Oznaka: krunica

Svjedočanstvo #25

I dalje pokušavam da molim neke katoličke molitve i krunicu. Mada sam na neko vrijeme malo prekinuo sa tim molitvama. Jer sam se borio sa demonima koji mi nisu dali mira da se molim. I koji me napastuju u daljnjem moljenju. Ali uspio sam se nekako vratiti tim molitvama i krunici, mada i dalje osjećam da me neki demoni ne daju mira i napastuju me. Kao da mi govore da nema smisla u tim molitvama, i da uzalud molim. Da me Nebeski otac ne sluša, a i ti sveci kojima se molim. Kao da nema smisla u svemu tome. I da bi se u to vrijeme morao posvetiti nekim drugim stvarima, a ne molitvi. Ali ipak se pokušavam boriti i ipak moliti. Jer opet nešto mi govori da ima smisla u svem tome.

Mada moram priznati da sam poput „Nevjernog Tome”, koji sumnja u sve oko sebe. Čak i u smisao u te molitve i krunicu, i usput se cijelo vrijeme pitam ima li smisla to što molim. Da li svi ti sveci kojima se molim, a i Nebeskom Ocu čuju sve te molitve i krunicu. Cijelo vrijeme se pitam da li me slušaju. I čuju moje molitve. Kao da tražim dokaza o uslišanju mojih molitvi molitava i krunice. Jer ne osjećam da sve to ima smisla. Kao da uzalud molim. Tako da se cijelo ovo vrijeme i borim u nastavku moljenja. Jer sam u nekoj dvojbi. A opet nešto mi govori da ču jednog dana saznati odgovor na sva ova pitanja.

Isto sam i „Nevjerni Toma” kada idem negdje u šetnju gradom i usput u neku nabavu. Jer uvijek kada se počnem spremati i pripremati za odlazak u šetnju, u meni se stvori neka sumnja da ću uspjeti obaviti tu šetnju i nabavu. I uvijek se pomolim Nebeskom Ocu za pomoć oko te šetnje i nabave. Da mi pomogne da uz njegovu pomoć u toj aktivnosti. Ali kada krenem i kada prođem dio puta, u meni nestane ta sumnja. I uvidim da uz pomoć Nebeskog Oca ću uspjeti se malo prošetati i obaviti sve to što trebam. I da sam uzalud bio sumnjičav u tome da li ću se uspješno šetati i prošetati, i obaviti sve što mi je potrebno. Tako da se nikako ne mogu osloboditi te sumnjičavosti i napasti demona. Jer ipak uz pomoć Nebeskog Oca mogu puno toga obaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #18

Od kada sam se vratio vjeri i više počeo da molim neke katoličke molitve i krunicu, te više čitati vjerske knjige, nekako se drugačije osjećam. Mirnije i sretnije. Kao da osjećam neku smirenost, jer sam se više počeo moliti i čitati vjerske knjige. A i pratiti preko YouTube aplikacije neke emisije o vjeri. Što me čini nekako mirniji i sretniji, jer osjećam da sam se vratio na pravi put. Krenuo sam pravim putem. Nadam se da mi to Nebeski Otac poručuje da sam na pravom putu i da drugog puta nema. Jer on, Nebeski Otac, i vjera u njega je jedini i pravi i istinski put kojim se mora poći.

Mada sam i dalje Nevjerni Toma, koji traži uvijek neki dokaz u svemu, ipak osjećam da molitva pomaže u životu. Kao i vjera u Nebeskog Oca i pouzdanje u njegovu milost i ljubav. Nebeski Otac, koji je uvijek uz vjernike koji vjeruju u njega i služe mu kroz poštivanje njegovih zakona, ljubavi i vjernosti. I uvijek pomogne svima koji vjeruju u njega, Nebeskog Oca. Njegova milost i ljubav je velika, i uz tu predivnu milost i ljubavi sve je nekako lakše u životu. Lakše se je nositi sa životnim problemima i mukama.

