Oznaka: kulinarstvo

Jaja sa paprikom ili šampinjonima

Prošli tjedan sjetio sam se da dok su moji roditelji bili još živi znali si pripremati jaja sa šampinjonima. A ponekad i sa paprikom. Te sam se prošli vikend odvažio da si nakon puno godina pripremim jaja sa paprikom, pošto već dugo nisam jeo nešto takvo. A prije nekih dva tjedna sam si napravio i jaja sa šampinjonima. I pošto ih dugo nisam pripremao, zapravo sam te šampinjone sa jajima, a i sa paprikom, uspio si napraviti jedno ukusno jelo za ručak u subotu prošli tjedan.

Nekada, dok su još moji roditelji bili živi, znali smo si za neki obrok napraviti šampinjone sa jajima. A ponekad i sa paprikom. I toga sam se sjetio nedavno, kada sam razmišljao o tome što da si skuham za ručak. Na žalost, više se ne sjećam koliko smo tih namirnica tada pripremali za sve nas. Ali ja sam si pokušao ta jela prilagoditi za jednu osobu. Pošto si moram planirati tako ručak, da si pripremim neko jelo toliko koliko mislim si pojesti za taj obrok. Neka jela uspijevam tako pripremiti, dok druga jela na žalost ne mogu, pri tome mislim na variva.

Tako sam si prošle subote uspio nabaviti jednu papriku baburu. Pošto sam imao još dva jaja u frižideru, odvažio sam se da si ju pripremim za ručak sa dva jaja. Papriku sam očistio i narezao na kockice ili što li su već ispale, te sam ih malo ispekao na tavi sa malo ulja dok ne omekšaju. U međuvremenu sam u jaja umutio malo vegete. Tek toliko da njome pokušam da začinim malo to jelo. I moram priznati da mi je to jelo uspjelo za prvi puta. I paprika je dala jelu neki poseban tek, onako kako paprika zna dati sa svojim okusom. A upotrijebio sam za ovo jelo jednu veću žutu papriku baburu i dva jaja, te malo vegete. Naravno, to je bilo dovoljno za jedan obrok za jednu osobu. Ako želite pripremiti nešto takvo, u nekoj većoj mjeri, morati će te malo prilagoditi količinu. Začine koristite po želji, ali ne pretjerujte.

A kada sam si pripremao jaja sa šampinjonima, u jednoj trgovini sam si nabavio najmanje pakiranje tih šampinjona. Kako ima već iskustva od prije nekih tri mjeseca, ovaj puta sam to pakiranje podijelio na dva djela. Naime, prije nešto više od tri mjeseca, mislim da je bilo za Uskrs ove godine, isto sam si kupio to najmanje pakiranje. I kako prije nisam imao baš iskustva u količini pripreme tih šampinjona sa jajima, iskoristio sam cijelo pakiranje. I na kraju je ispalo da previše mi za jedan obrok. I to sam jedva na kraju pojeo. Ali ispalo je odlično. Kako šampinjoni ne mogu dugo stajati u frižideru, dobro ih je odmah ili što prije iskoristiti. Jednom, prije mnogo godina, dok su moji roditelji bili još živi, majka je nabavila jedno pakiranje tih šampinjona. I kako ih nismo odmah iskoristili, nakon nekog vremena su propali. Unatoč što su bili u frižideru i u originalnom pakiranju. Stoga ih je dobro odmah i što prije iskoristiti. Posebno prije isteka roka trajanja.

Dok sam u ovom dugom slučaju isto kupio si jedno to najmanje pakiranje šampinjona. I stavio sam pola tog pakiranja na tavu sa nešto ulja da se ispeku dok ne omekšaju i po smeđe. I u međuvremenu dok sam čekao da se taki ispeku, umutio sam dva jaja sa malo vegete. I kada su se šampinjoni ispekli dovoljno koliko sam želio, dodao sam ta dva jaja, te ih ispekao do kraja sa šampinjonima. Dok jaja nisu bila tvrdo pečena. I ovaj puta mi je to jelo ispalo puno bolje. I u manjoj količini. Idući dan sam ponovio isti način pečenja tih jaja i šampinjona. Te sam se na kraju taj vikend dosta nauživao tih jaja i šampinjona na neko vrijeme. I uživao sam u tom jelu. Naravno i ovdje količinu i začine morate si prilagoditi svojoj potrebi. Jer ne znam za koliko ljudi će te pripremiti to jelo.

