Oznaka: povrće

Jaja sa paprikom ili šampinjonima

Prošli tjedan sjetio sam se da dok su moji roditelji bili još živi znali si pripremati jaja sa šampinjonima. A ponekad i sa paprikom. Te sam se prošli vikend odvažio da si nakon puno godina pripremim jaja sa paprikom, pošto već dugo nisam jeo nešto takvo. A prije nekih dva tjedna sam si napravio i jaja sa šampinjonima. I pošto ih dugo nisam pripremao, zapravo sam te šampinjone sa jajima, a i sa paprikom, uspio si napraviti jedno ukusno jelo za ručak u subotu prošli tjedan.

Nekada, dok su još moji roditelji bili živi, znali smo si za neki obrok napraviti šampinjone sa jajima. A ponekad i sa paprikom. I toga sam se sjetio nedavno, kada sam razmišljao o tome što da si skuham za ručak. Na žalost, više se ne sjećam koliko smo tih namirnica tada pripremali za sve nas. Ali ja sam si pokušao ta jela prilagoditi za jednu osobu. Pošto si moram planirati tako ručak, da si pripremim neko jelo toliko koliko mislim si pojesti za taj obrok. Neka jela uspijevam tako pripremiti, dok druga jela na žalost ne mogu, pri tome mislim na variva.

Tako sam si prošle subote uspio nabaviti jednu papriku baburu. Pošto sam imao još dva jaja u frižideru, odvažio sam se da si ju pripremim za ručak sa dva jaja. Papriku sam očistio i narezao na kockice ili što li su već ispale, te sam ih malo ispekao na tavi sa malo ulja dok ne omekšaju. U međuvremenu sam u jaja umutio malo vegete. Tek toliko da njome pokušam da začinim malo to jelo. I moram priznati da mi je to jelo uspjelo za prvi puta. I paprika je dala jelu neki poseban tek, onako kako paprika zna dati sa svojim okusom. A upotrijebio sam za ovo jelo jednu veću žutu papriku baburu i dva jaja, te malo vegete. Naravno, to je bilo dovoljno za jedan obrok za jednu osobu. Ako želite pripremiti nešto takvo, u nekoj većoj mjeri, morati će te malo prilagoditi količinu. Začine koristite po želji, ali ne pretjerujte.

A kada sam si pripremao jaja sa šampinjonima, u jednoj trgovini sam si nabavio najmanje pakiranje tih šampinjona. Kako ima već iskustva od prije nekih tri mjeseca, ovaj puta sam to pakiranje podijelio na dva djela. Naime, prije nešto više od tri mjeseca, mislim da je bilo za Uskrs ove godine, isto sam si kupio to najmanje pakiranje. I kako prije nisam imao baš iskustva u količini pripreme tih šampinjona sa jajima, iskoristio sam cijelo pakiranje. I na kraju je ispalo da previše mi za jedan obrok. I to sam jedva na kraju pojeo. Ali ispalo je odlično. Kako šampinjoni ne mogu dugo stajati u frižideru, dobro ih je odmah ili što prije iskoristiti. Jednom, prije mnogo godina, dok su moji roditelji bili još živi, majka je nabavila jedno pakiranje tih šampinjona. I kako ih nismo odmah iskoristili, nakon nekog vremena su propali. Unatoč što su bili u frižideru i u originalnom pakiranju. Stoga ih je dobro odmah i što prije iskoristiti. Posebno prije isteka roka trajanja.

Dok sam u ovom dugom slučaju isto kupio si jedno to najmanje pakiranje šampinjona. I stavio sam pola tog pakiranja na tavu sa nešto ulja da se ispeku dok ne omekšaju i po smeđe. I u međuvremenu dok sam čekao da se taki ispeku, umutio sam dva jaja sa malo vegete. I kada su se šampinjoni ispekli dovoljno koliko sam želio, dodao sam ta dva jaja, te ih ispekao do kraja sa šampinjonima. Dok jaja nisu bila tvrdo pečena. I ovaj puta mi je to jelo ispalo puno bolje. I u manjoj količini. Idući dan sam ponovio isti način pečenja tih jaja i šampinjona. Te sam se na kraju taj vikend dosta nauživao tih jaja i šampinjona na neko vrijeme. I uživao sam u tom jelu. Naravno i ovdje količinu i začine morate si prilagoditi svojoj potrebi. Jer ne znam za koliko ljudi će te pripremiti to jelo.

