Oznaka: kršćanstvo

Vjera #09

Moja potraga za vjerom se nastavlja. Zapravo, u meni je dio vjere u Boga, Nebeskog Oca. Ali osjećam i zov prema Islamskoj vjeri. Da budem dio muslimanske zajednice i Islamske vjere. Jer osjećam da je istina prisutna u Islamskoj vjeri, ali ne mogu zanijekati i istinu u Kršćanskoj vjeri, u kojoj sam odgojen i u sklopu koje živim cijeli svoj život. Priznajem da sam se zadnjih tjedana našao u raskolu između Kršćanske vjere u kojoj sam odgojen, te Islamske vjere koja je polako počela jačati u meni i zvati me u svoje okrilje. Ali što god da je u pitanju, nadam se da je to Božji poziv da ojačam svoju vjeru. I da se bolje posvetim vjeri, da budem bolji vjernik. I da trebam se posvetiti molitvi za jačanje svoje vjere u Nebeskog Gospodara.

Stoga sam počeo u zadnje vrijeme sve više moliti Nebeskog Oca da mi pomogne ojačati svoju slabu vjeru. I da postanem bolji vjernik. Nastojim se i popraviti, da budem bolji i u ostalim životnim prilikama. Pokušavam se osloboditi loših riješi. Da toliko psovke ne koristim. Već nastojim da se izražavam bez psovki, koristeći pristojnije riječi umjesto psovki. Da se prema svemu odnosim što smirenije. Da ne budem toliko nervozan i bezobrazan. Prema svemu se odnositi bolje i ljepše. Da iz mene izvire neka pozitivna energija.

Vjera u mojem životu sve nekako više dobiva na značenju. I tek sada kada sam u bolesti i u muci sa posljedicama infarkta, tek sada shvaćam koliko vjera znači u životu čovjeka. Tek kada se nađeš u nevolji i bolesti onda tek spoznaš značaj vjere i molitve. I tada počinješ jačati u vjeri. Na žalost, tek kada sam obolio shvatio sam tu spoznaju. Da vjeru treba prakticirati i onda kada si zdrav i jak. A ne samo u bolesti i slabosti. Jer vjera ti uvijek pomaže, u dobro i zlu. Ma koliko teško bilo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #08

Moj život je u ovih nekoliko mjeseci od kada sam izašao iz ove ustanove polako odveo u neku monotonost i rutinu. I pomalo sam došao u stanje nekih rituala i rutine koje nisam imao dok sam živio u domu. Osjećam se pomalo kao da nisam živio u toj ustanovi za rehabilitaciju. Mada me još uvijek proganjaju mnoga sjećanja na boravak u domu, ali ipak sam se pomalo vratio svakodnevnim pitanjima života. I pomalo uživam u životu izvan ove ustanove. Nastojeći se ne osvrtati više na život u toj ustanovi. Jer u toj ustanovi sam doživio dosta neugodnosti i bilo je jedno od mojih težih djelova života. Jedino mi je žao što nisam uspio ostati u nekom kontaktu sa nekim djelatnicama iz ustanove. Djelatnicama koje su mi ostale u ugodnom sjećanju. I koje su bile toliko pristojne da su mi se svidjele. Jer su mi ostale drage osobe sa kojima bih volio da i sada imam nekog kontakta sa njima. Ali na žalost tako je valjda moralo biti. I barem ću neku lijepu uspomenu imati na njih. A tko zna, možda se negdje nekako sretnemo u gradu i obnovimo neki kontakt.

Na žalost, zadnjih više od pola godine sam zanemario i svoju vjeru u Islam. Već dugo nisam obavio klanjanje. A i ostale molitve zapustio. Dok sam bio u toj ustanovi sanjao sam da kad dođem kući da ću uspjeti da ponovo krenem obavljati klanjanje po običaju Islama. A i obnoviti svoje znanje o Islamu. Ali na žalost u ovih tri mjeseca koliko sam kod kuće na žalost još uvijek nisam započeo sa ponovnim obavljanjem klanjanja po običaju Islama. I moram priznati da mi nedostaje to klanjanje i molitva po Islamskom običaju. Jer prema onom malo što sam pokušao klanjati uvidio sam da mi se to sviđa. I da je to predivna aktivnost tijekom dana. A zadnjih tjedana me pomalo nešto ponovo vuče k tome da pokušam da obnovim to prakticiranje klanjanja. I da obnovim sve što mogu vezano uz Islam. Jer vidim da to nije loša vjera. I da su nas mediji i pojedinci dosta zaveli o toj vjeri. Jer koliko sam vidio iz ono malo proučavanja vjere Islam, da je to ipak dobra i predivna vjera, koju se isplati prakticirati.