Zadnjih tjedana sam pomalo došao i u neku dvojbu po kojem obredu slaviti i služiti Nebeskom Ocu. Jer u svakoj vjeri osjećam nešto posebno, što je samo uz nju vezano. Ali najviše osjećam poziv prema vjeri Islam, kao da u njoj ima nešto posebno što nema u drugim vjerama. Što više čitam o toj vjeri, to više slušam o Islamskoj vjeri, to više spoznajem i učim da ta vjera nije toliko loša vjera. I da su nam razno razni mediji i pojedinci dosta iskrivili tu vjeru, prikazali nam je u lošem svjetlu, a zapravo je Islam ispunjena svjetlom i mirom, koja se samo u toj vjeri može pronaći. Te tako sve više osjećam ljubav prema toj vjeri. I nastojim da što više naučim o Islamu koliko mogu. Jer sve više osjećam da jedino u toj vjeri ima smisla.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #24

Otprilike zadnjih mjesec dana svakodnevno molim neke katoličke molitve i krunicu. I nakon tih mjesec dana polako sve više mi prelazi u naviku da molim te molitve. Sve više uživam u molitvi tih molitava i krunice. Sve više ne mogu bez tih molitvi tih molitvi i krunice. Kao da sam postao ovisan o tim molitvama i krunici. Kao da osjećam neku smirenost kada molim. I ako ne izmolim te molitve i krunicu, nekako postajem nervozan. Što me ipak veseli (mislim molitva tih molitvi i krunice), jer obavljam nešto predivno u tijeku svog dana. I dan mi nekako je nakon toga ispunjen. Kao da sam uradio nešto predivno i dobro.

Ali moram priznati da se pri tome u meni javlja neka sumnja i dilema. A i pitanje da li Nebeski Otac uslišava te molitve i krunicu. Nekako sam sumnjičav u sve to. Jer nekako ne osjećam i primjećujem da se nešto dobro odvija u mom životu. Imam osjećaj kao da me Nebeski Otac ne čuje i ne uslišava moje molitve i krunice. Možda prebrzo očekujem da će Nebeski Otac uslišiti moju molitvu i krunicu. Jer nešto mi govori da bih morao biti strpljiv u tim molitvama i uporno moliti. I da će Nebeski Otac uslišiti moju molitvu i krunicu kada za to dođe vrijeme. A možda je već Nebeski Otac uslišao sve te moje molitve i krunicu, samo ja još nisam primijetio da su uslišane molitve. Ali jednu stvar nekako primjećujem, a ta je da se sve više osjećam nekako mirniji. I kao da sve mirnije i smirenije molim te molitve i krunicu. Kao da mi sve više sve to ulazi u naviku i ovisnost.

A opet nešto me vuče k tome da molim tu krunicu i te molitve, kao da netko želi da ih molim. Da tako pokušavam razgovarati sa Nebeskim Ocem, jer negdje sam čuo da je molitva zapravo razgovor sa Bogom, da razgovaramo, pričamo sa Bogom. Što nekako vjerujem da je istina. Jer tim molitvama iznosimo Nebeskom Ocu ono što nas muči u životu. Što nam je potrebno u životu. A Nebeski Otac nam uslišava sve te molitve. I kada dođe vrijeme pomogne nam u potrebi koja nam je potrebna.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #17

Ovih dana klečavci ponovo imaju svoje manevre po Lijepoj Našoj. Kao i svake prve subote u mjesecu, već godinama nas maltretiraju sa svojim performansima na glavnim trgovima. Pod izlikom da mole krunicu za nekakvo jače duhovno stanje među ljudima. Neku predbračnu čistoću, čednije oblačenje i što li još već. A zapravo se mole za vraćanje u prošlost i za nametanje nekih čudnih stavova u društvu. Što možda pripada u prošlost i možda u prošlosti bi možda moglo proći. Ali ne i danas, kada smo postigli bolje stanje odnosa među ljudima i neki civilizacijski doseg. Žalosno je da nas ta neka sačica ljudi želi vratiti u prošlost i nametnuti nam neke stavove kojih nema ni u Svetim pismima. Što nas ni Isus Krist i ini proroci i učitelji nikada nisu učili. Žalosno je da je ta sačica ljudi podlegla tim nekim primitivnim stavovima i porivima.