I tako sam uživao tih dana u jajima i paprici i šampinjonima. I ponovo neko vrijeme ne ću jesti jaja, jer sam ih se zasitio. A i nije baš dobro puno jesti jaja, da ne biste imali problema sa zdravljem nakon toga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #30

Ovih dana sam si napravio varivo od domaćih mahuna. Mahune mi je jednom prilikom donijela sestra, koja ih je uzgojila sa šogorovom obitelji na Žumberku. Te sam konačno ovih dana se odvažio da si ih skuham kao varivo. Mahune sam ubacio u jedan veći lonac i u njih dodao neku meksičku mješavinu. Te začine poput vegete, soli, goveđe kocke, crvene mljevene paprike i papra. I pustio sam nekih pola sata do sat da se kuhaju. I kada su se skuhale, napravio sam zapršku. Ovaj puta sam zapršku napravio u manjoj količini. I ispala je dobro. I taman u količini za taj lonac. I ubacio zapršku u taj lonac i pustio sam još malo da se sve to prokuha. I ispalo je odlično varivo. Posebno me je oduševio taj okus tih mahuna, koji je bio odličan i bolji nego li one kupovne mahune smrznuta nekoj vrećici. A i moram priznati da su dosta zasitne, tako da ih se puno ne mora jesti. Ali odličnog su okusa u kojem svatko može uživati.

I nakon ovoga nekako imam dojam da povrće koje sam uzgojiš je puno ukusnije. Te si mislim kako je dobro sam uzgajati neko povrće, ili kupovati na placu od kumica koje same uzgajaju povrće. I tako bi nam variva bila puno ukusnije. Tako da se čudim da su mnogi ljudi odustali od vlastitog uzgoja povrća, koje bi bilo puno ukusnije nego li ono kupovno u trgovini. A da ne pišem koliko taj uzgoj vlastitog povrća povećava apetit, a i hrana je tada ukusnija.

Ali ipak nisam zaboravi jesti i neka peciva i slične proizvode iz pekarnice. Zadnjih mjeseci sam postao ljubitelj ljubitelj konzumiranja i tih proizvoda. Jer su ipak i oni ukusni. Ne znam zašto, ali zaljubio sam se u ta razna peciva i slične proizvode. Možda zato što nisam dugo jeo. Ali ipak si znam kupiti ta neka peciva i pojesti za doručak ili večeru. Da malo promijenim način prehrane. I dosta uživam u toj prehrani.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo – grah sa zeljem

Jedno od namirnica koje volim si pripremiti u zimskim mjesecima za ručak jest kiselo zelje. Uglavnom kao neki oblik variva (ako se tako smijem izraziti). I to obično u varijacijama sa grahom ili čisto zelje sa kobasicom ili nekako slično. Koje najviše volim kupiti kod jedne prodavačice na tržnici. Jer baš ne volim ovo kupovno u trgovini.

Kiselo zelje nastaje kiseljenjem običnog zelja koje nastaje kroz fermentaciju. Ne znam da li postoje razni recepti kako se kiseli zelje, ali osnova je ista. I u mojoj se je obitelji kiselilo zelje nekada. Koliko me sjećanje služi u neku plastičnu posudu smo naribali zelje u koje smo umetnuli očišćene cijele glavice zelja. Dodavajući papar, sol i mislim lovorov list. I sve to prelili sa vodom. Te na sve to stavili neki teret u obliku dasaka i cigli. I tako pustili da stoji zelje kod bake u podrumu neko vrijeme. Pazeći da ima dovoljno vode. Ne sjećam se koliko je tjedana tako stajalo. Ali na kraju je ispalo odlično domaće kiselo zelje u kojem smo svi uživali.

O povijesti kiseljenja zelja ne bih pisao. Jer na mreži svih mreža i u raznim knjigama postoje već mnogi podaci, pa se ne bih želio ponavljati. A ima i raznih recepata predivnih jela koja se mogu pripremiti od zelja. I koja su vjerujem ukusna. Posebno mi je najdraže varivo od zelja i graha, te sekeli gulaš. Dok ostale recepte još nisam isprobao, ali se nadam da ću jednog dana imati tu priliku.