I tako sam uživao tih dana u jajima i paprici i šampinjonima. I ponovo neko vrijeme ne ću jesti jaja, jer sam ih se zasitio. A i nije baš dobro puno jesti jaja, da ne biste imali problema sa zdravljem nakon toga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #30

Ovih dana sam si napravio varivo od domaćih mahuna. Mahune mi je jednom prilikom donijela sestra, koja ih je uzgojila sa šogorovom obitelji na Žumberku. Te sam konačno ovih dana se odvažio da si ih skuham kao varivo. Mahune sam ubacio u jedan veći lonac i u njih dodao neku meksičku mješavinu. Te začine poput vegete, soli, goveđe kocke, crvene mljevene paprike i papra. I pustio sam nekih pola sata do sat da se kuhaju. I kada su se skuhale, napravio sam zapršku. Ovaj puta sam zapršku napravio u manjoj količini. I ispala je dobro. I taman u količini za taj lonac. I ubacio zapršku u taj lonac i pustio sam još malo da se sve to prokuha. I ispalo je odlično varivo. Posebno me je oduševio taj okus tih mahuna, koji je bio odličan i bolji nego li one kupovne mahune smrznuta nekoj vrećici. A i moram priznati da su dosta zasitne, tako da ih se puno ne mora jesti. Ali odličnog su okusa u kojem svatko može uživati.

I nakon ovoga nekako imam dojam da povrće koje sam uzgojiš je puno ukusnije. Te si mislim kako je dobro sam uzgajati neko povrće, ili kupovati na placu od kumica koje same uzgajaju povrće. I tako bi nam variva bila puno ukusnije. Tako da se čudim da su mnogi ljudi odustali od vlastitog uzgoja povrća, koje bi bilo puno ukusnije nego li ono kupovno u trgovini. A da ne pišem koliko taj uzgoj vlastitog povrća povećava apetit, a i hrana je tada ukusnija.

Ali ipak nisam zaboravi jesti i neka peciva i slične proizvode iz pekarnice. Zadnjih mjeseci sam postao ljubitelj ljubitelj konzumiranja i tih proizvoda. Jer su ipak i oni ukusni. Ne znam zašto, ali zaljubio sam se u ta razna peciva i slične proizvode. Možda zato što nisam dugo jeo. Ali ipak si znam kupiti ta neka peciva i pojesti za doručak ili večeru. Da malo promijenim način prehrane. I dosta uživam u toj prehrani.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo – grah sa zeljem

Jedno od namirnica koje volim si pripremiti u zimskim mjesecima za ručak jest kiselo zelje. Uglavnom kao neki oblik variva (ako se tako smijem izraziti). I to obično u varijacijama sa grahom ili čisto zelje sa kobasicom ili nekako slično. Koje najviše volim kupiti kod jedne prodavačice na tržnici. Jer baš ne volim ovo kupovno u trgovini.

Kiselo zelje nastaje kiseljenjem običnog zelja koje nastaje kroz fermentaciju. Ne znam da li postoje razni recepti kako se kiseli zelje, ali osnova je ista. I u mojoj se je obitelji kiselilo zelje nekada. Koliko me sjećanje služi u neku plastičnu posudu smo naribali zelje u koje smo umetnuli očišćene cijele glavice zelja. Dodavajući papar, sol i mislim lovorov list. I sve to prelili sa vodom. Te na sve to stavili neki teret u obliku dasaka i cigli. I tako pustili da stoji zelje kod bake u podrumu neko vrijeme. Pazeći da ima dovoljno vode. Ne sjećam se koliko je tjedana tako stajalo. Ali na kraju je ispalo odlično domaće kiselo zelje u kojem smo svi uživali.

