Kulinarstvo #27

Ne sjećam se kada sam si zadnji put skuhao grah sa ječmenom kašom. Zapravo ne mogu se sjetiti da li sam je ikada skuhao ju za ručak. Tako da sam prije nekoliko dana se odvažio i skuhao sam si jedan manji lonac graha sa ječmenom kašom. I moram priznati da je dobro ispalo za prvi puta. Mada sam malo pretjerao u korištenju nekih začina. Ali ipak je ispalo jestivo. A kako i dalje sam prisiljeni kuhati samo za jednu osobu, tako sam prisiljeni da to jelo konzumiram za ručak nekoliko dana. A radio sam po nekom svojem receptu napamet. Uzeo sam dvije manje konzerve nekog graha, u kojeg sam dodao oko 6-7 žlica ječmene kaše. I pustio sam nekih 25 minuta da se lako prokuha. Usput sam dodao jednu goveđu kocku, pola žlice papra i mljevene crvene paprike i dvije žlice neke zamjenske vegete. A kada se je sve skuhalo, napravio sam zapršku od brašna i to dodao u taj grah sa ječmom. I pustio sam da se još malo prokuha. I tako sam dobio jelo koje mogu jesti nekoliko dana. Naravno to varivo čuvam u hladnjaku, radi ovih ljetnih vrućina, koje znaju pokvariti varivo. I uzimam toliko iz tog lonca koliko mislim taj dan pojesti za obrok.

Naravno i dalje se mučim sa tom pripremom hrane za obrok za jednu osobu. Jer i dalje sam živim. Ali za sada uspijevam nekako da si pripremam obroke. Za doručak obično pojedem neki namaz od sira ili neku paštetu. A znao sam si i nabaviti neku pileću ili pureću salamu, i to polako pojesti. Dok za ručak i dalje uglavnom konzumiram neka variva, sa povremenom pripremom panirane ribe ili nekog mesa od peradi. A ponekad si nabavim u trgovini na odjelu gastro kutka neko jelo za ručak. Dok za večeru znam si pojesti ostatak hrane tog dana. Da jednostavno potrošim tu hranu da mi ne propadne.

Jedino mi je žao cijelo ovo vrijeme to što mi pećnica u štednjaku ne radi i koji je već godinama pokvaren i ne mogu si speći neki komad mesa ili povrća u toj pećnici, jedino što mogu jest da na plinu skuham neko varivo ili spečem neko meso. A volio bih da mogu si ponekad speći neko jelo u pećnici. I što mi jak nedostaje. Jer bih time si proširio izbor jela za ručak i ostale obroke. Tako da sam dosta žalostan zbog toga, ali ne želim se žaliti, jer i ovako se nekako snalazim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo #26

Nekako sam si zadao pravilo da petkom obično si pripremim za ručak neku ribu. Za sada je uglavnom panirani oslić ili štapići. Uz to si znam pripremiti krumpir ili rižu. A na to sam se odvažio iz razloga što želi da petkom bude dan nemrsa. Kao neki posni dan. Jer u ostale obroke znam si pojesti neki namaz od sira ili nek paštetu od ribe. Ne pripremam to iz vjerskih razloga, već iz zdravstvenih i sličnih razloga. Nastojim da petkom mi bude dan bez mesa poput svinjetine ili nekog sličnog mesa. Te za sada uspijevam nekako prakticirati taj dan u tom znaku.

Prisiljavam se da u ostale dane pokušavam jesti i neko ostalo meso, poput piletine ili puretine. Da ne bude stalno mi prehrana bazirana na varivima od povrća. Jer ipak nisam vegetarijanac. Barem ne još, a i ne planiram biti u skorije vrijeme vegetarijanac. Možda se jednog dana odvažim na to, ali morao bih da onda nađem načina kako da nadomjestim nutrijente koje unosim mesom. A nikako da se odvažim na malo istraživanje kojim namirnicama ih to nadomjestio. Jer nisam protiv vegetarijanstva i sličnog, jer i to ima svoje prednosti i nedostatke. Ali ipak ako ne paziš na prehranu možeš imati zdravstvene probleme.