U današnje vrijeme kiselo zelje kupujem kod jedne prodavačice na varaždinskoj tržnici. I koju poznajem već puno godina. I njezino zelje mi je najdraže i najukusnije. Kupujem to zelje kod te prodavačice jer nekako u njeno zelje imam najviše povjerenje. I koje je poput onog pravog domaćeg zelja, kojeg se sjećam iz djetinjstva i koje mi je stvarno odlično. Dok u ovo zelje koje se prodaje u raznim trgovinama i trgovačkim centrima nemam baš povjerenje, jer tko zna od kuda je zelje došlo i kako ukiseljeno i proizvedeno. Posebno nakon što sam radio u jednoj varaždinskoj zeljari i vidio kako se kiseli zelje. I moram priznati da uvjeti nisu bili baš vrhunski.

Najviše volim si pripremiti kiselo zelje u obliku variva. Čisto sa malo kobasice, začinjeno sa vegetom, zaprškom i mljevenom crvenom paprikom. Ili u kombinaciji sa grahom, vegetom, goveđom kockom, zaprškom i mljevenom paprikom. Sve zavisi kako me volja uhvati. Kiselo zelje ne ispirem prije kuhanja, već ga iz vrećice ubacim direktno u lonac i dobro prokuham. Jer volim malo kiselije zelje nego li ostali. A i negdje sam čitao da taj rasol je isto odličan za zdravlje i da ga je šteta baciti.

I moram priznati da uživam u tom varivu od kiselog zelja u zimi, zbog njegove kiseline. Koje dodaje neki poseban okus varivu, pogotovo još kada uspijem pogoditi pravi omjer začine, mojem uživanju u kiselom zelju nema kraja. I znam u tom jelu uživati danima nakon toga. Naravno kako živim sam, kod jednog kuhanja variva dobijem veću količinu variva. Pa imam običaj da prvi dan si pojedem koliko mogu i želim taj dan pojesti. Dok ostalo znam si raspodijeliti u neke posudice na porcije i ostaviti u ledenici. Te kada poželim izvadim tu posudicu i ugrijem ju i pojedem za ručak. Ponekad i to stajanje kiselog zelja na taj način dodaje varivu dodatni okus. Posebno sarmi. Naravno to je samo moje mišljenje i iskustvo. Što ne mora biti i vama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #29

Ovih dana sam si ponovno skuhao neko varivo od carske mješavine, graha i slanutka. U što sam dodao neke začine. Ali i ovaj put sam pretjerao dosta sa zaprškom. Ponovno sam je previše napravio. Jer nikako da pogodim omjer brašna i ulja i količine variva. Tako da svaki put mi previše gusto varivo ispadne. Izgleda da u morati da pokušam smanjiti količinu brašna i ulja. Jer zapršku radim od brašna i ulja. I pustim da se peče sve to dok ne postane smeđe boje. I onda ga ubacim u varivo i pustim nekoliko minuta da se prokuha to varivo sa zaprškom. I tako sljubi. Te je tako varivo spremno za konzumiranje.

Prije nekih mjesec dana sam si nabavio i neke smrznute odreske lososa. I spekao si te odreske da ih probam, jer nikad losos nisam jeo za bilo koji obrok. I moram priznati da su dobro ispali. I baš su baš ukusni. I uživao sam u tim odrescima, koji su me dosta okusom podsjetili na tunu. I jako su mi se svidjeli. Te sam se odlučio da i njih ubuduće pokušam si nabaviti i pripremati za ručak uz prilog poput riže, ječma ili krumpira. Naravno, ako ti odresci lososa budu mi cijenom prihvatljivi, jer su dosta skupi.

Ovih dana sam pomalo ponovno došao u neku krizu oko kuhanja i što da si skuham. Pa sam se dosta prebacio da si kupujem neku već pripremljenu hranu u trgovini. Da malo promijenim način prehrane. Dok se ne odlučim što dalje da si pripremam za ručak. Mada i dalje mučim muku oko količine pripreme hrane, pa moram nekoliko dana da za ručak imam to jelo. Tako da nije ni čudo da sam zapao u neku krizu oko kuhanja. Jer mi je prehrana postala nekako monotona. Srećom da sam si nabavio i te neke odreske lososa i to si pripremam za jelo, da malo neku promjenu napravim.

