Oznaka: molitva

Svjedočanstvo #25

I dalje pokušavam da molim neke katoličke molitve i krunicu. Mada sam na neko vrijeme malo prekinuo sa tim molitvama. Jer sam se borio sa demonima koji mi nisu dali mira da se molim. I koji me napastuju u daljnjem moljenju. Ali uspio sam se nekako vratiti tim molitvama i krunici, mada i dalje osjećam da me neki demoni ne daju mira i napastuju me. Kao da mi govore da nema smisla u tim molitvama, i da uzalud molim. Da me Nebeski otac ne sluša, a i ti sveci kojima se molim. Kao da nema smisla u svemu tome. I da bi se u to vrijeme morao posvetiti nekim drugim stvarima, a ne molitvi. Ali ipak se pokušavam boriti i ipak moliti. Jer opet nešto mi govori da ima smisla u svem tome.

Mada moram priznati da sam poput „Nevjernog Tome”, koji sumnja u sve oko sebe. Čak i u smisao u te molitve i krunicu, i usput se cijelo vrijeme pitam ima li smisla to što molim. Da li svi ti sveci kojima se molim, a i Nebeskom Ocu čuju sve te molitve i krunicu. Cijelo vrijeme se pitam da li me slušaju. I čuju moje molitve. Kao da tražim dokaza o uslišanju mojih molitvi molitava i krunice. Jer ne osjećam da sve to ima smisla. Kao da uzalud molim. Tako da se cijelo ovo vrijeme i borim u nastavku moljenja. Jer sam u nekoj dvojbi. A opet nešto mi govori da ču jednog dana saznati odgovor na sva ova pitanja.

Isto sam i „Nevjerni Toma” kada idem negdje u šetnju gradom i usput u neku nabavu. Jer uvijek kada se počnem spremati i pripremati za odlazak u šetnju, u meni se stvori neka sumnja da ću uspjeti obaviti tu šetnju i nabavu. I uvijek se pomolim Nebeskom Ocu za pomoć oko te šetnje i nabave. Da mi pomogne da uz njegovu pomoć u toj aktivnosti. Ali kada krenem i kada prođem dio puta, u meni nestane ta sumnja. I uvidim da uz pomoć Nebeskog Oca ću uspjeti se malo prošetati i obaviti sve to što trebam. I da sam uzalud bio sumnjičav u tome da li ću se uspješno šetati i prošetati, i obaviti sve što mi je potrebno. Tako da se nikako ne mogu osloboditi te sumnjičavosti i napasti demona. Jer ipak uz pomoć Nebeskog Oca mogu puno toga obaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #18

Od kada sam se vratio vjeri i više počeo da molim neke katoličke molitve i krunicu, te više čitati vjerske knjige, nekako se drugačije osjećam. Mirnije i sretnije. Kao da osjećam neku smirenost, jer sam se više počeo moliti i čitati vjerske knjige. A i pratiti preko YouTube aplikacije neke emisije o vjeri. Što me čini nekako mirniji i sretniji, jer osjećam da sam se vratio na pravi put. Krenuo sam pravim putem. Nadam se da mi to Nebeski Otac poručuje da sam na pravom putu i da drugog puta nema. Jer on, Nebeski Otac, i vjera u njega je jedini i pravi i istinski put kojim se mora poći.

Mada sam i dalje Nevjerni Toma, koji traži uvijek neki dokaz u svemu, ipak osjećam da molitva pomaže u životu. Kao i vjera u Nebeskog Oca i pouzdanje u njegovu milost i ljubav. Nebeski Otac, koji je uvijek uz vjernike koji vjeruju u njega i služe mu kroz poštivanje njegovih zakona, ljubavi i vjernosti. I uvijek pomogne svima koji vjeruju u njega, Nebeskog Oca. Njegova milost i ljubav je velika, i uz tu predivnu milost i ljubavi sve je nekako lakše u životu. Lakše se je nositi sa životnim problemima i mukama.

