Minestrone mješavina

Prije dosta godina sam si nabavio i otkrio jednu mješavinu povrća, pod imenom minestrone. A radi se o mješavini povrća: mrkve, poriluka, krumpira, rajčice, cvjetače, tikvica, stabljike celera, kupusa, zelene mahune, graška, borlotto graha, korijena celera i peršina. I u trgovini se može nabaviti u smrznutoj varijanti. Te sam si pripremio kao varivo za ručak dan dva nakon nabave. I moram priznati da je ukusna i zanimljiva mješavina. Te se može pripremiti na nekoliko načina. Barem prema onome što sam vidio među receptima na koje sam naišao na mreži svih mreža.

I tako sam si uspio nabaviti tu mješavinu povrća pod imenom minestrone. Kako sam i dalje zaljubljenik u variva, koje volim pripremati i posjeti si za ručak i ine obroke, pripremio sam si ju dan poslije. Naravno pripremio sam je kao neki oblik variva. Nisam pripremao prema nekom receptu. Već nekako napamet, kao neki oblik eksperimenta i istraživanja. Jer i dalje istražujem i eksperimentiram u pripremi variva. I pokušavam nekako smisliti neka nova variva od povrća. Mada bih morao da promijenim malo tu prehranu, koja je postala nekako monotona. Te da si počnem pripremati i neka druga jela. Ali pri tome moram da bude u skladu sa mojim zdravljem, jer zbog srca moram paziti na prehranu.

Tu mješavinu nisam ništa posebno pripremao, već sam pakiranje od pola kile ubacio lonac sa vodom i dodao sam još žlicu ječma i riže. Te od začina goveđu kocku, vegetu, papar i mljevenu ljutu papriku. Te pustio da se dobro prokuha. I pred kraj sam dodao vrhnje za kuhanje sa malo brašna. I pustio sam da se još malo prokuha. Ovaj puta sam malo pretjerao sa paprom. Ali ipak je na kraju bilo jestivo i ukusno. Mada je ispalo malo rjeđe nego li sam želio. Ali ipak ispalo je odlično varivo. Koje je kao i ostala variva najbolje pojesti dok je svježe skuhano, kada je najbolje. Dok kasnije više nije, ali ipak može se pojesti.

Minestrone mješavina je zapravo mješavina za juhu koja dolazi iz Italije. I koja se može pripremati na različite načine. I koja potiče još iz doba Rimljana. Prema izvoru sa mreže svih mreža Minestrone juha u prijevodu znači „velika juha”. I koja se u originalu pravi sa grahom i ostalim mahunarkama, i baza joj je povrće. Naravno, postoje razne varijante te juhe, i recepte možete potražiti na mreži svih mreža. Meni osobno se je svidjela ta mješavina povrća. I koju ću nastojati da u budućnosti više koristiti. I pokušati je pripremati u raznim kombinacijama. Jer povrće je zdravo konzumirati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Poriluk varivo

Jednom prilikom sam se odvažio na pripremu poriluka. Pošto ga tada dugo nisam imao na meniju, a kako nisam znao što bih si skuhao za ručak, odlučio sam si ga nabaviti i skuhati. I koliko se sjećam za prvi pokušaj je ispao nekako dobro i jestivo. I osjećao se njegov okus u varivu. I moram priznati da sam uživao u prvom tanjuru kojeg sam probao. Te idućih dana uživao u tom poriluku nakon dužeg vremena.

Gotovo se i ne sjećam kada sam uopće kuhao varivo od poriluka. Kako tih dana nisam znao što bih si skuhao za ručak, a kako poriluk nisam već dugo si pojeo za ručak, odlučio sam si nabaviti jedan komad i pokušati si ga spremiti za ručak. Naravno kao varivo. Jer sam još u fazi učenja i pripremanja variva. Te konzumiranju variva za ručak. Nakon srčanog infarkta, nekako sam se najviše prebacio na pripremu variva. Jer prema preporuci doktora izbjegavam masnoću.

Za pripremu ovog variva sam koristio jedan poriluk, tri komada krumpira, i tri manje žlice ječmene kaše. Od začina sam koristio vegetu, papar, nešto soli i mljevene paprike. Te sam dodao još goveđu kocku. Poriluk sam očistio od prljavih dijelova stabljike i narezao za na što sitnije komade koliko sam mogao. Pokušavajući iskoristiti što više njegovih dijelova. Te sam nakon toga ogulio krumpir od kore i isto ga narezao. I sve to ubacio u lonac sa vodom. Te sam dodao još malo ječmene kaše. Te nešto soli, papra, vegete i goveđe kocke. I pustio sam da se sve to prokuha oko 40 minuta. Te sam nakon toga napravio zapršku od pšeničnog brašna, i pri kraju sam dodao malo mljevene crvene paprike. I tu zapršku sam dodao u to varivo. I pustio sam još nekih 10 minuta da se prokuha i sljubi.

Nakon što se je sve to skuhalo, pojeo sam si malo tog variva za ručak. I moram priznati da je dosta dobro ispalo za prvi puta. Pošto poriluk već dugo nisam kuhao i ne sjećam se kada sam ga zadnji puta pripremao i jeo, dobro mi je ispalo i zadovoljan sam. Ali ipak ću morati da još poradim na toj pripremi poriluka. Bilo kao varivo, bilo na koji drugi način. Jer poriluk je ukusna biljka koju se isplati imati na meniju.

Poriluk je dvogodišnja zeljasta biljka, visoka do 85 cm. Lukovica je duguljasta, bez oštrog mirisa. Listovi su duguljasto-lancetasti, a plod krupan i okrugao. Poriluk je srodan češnjaku, luku i vlascu. Upotrebljava se u kulinarstvu kao dodatak jelu, a i kao začin. Kod mene, u mojoj obitelji, se je najviše konzumirao u varivu. Od kada me pamćenje služi jeli smo ga za ručak kao varivo sa krumpirom. Ja sam se odvažio da ga malo promijenim i dodao sam u varivo i malo ječmene kaše. Ječmene kaše koju se nikako ne mogu zasititi. Ovaj poriluk koji sam si nabavio ima onaj svoj specifičan okus. Kakvog se sjećam iz mladosti. A nabavljen je u jednom trgovačkom centru. Nemam baš običaj kupovati povrće u trgovačkim centrima, ali ovaj puta sam napravio iznimku. Jer tko zna od kuda ti trgovački lanci nabavljaju sve te silne namirnice.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