Zadnjih nekoliko dana sam si uspio nabaviti neke mesne nareske u nekim konzervama. Nisam baš ljubitelj tih narezaka, ali ih znam pojesti. Nekako ih najviše volim malo prepeći na tavi i onda njima dodati dva jaja i tako si ih pojesti. I moram priznati da su mi na taj način naresci nekako najbolji. Kada ih malo prepečem na tavi. Ne znam koliko su baš zdravi ti naresci, jer tko zna od kakvog su mesa napravljeni. Nisam naš oduševljen načinom pripreme tih narezaka u tvornici. Ali kada sam ih već dobio, nekako ih nastojim pojesti i pripremiti. Jer nekako mi je grijeh bacati hranu u ovo vrijeme kada je hrana skupa. A i kada si mnogi ljudi ne mogu priuštiti pošteni obrok.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo #25

Ovih dana sam si nabavio na nekoj akciji u jednoj trgovini neki meksičku mješavinu. I napravio je kao neko varivo. Koje mi je odlično ispalo i sa užitkom sam jeo to varivo, jer sam i ovaj puta pogodio pravu količinu začina. A i zaprška mi je baš dobro ispala da je varivo ispalo pomalo gusto. Nekako volim gusta variva. Da ih zaprška napravi gusta. I time ih nekako uradi mi ukusnija. U zadnje vrijeme zapršku nastojim raditi od tri žlice brašna i malo ulja. I to pustim da se pri na vatri dok ne dobije smeđu boju. I onda ubacim u varivo i onda to varivo pustim nekoliko minuta da vrije na vatri dok se sve to ne sljubi.

Moram priznati da i dalje volim kuhati variva. Ali svaki puta nastojim da varivo napravim od drugog povrća. Da ne kuham jedno te isto varivo svaki puta. Jedino mi je žao što ove zime nisam više jeo variva od kisele repe i zelja. Koje jako volim pojesti za ručak, jer obožavam tu kiselinu koja nastaje uz zelje i repu. A da ne pišem da je to zdravo. Ali i tu ne treba da se pretjeruje, jer hrana koliko je zdrava, toliko je i opasna. Tako da ne treba pretjerivati.

To što u prehrani imam toliko variva ne znači da sam vegetarijanac. Jer i dalje u svojoj prehrani imam i meso. I dalje uglavnom baziram meso poput peradi i ribe. A što se tiče govedine, na žalost još nisam našao načina kako da si je nabavim. Zapravo mogao bih ju nabaviti, jer je ima u svakoj malo boljoj trgovini. Već je problem što ne znam kako bih je pripremio. Nemam inspiracije za pripremanje govedine. A moram priznati da je stvarno ukusna ta govedina. Možda uskoro i nađem načina i vremena da si ju nabavim i nekako pripremim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo #17

Zadnjih dana i tjedana dosta razmišljam o uvođenju u svoju prehranu ribu. Kako za sada znam samo pripremiti onu paniranu ribu, nju si i nabavljam. I za sada petkom obično znam si pripremiti za ručak ribu. A i da mi taj dan bude dan bez mesa, osim ribe. Kao neki mali post ili nemrs, ili kako već to nazvati. Riba je zdrava, barem tako kažu ljudi. Te je zbog toga treba imati s vremena na vrijeme za ručak. A i ja sam bih morao da malo proširim jelovnik. Da više tih riba konzumiram. Jer nije dobro da imam monotonu hranu.

Za sada znam samo pripremiti paniranu ribu, jer ona mi je najjednostavnija za pripremu i pečenje. Dok ovu drugu još nisam imao prilike da je naučim pripremati. Znam ju pronaći u trgovini u kojoj kupujem namirnice. I lijepo izgleda. A mislim da je već i očišćena od iznutrica. Pa je samo treba valjda staviti peć na tavu ili pećnicu sa začinima. I spremna je za jesti. Bar se nadam da je tako. Ali kako je nikad u životu nisam pripremao, ne mogu o tome da pišem.

Još uvijek razmišljam da si pokušam nabaviti vok tavu. Neodlučnost oko kupovine jest u tome što ne znam pripremati hranu u jednoj takvoj tavi. Čuo sam puno o toj tavi, ali nikad nisam imao priliku da probam neko jelo iz takve tave. A kamoli da pripremim neku hranu u njoj. Tako da mi se je teško odlučiti na kupovinu jedne takve tave. Zašto je kupovati, a ne znam je koristiti. Izgleda da ču morati da prođem neki tečaj kuhanja, jer nedostaje mi to znanje kuhanja i pripreme hrane. Ali i za to treba imati novaca, kojeg nemam dovoljno.

Imam kod kuće neke kuharice, koje su još moji roditelji nabavili. Ali nikako da ih uzmem u ruke i počnem tražiti neke recepte jela koje bih mogao pokušati pripremiti. A to bih morao da radim, jer ionako imam monotonu prehranu. I morao bih da proširim i obogatim prehranu. Jer imam problema malo sa probavom zadnjih mjeseci. I to mi je znak da je potrebna promjena u prehrani. Također zadnjih dana malo proučavam web shop trgovine koje prodaju knjige. I vidim da imaju neke dobre knjige. Pa polako proučavam što imaju u ponudi. Pa ako će biti povoljne i zanimljive, možda kupim koju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Riblji štapići

Zadnjih nekoliko tjedana si znam petkom pripremiti riblje štapiće. Koje si znam nabaviti u jednoj trgovini i to one najjeftinije. Pakiranje od 10 komada u paketu. Jer na žalost ne mogu si priuštiti neke skuplje pakiranje. Ponekad si kupim i panirani oslić, ako je na akciji. To si znam nabaviti, jer ne mogu stalno da ručam variva, a i također piletinu ili puretinu. Ostale vrste mesa izbjegavam, jer baš nekako ne volim ga. A i zbog nekih zdravstvenih i vjerskih razloga.

Za sada si jednino te riblje štapiće ili oslić znam nabaviti, jer druge vrste riba na žalost ne znam pripremiti. Još nisam došao u tu fazu da se odvažim nabaviti pastrvu ili drugu ribu, pa da ih nekako pripremim. Ali razmišljam da pokušam jednom prilikom ih pokušati pripremiti, samo moram da vidim kako se te ribe pripremaju, a da ne bude u štednjaku. Jer pećnica mi ne radi zbog nekog kvara. A kako se na tavi i plinu pripremaju još nisam naučio, zapravo se odvažio pokušati ih pripremiti. Jer teško se odlučujem nešto novo početi kuhati, jer nikad nisam pripremao. Ali kako stvari stoje kod mene, jednom prilikom ću se odvažiti pa pokušati.

Inače, riblje štapiće samo stavim na tavu s uljem i pustim ih da se peču nekoliko minuta. Uz to si znam speći neki krumpir na tavi, kao neki prilog k tim ribama. Ili u posebnoj zdjeli skuhati tri žlice riže ili ječmene kaše, sa začinima. I tome si još pojesti neku salatu, poput cikle ili slično. Ili umjesto salate znam s uz te ribe pojesti malo nekog sira. Jer zadnjih tjedana obožavam si uz ručak pojesti malo nekog sira. A što se tiče oslića, pripremam ga isto kao i panirane štapiće. Obično si spečem jedan odrezak oslića ili pet komada tih štapića. I to mi je sasvim dosta za ručak. Jer dok još i rižu ili krumpir tome pripremim, imam obilan ručak. Ribe su lagane i zdrave i zbog toga ih znam i volim jesti za ručak. A pripremam ih uglavnom petkom, jer mi je to neka navika. Nekako sam se navikao da taj dan bude riba za ručak, bez nekog drugog mesa. Kao neki oblik posta.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 5#

Imam pomalo čudan meni u svom životu i prehrani zadnjih dana, tjedana i mjeseci. A moram priznati da je i monotona prehrana. Jer se samo vrti oko variva od graha sa nekim dodacima, te mahuna i dodacima, i nekih sličnih variva. Te ponekad riba iz konzerve sa ričetom ili piletina sa istim dodatkom. Što baš nije pametno. A opet sam zbog nekog kvara na štednjaku dosta ograničeni u pripremi obroka.

Da, zadnjih nekoliko tjedana imam dosta ograničenu i monotonu prehranu za obroke. Kao da sam i u prehrani zapao u neku depresiju. Jer i u stvarnom životu sam u nekoj depresiji, pa nije ni čudo da se je to odrazilo i na prehranu. A moram priznati da nemam baš apetita u zadnje vrijeme. Što je uobičajeno kod mene za ovo doba godine. A i moram priznati da zadnjih tjedana i ne znam što bih si pojeo. A i nemam volje za pojesti si neki obrok. I pod prisilom se hrani, zapravo prisilim se da si nešto pojedem. Samo da ne kolabiram. Ali valjda će se uskoro to nekako popraviti.

Danas sam si pripremio za ručak pomalo čudnu kombinaciju. Barem prema mojem mišljenju. A to je ječmena kaša i ribice sa povrćem iz konzerve. Ječmenu kašu sam si skuhao sa nešto vegete, mljevene paprike i papra. I pustio sam da se lagano kuha, dok nije sva voda isparila iz lončića u kojem sam si kuhao tu kašu. Tako se već jedno duže vrijeme pripremam tu kašu, i moram priznati da mi odlično ispadne. Kao neka zamjena za rižu, mada se jedno sa drugim ne može uspoređivati. Jer svako jelo je odlično i ukusno svako za sebe. I može se pripremati uz većinu jela. A ribice sa povrćem iz konzerve sam si uzeo jer ni se baš nije htjelo puno kuhati. A i nekako mi nije bilo do drugog mesa.

Pomalo je to bio divlji ručak. Barem prema mojim pojmovima. A i odabrao sam ovu varijantu jer sam pomalo željan promjene u prehrani. Željan nečeg novog. Nekim drugačijim kombinacijama jela nego li su uobičajene u našim jelovnicima. Želja je bila da danas malo odudaram od uobičajenog nedjeljnog ručka koji je uobičajen u našim obiteljima. A i bio je u mojoj obitelji kada su mi roditelji bili živi. Nekako me drži želja za promjenom nedjeljnog ručka kakav je bio u mojoj obitelji. Ali nikako da pronađem koja bi to promjena bila.