Zadnjih tjedana sam pomalo došao i u neku dvojbu po kojem obredu slaviti i služiti Nebeskom Ocu. Jer u svakoj vjeri osjećam nešto posebno, što je samo uz nju vezano. Ali najviše osjećam poziv prema vjeri Islam, kao da u njoj ima nešto posebno što nema u drugim vjerama. Što više čitam o toj vjeri, to više slušam o Islamskoj vjeri, to više spoznajem i učim da ta vjera nije toliko loša vjera. I da su nam razno razni mediji i pojedinci dosta iskrivili tu vjeru, prikazali nam je u lošem svjetlu, a zapravo je Islam ispunjena svjetlom i mirom, koja se samo u toj vjeri može pronaći. Te tako sve više osjećam ljubav prema toj vjeri. I nastojim da što više naučim o Islamu koliko mogu. Jer sve više osjećam da jedino u toj vjeri ima smisla.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #24

Otprilike zadnjih mjesec dana svakodnevno molim neke katoličke molitve i krunicu. I nakon tih mjesec dana polako sve više mi prelazi u naviku da molim te molitve. Sve više uživam u molitvi tih molitava i krunice. Sve više ne mogu bez tih molitvi tih molitvi i krunice. Kao da sam postao ovisan o tim molitvama i krunici. Kao da osjećam neku smirenost kada molim. I ako ne izmolim te molitve i krunicu, nekako postajem nervozan. Što me ipak veseli (mislim molitva tih molitvi i krunice), jer obavljam nešto predivno u tijeku svog dana. I dan mi nekako je nakon toga ispunjen. Kao da sam uradio nešto predivno i dobro.

Ali moram priznati da se pri tome u meni javlja neka sumnja i dilema. A i pitanje da li Nebeski Otac uslišava te molitve i krunicu. Nekako sam sumnjičav u sve to. Jer nekako ne osjećam i primjećujem da se nešto dobro odvija u mom životu. Imam osjećaj kao da me Nebeski Otac ne čuje i ne uslišava moje molitve i krunice. Možda prebrzo očekujem da će Nebeski Otac uslišiti moju molitvu i krunicu. Jer nešto mi govori da bih morao biti strpljiv u tim molitvama i uporno moliti. I da će Nebeski Otac uslišiti moju molitvu i krunicu kada za to dođe vrijeme. A možda je već Nebeski Otac uslišao sve te moje molitve i krunicu, samo ja još nisam primijetio da su uslišane molitve. Ali jednu stvar nekako primjećujem, a ta je da se sve više osjećam nekako mirniji. I kao da sve mirnije i smirenije molim te molitve i krunicu. Kao da mi sve više sve to ulazi u naviku i ovisnost.

A opet nešto me vuče k tome da molim tu krunicu i te molitve, kao da netko želi da ih molim. Da tako pokušavam razgovarati sa Nebeskim Ocem, jer negdje sam čuo da je molitva zapravo razgovor sa Bogom, da razgovaramo, pričamo sa Bogom. Što nekako vjerujem da je istina. Jer tim molitvama iznosimo Nebeskom Ocu ono što nas muči u životu. Što nam je potrebno u životu. A Nebeski Otac nam uslišava sve te molitve. I kada dođe vrijeme pomogne nam u potrebi koja nam je potrebna.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #13

Na žalost, popustio sam tom nekom glasu i prestao sam moliti te neke molitve. I kako izgleda nečastivi je ponovo pobijedio. Tako da već nekoliko dana na žalost ne molim te molitve. I to me nekako čini ispraznim. Osjećam se prazno i golo. Bez prisutnosti vjere. I osjećam se izgubljeno. Što mi je žao, jer lijep je onaj osjećaj kada izmoliš namaz ili neku molitvu. Kao da je Nebeski Otac uz tebe tada nekako posebno. Ali sada se borim sa time da se vratim tim molitvama. Jer strašno mi nedostaju. Istina je da je to sve teško, moliti te molitve svaki dan. Ali ipak s vremenom počneš osjećati nešto posebno što te počinje ispunjavati. I počinješ osjećati neke promijene u svom životu. I na sebi. Zato se trudi da ne posustaneš u molitvi, jer molitva ti može donijeti samo korist. I neku nebesku ljubav.

Moram priznati i svjedočiti da od kada sam u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, a i od kada se družim sa Islamskom vjerom, da osjećam se nekako drugačije. Da su neke stvari drugačije. Mada životni problemi nisu nestali, a i odnosi sa nekim ljudima se nisu promijenili, ipak osjećam se drugačije. Kao da vjera ipak ima neki značaj u životu vjernika i čovjeka. I kao da je Nebeski Otac uvijek uz svoje vjernike i nastoji im pomagati sa svojom ljubavi i pažnjom, kao što on samo može. Vjera pomaže da budemo bolji prema sebi i svojoj okolini. Vjera nas uči i tjera da gradimo bolji svijet, negoli stvarno postoji. Uz pomoć vjere možemo izgraditi bolji i ljepši svijet.

