koronarografija

Polako sam se nakon ovog zahvata vario u neku svoju normalu i ritam života. Te sam pomalo i zaboravio da sam imao ovaj zahvat koronarografije nedavno. Te živim nekim svojim ritmom i rutinom. Sretan sam da sam taj zahvat preživio i da je sve dobro ispalo. I sada uviđam da sam se uzalud brinuo oko svega. Tako da pomalo nastavljam svoj normalni život dalje. Koji nije nešto specijalno, ali ja sam zadovoljan.

Ovih dana sam se susreo i sa time da još uvijek postoje dobri ljudi, koji pokazuju razumijevanje i obzirnost. Naime, neki dan sam si morao ići podići neki paket u BOXNOW. I pri tome sam morao uzeti taksi da odem do tog mjesta i vratim se nazad, jer je bio dosta daleko. A kako ja se još mučim sa posljedicama infarkta, još uvijek se mučim sa posljedicama. I na žalost zbog lošeg zdravlja i kretanja, ne mogu više toliko da se krećem kao prije moždanog udara. I ponekad mi je potrebna pomoć. Tako sam i ovaj puta morao se poslužiti uslugom taksi službe. I srećom naišao sam na ljubaznog vozača koji mi je pomogao oko tog paketa da ga dovezem kući. I toliko me je sačekao da preuzmem paket. Tako da sam bio sretan što sam naišao na tako ljubaznu osobu koja mi je pomogla. I pokazala da još ima dobrih ljudi, punih razumijevanja. I da nije sve tako crno kao što pokazuju mediji.

Moram priznati da sam dosta razočarani u ljude i sve oko sebe. Ali ovakvi slučajevi mi pomalo vraćaju vjeru u ljude. I da se dobro dobrim vraća. Ako pomogneš nekome, uvijek ti se može dobrim vratiti. Ako ne od te osobe kojoj si pomogao, onda od neke druge nepoznate osobe, od koje nisi očekivao pomoć. Te me to potiče da budem bolji i da ipak nastavim biti pristojniji i dobar što je bolje moguće. I pomalo razmišljam da se pokušam nekako uključiti negdje gdje bih pomagao i bio od neke pomoći drugima. Jer volio bih društvu vratiti za sve dobre stvari koje mi se događaju u životu. A i za svu tu pomoć koja mi je pružena od nepoznatih ljudi i ljudi od kojih nisam očekivao ikakvu pomoć. Tako da sam u nekoj potrazi gdje bi se pokušao uključiti i biti od neke koristi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Ovih dana sam konačno uspio da obavim neki zahvat na srcu, nekim novim postupkom. Postupkom kojem nikako ne mogu da zapamtim ime. I na kojem sam već bio tri puta. Zapravo ovo mi je bio treći put. Prva dva puta sam bio sam nakon preživljenog srčanog infarkta. A sada sam išao preventivno na taj zahvat, da se neke dvije žile pokušaju popraviti. Jer su bile upitne. Pa sam otišao u bolnicu, gdje su doktori uspjeli da pogledaju te dvije žile i nešto urade na njima. I nadam se da su uspjeli da ih dovoljno poprave da ne budu tako skoro radile probleme. Ili izazovu neki novi srčani infarkt.

Moram priznati da sam bio prestrašen tog postupka, jer je to bio zahvat na srcu. Jednom od najvažnijih organa u tijelu. A i bio sam prestrašen tim zahvatom, jer sam u prva dva zahvata imao loše iskustvo. I zbog čega sam se teško odlučio na taj zahvat. A to je bio zahvat u tome što su mi ušli kroz neku arteriju na desnoj ruci. I tom arterijom nekim alatima došli do srca, gdje su pokušali popraviti stvar. I spriječiti da naprave neki problem. Ne znam baš što su radili doktori, jer ih nisam baš razumio. Ali nadam se da su uspjeli usput malo popraviti stvar. I to su mi uradili pod lokalnom anestezijom. Tako da sam samo osjetio bol kod injekcije sa kojom su mi dali anesteziju. I nakon toga sam samo osjetio da tom nekom alatkom nešto petlja doktor po ruci. A na srcu nisam ništa osjetio. Tako da neku veliku bol nisam osjetio. I kada je sve prošlo, bio sam sretan, jer je sve dobro prošlo. Pogotovo sam bio sretan jer sam već taj dan išao kući. I nisam morao ostati u bolnici. Čega me je isto bilo strah, jer baš ne volim boraviti u bolnici.

I moram priznati da sam se nakon tog zahvata osjećao dobro. Jedino sam malo mučninu osjetio kada sam došao kući, ali ta mučnima je mogla biti od vožnje sanitetskim vozilom. I ta vožnja je bila luda. I pravo je čudo da sam je uspio preživjeti. I još sam malo nakon tog zahvata osjećao bol u ruci. Ali ona je polako nestala kako je vrijeme prolazilo. Tako da sam se brzo počeo vraćati u neku normalu. I što sad ovaj zahvat mogu ostaviti u prošlosti iza mene. I polako se vratiti u sadašnjost i posvetiti se budućnosti. I zahvalan sam Nebeskom Ocu što je bio uz mene cijelo ovo vrijeme. I što mi je pomogao da sve prođe dobro.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Ovih dana ponovo moram u bolnicu. Naime, kod zadnjeg srčanog infarkta rekli su mi da imam problema sa još dvije žile na srcu koje su sumnjive i trebalo bi ih dovesti u red. Pokušao sam to odgoditi koliko sam mogao. Ali sad je došlo vrijeme da ih moram ići pokušati dovesti u red. Jer ako ih ne sredim uz pomoć doktora, mogao bih imati ponovo nekih problema. Dok me još nije pogodio neki novi srčani infarkt.

Ne moram pisati koliko sam prestrašen ovim odlaskom u bolnicu na tu operaciju. I koliko sam zabrinuti. Jer to nije mala stvar. Operacija na srcu nije lagana. Makar je ta operacija rutinska, ali ipak je teška operacija. I zbog toga sam dosta zabrinuti. I ne znam kako se smiriti. Jer teško mi je ići to obaviti. Jer ne znam kako će sve to proći. Kako sve to izdržati fizički i psihički. Što jako utječe na mene. Jer puno je nepoznanica, za koje ne znam kako će utjecati na mene. A da ne pišem da se ne mogu snaći u bolničkom životu i boravku u bolnici. Nikad se nisam mogao naviknuti na taj bolnički način života. I zbog toga mi je muka. Zbog svega mi je muka, koje se ne mogu osloboditi. I zbog čega sam zabrinuti i uznemireni cijelo vrijeme. Jer ne znam kako ću sve to izdržati i preživjeti. Mogu slobodno napisati da sam prestravljen tim odlaskom u bolnicu i samom operacijom. Da ne bude nastala neka komplikacija pri toj operaciji.

Koliko god se pokušao pripremiti, ipak i dalje sam zabrinuti. Jer nije mala stvar se odlučiti na jednu ovakvu operaciju. Jer u pitanju je srce, koji je jedan od najvažnijih organa u tijelu. I o kojem se treba brinuti sa velikom brigom. Tako da sa velikim strahom i brigom odlazim u bolnicu da pokušam obaviti tu operaciju. Sa nadom da će ipak na kraju sve dobro proći. I jedva čekam da sve to prođe i da sve bude iza mene.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Oznaka: koronarografija

Svjedočanstvo #18

Svjedočanstvo #16