Oznaka: pisanje

Pokušaji pisanja #003

Pisanje je predivna kreativna animacija. Sa pisanjem možeš da se kreativno izraziš. Biti kreativan. Moji tekstovi nisu baš kreativni. Ali se nadam da su dovoljno dobri da ih pročitate. I da vam pruže ono što vam pokušavam pisanom riječi izraziti. Volim pisati, tipkati po tipkovnici svog kompjutera. Ima nešto predivno u tom tipkanju po tipkama, koje ne mogu opisat. Kao da me to tipkanje po tipkovnici i tipkama pomalo smiruje i odmara. I dovlači misli od stvarnosti, da bar na malo zaboravim na nju.

Ne mora se pisati tekstove da se objave negdje. Možeš pisati za neko svoje zadovoljstvo. Glavno je da pišeš u svoje slobodno vrijeme, za neko svoje zadovoljstvo. Tako i ja pokušavam, da pišem i za neko svoje zadovoljstvo. Da izbacim iz sebe ono što me muči i da si olakšam svoju dušu. A i da pokušam pisanom riječi izraziti neke svoje misli. I tako ih pokušati sačuvati u pisanom obliku kao uspomenu. Da ako ih netko pronađe, može pročitati i sam procijeniti koliko sam dobar bio.

Pisanjem se može prenijeti i znanje i iskustvo. Nije samo lijepa književnost. Ne mora sve biti lijepa književnost. Već se prenositi znanje i iskustvo koje imam u sebi i oko sebe. Može kroz pisanu riječ ostati kao neka uspomena za iduće generacije koje tek dolaze. Da iz te pisane riječi mogu saznati i naučiti ono što smo mi znali. I to znanje dalje unaprijediti. Primijeniti u svom svakodnevnom životu. Te je i to jedan od lijepih gesta koje se mogu ostvariti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Pokušaji pisanja #002

Pisanje me pomalo opušta, pomalo nekako ispunjava. I kroz pisanje se ponekad izbacujem sve dobro i loše iz sebe. Pisanjem pokušavam se osloboditi nekih misli, koje govorom ne mogu izraziti. Kroz pisanje se pokušavam izraziti, jer kroz razgovor i govor ponekad se ne mogu izraziti dovoljno dobro. Nekako se lakše tako izražavam. Ne znam zašto je to tako, ali volim se kroz pisanje izražavati jer mi je tako lakše, nego li kroz razgovor. A i pisanu riječ obožavam.

Da, pisanje me dosta opušta. Priznajem to. I volim i obožavam da pišem. Jer pisanje može biti jedna lijepa aktivnost u slobodno vrijeme. Koja može opustiti čovjeka, a i ako ima smisla za to pomoći mu da se kroz taj način kreativno izrazi. I na mene nekako tako ispunjava i pomaže mi u životu. Da kroz neke tekstove izrazim i pokušam neke misli, doživljaje i ine stvari izraziti i izbaciti iz sebe. Mada svi ti tekstovi nisu za javnost. I ostaju samo zabilježeni na mom kompjuteru. I koje nikada ne ću objaviti. Ali ću pokušati neke tekstove ipak objaviti i podijeliti ih sa javnosti.

Znam da moji tekstovi nisu kvalitetni i da bih morao da poradim na tome da ih bolje i ljepše pišem. A to bih morao pokušati ostvariti sa upornim pisanjem i čitanjem raznih tekstova, knjiga i sličnih stvari. A ponekad za to nemam vremena, posebno preko tjedna. Ali barem vikendom bih morao početi više čitati i na taj način pokušati nekako obogatiti svoje riječi, jer ne vidim kako drugačije da to pokušam popraviti. A i također upornim pisanjem tekstova. Ali što god da odaberem, morati ću nekako da počnem na tome raditi. A i također poraditi na odabiru tema o kojima bih pisao. Jer i one imaju nekog značenja u pisanju mnogih tekstova. Ovo je samo moje skromno mišljenje, sa kojim se ne morate složiti.

Pisao sam u jednom od prošlih tekstova da sam se okušao i u pisanju pjesama. Ali nisam baš zadovoljan njima koliko se sjećam. Jer još uvijek ih nisam pronašao. Ali ću ih vjerojatno pronaći kada ću se najmanje nadati. Ali nisam pisao i o tome da sam počeo prije nekoliko godina da pišem i neke priče. Ali na žalost i tu sam zapeo i na kraju nisam nastavio da pišem. Jer nisu mi riječi dolazile u misli i kako dalje da razvijem tu priču. A volio bih pokušati ih jednog dana nastaviti da ih pišem dalje i dovršim njihovo pisanje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Pokušaji pisanja

Osim što volim čitati knjige i razne romane, i čitati pisanu riječ općenito, volim pokušavati i pisati. Obožavam pisati riječi na kompjuteru. Kroz razne tekstove i slične stvari. I ovi tekstovi koje objavljujem na ovom blogu su pokušaji pisanja tekstova. Znam da nisu savršeni. I da bih morao poraditi na kvalitetnijem pisanju. I pokušavam da radim na tome. I istražujem kako da poboljšam svoje pisanje. Te da će uskoro polako krenuti na bolje.