Prije neki dan je počela i korizma za kršćane, a za muslimane ramazan. Što je predivno razdoblje u godini. Dani kada možemo kroz post i molitvu i odricanje se bolje približiti Nebeskom Ocu. Ili barem pokušati. I ove godine, na žalost,nisam se odvažio na post i odricanje i neku žrtvu. Ponajprije zbog zdravlja, koje je dosta narušeno zadnjih godina. Ali to ne znači da nisam protiv toga. Već ču pokušati kroz neke druge stvari nadomjestiti sve to. I da budem nekako što bolji. Jer stalno moraš raditi na sebi i svojoj okolini, bez obzira jeli korizma ili nije.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #09

Moja potraga za vjerom se nastavlja. Zapravo, u meni je dio vjere u Boga, Nebeskog Oca. Ali osjećam i zov prema Islamskoj vjeri. Da budem dio muslimanske zajednice i Islamske vjere. Jer osjećam da je istina prisutna u Islamskoj vjeri, ali ne mogu zanijekati i istinu u Kršćanskoj vjeri, u kojoj sam odgojen i u sklopu koje živim cijeli svoj život. Priznajem da sam se zadnjih tjedana našao u raskolu između Kršćanske vjere u kojoj sam odgojen, te Islamske vjere koja je polako počela jačati u meni i zvati me u svoje okrilje. Ali što god da je u pitanju, nadam se da je to Božji poziv da ojačam svoju vjeru. I da se bolje posvetim vjeri, da budem bolji vjernik. I da trebam se posvetiti molitvi za jačanje svoje vjere u Nebeskog Gospodara.

Stoga sam počeo u zadnje vrijeme sve više moliti Nebeskog Oca da mi pomogne ojačati svoju slabu vjeru. I da postanem bolji vjernik. Nastojim se i popraviti, da budem bolji i u ostalim životnim prilikama. Pokušavam se osloboditi loših riješi. Da toliko psovke ne koristim. Već nastojim da se izražavam bez psovki, koristeći pristojnije riječi umjesto psovki. Da se prema svemu odnosim što smirenije. Da ne budem toliko nervozan i bezobrazan. Prema svemu se odnositi bolje i ljepše. Da iz mene izvire neka pozitivna energija.

Vjera u mojem životu sve nekako više dobiva na značenju. I tek sada kada sam u bolesti i u muci sa posljedicama infarkta, tek sada shvaćam koliko vjera znači u životu čovjeka. Tek kada se nađeš u nevolji i bolesti onda tek spoznaš značaj vjere i molitve. I tada počinješ jačati u vjeri. Na žalost, tek kada sam obolio shvatio sam tu spoznaju. Da vjeru treba prakticirati i onda kada si zdrav i jak. A ne samo u bolesti i slabosti. Jer vjera ti uvijek pomaže, u dobro i zlu. Ma koliko teško bilo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #12

Zadnjih nekoliko tjedana zadao sam si da ću početi se učiti moliti namaz i još neke kršćanske molitve. Obično ih molim oko 17 sati. Kada obavim većinu obaveza tijekom dana. Za sada tako, jednostavno da se pokušam naviknuti da u određeno vrijeme molim. A usput pokušavam se prisiliti da počnem moliti namaz i u ostale dijelove dana. Ali nikako da se natjeram na to. Uvijek zaboravim. A razlog tome je želja da se kroz molitvu tih molitava pokušam približiti Bogu i Nebeskom Ocu. Da pokušam kroz te molitve da ojačam svoju vjeru. Sa nadom da ću kroz ove molitve naći neki mir koji mi nedostaje. I za kojim žudim. Sa nadom da će mi to pomoći da se promijenim u životu i promijenim životne navike. Ali za to sve treba vremena.

Nešto mi govori da molim te molitve. Kao da me nešto poziva da molim te molitve. Da će mi koristiti. Jer molitva je nešto predivno što čovjeku može pomoći u njegovim dvojbama. Da kroz molitvu sazrijeva i da razgovara sa Nebeskim Ocem. Mada nam se može činiti da molitva ne pomaže, ali Nebeski Otac nas čuje. I uslišati će molitvu kada za to dođe vrijeme. Zato ne moramo očajavati, već uporno moliti, jer to nas može smiriti i dovesti nas u neki mir. Koji nam nedostaje u životu.

