ruža – Nevjerni Toma

Na žalost onaj moj eksperiment sa pokušajem dobivanja sadnica iz sjemena paprike do sada nije uspio. Prošlo je dosta vremena od kada sam to sjeme posijao u neku teglu. I do danas na žalost nije ništa izniklo iz te zemlje. Tako da pretpostavljam da mi je pokušaj propao. I da ću idućih dana pokušati na drugačiji način da si ove godine pokušam uzgojiti na balkonu u nekim lončanicama papriku. A i još neke ostale biljke, ako ih uspijem nabaviti. I ako konačno ova zima prestane konačno pokazivati svoje zube. Također niti ona jedna ruža mi isto nije se primila, koju sam posadio prije nekoliko tjedana. Jer još ne vidim nikakve pupoljke da su se na ovim granama pojavile. Pa sam i tu žalostan što mi je i ona propala, jer sam se nadao da će se primiti i da će mi podariti neke lijepe bijele ruže. Ali srećom druga ruža se je primila u lončanici, i za sada polako raste. Nadam se da ću barem nju uspjeti nekako održati i uzgajati. Što bih jako volio, jer obožavam ruže.

Jedna od stvari koja mi nedostaje ovih zadnjih mjeseci od kada sam kod kuće, jer fizikalna terapija. Dok sam živio u nekoj ustanovi za rehabilitaciju nekoliko puta tjedno imao sam fizikalnu terapiju. I moram priznati da mi je puno koristila. I uz koju sam polako napredovao, barem dok sam ju imao. Ali sada od kada je nemam, u ovih nekoliko mjeseci primjećujem da mi nedostaje. I da se moje stanje sa desnom rukom i nogom baš ne popravlja. Što mi je žao, jer volio bih da mogu opraviti stvar, ako je to još moguće. Tako da jedva čekam da dođe ovaj neki dan kad se moram javiti u bolnicu na neku ponovnu fizikalnu terapiju. Naime, preko doktora sam uspio se nekako naručiti za neki prvi pregled na odjelu fizikalne terapije. Kada ću valjda saznati da li ču moći tamo da nastavim tu terapiju ili ne. Što jedva čekam, jer moram priznati da mi nedostaje ta terapija. I to vježbanje.

Ovih dana sam naišao na reklamu za neke muške gaće, bokserice, na jednoj društvenoj mreži. I nakon nekoliko dana razmišljanja sam se odvažio da kupim nekoliko komada tih gaća. Da vidim kako to funkcionira sa odjećom. Jer sa knjigama sam se pomalo uvjerio da ta kupovina knjiga preko web shopa radi. I uglavnom sam dobivao ispravno te knjige. I relativno brzo. Ali sa nekim drugim proizvodima nemam iskustva. Pa sam se odvažio da kupim nekoliko komada tih gaća, da vidim kako to sa odjećom radi. I sada čekam da dođu i da vidim da li će moj broj doći i da li će mi po veličini odgovarati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Nakon što sam uspio preživjeti ovaj neki zahvat na srcu, osjećam neko olakšanje. Jer na kraju je sve prošlo dobro. I bez komplikacija, tako da sam već isti dan pušten kući. Jer dobro sam se osjećao i sve je dobro prošlo. Te se polako vraćam u neko svoju normalu. Zapravo brzo sam se vratio u normalu. I uživam u miru i sreći, jer sam uspio da preživim taj zahvat na srcu. I zahvalan sam Nebeskom Ocu što mi je pomogao i bio je uz mene cijelo vrijeme. Jer dosta sam se njemu molio. A i neki poznanici iz „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana” su se također molili za mene. I u mislima bili uz mene. Što mi je bilo drago, jer to mi je znak da nisam bio sam. I svi su bili sretni da je sve prošlo dobro. Tako da je sada još jedna briga iza mene i mogu se posvetiti sadašnjosti i budućnosti.

Još uvijek sam pripadnik i član „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. I redovito idem na bogoslužja u varaždinsku crkvu. I što mi čini zadovoljstvo, jer sam se uvjerio da je istinita ova crkva. I da nas lijepo uče u njoj. Što mnogi ne vjeruju i uviđaju. I dosta je osuđuju zbog toga. Ali ta crkva to nije zaslužila da je nevjernici tako osuđuju, jer ona samo želi svoje članove podučiti u vjeri i da služe Nebeskom Ocu. I moram priznati da sam se našao u toj crkvi za sada. I da ne žalim što sam postao član ove crkve. Jer upoznao sam bolje Nebeskog Oca i njegova sina Isusa Krista. Koji je žrtvovao svoj život za otkupljenje naših života i grijeha. I za sada pronašao neki mir, koji u prošloj crkvi nisam našao.

Prije nekoliko tjedana sam si nabavio sadnice nekih ruža. I uspio sam ih posaditi u neke lončanice na balkonu. I za sada mi se je jedna primila i lijepo napreduje i raste za sada. Te se nadam da ću je uspjeti nekako dalje uzgajati. Ali na žalost ova druga mi se nije primila, tako mi se bar čini. Jer do sada nije pustila pupoljke, koji su znak da se je ruža primila i počela razvijati. Tako da sam žalostan, jer sam se veselio i nadao da će se obje nekako primiti. I da ću ih uspjeti nekako uzgajati. Jer nedostaje mi briga o nekim biljkama i njihovom uzgoju. Ali na žalost ne mogu imati uspjeha u svemu. Pa tako izgleda da ću se morati nekako zadovoljiti sa ovom preživjelom ružom. I njome se nekako baviti. Sa nadom da ću uspjeti nabaviti s vremenom i još koju biljku i o njoj se brinuti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Oznaka: ruža

Uvodnik #25

Uvodnik #22