U ovih zadnjih nekoliko dana i tjedana sam dosta zapustio pisanje ovog bloga. Ponajviše zbog toga što nisam imao volje da pišem. A i nekako mi se nije htjelo pisati, a da ne pišem da nisam imao neku inspiraciju za pisanje. Tako da sam uzeo odmora na neko vrijeme. A i bio sam u nekoj potrazi za inspiracijom. A i o tome što da dalje pišem. Jer sam osjetio neko zasićenje u pisanju. Ali sad se nadam da u uspjeti da se polako vratim pisanju, a i nekim temama koje me interesiraju.
Također zadnjih tjedana sam imao i dosta nekih obaveza i problema koje sam morao nekako da pokušam riješiti. I koje još rješavam, jer su se dosta nakupili. Tako da sam se morao nekako pokušati potruditi da ih riješim. Što sam nekako uspio obaviti, a neki se još zavlače. Ali nadam se da ću ih nekako uz Božju pomoć uspjeti nekako obaviti i da će krenuti na bolje.
Ovih tjedana su polako počele i velike vrućine u mom kraju i gradu. I te same vrućine sve jače djeluju na mene. I utječu na moje zdravlje. Tako da moram biti pažljiv ovih dana i idućih tjedana. Jer sam preživio dva srčana infarkta i jedan moždani udar. I nakon ovoga moram biti dosta pažljiv po ovom vremenu. Jer ta vrućina me može dosta udariti. I napraviti mi dosta problema sa zdravljem. Stoga moram nekako paziti na napor. I biti miran što je više moguće. Da izbjegnem zdravstvene probleme. Mada moram već sada priznati da ne znam kako ću preživjeti ovo ljeto po ovim vrućinama. I sad me je već strah svega toga. Ali ipak se nadam da će na kraju sve dobro proći, samo ako ću biti pažljiv.
Također zadnjih dana i tjedana sam počeo dosta razmišljati kako da ponovo počnem zarađivati i doći do nekog novca. Jer još uvijek nemam nikakve prihode. Naime, prije nekih 8 ili 9 mjeseci sam predao zahtjev na Zavodu za socijalnu skrb zahtjev za ostvarivanje inkluzivnog dodatka. I do dan danas još mi nisu donijeli rješenje. Jer koliko sam vidio u medijima da nas puno traži taj zahtjev, a imaju premalo djelatnika koji mogu riješiti brže taj posao. Tako da nije ni čudo da toliko dugo moram čekati na to rješenje. Što me jako žalosti, jer ti novci bi mi dobro došli. Također sam negdje u to vrijeme predao zahtjev na Mirovinskom fondu za ostvarivanje prava na invalidsku i braniteljsku mirovinu. I tu evo isto toliko čekam da mi priznaju to pravo. I oni isto zavlače iz istih razloga pretpostavljam. Tako da moram priznati da sam žalostan i jadan što toliko moram čekati na ostvarivanje tih prava. I ne znam više što uraditi da ubrzam stvar.
Napisao sam da sam počeo da razmišljam o tome da pokušam zaraditi nekako novce. Ali na žalost moje zdravstveno stanje mi ne dozvoljava da se posvetim radu onoliko i kako bih trebao. Tako da bih teško mogao nešto raditi, posebno fizičke poslove. A doći do nekog lakšeg posla je nemoguća misija. Tako da sam sav u nekom jadu i problemu kako sve to riješiti. Jer novac mi je potreban. A do njega je vrlo teško doći.
Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…
Lijep pozdrav
Nevjerni Toma
Nevjerni Toma 