Zadnjih tjedana sam također zapao i u neku monotoniju kupovanja samo mliječnih proizvoda, poput raznih sireva, koje si kupujem i nabavljam za doručak, pauzu i slično. I to me je zasitilo. Priznajem. Ali moram napomenuti da sam zapao u problem. A to je da zadnjih dana i tjedana ne znam što bih si kupovao za te obroke. Ne znam što bih konzumirao. Salame, paštete i slično mi se ne kupuje. Nekako mi nije do toga. Paštetu nisam pojeo već godinama. Salamu nekoliko mjeseci. Jer sam se i toga zasitio.

Posebno nakon što sam nedavno pročitao nekoliko članaka na mreži svih mreža o načinu kako se pripremaju ti proizvodi. I koji su mi zgadili te proizvode. Možda su u tim člancima bila svjedočanstva bivših radnika tih poduzeća, koji su se tako željeli pomalo osvetiti bivšim poslodavcima. Možda su bila i istinita svjedočanstva. Ali što god da je bilo, zgadili su mi ti članci te neke proizvode. Pa ih više ne mogu konzumirati. Stoga sam u potrazi za nekim novim proizvodima koje bih konzumirao umjesto tih salama, sireva i inih stvari.

Čitao sam neki dan neki članak o nekim žitaricama koje se mogu isto konzumirati za doručak i slične obroke. I moram priznati da me je dosta impresionirao. I malo sam počeo tražiti te namirnice u trgovini. Ima ih, te razmišljam da pokušam malo istražiti o tim namirnicama. I pokušati ih konzumirati, da vidim koliko će mi pomoći. Jer način prehrane moram promijeniti. Kako zbog monotonije, tako i zbog zdravlja.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kulinarstvo 2#

Moje učenje stvarno učenje kuhanja i pripreme hrane počelo je prije nešto više od deset godina. I traje sa prekidima do danas. I još će trajati daleko u budućnost. I do sada sam pokušao da pripremam nekoliko raznih jela, koja sam pokušao pripremiti kako su moji roditelji pripremali, a neka sam uz pomoć nekih recepata učio pripremati.

Svoja prva iskustva u kuhanju sam učio uz svoje roditelje, pomažući im u pripremanju hrane za naš obiteljski ručak ili što li je već bilo. I tu sam pomalo dobio neka prva iskustva. A stvarno učenje je počelo kasnije, kada sam se morao silom prilika osamostaliti. I bio prisiljeni se sam brinuti za svoju prehranu. U obitelji si prisiljeni na kompromis oko prehrane, da se hrana priprema za cijelu obitelj u kojoj svaki član voli jesti neku svoju hranu na svoj način pripremljenu, makar si želiš pojesti nešto sasvim drugo moraš se prilagoditi tome. Dok kada se sam brineš o svojoj prehrani onda si pripremaš ono što tebi odgovara i onako kako tebi odgovara.

Kako se smatram još uvijek amaterom početnikom koji mora da savlada još mnogo toga u osnovama kuhanja, ipak sam se odlučio da usput dijelim svoja iskustva u kulinarstvu, kuhanju i prehrani. Da pokušam da podijelim sa vama svoje iskustvo u učenju kuhanja i prehrani. Pisat ću o ovom svom iskustvu na neki svoj način, a ne kao i ostali. Mada su mi uzor ti silni kuhari i ne smatram ih konkurencijom. Već uzor u pisanju o kulinarstvu i gastronomiji.

U zadnjih nekoliko tekstova pisao sam o nekim svojim iskustvima u kuhanju i pripremama nekih jela. A i napitaka. I u tom stilu ću i dalje pisati i nastojati taj stil razvijati. A kako če se razvijati vrijeme će pokazati. Još uvijek kroz ove prve tekstove ću pokušati se malo predstaviti po pitanju amatera kuhanja. A uskoro se nadam da ću pisati više i o samim jelima koje sam učio ili još uvijek učim pripremati.

Svoju prehranu zadnjih nekoliko godina i više nastojim najviše bazirati na povrću. I to ponajprije zbog zdravlja. Ali to ne znači da sam vegetarijanac, jer i dalje jedem neke od vrsta mesa (perad i riba). I najviše se učim pripremati variva od povrća i jela od povrća općenito. Neka variva pripremam prema receptima koje nalazim na nekim web portalima i prilagodim ih svojim mogućnostima. A neka variva pripremam prema sjećanju kako su moji roditelji pripremali. I prilagodio ih svojem načinu pripreme.

Ima još mnoga jela koje bih volio da naučim pripremati, ali za sada mi neke obaveze ne dozvoljavaju da ih učim pripremati. Ali vjerujem da će doći vrijeme da i njih se naučim pripremati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