O povijesti kiseljenja zelja ne bih pisao. Jer na mreži svih mreža i u raznim knjigama postoje već mnogi podaci, pa se ne bih želio ponavljati. A ima i raznih recepata predivnih jela koja se mogu pripremiti od zelja. I koja su vjerujem ukusna. Posebno mi je najdraže varivo od zelja i graha, te sekeli gulaš. Dok ostale recepte još nisam isprobao, ali se nadam da ću jednog dana imati tu priliku.

U današnje vrijeme kiselo zelje kupujem kod jedne prodavačice na varaždinskoj tržnici. I koju poznajem već puno godina. I njezino zelje mi je najdraže i najukusnije. Kupujem to zelje kod te prodavačice jer nekako u njeno zelje imam najviše povjerenje. I koje je poput onog pravog domaćeg zelja, kojeg se sjećam iz djetinjstva i koje mi je stvarno odlično. Dok u ovo zelje koje se prodaje u raznim trgovinama i trgovačkim centrima nemam baš povjerenje, jer tko zna od kuda je zelje došlo i kako ukiseljeno i proizvedeno. Posebno nakon što sam radio u jednoj varaždinskoj zeljari i vidio kako se kiseli zelje. I moram priznati da uvjeti nisu bili baš vrhunski.

Najviše volim si pripremiti kiselo zelje u obliku variva. Čisto sa malo kobasice, začinjeno sa vegetom, zaprškom i mljevenom crvenom paprikom. Ili u kombinaciji sa grahom, vegetom, goveđom kockom, zaprškom i mljevenom paprikom. Sve zavisi kako me volja uhvati. Kiselo zelje ne ispirem prije kuhanja, već ga iz vrećice ubacim direktno u lonac i dobro prokuham. Jer volim malo kiselije zelje nego li ostali. A i negdje sam čitao da taj rasol je isto odličan za zdravlje i da ga je šteta baciti.

I moram priznati da uživam u tom varivu od kiselog zelja u zimi, zbog njegove kiseline. Koje dodaje neki poseban okus varivu, pogotovo još kada uspijem pogoditi pravi omjer začine, mojem uživanju u kiselom zelju nema kraja. I znam u tom jelu uživati danima nakon toga. Naravno kako živim sam, kod jednog kuhanja variva dobijem veću količinu variva. Pa imam običaj da prvi dan si pojedem koliko mogu i želim taj dan pojesti. Dok ostalo znam si raspodijeliti u neke posudice na porcije i ostaviti u ledenici. Te kada poželim izvadim tu posudicu i ugrijem ju i pojedem za ručak. Ponekad i to stajanje kiselog zelja na taj način dodaje varivu dodatni okus. Posebno sarmi. Naravno to je samo moje mišljenje i iskustvo. Što ne mora biti i vama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #29

Ovih dana sam si ponovno skuhao neko varivo od carske mješavine, graha i slanutka. U što sam dodao neke začine. Ali i ovaj put sam pretjerao dosta sa zaprškom. Ponovno sam je previše napravio. Jer nikako da pogodim omjer brašna i ulja i količine variva. Tako da svaki put mi previše gusto varivo ispadne. Izgleda da u morati da pokušam smanjiti količinu brašna i ulja. Jer zapršku radim od brašna i ulja. I pustim da se peče sve to dok ne postane smeđe boje. I onda ga ubacim u varivo i pustim nekoliko minuta da se prokuha to varivo sa zaprškom. I tako sljubi. Te je tako varivo spremno za konzumiranje.

Prije nekih mjesec dana sam si nabavio i neke smrznute odreske lososa. I spekao si te odreske da ih probam, jer nikad losos nisam jeo za bilo koji obrok. I moram priznati da su dobro ispali. I baš su baš ukusni. I uživao sam u tim odrescima, koji su me dosta okusom podsjetili na tunu. I jako su mi se svidjeli. Te sam se odlučio da i njih ubuduće pokušam si nabaviti i pripremati za ručak uz prilog poput riže, ječma ili krumpira. Naravno, ako ti odresci lososa budu mi cijenom prihvatljivi, jer su dosta skupi.