A nekako sam u zadnje vrijeme postao dosta opsjednut burekom i sličnim jelima. Kao da su mi nedostajali, jer ih dugo nisam jeo za obroke. Pa se ne mogu zasititi tih bureka, raznih pita i sličnih peciva. Tako da sam dosta bazirao hranu na tim jelima. I moram priznati da se ne mogu zasititi. Jer toliko su mi ukusne te stvari. Te ću pokušati još neko vrijeme da si nabavljam te bureke, pite i slično. Dok se ne odlučim što i kako dalje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #28

A što da pišem o svom kuhanju dalje. I dalje nastavljam da pomalo si kuham ta neka variva u raznim kombinacijama. A od mesa i dalje uglavnom jedem ribu i perad. Jer svinjetinu izbjegavam, a junetinu i govedinu si ne mogu priuštiti. Posebno sa tim cijenama kakve su u trgovinama i nikakvim prihodima. Jer cijene hrane idu vrtoglavo gore, rastu neslućeno. Tako da mi je sve teže se odlučiti što jesti i kako si pripremati. Nekako mi je sve teže se prehranjivati. I pomalo sam sit već svega. Te se prisiljavam da pojedem nešto. Ali ipak jedem nešto, da ne budem gladan.

A moram priznati da sam zadnjih tjedana malo pribjegao i tome da si u nekoj trgovini koja ima neki gastro kutak znam kupiti već gotovu pripremljenu hranu. I onda kod kuće si to pojesti za ručak. Jer i dalje se mučim sa tom pripremom jela za jednu osobu. Ali nekako se trudim ne prigovarati, jer sretan sam da si mogu nešto skuhati i pojesti. Makar si i kupio na tom gastro kutku u toj trgovini u koju obično idem. Mada sam čuo nešto da tu treba paziti da ne pokupiš neku bakteriju ili bolest, jer nekako teško održavaju čistoću. Ali srećom još nisam imao problema, pa se ne žalim.

I dalje sanjam o onoj nekoj tavi koju zovu „vok”. I svako malo pogledam tu tavu u trgovini i razmišljam kako da si je priuštim. I nabavim. Jer volio bih pokušati da si je nabavim i pokušam neka jela kuhati i u toj tavi. I naučiti se pripremati u njoj jela. Ali nikako da se odvažim na to. Ali nadam se da će doći vrijeme kada ću si je moči priuštiti, i polako početi si kuhati u njoj jela za ručak. Jer koliko god je naporno mi kuhati, ipak lijep je osjećaj kada si pripremiš ukusan obrok. Kada znaš da si ga vlastitim rukama pripremio.

Ovih dana sam si konačno nabavio prvu knjigu koja govori o woku. I kako pripremati neku hranu u toj posudi. Što me je razveselilo, jer ću kroz nju i sa njom jednog dana pokušati da pripremam tu neku hranu u voku. Sa nadom da će biti ukusna hrana. Zadnjih godina mi je bio misterij ta hrana, kako se priprema. I kakvog je okusa. Tako da sada sa još većim iščekivanjem čekam da si nabavim taj wok i da se okušam u svemu tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Afrička ljubičica

Unazad nekoliko dana i tjedana sam si navabio nekoliko afričkih ljubičica. Jednostavno iz želje da nešto uzgajam, posebno biljke sa cvijećem. Ali volim pokušati uzgajati i ostale biljke. Afričke ljubičice sam si nabavio iz ljubavi prema tim biljkama i cvjetovima. A i moram priznati da su mi te biljke predivne, posebno ti njezini cvjetovi. U te afričke ljubičice sam se izgleda zaljubio još u mladosti kada ih je i moja pokojna majka uzgajala i imala ih je na prozorskoj klupčici. I uvijek su bile predivne. I tu je izgleda ostala neka ljubav u meni prema tim predivnim biljkama.

Kako sam zadnjih mjeseci u meni tinjala ta neka želja za uzgojem nekih biljaka i cvijeća, polako sam se odvažio da si pokušam nabaviti neke biljke o kojima bih se brinuo. U preko lijeta sam pokušao, i još uvijek pokušavam, uzgojiti neke biljke. Ali o tome ću pisati jednom drugom prilikom. Ali sada bih se više posvetio malo ovim ljubičicama. Koje sam si nabavio iz ljubavi prema cvijeću, a i zbog njihove ljepote. A i zbog sjećanja na moju pokojnu majku, koja je izgleda usadila u mene i ljubav prema cvijeću, pored još nekih ljubavi prema nekim hobijima.

