Riblji štapići

Zadnjih nekoliko tjedana si znam petkom pripremiti riblje štapiće. Koje si znam nabaviti u jednoj trgovini i to one najjeftinije. Pakiranje od 10 komada u paketu. Jer na žalost ne mogu si priuštiti neke skuplje pakiranje. Ponekad si kupim i panirani oslić, ako je na akciji. To si znam nabaviti, jer ne mogu stalno da ručam variva, a i također piletinu ili puretinu. Ostale vrste mesa izbjegavam, jer baš nekako ne volim ga. A i zbog nekih zdravstvenih i vjerskih razloga.

Za sada si jednino te riblje štapiće ili oslić znam nabaviti, jer druge vrste riba na žalost ne znam pripremiti. Još nisam došao u tu fazu da se odvažim nabaviti pastrvu ili drugu ribu, pa da ih nekako pripremim. Ali razmišljam da pokušam jednom prilikom ih pokušati pripremiti, samo moram da vidim kako se te ribe pripremaju, a da ne bude u štednjaku. Jer pećnica mi ne radi zbog nekog kvara. A kako se na tavi i plinu pripremaju još nisam naučio, zapravo se odvažio pokušati ih pripremiti. Jer teško se odlučujem nešto novo početi kuhati, jer nikad nisam pripremao. Ali kako stvari stoje kod mene, jednom prilikom ću se odvažiti pa pokušati.

Inače, riblje štapiće samo stavim na tavu s uljem i pustim ih da se peču nekoliko minuta. Uz to si znam speći neki krumpir na tavi, kao neki prilog k tim ribama. Ili u posebnoj zdjeli skuhati tri žlice riže ili ječmene kaše, sa začinima. I tome si još pojesti neku salatu, poput cikle ili slično. Ili umjesto salate znam s uz te ribe pojesti malo nekog sira. Jer zadnjih tjedana obožavam si uz ručak pojesti malo nekog sira. A što se tiče oslića, pripremam ga isto kao i panirane štapiće. Obično si spečem jedan odrezak oslića ili pet komada tih štapića. I to mi je sasvim dosta za ručak. Jer dok još i rižu ili krumpir tome pripremim, imam obilan ručak. Ribe su lagane i zdrave i zbog toga ih znam i volim jesti za ručak. A pripremam ih uglavnom petkom, jer mi je to neka navika. Nekako sam se navikao da taj dan bude riba za ručak, bez nekog drugog mesa. Kao neki oblik posta.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 14. dio

Nekako mi je zadnjih tjedana i mjeseci prehrana postala monotona. I bazira se na grah i slanutak u raznim kombinacijama. Sa dodatkom ribica u slanoj otopini. I te same ribice nekako dodaju poseban tek tom jelu, zapravo varivu, koja i dalje pripremam. I dalje mi se prehrana bazira na tim varivima. Ali sam nekako primijetio zadnjih tjedana da zbog pomanjkanja konzumiranja mesa ne osjećam se baš najbolje. Pa sam počeo da više jedem neko meso. Ponajviše i ponajprije ribe i pileće meso. Dok ostalo meso nekako i dalje izbjegavam. Ali sam primijetio i da sam se nekako udebljao. Što nije dobro. Jer sam do sada uspijevao nekako da držim kilažu ispod 100 kila.

Da, prehrana mi je postala dosta monotona. I nekako se ne mogu najesti tog graha, slanutka, riže i ječmene kaše. I te namirnice nekako kombiniram sa ostalim povrćem. Ali postao sam i zaljubljenik i u te neke ribica u slanoj otopini. Koja sam počeo dodavati u sva variva koja si pripremam. I primijetio sam da te ribice dodaju neki poseban tek tim varivima. I nekako su mi ukusnije. A i zadnjih dana i tjedana su polako počele i te vrućine. Pa ću morati nekako nastaviti da si prehranu baziram na varivima, da tako pokušam unositi što više tekućine. Jer se dosta znojim i tako gubim tekućinu, koju moram nekako nadoknaditi.

A primijetio sam zadnjih tjedana nekako nedostaje meso u prehrani. I zbog toga se nekako loše osjećam. Pa sam ponovo počeo da više konzumiram meso riba i piletine, sa povremenom konzumacijom i mesa puretine. Te sam počeo polako da sve više si u jelima pripremam i neko meso. Za sada sam najviše na tim nekim sardinama u varivima. Dok si za nedjeljni ručak pripremim pileći file sa krumpirom ili nečim drugi prilogom. A danas sam si nakon dužeg vremena pripremio za ručak neki komad puretine, koju već duže nisam si pojeo za neki obrok. I moram priznati da sam uživao u tom komadu puretine. Nekako su ta mesa lagana, a opet dosta zasitna. I morati ću nekako da pronađem neke recepte za jela u kojima bih si više pripremao tu vrstu mesa.

A i dosta sam zapustio konzumiranje i voća. Te se zadnjih nekoliko dana pokušavam prisiliti da si nabavljam i ponešto voća. I komad tog nekog voća si znam ponijeti na posao, te si ga pojesti u sklopu pauze. Jer i voće je zdravo jesti, ali ne treba pretjerivati u njemu. Jer i voće nekako može da izazove zdravstvene probleme. Koje zdravstvene probleme ne znam točno, ali imam dojam da bi mogao biti dijabetes. Jer sam čuo da je neka poznata ličnost zbog povećanog konzumiranja voća oboljela od dijabetesa. Koliko ima istine u tome nisam siguran, ali mogla bi biti istina. Jer u voću ima taj neki šećer, koji može izazvati taj dijabetes. Ispravite me u komentaru ako griješim. Ali što god da je u pitanju, u svemu treba biti umjeren. A koliko ću se uspjeti natjerati da više konzumiram voće, vrijeme će pokazati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 11. dio

U prošlosti nisam redovito pisao neki tekst za blog. Jednostavno su mi mnoge obaveze i brige nisu dozvolile da napišem neki tekst za ovaj blog. Ali to ne znači da nisam razmišljao o blogu i o čemu da pišem i kako dalje. Ali tih sam dana uspio da pronašao toliko vremena da napišem nekoliko riječi za taj blog. Jer moje bavljenje kulinarstvom i učenjem kuhanja se ipak polako nastavljalo dalje.

Moje učenje kulinarstva se nastavljalo dalje. Ali dosta je ovisilo o financijama, te privatnim i poslovnim obavezama. Te se nadam da će se uskoro nešto popraviti na bolje po tom pitanju. Da i dalje se mogu učiti bolje kuhati, a i neka nova jela si pripravljati. I dalje svoju prehranu nastojim bazirati ponajprije na raznim varivima. Te eksperimentiram u njihovoj pripremi. I ponekad mi uspio sasvim odlično, a nekad pomalo zeznem stvar pa ispadne nekako jestivo. Ali uglavnom i dalje sam posvećen tom učenju kuhanja. Jer ipak je to lijepa aktivnost u slobodno vrijeme. I to čovjeka može da ispuni.

Zadnjih nekoliko tjedana sam se prisjetio jednog jela kojeg su moji roditelji znali pripremati dok su bili živi. Ali se ne mogu sjetiti koje je ime nosi to jelo i kako bih ga nazvao. A radi se o mješavini sira, sardina, luka i nekih začina. Znam si kupiti u nekoj trgovini manje pakiranje nekog zrnatog sira (ili sličnog), te glavicu luka, konzervu sardina u slanoj otopini. A ponekad i malo nekog kiselog vrhnja. Luk se očisti i nareže na kockice. Te se sve te namirnice stave u neku posudu, dovoljno veliku da stane sve u nju. Te se po želji doda papar, vegeta i mljevena paprika. Sol ne dodajem, jer tu slanu otopinu zajedno izlijem u tu posudu. I sve pomiješam. I jelo je gotovo. I to se može pojesti za doručak ili večeru, kao neki namaz na kruhu ili drugačije. Kako vas je želja.

Zadnjih nekoliko dana i tjedana pomalo imam dileme oko toga što konzumirati za obroke. Te ponovo razmišljam kako da promijenim malo svoju prehranu. A i da je obogatim s obzirom na trenutnu financijsku situaciju. A i ovo divljanje cijena hrane i ostalih prehrambenih artikala. Jer stvarno je divljanje cijena hrane i ostalog prevršilo mjeru. Kao i većina vas, i ja muku mučim sa svime time. Te svakodnevno važem svaku sitnicu i stvar oko prehrane. Što je pomalo frustrirajuće. Jer nije lako u ovoj ludnici divljanja cijena hrane brinuti se oko prehranjivanja i inih stvari koje su vezane uz to prehranjivanje.

I ovaj tekst sam reciklirao sa jednog prijašnjeg bloga. I malo ga prepravio da mogu ga objaviti na ovom blogu. Prehrana se današnjih dana i mjeseci nije puno promijenila. Ovi tekstovi i danas vrijede. Sve što sam pisao u ovim tekstovima o kulinarstvu vrijedi i danas. Pa koristim ih i u ovom blogu. Jer i dalje još uvijek se tražim o čemu da pišem. Mada se je kroz ovih nekoliko mjeseci već definiralo o čemu da pišem. te se nadam da ću nastaviti u ovom smjeru.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