Da, osmim što volim čitati knjige i romane i pisane riječi, volim isto i da te riječi pišem. Kako kroz ove tekstove za ove blogove koje pokušavam pisati, tako i kroz neke druge tekstove. Jer volim i pisati te riječi na omom kompjuteru kojeg trenutno imam. I ne mogu da izdržim dan, a da ne zapišem neku riječ. Bilo za tekstove za ove blogove, tako i u nekim tekstovima i pričama koje pokušavam već nekoliko godina da ih pišem. Ali moram priznati da nikako da napredujem po tom pitanju. Mislim na pisanje tih tekstova ili priča koje pokušavam napisati. Jer uvijek nešto iskrsne nešto što me spriječi da pišem te tekstove. I ponekad prođu dani, tjedni a da ništa ne pišem. I to mi jako nedostaje i žalosti. Jer volio bih da imam više vremena da se posvetim pisanju.

Također, pokušavam voditi i neki svoj dnevnik. U kojem pokušavam opisati ukratko svoje misli i što sam proživio u svom danu. Znam da to možda ne priliči mojim godinama, ali kako sam napisao malo prije, jednostavno moram tijekom dana napisati nešto riječi. Bilo u taj dnevnik, bilo za neki tekst za ove blogove, bilo za one priče ili što li su već. Jer još uvijek sam na nekim početku pisanja tih nekoliko priča koje mi se vrte u mislima. I koje bih volio pretočiti u pisanu riječ na papiru. I možda jednog dana, ako budu dobre podijeliti ih sa javnosti. Volio bih pokušati ih napisati i vidjeti koliko su dobre te moje priče koje sam započeo. I da ih jednog dana pokušam konačno napisati.

A što se tiče dnevnika, osim što pokušavam pisati o tome što sam proživio tijekom dana, taj dnevnik je i jedan mali projekt, da vidim koliko velik će na kraju ispasti. Za sada je otprilike došao do nekih 1000 napisanih stranica. A kada bih dodao još onaj dio koji mi je zarobljen na jednom starom hard disku, vjerujem da je već odavno premašio tu brojku. Samo kada bih ga uspio nekako spasiti i izvući sa tog diska, pa da vidim kolika je stvarna brojka. Pisanje dnevnika je jedna lijepa aktivnost, ponekad naporna, ali ipak opuštajuća. I može poslužiti kao neki podsjetnik na neka prijašnja vremena.

Pokušao sam pisati i neke pjesme. Ali nikako da ih pronađem. Jer su i one nekako blokirane. I koje ću morati potražiti nekako. Što se nadam da ću uspjeti jednog dana. Ali za njih ne znam da li ću ih ikada objaviti, jer nisam zadovoljan sa njima. I vjerojatno će ostati zauvijek skrivene od javnosti. Jer ipak nije sve za javnost. Nešto ipak mora ostati skriveno. I unatoč tome, i dalje ću pokušati da se i okušam u pisanju pjesama, za svoju dušu. Da se i tako pokušam nekako izraziti. Jer ipak pisanje je jedna lijepa umjetnička aktivnost, kroz koju se čovjek može pokušati izraziti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #08

Volim pisati. Kako na kompjuteru, tako i na papiru. Mada mi je u zadnje vrijeme najljepše pisati na tipkovnicu kompjutera. Volim tipkati po tim tipkama u sklopu svog prijenosnog računala. Predivan mi je taj osjećaj kada pritišćem te tipke tipkovnice. Ne mogu riječima opisati taj osjećaj. Tko ga nije iskusio, taj ne zna za taj osjećaj. Mada moji tekstovi nisu savršeni. Ali važno mi je da pišem i tipkam. Nekako uživam u tom tipkanu. I ako ne otipkam nekoliko rečenica na računalu tijekom dana nije mi dobar dan. Jer sam postao ovisan o tom užitku tipkanja. I kojeg se na žalost ne mogu riješiti.

Mada još uvijek nisam pronašao svoj izražaj u pisanju tekstova. Još uvijek ga tražim. Ali ne želim da me to spriječi u pokušaju pisanja. Jer predivno je pisati i pokušati pisati. I na taj način se pokušati kreativno izraziti. Lijepo je pokušati se kreativno izražavati pisanom riječi. Predivan je to osjećaj. Bilo pisanjem, bilo slikanjem, bilo fotografijom ili na bilo koji drugi način. Glavno je da se pokušaš izraziti putem kreativnosti. Onaj tko ju je izmislio (kreativnost), znao je što radi i obavio je odličan posao. Ja se trenutno pokušavam pismeno izraziti kreativno. Ali još sam početnik u tome, jer još uvijek se tražim.

