona. Jer ipak uz pomoć Nebeskog Oca mogu puno toga obaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kolekcionartvo #9

Pomalo se i dalje bavim sakupljanjem nekih predmeta, i kolekcionarstvom općeniti. Nekako ne mogu bez tog hobija i aktivnosti. Moram priznati da volim sakupljati neke predmete. Poput časopisa, knjiga, kipića, poštanskih marama i slično. I želja mi je još uvijek da pokušam stvoriti jednu kolekciju. Bilo bi to lijepo. Lijep osjećaj, kada stvoriš neku kolekciju nekih predmeta.

Za sada sam uspio donekle staviti pod kontrolu što se tiče kupovine novih knjiga i časopisa. Ali ipak i dalje ponekad si kupim neku knjigu ili časopis. Zavisi kada izađe neki novi primjerak knjige ili časopisa. A to je za sada mjesečno. Volim taj miris svježe napisane knjige ii časopisa. Mada i stare knjige i časopisi imaju neki svoj predivan miris u kojem uživam.

Trenutno sam u nekoj fazi traženja novog rasporeda spremanja tih knjiga i časopisa. I kako god da okrenem uvijek se javi neki problem. Tako da ću se dosta namučiti oko pronalaska rješenja. Što bih jako volio. Jer volio bih da ga pronađem. Bilo bi lijepo da sve to nekako uredim.

Od knjiga najviše kupujem knjige iz nekih područja koje me privlače. A ta područja su: Islam, kršćanstvo, filozofija, vjera. A časopise najviše iz područja kuhanja, to jest recepti jela, biljaka, filozofije i slične tematike. I usput ih pokušati ipak i malo pročitati i proučiti. Jer badava kupujem te knjige i časopise ako ih barem malo ne prelistam i pročitam neki njihov dio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

7000 dana u Sibiru

Prije nekoliko godina sam uspio da pročitam knjigu autora Karla Štajnera „7000 dana u Sibiru”. Knjigu sam dobio na posudbu od jednog prijatelja. Knjiga o kojoj nisam isprva imao neke dojmove i nisam znao što da očekujem od te knjige. Ali ipak sam se odvažio da je pročitam.

Karlo Štajner bio je hrvatski komunistički aktivist i publicist austrijskog porijekla. Rođen je 1902. godine u Beču, a preminuo je 1992. godine u Zagrebu. Preživio je dugogodišnje zatočeništvo u sovjetskim gulazima, a nakon oslobađanja vrača se u bivšu državu, danas Hrvatsku. Po zanimanju je bio grafički radnik. U mladosti se pridružuje Komunističkoj partiji Austrije, te kao član partije djeluje Kraljevini Jugoslavije, Francuske, Austrije i Njemačke. Kako ne bi bio izručen Jugoslaviji, u kojoj su u tadašnje vrijeme likvidirali partijske vođe, bježi u Rusiju. Gdje se nastanjuje u Moskvi i zapošljava se u tiskari Kominterne. U to vrijeme se vjenčao se sa Ruskinjom Sonjom. 1936 bude uhapšen pod optužbom da je špijun Gestapa, te bude osuđen na dugogodišnju robiju. Kaznu odslužuje u logorima polarnog kruga SSSR-a. Nakon 20 godina Vrhovni sud SSSR-a oslobađa ga kazne i pušta ga na slobodu. 1956. godine napušta SSSR i nastanjuje se u Jugoslaviji u Zagrebu.

Roman je autobiografski. Autor u romanu opisuje svoj dolazak u SSSR i svoje prve dane u Moskvi. Te kako je lažno optužen i osuđen na logorovanje u Sibirskim logorima i svoj život u tim logorima. Ovo je samo kratki opis u grubo ovog romana. Autor odlično opisuje kroz ovu svoju priču svu surovost režima u SSSR-u u doba Staljina. Svu surovost života logoraša u logorima koji su se nalazili u Sibiru. I zbog toga je vrijedno pročitati tu knjigu, logoraša koji su morali proživljavati torturu NKVD-a i ledenu zimu Sibira. Svakodnevnu borbu sa gladi i zimom, a i teškim fizičkim radom. Teškim fizičkim radom, gladi, torturom njihovih čuvara koju mnogi logoraši nisu preživjeli. Zbog najmanje sitnice ljudi su bili lažno optuženi i kažnjavani. I svu tu torturu je Karlo Štajner preživio.

Nakon pročitane knjige ostao sam uznemireni. Uznemireni time što u 20. stoljeću su postojali ljudi koji su morali proživjeti jednu takvu torturu. A i zbog toga na što su sve neki režimi spremni uraditi malom čovjeku. Što čovjek može uraditi drugom čovjeku samo zato što nije dijelio njegovo mišljenje. Te se slagao sa politikom režima. Te na što su sve ljudi bili spremni da urade samo da pokušaju preživjeti. Neki nisu uspjeli izdržati torturu i otišli su radije u smrt.

Knjiga je i svjedočanstvo jednog malog čovjeka koji je uspio preživjeti sve te torture. Čovjeka koji je dao jednoj državi svoj život, a ona mu se odužila takvom užasnom torturom i ubila sve iluzije mladog čovjeka i ukrala mu život, najljudskije osjećaje. Autor nam je ostavio ovu knjigu u nasljedstvo i kao zalog da više ne ponovimo takve stvari. Ali do sada nismo uspjeli i sumnjam da ćemo uspjeti. Jer i dalje se događaju ovakve tragedije, koje uništavaju živote pojedinaca i čitavih obitelji i zajednica.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