Nabavio sam si te biljke iz želje da ih pokušam uzgajati i brinuti se o njima. Jer izgleda da mi nedostaje ljubav prema uzgoju nekih biljaka. I briga za te biljke. Te više nisam mogao da izdržim i počeo sam si nabavljati te neke biljke i sjemena sa željom i nadom da ih pokušam uzgojiti i uzgajati. Ali za sada baš nemam nekog uspjeha. Ali ipak neke biljke sam uspio donekle uzgojiti, o čemu ću isto pokušati pisati jednom prilikom. A sada ću pokušati da te ljubičice nekako održim na životu i brinem se o njima što je bolje moguće. A koliko ću imati uspjeha, nadam se da ću uspjeti pisati u narednim tekstovima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #27

Ne sjećam se kada sam si zadnji put skuhao grah sa ječmenom kašom. Zapravo ne mogu se sjetiti da li sam je ikada skuhao ju za ručak. Tako da sam prije nekoliko dana se odvažio i skuhao sam si jedan manji lonac graha sa ječmenom kašom. I moram priznati da je dobro ispalo za prvi puta. Mada sam malo pretjerao u korištenju nekih začina. Ali ipak je ispalo jestivo. A kako i dalje sam prisiljeni kuhati samo za jednu osobu, tako sam prisiljeni da to jelo konzumiram za ručak nekoliko dana. A radio sam po nekom svojem receptu napamet. Uzeo sam dvije manje konzerve nekog graha, u kojeg sam dodao oko 6-7 žlica ječmene kaše. I pustio sam nekih 25 minuta da se lako prokuha. Usput sam dodao jednu goveđu kocku, pola žlice papra i mljevene crvene paprike i dvije žlice neke zamjenske vegete. A kada se je sve skuhalo, napravio sam zapršku od brašna i to dodao u taj grah sa ječmom. I pustio sam da se još malo prokuha. I tako sam dobio jelo koje mogu jesti nekoliko dana. Naravno to varivo čuvam u hladnjaku, radi ovih ljetnih vrućina, koje znaju pokvariti varivo. I uzimam toliko iz tog lonca koliko mislim taj dan pojesti za obrok.

Naravno i dalje se mučim sa tom pripremom hrane za obrok za jednu osobu. Jer i dalje sam živim. Ali za sada uspijevam nekako da si pripremam obroke. Za doručak obično pojedem neki namaz od sira ili neku paštetu. A znao sam si i nabaviti neku pileću ili pureću salamu, i to polako pojesti. Dok za ručak i dalje uglavnom konzumiram neka variva, sa povremenom pripremom panirane ribe ili nekog mesa od peradi. A ponekad si nabavim u trgovini na odjelu gastro kutka neko jelo za ručak. Dok za večeru znam si pojesti ostatak hrane tog dana. Da jednostavno potrošim tu hranu da mi ne propadne.

Jedino mi je žao cijelo ovo vrijeme to što mi pećnica u štednjaku ne radi i koji je već godinama pokvaren i ne mogu si speći neki komad mesa ili povrća u toj pećnici, jedino što mogu jest da na plinu skuham neko varivo ili spečem neko meso. A volio bih da mogu si ponekad speći neko jelo u pećnici. I što mi jak nedostaje. Jer bih time si proširio izbor jela za ručak i ostale obroke. Tako da sam dosta žalostan zbog toga, ali ne želim se žaliti, jer i ovako se nekako snalazim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #25

Ovih dana sam si nabavio na nekoj akciji u jednoj trgovini neki meksičku mješavinu. I napravio je kao neko varivo. Koje mi je odlično ispalo i sa užitkom sam jeo to varivo, jer sam i ovaj puta pogodio pravu količinu začina. A i zaprška mi je baš dobro ispala da je varivo ispalo pomalo gusto. Nekako volim gusta variva. Da ih zaprška napravi gusta. I time ih nekako uradi mi ukusnija. U zadnje vrijeme zapršku nastojim raditi od tri žlice brašna i malo ulja. I to pustim da se pri na vatri dok ne dobije smeđu boju. I onda ubacim u varivo i onda to varivo pustim nekoliko minuta da vrije na vatri dok se sve to ne sljubi.

Moram priznati da i dalje volim kuhati variva. Ali svaki puta nastojim da varivo napravim od drugog povrća. Da ne kuham jedno te isto varivo svaki puta. Jedino mi je žao što ove zime nisam više jeo variva od kisele repe i zelja. Koje jako volim pojesti za ručak, jer obožavam tu kiselinu koja nastaje uz zelje i repu. A da ne pišem da je to zdravo. Ali i tu ne treba da se pretjeruje, jer hrana koliko je zdrava, toliko je i opasna. Tako da ne treba pretjerivati.