Ovih dana sam pomalo ponovno došao u neku krizu oko kuhanja i što da si skuham. Pa sam se dosta prebacio da si kupujem neku već pripremljenu hranu u trgovini. Da malo promijenim način prehrane. Dok se ne odlučim što dalje da si pripremam za ručak. Mada i dalje mučim muku oko količine pripreme hrane, pa moram nekoliko dana da za ručak imam to jelo. Tako da nije ni čudo da sam zapao u neku krizu oko kuhanja. Jer mi je prehrana postala nekako monotona. Srećom da sam si nabavio i te neke odreske lososa i to si pripremam za jelo, da malo neku promjenu napravim.

A nekako sam u zadnje vrijeme postao dosta opsjednut burekom i sličnim jelima. Kao da su mi nedostajali, jer ih dugo nisam jeo za obroke. Pa se ne mogu zasititi tih bureka, raznih pita i sličnih peciva. Tako da sam dosta bazirao hranu na tim jelima. I moram priznati da se ne mogu zasititi. Jer toliko su mi ukusne te stvari. Te ću pokušati još neko vrijeme da si nabavljam te bureke, pite i slično. Dok se ne odlučim što i kako dalje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo – čaj

Čaj ili kineski čajevac je biljka latinskog imena Camellia Sinensis od čijeg se lišća i drugih dijelova radi vrući aromatični napitak blago gorkog i oporog mirisa. Čaj je predivan aromatični napitak koji se radi od raznih dijelova biljaka, uglavnom od lišća, plodova i korijenja. I većina biljaka ima ljekovita svojstva.

Čaj se priprema od dijelova biljaka poput lišća, korijenja i plodova. Prema jednoj legendi kineski car Sheen-Nong prilikom jednog lova otkrio je tajnu pripremu čaja. Kada je želio prokuhati nešto riječne vode, slučajno mu je u tu vodu vjetar donio nekoliko listova stabljike čaja. Naravno, voda u posudi je promijenila boju i miris. Taj neobičan miris došao je do cara, koji iz znatiželje popije nekoliko gutljaja te tekućine. I ubrzo je osjetio svježinu i kako umor od napornog puta nestaje.

Vjerojatno su prvi uživatelji ispijanja čaja bili budistički svećenici, redovnici. Isprva se čaj spremao od svježe ubranih listova biljke. Ali, kineski pjesnik Lu Yii opisuje spremanje zelenog čaja i razvija metode spremanje čaja. I nakon toga nastaje u Kini kultura ispijanja čaja. Jedan japanski redovnik donosi čaj u Japan, gdje se razvija ritual ispijanja čaja. Čaj polako preko arapskog poluotoka dolazi i u Europu i ostale dijelove svijeta. Gdje se također razvijaju razni rituali i kultura ispijanja čaja.

Ovo je samo u kratko povijest nastanka čaja. Predivnog aromatičnog napitka koji se i dan danas radi od dijelova biljke i raznih biljaka. I većina biljaka ima neku svoju ljekovitost. Danas gotovo da ne postoji čovjek koji ne uživa u ispijanju tog toplog napitka. I razvijena je velika industrija proizvodnje čaja, a i kultura ispijanja čaja.

Kod mene čaj, uz kavu, ima posebno mjesto u životu. Jer ti topli napici znaju me istinski osvježiti i odmoriti. Zimi ugrijati, ljeti osvježiti. Utažiti žeđ kada sam žedan, pomoći mi u ozdravljenju kada mi je loše. Jer baš u tim stvarima koje sam napisao mi čaj najviše pomaže. I zbog toga ga najviše volim piti. A i zbog ljekovitosti koje imaju neke biljke.

Nemam neki omiljeni čaj. Ali nekako su mi najdraži voćni čajevi. Mada čajevi i ostalih biljaka nisu loši. Ali volim ih koristiti kod nekih zdravstvenih problema koje me znaju mučiti. Unazad mekih mjesec dana sam imao problema sa probavom. I čaj od šipka sa hibiskusom, te neki zeleni čaj su mi pomogli da reguliram probavu. Dok čaj od matičnjaka ili melise volim koristiti navečer, da mi pomogne u noći. Jer znam imati problema i sa spavanjem. Ovo su samo jedni od problema zbog kojih volim piti čaj. Ali ne volim samo zbog toga uživati u čaju. Već u samoj njegovoj aromatičnosti, mirisu i okusu.

Toliko od mene o čaju, tom predivnom aromatičnom napitku. Nadam se da i vi uživate i da ću jednom prilikom još pisati o tom predivnom napitku.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo – kava

Kava je jedan od mojih omiljenih napitaka. I u kojem znam istinski uživati. Jer taj okus, taj miris mi je nešto posebno što me veseli tijekom dana. Napitak sa kojim započinjem i završavam dan. I bez kojeg ne mogu zamisliti dan.

Kava je napitak koji se poslužuje kao topli napitak. Spravlja se i prži od sjemenki koje rastu na stabljici biljke kavovac. Biljka potiče iz Etiopije, a sam naziv „caffa” dobio je po pokrajini u kojoj se najviše radili kavu od prženog zrnja. Ovo je kratak opis tog napitka prema jednoj društvenoj mreži.

Legenda priča da kava ima početak upotrebe kod jednog pastira Kaldija, koji je primijetio da njegove koze dosta energičnije kada su jele plodove jedne biljke koja je zapravo bila kavovac. Lokalni redovnici jednog samostana konzumirajući kavu primijetili su kako im pomaže da ostanu budni tijekom noći i koncentrirani tijekom molitve. Nakon čega se je kava počela širiti preko Arapskog poluotoka u svijet.

Kava ima dosta zdravstvene prednosti, ali ako se pretjera može dovesti do trovanja i ovisnosti. Stoga treba biti umjeren i pažljiv u njezinom konzumiranju. Dobra strana kave jest u tome što je izvor antioksidansa. Te pomaže u prevenciji i sprečavanju raznih bolesti. Dok, prevelikim unosom može dovesti do ovisnosti i trovanja.

Sirova kava nastaje prženjem u pržionicama na 180 do 240 stupnjeva dok se ne dobije željeni stupanj prženja i arome. Kava se priprema se u osnovi priprema tako da se mješavina mljevene pržene kave prelije vrućom vodom pojedinih vrsta plodova kave. Danas postoje razne vrste i oblici kave poput espresso, instant kava, kava u prahu, granulama, te sa kofeninom ili bez njega.

Ovo je samo ukratko o kavi što sam našao na nekim portalima mreže svih mreža, koje sam koristio kao izvor teksta. I na kojima možete potražiti više o ovom omiljenom napitku.

Pišem o kavi i zbog toga što je kava jedan od mojih omiljenih napitaka. Uz kavu volim piti i čaj, kakao i slično. Ali okus i miris kave mi je nešto posebno što se riječima ne da opisati. Dugogodišnji sam ljubitelj ispijanja kave, ali do sada nisam našao ništa što je može zamijeniti. Naravno, i sam čaj i kakao su također nešto posebno i neopisivo. Svako na svoj način, ali na svoj naći. Ali kava nema premca. I kroz ovo vrijeme ispijanja kave sam dosta tih napitaka isprobao. I na kraju najbolje mi sjeda jest instant kava tri u jedan. A i među njima imam dvije omiljene mješavine kave. Čija imena ne bih pisao, jer nemam njihovu dozvolu da ih spominjem.

