Svjedočanstvo #19

Zadnjih mjeseci dosta pratim na aplikaciji YOU TUBE razne kanale. Neki od njih su vjerski kanali u kojima se govori i prikazuju teme iz vjere. Jedan kanal govori o padru Piu, kapucinskom svećeniku i svecu. I na tom kanalu donose razne priče o pateru Piu iz njegova života. Razna svjedočanstva koja su se dogodila. I pratim taj kanal i priče, jer sam otkrio kako je taj padre Pio živio svoj život, svjedočio o Isusu Kristu i kroz ispovijed mirio grešnike sa Nebeskim Ocem. I slušajući te priče počeo sam osjećati neku mirnoću koju ne mogu da opišem. Osjećam da me te priče jačaju u vjeri i ljubavi. Tako da sve više počinjem biti obožavatelj padre Pija i njegovih djela i života. Kao da me potiče da jačam svoju vjeru u Nebeskog Oca. Jer te priče i svjedočanstva su toliko jaka i istinska da se jednostavno moraš obratiti Bogu. I živjeti svoju vjeru kroz katoličku vjeru.

U zadnjih pet mjeseci gotovo svake nedjelje odlazim na bogoslužje u Crkvu Isusa Krista – svetaca posljednjih dana. Ne sjećam se da sam više kada sam zadnji put odlazio toliko na bogoslužja u neku crkvu. I moram priznati da sam u tom odlasku na ta bogoslužja u tu crkvu pronašao. Pronašao sam neki mir i nadahnuće da se lakše nosim sa životnim prilikama. A i kroz ta razna svjedočanstva sam shvatio da nisam usamljen. Da i ostali imaju neke svoje životne probleme sa kojima se moraju nositi. Te tako pronalazim neku svoju utjehu i snagu za daljnji život. I da svi ti ljudi su sa mnom u nevolji i dobroti. Jer se razumijemo, kako u vjeri, tako i u životu. Da mogu u mnogim stvarima se obratiti za pomoć nekim od tih ljudi. Koji su mi već i pomogli u nekim problemima. Tako da u svemu tome samo još više pronalazim snagu i motivaciju da odlazim na ta bogoslužja i u tu zajednicu.

Moram priznati da sve više uživam u nekom miru i tišini. Da volim biti u svom stanu u miru i tišini, povučen od javnosti. Javnosti koja je postala tako strašna i bučna i nevjerna i odvratna, da čovjek to više ne može gledati. I zbog tih stvari sam se povukao iz javnosti, jer dosta mi je tih razočaranja koje sam doživio u zadnjih nekoliko godina. Te sam počeo da uživam u miru i tišini svog doma. Ako mi i sama ta tišina postane dosadna, onda si upalim radio MARIJA i slušam neke emisije. Koje znaju biti zanimljive. Ili pak se prebacim na TV i slušam neki vjerski kanal. I kroz te kanale se smiriti. I uživati u slušanju o vjeri ili nekoj sličnoj temi. I moram priznati da sam se za sada našao u tome, jer doživljavam mir koji u svijetu ne mogu pronaći. A i poneke dane uopće ne izađem iz stana baš zbog tih stvari. Odabrao sam pomalo neku svojevoljnu samoizolaciju, baš zbog tog razočarenja u okolinu. I u čemu ponekad uživam.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Uvodnik #05

Kao što pretpostavljam, iz objavljenih tekstova vidite da sam neke tekstove reciklirao iz jednog prijašnjeg bloga kojeg sam vodio prije nekoliko godina. Na žalost pomalo sam morao pribjeći toj taktici, jer još uvijek se borim sa inspiracijom. Nikako da ju konačno uhvatim i da mi pomogne u pisanju tekstova za ovaj blog. A i oko dizajniranja ove web stranice. Ali vjerujem da ću je jednom prilikom uhvatiti i početi pisati bolje tekstove. A i koliko primjećujete još uvijek se mučim sa dizajniranjem ovog bloga sa web stranicom. Jer još uvijek nemam dovoljno iskustva u uređivanje jednog takvog bloga i web stranice. Ali još uvijek se nadam da ću jednog dana i to nekako savladati. Znam, mogao bih angažirati profesionalnog dizajnera web stranica. Ali želja mi je pokušati i ovako izraziti neku svoju kreativnost. Naravno i pisanjem ovih tekstova također pokušavam izraziti neku kreativnost. Koliko sam uspješan u tome procijenite sami.

Zadnjih mjeseci nekako sve više voli tišinu. Sve više uživam u tišini svog doma. I kada sam se vratio kući iz ustanove u kojoj sam bio na rehabilitaciji prvih nekoliko dana sam bio u nekoj tišini. Ništa nisam slušao, pa ni radio ni neke pjesme i slično preko mobitela. Jednostavno sam uživao u tišini. Da se odmorim od silne buke koju sam imao u toj ustanovi. Ali nakon nekoliko dana sam polako izvukao neki radio i programirao ga na neke radio stanice i po tiho sam počeo slušati njihov program. Naravno s prekidima, da ipak dalje uživam u tišini. Današnje vrijeme je prepuno buke, gdje god da dođete. Ljudi naprosto žive u buci i okruženi su bukom. Kao da su zaboravili uživati u tišini. Tišini, koja je tako predivna. I može donijeti toliko mira u dušu, da se riječima ne može opisati. I zato sve više volim tišinu, koja mi dosta donosi mira u dušu i mogu se posvetiti mirnom životu. A što se tiče radija, trenutno sam postao obožavatelj „Radija Marija”. Radio emitira program vezan uz rimokatoličku vjeru. Mada sam trenutno sljedbenik „Crkve Isusa Krista”, još uvijek volim slušati program vezan uz rimokatoličku vjeru.

Kao što sam malo prije napisao, sljedbenik sam „Crkve Isusa Krista”. Nakon nekoliko godina dvojbi i istraživanja i traganja, trenutno sam se našao u toj crkvi. Gdje sam pronašao svoj mir i vjeru u Boga. Na početku sam bio pun dvojbi, što mi je sve to trebalo. Ali sada nakon godinu dana provedeno u toj zajednici mogu napisati da sam se našao u toj zajednici. Gdje sam upoznao dobre ljude koji su me za sada prihvatili takvog kakav jesam. A ponajviše vjeru u Boga i Isusa Krista. Nekako primjećujem da sam se pomalo promijenio. Da se moja napetost i nervoza smanjila. Nekako sam mirniji i manje se opterećujem mnogim stvarima. Nekako smirenije nastojim da pristupam svemu i prihvaćam okolinu. Dijelom je i zasluga u tome što sam se povukao od javnosti i svega, što mi je donosilo nemir u životu. Ali ipak sam i dalje pomalo zabrinut. Jer u potpunosti se od te zabrinutosti ne možeš povući.

Moram priznati i to da dosta uživam u pisanju ovih tekstova. Nekako me to ispunjava. Pomaže mi da izbacim iz sebe kroz pisanu riječ neke svoje misli. Da si olakšam pomalo dušu. Kao da kroz ove tekstove razgovaram. Jer nemam baš puno ljudi sa kojima mogu pričati. Nedostaje mi razgovor sa nekim. Jer na žalost živim sam, pa se nemam sa kime pričati i podijeliti svoje misli. Da se jednostavno sa nekim ispričam. Što mi jako nedostaje, jer volio bih da imam nekoga sa kime bih mogao pričati i družiti se.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