Ali moram priznati da uvijek kada molim osjetim i neki drugi glas koji me tjera da prestanem sa tim molitvama. Kao da mi to ne će pomoći, da uzalud molim. I svaki puta se borim da nastavim sa molitvom. Vjerujem da je to neki napasnik, čije ime ne bih spominjao, pokušava me odvući od molitve i tako udaljiti od Nebeskog Oca. Koji je bio dobar u mom životu. I puno mi je pomogao. A taj napasnik me želi odvući nazad u grijeh, kojeg bi se volio osloboditi. Jer griješiti je loše. Lijepo je kad možeš da govoriš istinu, mada to zna biti teško. Taj predivan osjećaj koji ne možeš riječima opisati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #08

Zadnjih nekoliko tjedana dosta propitkujem svoju vjeru. Vjeru koja je ponovo došla u neku napast i kolebljivost. Da sumnjam u svoju vjeru u Nebeskog oca i samog sebe. Te se je neka sumnja u mene zavukla i koja nikako do mene da se makne. I osjećam se nekako jadno, jer moja je vjera posustala. Toliko da sam se počeo moliti da mi Nebeski otac pomogne da vratim svoju vjeru na pravi put. Jer je previše skrenula s puta. Da i u samoga sebe sumnjam. Ali kad ipak nešto sa uspjehom uradim, onda se čudim što sam uopće mogao sumnjati. Ne samo u sebe, već i u Nebeskog oca. Da se poslije toga kajem što sam uopće mogao sumnjati. Sumnja je sam jedan od mnogih grijeha što nas može zadesiti.

Već duže vremena nastojim da tijekom dana izmolim molitvu klanjanja namaza. Muslimani će znati o kakvoj molitvi mislim. Kako zadnjih mjeseci, a možda i godinama, sve više podržavam našu braću muslimane, polako sam se počeo moliti klanjanje namaza. Sa željom da naučim se moliti jednu takvu molitvu. Sa nadom da ću to naučiti se moliti i na kraju moliti svih nekoliko namaza tijekom dana. Moram priznati da zadnjih tjedana dosta razmišljam da se više molim po muslimanskim običajima i da nekako ponovo prihvatim Islamsku vjeru. Te da počnem živjeti po muslimanskim običajima. Nešto me vuče k toj vjeri. Možda i sam Bog, Alah imaju nekog utjecaja u tome. Ne znam i nisam baš siguran u to. Ali nešto se događa, kada osjećam taj neki poziv prema Islamskoj vjeri. Ali to nije lako napraviti. Nije lako donijeti tu odluku da promijeniš vjeru. Tako da ću još dosta morati razmisliti o tome.

Također, u isto vrijeme sam si zadao da usput molim neke kršćanske molitve. Za jačanje vjere, zdravlja i tijela, duha i psihe. A i neke molitve svecima. Sa željom da zamolim Isusa Krista i Nebeskog Oca za pomoć u zdravlju i vjeri. Da se vratim na pravi put. Da mi Isus Krist pomogne u ovoj mojoj bolesti koja me je zadesila. Jer stvarno sam zapao u teško stanje, iz kojeg sam ne mogu izaći. Te sam se odvažio da molim ove neke molitve, da preko njih zamolim Nebeskog Oca da mi pomogne u ovoj mojoj nevolji. Sa nadom da će mi te molitve pomoći. Da će mi Isus Krist i Nebeski Otac uslišati te molitve.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #09

Prije dosta tjedana sam si rekao da moram početi moliti neke molitve. A i ponovo klanjati namaz. Ali nikako da se odvažim da to i ostvarujem. Do prije nekih godinu dana sam znao moliti klanjanje namaza po Islamskom običaju i propisima. Ali nešto se je dogodilo da sam odustao od toga. I moram priznati da u ovih godinu dana mi je nedostajalo to klanjanje. Naime, prije više od godinu i pol sam prihvatio pomalo vjeru Islam kao svoju vjeru. I dosta sam proučavao o toj vjeri. I kroz to proučavanje sam naučio da ta vjera Islam nije tako nasilna vjera, koliko su nam mediji i pojedinci nametnuli. Tako da sam malo pomalo počeo prihvaćati tu vjeru. I postao sam njezin obožavatelj. Da sam čak i prihvatio Islam kao svoju vjeru. Te dobi motivaciju da i dalje pratim sve što je vezano uz tu vjeru. Ali, na žalost, zbog nekih uvjeta morao sam dosta zapustiti tu vjeru. Ali je u meni pomalo tinjala. I sada ovih dana polako ponovno počinje izlaziti na vidjelo u meni ta vjera. Te polako počinjem tražiti načina da joj se nekako vratim.

