Vani je sve ljepše i ljepše. Proljeće je počelo u punom obimu. I to lijepo vrijeme me vuče van na šetnju i kretanje. Što mi je drago, jer ne ću morati biti toliko u kući. Koliko god volio biti zatvoren u kući, povučen od javnosti, toliko volim ponekad se prošetati gradom. Pogotovo u ovo rano proljetno vrijeme. Stoga sve više razmišljam da polako krenem u sve veće šetnje gradom. Da obnovim svoju kondiciju koliko je moguće. Jer dosta sam se kroz ovu zimu zapustio. I morao bih se vratiti u neku formu. Jer lijepo je imati neku formu, a i kondiciju. Tako da sam počeo sve više da tražim neko opravdanje da odem u neku šetnju gradom, da vidim neki sajam ili događaju u gradu. Te sam u nekoj potrazi za tim aktivnostima.

Nakon što sam uspješno preživio onaj neki zahvata na srcu prije nekoliko tjedana, polako sam se vratio u neku svoju rutinu. A i time pronalaženju rješenja kako dalje urediti taj svoj stan. Ali sve je zapelo na tim financijama. Financijama koje su sve slabije i slabije. A nikako da dođem do redovitih prihoda. Tako da sam sav jadan po tom pitanju. Jer trebalo bi nastaviti sa tim uređenjem stana, a novaca sve manje i nikako da dođem do novih prihoda.

Prije pet mjeseci sam predao zahtjev za neki inkluzivni dodatak na Zavodu za socijalnu skrb. I pri tome su kopirali neku medicinsku dokumentaciju i poslali je na neko vještačenje. I evo već pet mjeseci čekam da se donese to rješenje. Ne moram pisati koliko sam ogorčen tolikim čekanjem. Da im toliko treba da donesu to jednostavno rješenje. Znam da nisam jedini koji je predao zahtjev, ali da toliko moram čekati, to mi je već postalo jadno. Jer svaki novac danas ti dobro dođe. Tako da sve manje razumijem to čekanje. A isto je i sa invalidskom mirovinom. I tu isto nekih pet mjeseci čekam da mi se odobri ta mirovina. Jer više nisam za nikakav posao. Jer i oni su poslali neku medicinsku dokumentaciju na neko vještačenje. Tako da i tu moram čekati na rješenje i milost da mi udjele tu jadnu mirovinu. A ne tražim puno. Samo da mi se prizna toj invaliditet i nakon toga mirovina i taj nekakav socijalni dodatak. Da mogu dalje živjeti i planirati svoj život.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma