Uvodnik #24

Vani je sve ljepše i ljepše. Proljeće je počelo u punom obimu. I to lijepo vrijeme me vuče van na šetnju i kretanje. Što mi je drago, jer ne ću morati biti toliko u kući. Koliko god volio biti zatvoren u kući, povučen od javnosti, toliko volim ponekad se prošetati gradom. Pogotovo u ovo rano proljetno vrijeme. Stoga sve više razmišljam da polako krenem u sve veće šetnje gradom. Da obnovim svoju kondiciju koliko je moguće. Jer dosta sam se kroz ovu zimu zapustio. I morao bih se vratiti u neku formu. Jer lijepo je imati neku formu, a i kondiciju. Tako da sam počeo sve više da tražim neko opravdanje da odem u neku šetnju gradom, da vidim neki sajam ili događaju u gradu. Te sam u nekoj potrazi za tim aktivnostima.

Nakon što sam uspješno preživio onaj neki zahvata na srcu prije nekoliko tjedana, polako sam se vratio u neku svoju rutinu. A i time pronalaženju rješenja kako dalje urediti taj svoj stan. Ali sve je zapelo na tim financijama. Financijama koje su sve slabije i slabije. A nikako da dođem do redovitih prihoda. Tako da sam sav jadan po tom pitanju. Jer trebalo bi nastaviti sa tim uređenjem stana, a novaca sve manje i nikako da dođem do novih prihoda.

Prije pet mjeseci sam predao zahtjev za neki inkluzivni dodatak na Zavodu za socijalnu skrb. I pri tome su kopirali neku medicinsku dokumentaciju i poslali je na neko vještačenje. I evo već pet mjeseci čekam da se donese to rješenje. Ne moram pisati koliko sam ogorčen tolikim čekanjem. Da im toliko treba da donesu to jednostavno rješenje. Znam da nisam jedini koji je predao zahtjev, ali da toliko moram čekati, to mi je već postalo jadno. Jer svaki novac danas ti dobro dođe. Tako da sve manje razumijem to čekanje. A isto je i sa invalidskom mirovinom. I tu isto nekih pet mjeseci čekam da mi se odobri ta mirovina. Jer više nisam za nikakav posao. Jer i oni su poslali neku medicinsku dokumentaciju na neko vještačenje. Tako da i tu moram čekati na rješenje i milost da mi udjele tu jadnu mirovinu. A ne tražim puno. Samo da mi se prizna toj invaliditet i nakon toga mirovina i taj nekakav socijalni dodatak. Da mogu dalje živjeti i planirati svoj život.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Uvodnik #13

U ovih nekoliko tjedana koliko imam taj TV u svojoj kući, dosta sam zapustio čitanje tekstova iz „Nauka i saveza”. To su tekstovi iz povijesti „Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana”. Postao sam ovisnik o gledanju TV-a. I preuzelo me je da gledam neke serije i filmove na tom uređaju. I da zapustim proučavanje tih „Nauka i savezi”, temelja vjerovanja „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. Što me je dosta bacilo u neki očaj i nevjeru. Jer prema onome što sam uspio pročitati do sada, u tim tekstovima sam pronalazio neki mir i jačanje svoje vjere i molitve. A da ne pišem o svojem stjecanju znanja iz vjere. Tako da je u ovih nekoliko tjedana moja vjera dosta propala i posustala. I što ću morati da nekako pokušam vratiti na pravi put i smjer. Ne mogu riječima opisati tu ljepotu u čitanu i proučavanju tih tekstova. Tako da je u ovih zadnjih tjedana bila i borba da se odviknem od gledanja TV-a. Na kojem baš ne nalazim neko zadovoljstvo koje bih našao i koje sam nalazio u čitanju tih tekstova. I na žalost posustao sam u toj borbi. Ali ni rat nije prestao, jer još uvijek borba postoji.

Ovih dana sam također, nakon nekog čekanja od dva mjeseca, uspio da predam zahtjev za invalidskom mirovinom. Na žalost, ovaj drugi srčani infarkt, te prvi moždani infarkt ostavili su traga na mojem zdravlju. Više se ne mogu kretati onako kada sam bio zdrav i prije tih infarkta. I zbog toga jedva obavlja i one osnovne životne zadatke koje moram da obavim. Stoga sam se morao odlučiti da pokušam da ostvarim pravo na invalidsku mirovinu. Ali šokiralo me je i iznenadilo to što će taj postupak dosta dugo trajati. Prema onom što sam čuo kod predaje zahtjeva, najmanje godinu dana ću čekati da se taj postupak provede. Jer ću morati ići sa svojom medicinskom dokumentacijom na neko vještačenje, da mi se prizna invalidnost. Tako da sam ostao jadan, jer ne znam kako da preživim do tada ovo vrijeme.

Nadam se da će barem Zavod za socijalnu skrb uspjeti brže i prije donijeti rješenje o nekoj socijalnoj pomoći. Pa da sa time nekako lakše dočekam to riiešenje o mirovini. Jer i u tom Zavodu za socijalnu skrb sam isto predao zahtjev, sa nadom da će mi uskoro odobriti. Mada i kod njih ću morati da dosta dugo čekam na rješenje. Jer i kod njih ide neka medicinska dokumentacija na vještačenje da mi se prizna invalidnost.

Na žalost ove vijesti oko ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu i neku socijalnu pomoć, prisililo me je da usporim malo i dosta sa uređenjem stana. Kojeg bih stvarno morao da uredim i dovedem ured. A i da se riješim nekih stvari iz stana. Jer sve to košta na žalost. A sve moraš da platiš. Tako da ne znam kako sada sve to organizirati. Jer to mi je veliki problem. A da ne pišem da u međuvremenu moram da platim račune od režija, kupujem hranu i slično. Tako da sam sav nekako zbunjeni. Znao sam i očekivao sam da će život biti težak, ali da će ovoliko i toliko biti težak nisam se nadao. Ali vjerujem da će mi Nebeski Otac već poslati neko rješenje za sve te probleme.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