roman – Nevjerni Toma

Roman „Jedan dan Ivana Denisovića”, autora Aleksandra Solženjicina, temeljen je na Solženjicinovu zatočeništvu u radnom logoru, te govori o iskustvu običnog seljaka poslanog u Sibir zbog nepravedne osude za političke zločine. Roman je objavljen u studenom 1962. godine u časopisu „Novi mir”, te je roman rasprodan u desecima tisuća primjeraka.

Prije nekoliko godina imao sam priliku da pročitam ovaj roman. Roman, to jest pripovijest, „Jedan dan Ivana Denisovića” je glasovito djelo Aleksandra Solženjicina. Koje se temelji na opisu običnog dana običnog Rusa u logorskom zatočeništvu. Radnja prati jedan dan u životu naslovnog junaka, zatvorenika osuđenog na robiju od 10 godina u gulagu negdje u azijskom dijelu Sovjetskog Saveza 1951. godine i koja se temelji na iskustvima samog autora, koji je proveo 8 godina u gulagu zbog vrijeđanja Staljina u jednom pismu.

Roman opisuje jedan dan zatočenika u jednom logoru negdje u Sibiru. Dan počinje u 5 sati ujutro, kada Šuhov čuje poziv na buđenje u zimi 1951. godine. Šuhov nakon što je u veljači 1942 godine završio u njemačkom zarobljeništvu, uspijeva sa još četiri zarobljenika pobjeći iz zarobljeništva. Nakon čega je optužen za špijunažu i osuđen je na 10 godina rada u gulagu. U logoru je pripadnik 104. brigade, koja ima zadatak taj dan otići u gradnju radionica i objekata u „Soc-gradić”. Ali zbog kasnog ustajanja dobiva kaznu ribanja poda u upravnom objektu. Nakon odrađene kazne i doručka, odlazi sa ostalim logorašima na gradilište, gdje rade na gradnji nekog zida, postavljanja ograde i kopanju jama. Te doživljava jedan incident. Nakon odrađenog dana na gradilišta, prolaze torturu povratka u logor zbog kašnjenja jednog od logoraša, te prebrojavanja u logoru.

Roman je ispunjen životnim pričama logoraša, koji prolaze kroz torturu logora i zime u Sibiru. Međusobne odnose, optuživanja i pomaganja, nastojanja preživljavanja na sibirskoj zime i manjku ogrjeva za grijanje. Roman mi se je baš zbog toga svidio, što na slikovit način opisuje sve te odnose unutar jedne brigade, nade pojedinih logoraša da prežive dan i boravak u logoru na izdržavanju kazne. Gdje mala greška može završiti produženjem kazne. Te gdje su završavali građani Rusije samo zbog neslaganja sa aktualne vlasti u Rusiji ili nekog drugog grijeha.

Aleksandar Solženjicin je ruski prozaist i politički zatvorenik, i najistaknutije ime književnog otpora i sovjetskom totaletarizmu. Rođen je 1918 u Kislovodosk, a umro je 2008 u Moskvi. 1945. godine je zbog pisama u kojima je kritizirao Staljina, te je bio osuđen i zatočen u sibirskom logoru. Nakon izlaska iz logora napisao je „Jedan dan Ivana Denisovića”. Aleksandar Solženjicin je napisao i mnoga druga djela. I koja se vrijedi pročitati. Jedan je od najboljih pisaca novije kojeg se mora pročitati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Pisao sam već u nekim prijašnjim tekstovima da sam zaljubljenik u književnost i pisanu riječ. Te da volim čitati knjige iz lijepe književnosti, posebno povijesne i SF romane. Mada sam zadnjih godina dosta zapustio čitanje knjiga, želja i dalje u meni tinja za čitanjem. Samo trebam se nekako odvažiti i ponovo se natjerati da počnem čitati knjige. Knjige koje su među najboljim prijateljima čovjeka. A jedna od knjiga koja mi je nekako ostala u najboljem sjećanju jest „Grof Monte Christo”, autora Aleksandra Dumas. Francuskog književnika i pisca koliko se sjećam.

I dalje nikako da se trgnem i počnem čitati knjige. Knjige koje su mi najbolji prijatelji, jer me nikad nisu izdale kao neki ljudi. I koje su me odvele u predivne napisane priče i svjetove koje nikada ne ću posjetiti ili doživjeti. Jedan od romana i knjiga koja mi je nekako najbolje ostala u sjećanju jest roman „Grof Monte Christo”, autora Aleksandra Dumas. Ako se dobro sjećam, jer je prošlo mnogo godina od kada sam je pročitao. I koju bih želio ponovo pročitati. Jer priča i tema ove knjige je vrlo zanimljiva.

Koliko se sjećam, radi se o jednom mladom mornaru i čovjeku, kojeg je izdao najbolji prijatelj i još nekoliko ljudi. I zbog toga završi na robiji u jednom zatvoru na nekom otoku. I nakon godina provedenih u tom zatvoru i druženju sa jednim zatvorenikom, uspijeva pobjeći sa tog otoka. Domoći se bogatstva i vratiti se u rodni kraj, gdje se osvećuje ljudima koji su ga izdali, strpali u zatvor, te mu uništili život. A da ne pišem i oteli ljubav njegova života. Tako nekako glasi u kratko sadržaj romana, kojeg jednostavno obožavam. I koji mi je ostao u najboljem i lijepom sjećanju. I nakon silnih godina koje su prošle od čitanja romana, još uvijek ga obožavam. I vjerujem da je baš taj roman je morao biti onaj okidač da počnem čitati više knjiga i romane. I postao sam zaljubljenik u književnost.

Prema ovom romanu su snimljena i dva filma. Prvi je snimljen 1975. godine, i u tom filmu je glavnu ulogu glumio Richard Chamberlain. I ta mi je verzija filma za sada najbolja. Ali snimljena je i druga verzija filma, 2002. godine, i u tom filmu glavnu je ulogu glumio Jim Caviezel. I ova verzija nije loša, ali ipak odlična. I koju samjednom prilikomgledao na TV-u. I ova verzija filma, u glavnom prati glavnu radnju romana. Ali ipak prva verzija filma mi je ipak nekako najdraža. Ali ipak sam ovu verziju gledao i uživao u tom filmu. Prisjećajući se usput i knjige, koja mi je ipak od svih pročitanih knjiga najbolja knjiga.

A što se tiče samog pisca i autora romana, Aleksandra Dumas-a, on je legenda francuske književnosti. Koji je napisao još dosta romana koje se isplati pročitati. Jedan od romana je „Tri mušketira”, prema kojem je isto snimljeno nekoliko filmova, a možda i serija. I koje se također isplati pogledati. A i samu knjigu pročitati. A i ostale knjige također, jer bio bi grijeh ne pročitati ih.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma