Ovih dana sam se odvažio na jedan mali pokušaj. Naime, kako sam si nabavio neke paprike za jesti, odlučio sam da pokušam ovo sjeme koje se nalazi u tim paprikama sačuvati i osušiti. I jedan dan sam se odvažio to sjeme posijao u jednu lončanicu. Da vidim da li bi mi iz tog sjemena izrasle neke biljke. Koje bi jednog dana, ako mi uspije uzgoj, pokušao uzgojiti i plodove paprike. Sa željom i nadom da ih pokušam iskoristiti u prehrani. Na to sam se odvažio iz želje da se pokušam na balkonu i stanu baviti uzgojem nekih biljaka. Naime, jako mi nedostaje neki komad zemlje na kojem bih uzgajao povrće, cvijeće i još neke biljke. Ali s obzirom da sam zadnjih godina dosta obolio na srce i od još nekih bolesti, na žalost ne mogu se više toliko baviti vrtlarstvom. I od čega sam morao odustati. Pa sam se odvažio da u ovim kućnim uvjetima se pokušam nabaviti neke biljke i uzgajati ih, koliko će mi to zdravlje dopuštati.
Zadnjih nekoliko tjedana sam dosta zapustio uređenje stana. Ponajviše zbog financija i ovog zahvata kojeg sam imao na srcu prije nekoliko dana. Kako se je bližio taj zahvat na srcu, tako sam zbog toga bio sve više nervozniji, pa sam sve ostalo zapustio. Ali kako sam taj zahvat na srcu obavio i koji je prošao dobro, tako sam se počeo vraćati nekoj normali. I sve više se posvećujem ponovo uobičajenim stvarima. Zapravo vratio se u normalu. Pa tako polako razmišljam dalje kako nastaviti sa uređenjem stana. Ali sada se je pojavio problem financijske prirode. Naime, već nekih pet mjeseci čekam da mi Zavod za socijalnu skrb, a i mirovinsko osiguranje, konačno odobre tu neku pomoć, odnosno mirovinu. Srećom nisam baš bez novaca. I ako budem pametno raspolagao novcem, vjerujem da bih mogao preživjeti. Ali najviše me muči to što još uvijek nakon toliko mjeseci moram čekati da mi se sve to odobri. I što zbog toga ne mogu dalje planirati život. Pa tako i uređenje stana i sve ostale potrebe. Tako da sam sav jadan i ljut što sve to tako sporo ide. I što se toliko mora čekati da ostvarim svoje pravo.
Jedna od stvari koja me zadnjih dana veseli jest ta što je vani sve ljepše i toplije. Što se je proljeće pojavilo. I što se je priroda na veliko počela buditi. Pa će biti ljepše se vani šetati, kad sve procvjeta i priroda se do kraja probudi. Tako i ja jedva čekam na još ljepše vrijeme, da se više mogu šetati gradom. I pokušati kroz te šetnje malo popraviti svoju kondiciju. Koja je preko ove zime koja je prošla dosta se zapustila. Naime, još uvijek se mučim sa posljedicama dvaju srčanih i jednog moždanog udara. I to nikako ne mogu da popravim. I to me isto čini jadnim, jer volio bih da sam se bolje oporavio. Ali očigledno je da je sudbina imala drugačiji plan. Pa se moram sa time nekako pomiriti.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…
Lijep pozdrav
Nevjerni Toma
Nevjerni Toma 