Ovih dana sam polako počeo da ponovno se klanjam, mislim da se to zove namaz. I moram priznati da mi je to nedostajalo cijelo ovo vrijeme. I pomalo ponovno uživam u tom klanjanju. Ali kako sam dosta zapustio to proučavanje vjere morati ću ponovno iznova da učim sve o Islamskoj vjeri. A i kako ponovno klanjati namaz. Jer dosta sam se pogubio u tome. Da ne kažem zaboravio, pa moram nekako obnoviti to znanje. Te pomalo tražim ponovno te neke tekstove koje sam čitao prije, da me pokušaju podsjetiti o nekim stvarima oko vjere Islam. Ali u svemu tome najteže mi pada to što ne znam arapski jezik. Koji je stvarno težak jezik, i ako ga nisi učio od djetinjstva, teško da ćeš ga naučiti u zrelijoj dobi. Priznajem pokušao sam ga učiti, ali nisam imao baš uspjeha. A najteže je učiti slova u pisanom obliku. Koja su drugačija od latinice.

Nikako da se izjasnim o tom klanjanju. Koliko me sjećanje služi, molitva se mora govoriti na arapskom jeziku. A ja, na žalost, ne znam arapski jezik. Jer ga nisam učio i još uvijek naučio. Tako da za sada to klanjanje molim na hrvatskom jeziku. Dok ne nađem načina kako naučiti arapski jezik. Barem kako izgovarati riječi dova, namaza, sura i inih stvari. Jer najljepše je moliti sve to na arapskom jeziku. A što se tiče same molitve, predivan mi je taj osjećaj koji osjećam dok se molim. Kao da je Alah uza me, sa svojim mirom i ljubavi. Kao da to klanjanje me smiruje. I dalje vuče i potiče na klanjanje. Kao da me Alah zove u srcu da se nazad vratim vjeri Islam i da je pokušam prakticirati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #03

U ovim tekstovima pod imenom „Vjera” mislim sam pisati tekstove vezane uz vjeru. Ali kao i obično, zapeo sam u inspiraciji oko pisanja ovakvih tekstova. I već nekoliko dana pokušavam da smislim kako dalje da pišem o vjeri, koju nam je Nebeski Otac podario. Ali inspiracija mi baš ne dolazi. Pa se mučim sa početkom pisanja i ovog teksta o vjeri. Znam samo da bih želio kroz ove tekstove podijelim sa vama neke misli iz vjere. Da na poticao neke rečenice iz Svetog pisma ili misli pokušam napisati neke svoj misli koje su mi se javile. Ali valjda mi još nije dano od Nebeskog Oca da počnem pisati jedne ovakve tekstove. Ali ne prestajem se nadati da mi Nebeski Otac ne će dati moć da napišem neki tekst. A i da počnem pisati vjerske tekstove. Jer zadnjih mjeseci sam osjetio da me Nebeski Otac zove u vjeri, da se više okrenem vjeri i poštujem je i prakticiram.

Molitva ima moć. U što se pomalo sve više uvjeravam. Jer kako rastem u svojoj vjeri, nekako sve više osjećam da su se neke molitve ili dijelovi molitve uslišale. Tako sam se i molio da mi Nebeski Otac pomogne da pronađem inspiraciju za pisanje i ovog teksta. A i još nekih tekstova za ovaj blog. I koliko vidim uslišao je moju molitvu za pomoć u pisanju ovog teksta. Te mi podario inspiraciju da pokušam pisati ovaj tekst. Ako vam Nebeski Otac nije nešto uslišao u molitvi, to ne znači da je nije čuo. Već je to možda i znak da još nije došlo vrijeme da se ostvari taj dio molitve. I da Nebeski Otac radi na tome. I zbog toga ne treba očajavati. Već biti strpljiv i doći če dan kada će se molitva uslišiti. Ne treba gubiti nadu, jer nada nam uvijek pomaže da budemo uporni i strpljivi. Da ne gubimo vjeru u Nebeskog Oca.

Uskoro nam završava ovo Božićno vrijeme. U kojem smo proslavili rođenje Isusa Krista u djetetu. Koji je došao u djetetu, kao i mi, da bi i tako ukazao koliko nas voli. Da želi biti poput nas, da ispuni i kroz ovo porođenje svoj dolazak i smisao dolaska. Jer tako je odredio Nebeski Otac, da od rođenja pati kao i mi mali ljudi. I da kroz rođenje započne životni put našeg spasenja. Jer Nebeski Otac je želio da i samim rođenjem njegov sin, Isus Krist, proživi ono što i mi malo građani proživljavamo rođenjem.

I tako polako se vraćamo u vrijeme kroz godinu. Ali to ne znači da moramo zaboraviti Božić i božićno vrijeme. Već naprotiv nastaviti živjeti to vrijeme i kroz ostali dio godine. Božić bi nam se morao događati svaki dan u godini. Stoga vam želim na kraju ovog teksta da sretno proživite ovu godinu. Sa obilje blagoslova, ljubavi i sreće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