Mada time što se držim i kršćanstva i Islama, pomalo sjedim na dvije stolice. Što baš nije dobro. Nije baš pametno sjediti na dvije stolice. I u ovakvim slučajevima treba se odlučiti dok još problemi nisu nastupili. I odbili se o glavu. Tako bi se i ja morao odlučiti oko svoje vjere. Po kojoj vjeri vjerovati u Nebeskog oca. Pošto sam odgojen u katoličkoj vjeri, najbolje bi mi bilo da se držim kršćanstva. Pošto već najbolje znam o toj vjeri. A o Islamu bih sve ispočetka morao učiti i prema toj vjeri organizirati svoj život. Tako da sam dosta neodlučan po tom pitanju. I morati ću se nekako odlučiti, dok još nije nastala totalna zbrka u mojoj glavi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #03

U ovih godinu i pol što sam u Crkvi Isusa Krista, dosta sam se družio i sa misionarima te crkve. I još uvijek se družim. I na tim našim susretima dosta pričamo i raspravljamo o vjeri. Te o raznim tekstovima iz Biblije, Nauka i saveza, Mormonove knjige. A i o raznim govorima koji su objavljeni i izgovoreni na Općem saboru Crkve Isusa Krista. U čemu stvarno uživam.

Naime, u Crkvi Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana obično dva puta godišnje imamo Opći sabor, gdje nam vođe crkve kroz svoje govore upućuju poruke i savjete na osnovu životnih iskustva, stihova iz Mormonove knjige i Svetog pisma, a i Nauka i saveza. I nakon tih govora i Sabora mi vjernici raspravljamo o tim porukama i savjetima. Nastojimo ih protumačiti što znače, primijeniti ih u svom životu i usavršiti i unaprijediti našu vjeru. Tim svojim govorima naše vođe i starješine također nas pokušavaju osnažiti u našim životima, osnažiti našu vjeru, uputiti nas na pravi put i pružiti nam razne savjete.

Također, u Crkvi Isusa Krista imamo neke vjerske tekstove koje nazivamo „Nauk i savezi”. U tim „Naucima i savezima” nalaze se tekstovi iz povijesti crkve, te vjerske smjernice koje nam pomažu da održavamo svoju vjeru, da prema njima jačamo svoju vjeru. Koje nam pojašnjavaju neke pojmove iz vjere. A i opisuje se povijest crkve od početka. I prema tim tekstovima se nastojimo ravnati i voditi kroz naš život i vjeru.

I moram svjedočiti da je ova Crkva Isusa Krista zaista istinita. Jer do sada prema onome što sam pročitao u tim „Naucima i savezima”, te u „Mormonovoj knjizi”, a i kroz razna druga svjedočanstva i govora i rasprava sam uvidio da ima i postoji istina u toj crkvi. Da nam Bog, naš Nebeski otac, nije uzalud objavio kroz proroka Josepha Smitha Mormonovu knjigu i sve ostalo što je vezano uz ovu crkvu. Da ima istine i da je istinska crkva, koju treba poštivati. Kao i sve druge crkve i vjere. Jer kroz tu crkvu možemo dobiti samo ljubav, vjerski i duševni napredak i smjernice u životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #04

O vjeri već svi podosta znamo. Nešto smo pokupili u vjeronauku, nešto kroz život. Ali i dalje moramo učiti i obnavljati svoje znanje. Jer znanja nikad dosta. Znanje i vjera uvijek moraju rasti. Napredovati. Jer ako toga nema, nema nam ni života na ovome svijetu. A da ne pišem kako ne ćemo imati ništa od života na onome svijetu. Naš Nebeski otac će nas sigurno pitati i za to što smo poradili na svojoj vjeri. I dokle smo došli.

Kako sam postao sljedbenik crkve Isusa Krista svetaca – posljednjih dana zadnjih godinu dana sam pročitao jednom „Mormonovu knjigu”, koja je na mene ostavila snažan dojam. I koja me je podučila mnogim stvarima. Jedna od tih stvari je ta, ako nemamo vjere u Isusa Krista, ne ćemo napredovati u ovozemaljskom životu. A niti na onom svijetu ne ćemo imati blagoslov. I kroz cijelu tu knjigu se provlači to da samo oni koji su imali vjeru u Isusa Krista i Nebeskog Oca su postizali blagoslov i blagostanje, već na ovom svijetu. Dok oni čija su srca otvrdnula, propadali su u nevjeru i pustoš. Jer ih je Nebeski Otac napustio i dopustio da propadnu u svojoj vjeri. Dok su oni istinski vjernici u Isusa Krista napredovali u svemu blagostanju i blagoslovu.

Naravno ponovo ću pročitati „Mormonovu knjigu”, jer želim da ju ponovo proučim, ako sam što propustio u prvom čitanju. A možda ču je još nekoliko puta pokušati pročitati, da mi ostanu zapamćene neke stvari. Pokušati ču je proučiti što bolje, jer vidim da je ta knjiga istinita. I makar je napisana prije više od dva tisućljeća, u njoj ima puno pouka i savjeta koje i danas vrijede. Jer ta knjiga je napisana za sva vremena. I treba je iznova i iznova čitati. Jer može da pruži i danas utjehu i možda neka rješenja u današnjim problemima.

A trenutno pokušavam pročitati i „Nauk i savezi”, koji su vezani uz samo „Mormonovu knjigu”. A i temelj su vjere Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana. I u tim „Naucima i savezima” vjernik može pronaći smjernice za svoj vjernički život. A i naučiti nešto o povijesti crkve. Jer u njima se nalaze kako i smjernice za život, već i dio povijesti crkve. Kako je nastala i koji su njezini počeci. Mada je to još mlada crkva, ali ima snažne sadržaje u kojima se čovjek može pronaći. A i neku podršku i savjete i utjehu u svakodnevnom životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