Toliko o kavi u ovom tekstu. Možda ću jednog dana još pisati o kavi, jer o kavi bi se moglo još dosta pisati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #28

A što da pišem o svom kuhanju dalje. I dalje nastavljam da pomalo si kuham ta neka variva u raznim kombinacijama. A od mesa i dalje uglavnom jedem ribu i perad. Jer svinjetinu izbjegavam, a junetinu i govedinu si ne mogu priuštiti. Posebno sa tim cijenama kakve su u trgovinama i nikakvim prihodima. Jer cijene hrane idu vrtoglavo gore, rastu neslućeno. Tako da mi je sve teže se odlučiti što jesti i kako si pripremati. Nekako mi je sve teže se prehranjivati. I pomalo sam sit već svega. Te se prisiljavam da pojedem nešto. Ali ipak jedem nešto, da ne budem gladan.

A moram priznati da sam zadnjih tjedana malo pribjegao i tome da si u nekoj trgovini koja ima neki gastro kutak znam kupiti već gotovu pripremljenu hranu. I onda kod kuće si to pojesti za ručak. Jer i dalje se mučim sa tom pripremom jela za jednu osobu. Ali nekako se trudim ne prigovarati, jer sretan sam da si mogu nešto skuhati i pojesti. Makar si i kupio na tom gastro kutku u toj trgovini u koju obično idem. Mada sam čuo nešto da tu treba paziti da ne pokupiš neku bakteriju ili bolest, jer nekako teško održavaju čistoću. Ali srećom još nisam imao problema, pa se ne žalim.

I dalje sanjam o onoj nekoj tavi koju zovu „vok”. I svako malo pogledam tu tavu u trgovini i razmišljam kako da si je priuštim. I nabavim. Jer volio bih pokušati da si je nabavim i pokušam neka jela kuhati i u toj tavi. I naučiti se pripremati u njoj jela. Ali nikako da se odvažim na to. Ali nadam se da će doći vrijeme kada ću si je moči priuštiti, i polako početi si kuhati u njoj jela za ručak. Jer koliko god je naporno mi kuhati, ipak lijep je osjećaj kada si pripremiš ukusan obrok. Kada znaš da si ga vlastitim rukama pripremio.

Ovih dana sam si konačno nabavio prvu knjigu koja govori o woku. I kako pripremati neku hranu u toj posudi. Što me je razveselilo, jer ću kroz nju i sa njom jednog dana pokušati da pripremam tu neku hranu u voku. Sa nadom da će biti ukusna hrana. Zadnjih godina mi je bio misterij ta hrana, kako se priprema. I kakvog je okusa. Tako da sada sa još većim iščekivanjem čekam da si nabavim taj wok i da se okušam u svemu tome.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #26

Nekako sam si zadao pravilo da petkom obično si pripremim za ručak neku ribu. Za sada je uglavnom panirani oslić ili štapići. Uz to si znam pripremiti krumpir ili rižu. A na to sam se odvažio iz razloga što želi da petkom bude dan nemrsa. Kao neki posni dan. Jer u ostale obroke znam si pojesti neki namaz od sira ili nek paštetu od ribe. Ne pripremam to iz vjerskih razloga, već iz zdravstvenih i sličnih razloga. Nastojim da petkom mi bude dan bez mesa poput svinjetine ili nekog sličnog mesa. Te za sada uspijevam nekako prakticirati taj dan u tom znaku.

Prisiljavam se da u ostale dane pokušavam jesti i neko ostalo meso, poput piletine ili puretine. Da ne bude stalno mi prehrana bazirana na varivima od povrća. Jer ipak nisam vegetarijanac. Barem ne još, a i ne planiram biti u skorije vrijeme vegetarijanac. Možda se jednog dana odvažim na to, ali morao bih da onda nađem načina kako da nadomjestim nutrijente koje unosim mesom. A nikako da se odvažim na malo istraživanje kojim namirnicama ih to nadomjestio. Jer nisam protiv vegetarijanstva i sličnog, jer i to ima svoje prednosti i nedostatke. Ali ipak ako ne paziš na prehranu možeš imati zdravstvene probleme.