I ja sam vjernik i deklariram se kao vjernik. I nastojim i pokušavam živjeti kao vjernik. Ali u svom životu nisam nigdje čuo za takvo što, niti sam u Svetim pismima i inim tekstovima pročitao za ovakve stavove koji propagiraju ovi nazovi klečavci. Niti su me igdje učili o tome. Tako da sam ogorčen sa tim i takvim ponašanjem pojedinaca, koji u okrilju vjere pokušavaju riješiti neke svoje frustracije i postići nešto što inače ne bi postigli. Jer to su frustrirani ljudi koji se ne mogu pomiriti sa sadašnjošću i da svijet ide polako naprijed u napredak.

Stoga bih ovdje izrazio svoje negodovanje i ogorčenost što današnja vlasti i društvo dopušta da jedna takva sačica ljudi pokušava nametnuti neke svoje primitivna stavove, sa kojima se većina ljudi, bez obzira na vjeru i slično, ne slaže sa tom sačicom ljudi i protive se takvom nametanju stavova. Što ni ja ne mogu da prihvatim, upravo zbog tih primitivnih stavova. Stoga sam ogorčen što ovi performansi traju toliko dugo. Da svake prve subote u mjesecu nas takva sačica ljudi mora uznemiravati sa tim nekim svojim primitivizmom i nasiljem, jer su i za nasiljem posegnuli u mnogim prilikama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #12

U ovo vrijeme korizme nisam se ničeg odrekao. Niti baš postio, niti postim. Ne zato što ne želim. Već zbog zdravlja se nisam odlučio na post i nemrs. Ali nastojim da ipak pratim preko jednog radija, koje se zove „Radio Marija”, pokušam da pratim križni put. Križni put kojeg emitiraju nekoliko puta tjedno. I u čemu istinski nastojim uživati. Jer predivan je taj križni put kojeg prenose valovima radija. Na žalost, zbog zdravlja na žalost ne mogu odlaziti u crkvu da i tako pratim križni put. I na taj način prakticiram taj predivan obred, koji je toliko snažan i jak, da doslovce liječi i jača dušu. Tu snagu, tu ljepotu, tu vjeru ne mogu jednostavno riječima opisati, koju dobivaš prisustvom tom obredu križnog puta. Ili slušati preko radija. Ne mogu opisati koje bogatstvo, blagoslov i vjeru dobivam slušajući taj prijenos obreda križnog puta. I koliko me obogaćuje i blagoslivlja.

Također zadnjih mjeseci znam pratiti i prijenos molitve krunice preko istog tog radija Marija. Što me isto ispunjava i obogaćuje. Jer i sama molitva krunice približava nas Nebeskom Ocu. I donosi blagoslov. Jer moleći te molitve, nastojimo se približiti samom Isusu Kristu i njegovoj majci Mariji. Proživljavati život Isusov kroz te molitve. U spomen na njegov, Isusov život, učenje i muku. Te samom tom molitvom krunice pokušati izmoliti blagoslov i pomoć od samog Isusa, njegove majke Marije i Nebeskog oca. Da nam budu od pomoći u našim životima, mukama i potrebama. Jer moleći krunicu slavimo i štujemo istu onu ljubav koju nam je Isus Krist darovao svojim životom i mukom na križnom putu.

Makar sam trenutno član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, a pomalo i musliman, nisam prekinuo sa Rimokatoličkom crkvom. Još uvijek nastojim pratiti katoličke mise, obred križnog puta i moliti krunicu. Jednostavno se ne mogu odreći tih nekih obreda. I prekinuti sa katoličkom crkvom. Ipak je život u sklopu katoličke crkve ostavio traga na meni. Traga kojeg se jednostavno ne mogu odreći. Tako da još uvijek se znam osvrnuti prema tim nekim obredima i molitvama. I prakticirati ih. Jer vjera je predivna, koju tako lako ne mogu ostaviti. Zaboraviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