proljeće – Nevjerni Toma

Vani je sve ljepše i ljepše. Proljeće je počelo u punom obimu. I to lijepo vrijeme me vuče van na šetnju i kretanje. Što mi je drago, jer ne ću morati biti toliko u kući. Koliko god volio biti zatvoren u kući, povučen od javnosti, toliko volim ponekad se prošetati gradom. Pogotovo u ovo rano proljetno vrijeme. Stoga sve više razmišljam da polako krenem u sve veće šetnje gradom. Da obnovim svoju kondiciju koliko je moguće. Jer dosta sam se kroz ovu zimu zapustio. I morao bih se vratiti u neku formu. Jer lijepo je imati neku formu, a i kondiciju. Tako da sam počeo sve više da tražim neko opravdanje da odem u neku šetnju gradom, da vidim neki sajam ili događaju u gradu. Te sam u nekoj potrazi za tim aktivnostima.

Nakon što sam uspješno preživio onaj neki zahvata na srcu prije nekoliko tjedana, polako sam se vratio u neku svoju rutinu. A i time pronalaženju rješenja kako dalje urediti taj svoj stan. Ali sve je zapelo na tim financijama. Financijama koje su sve slabije i slabije. A nikako da dođem do redovitih prihoda. Tako da sam sav jadan po tom pitanju. Jer trebalo bi nastaviti sa tim uređenjem stana, a novaca sve manje i nikako da dođem do novih prihoda.

Prije pet mjeseci sam predao zahtjev za neki inkluzivni dodatak na Zavodu za socijalnu skrb. I pri tome su kopirali neku medicinsku dokumentaciju i poslali je na neko vještačenje. I evo već pet mjeseci čekam da se donese to rješenje. Ne moram pisati koliko sam ogorčen tolikim čekanjem. Da im toliko treba da donesu to jednostavno rješenje. Znam da nisam jedini koji je predao zahtjev, ali da toliko moram čekati, to mi je već postalo jadno. Jer svaki novac danas ti dobro dođe. Tako da sve manje razumijem to čekanje. A isto je i sa invalidskom mirovinom. I tu isto nekih pet mjeseci čekam da mi se odobri ta mirovina. Jer više nisam za nikakav posao. Jer i oni su poslali neku medicinsku dokumentaciju na neko vještačenje. Tako da i tu moram čekati na rješenje i milost da mi udjele tu jadnu mirovinu. A ne tražim puno. Samo da mi se prizna toj invaliditet i nakon toga mirovina i taj nekakav socijalni dodatak. Da mogu dalje živjeti i planirati svoj život.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Već nekoliko dana nisam napisao neki tekst za ovaj blog. Inače sam napisao nekoliko tekstova za ovaj blog za idućih nekoliko dana objavljivanja. Tako da sam u tih nekoliko dana bio osiguran što se tekstova tiče. Pa sam bio miran. Ali sada već moram ponovo nastaviti sa pisanjem nekih tekstova. Jer, priznajem, nedostaje mi pisanje. Volim pisati. Ali ponekad dođe vrijeme kada nemaš inspiraciju za pisanje ikakvih riječi. Tako da je i mene ovaj puta nešto takvo uhvatilo. Ali nadam se da ću uspjeti se vratiti u neku formu pisanja.

I dalje polako kupujem neke knjige iz područja vjere, filozofije i slične tematike. I samo se polako skupljaju knjige na polici. Ali ne stižem da čitam tolikom brzinom te knjige. Tako da ću morati malo da usporim sa tom kupovinom. I da počnem malo više čitati knjige. Ali biti će teško, jer vani je sve ljepše vrijeme. I to lijepo vrijeme će me izvlačiti sve više van na šetnju. Da budem više vani. Jer proljeće je sve više blizu. I priroda će se uskoro početi buditi. Tako da ču više biti zaokupljen time.

Kad smo već kod prirode, kako se proljeće sve više približava, tako i ja sve više osjećam poziv da si nabavim neke biljke sa kojima bih se bavio i pokušao ih uzgojiti. Zadnjih tjedana razmišljam da si pokušam nekako nabaviti dvije ruže. Koje bih posadio u neke velike tegle na balkonu. I tako ih pokušao uzgajati. A i usput još neke biljke bih pokušao da nabavim i da i njih nekako pokušam uzgajati. Jer nedostaje mi bavljenje uzgojem biljaka. Kako sam prošle godine ostao bez neke zemlje na kojoj sam mogao uzgajati neke biljke, tako sam ostao i bez mogućnosti da se bavim uzgojem nekih biljaka. A morao sam odustati od te zemlje da zbog zdravlja. Jer više nisam u stanju da veći dio zemlje obrađujem. Tako da sam pomalo žalostan zbog toga. Jer bila mi je to lijepa animacija, koja me je veselila.

Zadnjih tjedana sam pronašao u stanu u nekim kutijama razne razglednice, poštanske marke i slično. Koje sam sakupljao u mladosti. I ponovo mi se je javila želja da pokušam obnoviti i taj hobi i animaciju. Da pokušam malo složiti te poštanske marke po albumima. A i razglednice i slično. Bilo bi to lijepo. Ali problem je u tim albumima, koji su skupi. I kojih dosta trebam. Tako da ne ću lako moći da krenem i sa tim hobijem. Ali ima vremena. Moram prije riješiti neke druge probleme.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Oznaka: proljeće

Uvodnik #24

Uvodnik #18