književnost – Stranica 2

Ovo je jedno od djela Karly Maya. Poznatog njemačkog pisca po romanima o Winnetou i Old Shatterhandu. Glavnim junacima Divljeg zapada. Mnogi knjiženvi povjesničari su ga zaboravili, ali pamte ga mnoge generacije čitatelja, koji su odrasli uz romane o Winnetou i Old Shatterhanda.

Prije nekoliko godina sam čitao knjigu o Benitu Juarezu, meksičkom političaru i predsjedniku. Knjigu je napisao poznati njemački pisac Karl May, autora romana o Winnetou. Radnja knjige počinje u jednoj arapskoj državi gdje jedan tiranin kupuje bijelu ropkinju, koja bježi uz pomoć nekih španjolski robova. A nastavlja se u Meksiku. Gdje vlada pobuna protiv Francuskih osvajača. Priča je to o borbi Meksikanaca kojima je na čelu Benito Juarez i koji se bore protiv francuskih osvajača i Ferninanda Maximiliana.

Radnja romana je puna napetosti i prevrata. Hrabrih ljudi koji se bore protiv tiranina za svoju slobodu. Priča je to o malim ljudima koji raznim načinima pokušavaju doći do slobode. Najviše me se je dojmio kapetan Wagner koji svojim lukavstvom i hrabrosti izbavlja španjolske robove i ropkinju iz ralja arapskog tiranina. Te kreće sa njima u potragu za izbjeglicama i prognanicima koji su ostali zarobljeni na nekom otoku. Te ih pronalazi i sa njima se vrača u Meksiku.

Priča je to i o Crnom Gerardu, koji se bori na strani Benita Juareza protiv francuskih osvajača. Za slobodu Meksika i njihovih građana. Roman odlično opisuje, sa puna zapleta, o njegovoj borbi. Unatoč što je i sam Francuz, ipak staje u stranu Meksikanaca, Indijanaca i Španjolaca. Razočaran je u ljubav svog života, koja ga je izdala i prevarila. I to ga tjera na naprijed u borbi za pravdu.

Knjiga je i puna ostalih zanimljivih likova. Poput gostioničara Pirnero, koji svom silom želi udati svoju kćer. Koja uporno odbija sve udvarače, ali se zaljubi u Crnog Gerarda. I prema njemu gaji ljubav i svu simpatiju.

Mada se radnja ovog romana odvija u dalekom svijetu, vrijedi je pročitati. Cijeli roman me je dojmio zbog borbe tamošnjih domorodaca od stranih osvajača. I za uspostavljanje svoje vlastite država. Roman kroz neke likove i događaje opisuje borbu malih ljudi za slobodu i nezavisnost. Pohlepu pojedinih likova, lukavstvo i odvažnost malih ljudi. Najdojmljiviji dio u kojem odvažnost i lukavost kapetana Wagnera, kako je na prijevaru uspio spasiti španjolske robove i ropkinju. I izigrao samog arapskog tiranina i očitao mu lekciju koju će dugo pamtiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Kao i u prijašnjim blogovima i u ovom imam problema sa pisanjem tekstova. Po tko zna koji puta uviđam da pisanje raznih tekstova nije lagan posao. Mada je svaki posao težak na svoj način. U svom životu sam promijenio nekoliko poslova, i svaki je bio težak na svoj način. Ali ne postoji lagan posao. Pisanje je lijep kreativan posao. Ali treba imati pomalo i dara za pisanje. Inspiracije uvijek ima. Ali uvijek se suočim sa prijenosom misli u pisanu riječ i smisleni tekst. Tako je i u ovom pisanju tekstova za ovaj blog.

Osim što imam taj problem prijenosa misli u pisane riječi i smisleni tekst imam i problema sa pisanjem na kompjuteru. Naime, prošle godine sam imao i srčani i moždani infarkt (udar). I kao posljedica tih nemilih događaja ostala je posljedica da se ne mogu služiti sa desnom rukom i nogom više onako kako sam se prije mogao koristiti. Mada moram biti sretan da sam se uopće uspio oporaviti dovoljno da se mogu kretati i baviti se nečime. Ali o tome u jednom od idućih tekstova.

Radije da se vratim na temu pisanja. Mada će mi biti teško i ovaj tekst napisati, priznajem to, ipak ću pokušati da napišem nekoliko redaka o ovoj temi. Mada mi je teško pisati, ipak ću nastojati da pišem. Ne želim da me ta težina pisanja spriječi u tome da pišem. Ipak se još uvijek nadam da ću smoći tu neku snagu da pišem i napišem nešto. Jer lijepo je pisati. Ma koliko teško mi to bilo. Jer sve ove riječi pišem iz vlastitog iskustva. Iz srca. Iskustvo koje ne mora biti isto kao i vaše.

Netko lakše se izražava u pisanju, netko teže. Nismo svi isti u tome. U tome jest čar, što smo svi različiti. A i netko se lakše se izražava pisanjem, drugi sa govorom i verbalnim pričanjem. Sve zavisi od osobe do osobe. Svatko se je našao u svom izražavanju. Meni je ponekad se lakše izraziti pisanjem, ali ponekad i govorom. Sve zavisi kako sam raspoložen. Tako da je kod mene ta neka kombinacija pisanja i govora.

Mada moram priznati da sam tek u nekoj zrelijoj dobi zavolio pisanu riječ. Kao mlada osoba i učenik osnovne i srednje škole, nisam baš volio čitati. I čitao sam pod prisilom, tek da zadovoljim zadaću za školu. Ali tek kada sam došao u neku zreliju dob sam iz nekog čistog mira počeo čitati. I ljubav prema prema knjizi i čitanju se je rodila. I uvidio sam koliko sam propustio ne čitajući te predivne knjige. Te sam pomalo pokušao da nadoknadim zaostalo. Ali kako me je ta neka bolest zadesila prije nekih godinu i pola, na žalost morao sam prestati da čitam i pišem. i posvetiti se rehabilitaciji. Ali sada kada sam se oporavio dovoljno nastojim polako se vratiti tom pisanju i čitanju. Najviše tekstova vjerske tematike. Jer sam u tijeku bolesti osjetio koliko sam zanemario vjeru. I nešto me je vuklo da se vratim vjeri. I u tim vjerskim tekstovima se može pronaći nešto lijepo. Jedno predivno iskustvo. Koje ne treba zanemariti.

Toliko od mene u ovom tekstu.

Lijep pozdrav

Vaš Nevjerni Toma