To što u prehrani imam toliko variva ne znači da sam vegetarijanac. Jer i dalje u svojoj prehrani imam i meso. I dalje uglavnom baziram meso poput peradi i ribe. A što se tiče govedine, na žalost još nisam našao načina kako da si je nabavim. Zapravo mogao bih ju nabaviti, jer je ima u svakoj malo boljoj trgovini. Već je problem što ne znam kako bih je pripremio. Nemam inspiracije za pripremanje govedine. A moram priznati da je stvarno ukusna ta govedina. Možda uskoro i nađem načina i vremena da si ju nabavim i nekako pripremim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #24

I dalje se dosta mučim sa prehranom. I dalje nekako tražim promjenu u prehrani. Jer sam pomalo već sit u konzumiranju ovakve prehrane. Tako da i dalje traje moja potraga za nekom novom prehranom. Na žalost ovih dana preko ovog blagdana Uskrsa sam imao sve nekako prilagođenu hranu ovom blagdanu. Mada izbjegavam konzumiranje svinjskog mesa, ipak sam malo popustio i pojeo ga. Radi nekog reda. Jer ipak postoje neki običaji za ove blagdane Uskrsa. Ali nakon toga nastaviti ću izbjegavati to meso, ponajviše iz zdravstvenih razloga.

Ovih dana sam si nakon dugo vremena priuštio kiselo zelje i repu. Koje sam pripremio u obliku variva sa grahom. I nakon dugo vremena mi je baš prijalo to varivo. Jer sam si to pripremio onako kako baš meni odgovara. A priuštio sam si to, jer mi je nedostajalo. Pripremljeno bez ikakvog mesa. Samo sam dodao začine i goveđu kocku. Nadam se da vam ne moram pisati koliko je zdrava ta kisela repa i zelje. Bogato vitaminima. I zato treba baš puno jesti te namirnice.

Moram priznati da i dalje se borim sa time da više si nabavljam neko voće. I dalje nikako da se natjeram da konzumiram voće. Koje je isto jako zdravo. Problem je u tome što ga nikad nisam zavolio jesti u mladosti. I nikad ga nisam volio jesti. I vjerojatno je i u tome dio problema sa mojim zdravljem sada. Ali sad više nema spasa, moram živjeti sa time kako znam i umijem,

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #23

Na žalost još uvijek se borim da više voća počinjem konzumirati. Na žalost, u životu nikad nisam se natjerao i naviknuo da jedem više voća. Koje je dobro za zdravlja. Mada sam si nabavio neko voće, ali ipak nikako da se natjeram da ga počnem polako više jesti. A morati ću ga pojesti da mi ne propadne. Tako da se još uvijek borim sa početkom konzumiranja voća. Kao neki među obrok.

A i još uvijek sam u potrazi za novom prehranom. Da promijenim malo tu prehranu, koja je dosta monotona. Jer nikako se ne mogu odlučiti kojim putem da krenem i kako. Jer opcija je puno. A novaca malo. Tako da se je teško odlučiti što jesti od tih silnih opcija koje postoje.

Ovih dana sam se odvažih se pripremiti neku kombinaciju krumpir sa rižom i začinima. I ispalo je nekako jestivo. Posebno mi prija ovaj kuhani krumpir, očigledno je odličan krumpir. A pripremio sam to jelo tako da sam ogulio 4 do 5 krumpira i stavio sam ga kuhato sa goveđom kocom, malo soli i vegete, crvene mljevene paprike, te papra. Te kada se je krumpir skuhao, dodao sam 6 jušnih žlica riže. I pred kraj sam dodao zapršku. Ispalo je dosta gusto, ali jestivo. Kao što sam napisao posebno mi prija kuhani krumpir. Kojeg dugo nisam jeo.

Mada moram priznati da se nekako osjećam sito. Da baš nisam gladan. Stoga i nemam neke potrebe da si punu kuham za ručak. Ili pripremam za neki drugi obrok. Naravno prisilim se da pojedem nešto za obroke, da ne budem gladan. Tek toliko da nešto pojedem. Tako da sam zapao u neku krizu. Privremenu, valjda od silnih briga koje me muče u životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