Zadnjih nekoliko dana sam si uspio nabaviti neke mesne nareske u nekim konzervama. Nisam baš ljubitelj tih narezaka, ali ih znam pojesti. Nekako ih najviše volim malo prepeći na tavi i onda njima dodati dva jaja i tako si ih pojesti. I moram priznati da su mi na taj način naresci nekako najbolji. Kada ih malo prepečem na tavi. Ne znam koliko su baš zdravi ti naresci, jer tko zna od kakvog su mesa napravljeni. Nisam naš oduševljen načinom pripreme tih narezaka u tvornici. Ali kada sam ih već dobio, nekako ih nastojim pojesti i pripremiti. Jer nekako mi je grijeh bacati hranu u ovo vrijeme kada je hrana skupa. A i kada si mnogi ljudi ne mogu priuštiti pošteni obrok.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Pastirska pita

Kako sam ovih dana i dalje dosta u dilemi što si skuhati za ručak, odvažio sam si u jednoj trgovini na gastro kutku kupiti već gotovo jelo koje se zove pastirska pita. Kako mi se nije dalo taj dan baš kuhati, rekoh si ajde da probam. I moram priznati da je bilo jestivo. Jedino pire krumpir nekako nije baš bio začinjen, ali ostalo je bilo dobro. Te se taj dan uspio nekako zasititi za ručak.

Koliko sam vidio, ta pastirska pita, je napravljena od pire krumpira sa mješavinom svinjskog i junećeg mesa sa dodatkom graška i mrkve i začina. Te sve zapečeno u rolu od štednjaka. Baš ne znam kako je pripremljena ta pita, ali prema ovome što sam vidio i okusio tako nekako je pripremljena. I moram priznati svidjela mi se je ta pita, koju ću i dalje pokušati si nabavljati za ručak. Pošto mi štednjak je već na izdisaju, pa moram si nabaviti novi štednjak. Da mogu si pripremati jela kao što je ta pastirska pita, francuski krumpir i slično.

Nekako si mislim jednom prilikom pokušati napraviti jednu takvu pastirsku pitu. Da se okušam i u pripremi jednog takvog jela. Morao bih pokušati da sve više pripremam takva jela, jer mi nedostaju. Ali i dalje je problem u tome što i dalje živim sam, pa je teško da pripremim jelo za jednu osobu. Tako da i dalje se mučim sa tom prehranom i pripremom hrane za obrok.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #25

Ovih dana sam si nabavio na nekoj akciji u jednoj trgovini neki meksičku mješavinu. I napravio je kao neko varivo. Koje mi je odlično ispalo i sa užitkom sam jeo to varivo, jer sam i ovaj puta pogodio pravu količinu začina. A i zaprška mi je baš dobro ispala da je varivo ispalo pomalo gusto. Nekako volim gusta variva. Da ih zaprška napravi gusta. I time ih nekako uradi mi ukusnija. U zadnje vrijeme zapršku nastojim raditi od tri žlice brašna i malo ulja. I to pustim da se pri na vatri dok ne dobije smeđu boju. I onda ubacim u varivo i onda to varivo pustim nekoliko minuta da vrije na vatri dok se sve to ne sljubi.

Moram priznati da i dalje volim kuhati variva. Ali svaki puta nastojim da varivo napravim od drugog povrća. Da ne kuham jedno te isto varivo svaki puta. Jedino mi je žao što ove zime nisam više jeo variva od kisele repe i zelja. Koje jako volim pojesti za ručak, jer obožavam tu kiselinu koja nastaje uz zelje i repu. A da ne pišem da je to zdravo. Ali i tu ne treba da se pretjeruje, jer hrana koliko je zdrava, toliko je i opasna. Tako da ne treba pretjerivati.

To što u prehrani imam toliko variva ne znači da sam vegetarijanac. Jer i dalje u svojoj prehrani imam i meso. I dalje uglavnom baziram meso poput peradi i ribe. A što se tiče govedine, na žalost još nisam našao načina kako da si je nabavim. Zapravo mogao bih ju nabaviti, jer je ima u svakoj malo boljoj trgovini. Već je problem što ne znam kako bih je pripremio. Nemam inspiracije za pripremanje govedine. A moram priznati da je stvarno ukusna ta govedina. Možda uskoro i nađem načina i vremena da si ju nabavim i nekako pripremim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