Unazad nekoliko godina sam pokušao i pisati neke priče. Ali što god da sam počeo pisati, to na žalost nisam uspio i završiti. Ali to ne znači da se jednog dana ne ću pokušati vratiti tim tekstovima i pokušati ih nekako završiti. Jako bih to volio da uradim. Bilo bi lijepo da pokušam završiti te tekstove. Makar ih nikad ne objavio. Pišući ove retke ponovo sam osjetio želju da im se vratim i pokušam ih nekako završiti. Jer osjećam da bi se tu mogao naći. I pokušati nešto.

Nekako ne volim pisati duge tekstove. Ne znam zašto, ali nekako mi ne ide pisanje dugačkih tekstova. Jer nekako uspijevam da sve napišem u ovim kraćim tekstovima. I u njima se izraziti sve što mislim. Tako da ponekad se moram potruditi da i ove kraće tekstove napišem. Koliko uspijevam u svemu tome sami procijenite. A i nisam baš ljubitelj pisanja dugačkih tekstove. Dugačko i na široko. Jer ne vidim smisla u njima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #05

Kao što pretpostavljam, iz objavljenih tekstova vidite da sam neke tekstove reciklirao iz jednog prijašnjeg bloga kojeg sam vodio prije nekoliko godina. Na žalost pomalo sam morao pribjeći toj taktici, jer još uvijek se borim sa inspiracijom. Nikako da ju konačno uhvatim i da mi pomogne u pisanju tekstova za ovaj blog. A i oko dizajniranja ove web stranice. Ali vjerujem da ću je jednom prilikom uhvatiti i početi pisati bolje tekstove. A i koliko primjećujete još uvijek se mučim sa dizajniranjem ovog bloga sa web stranicom. Jer još uvijek nemam dovoljno iskustva u uređivanje jednog takvog bloga i web stranice. Ali još uvijek se nadam da ću jednog dana i to nekako savladati. Znam, mogao bih angažirati profesionalnog dizajnera web stranica. Ali želja mi je pokušati i ovako izraziti neku svoju kreativnost. Naravno i pisanjem ovih tekstova također pokušavam izraziti neku kreativnost. Koliko sam uspješan u tome procijenite sami.

Zadnjih mjeseci nekako sve više voli tišinu. Sve više uživam u tišini svog doma. I kada sam se vratio kući iz ustanove u kojoj sam bio na rehabilitaciji prvih nekoliko dana sam bio u nekoj tišini. Ništa nisam slušao, pa ni radio ni neke pjesme i slično preko mobitela. Jednostavno sam uživao u tišini. Da se odmorim od silne buke koju sam imao u toj ustanovi. Ali nakon nekoliko dana sam polako izvukao neki radio i programirao ga na neke radio stanice i po tiho sam počeo slušati njihov program. Naravno s prekidima, da ipak dalje uživam u tišini. Današnje vrijeme je prepuno buke, gdje god da dođete. Ljudi naprosto žive u buci i okruženi su bukom. Kao da su zaboravili uživati u tišini. Tišini, koja je tako predivna. I može donijeti toliko mira u dušu, da se riječima ne može opisati. I zato sve više volim tišinu, koja mi dosta donosi mira u dušu i mogu se posvetiti mirnom životu. A što se tiče radija, trenutno sam postao obožavatelj „Radija Marija”. Radio emitira program vezan uz rimokatoličku vjeru. Mada sam trenutno sljedbenik „Crkve Isusa Krista”, još uvijek volim slušati program vezan uz rimokatoličku vjeru.

Kao što sam malo prije napisao, sljedbenik sam „Crkve Isusa Krista”. Nakon nekoliko godina dvojbi i istraživanja i traganja, trenutno sam se našao u toj crkvi. Gdje sam pronašao svoj mir i vjeru u Boga. Na početku sam bio pun dvojbi, što mi je sve to trebalo. Ali sada nakon godinu dana provedeno u toj zajednici mogu napisati da sam se našao u toj zajednici. Gdje sam upoznao dobre ljude koji su me za sada prihvatili takvog kakav jesam. A ponajviše vjeru u Boga i Isusa Krista. Nekako primjećujem da sam se pomalo promijenio. Da se moja napetost i nervoza smanjila. Nekako sam mirniji i manje se opterećujem mnogim stvarima. Nekako smirenije nastojim da pristupam svemu i prihvaćam okolinu. Dijelom je i zasluga u tome što sam se povukao od javnosti i svega, što mi je donosilo nemir u životu. Ali ipak sam i dalje pomalo zabrinut. Jer u potpunosti se od te zabrinutosti ne možeš povući.

Moram priznati i to da dosta uživam u pisanju ovih tekstova. Nekako me to ispunjava. Pomaže mi da izbacim iz sebe kroz pisanu riječ neke svoje misli. Da si olakšam pomalo dušu. Kao da kroz ove tekstove razgovaram. Jer nemam baš puno ljudi sa kojima mogu pričati. Nedostaje mi razgovor sa nekim. Jer na žalost živim sam, pa se nemam sa kime pričati i podijeliti svoje misli. Da se jednostavno sa nekim ispričam. Što mi jako nedostaje, jer volio bih da imam nekoga sa kime bih mogao pričati i družiti se.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