Ovih dana smo svjedoci velikih promjena u rimokatoličkoj crkvi. Na Uskrsni ponedjeljak je preminuo papa Franjo. Napustio nas je jedan veliki skromni čovjek, koji je ostavio velikog traga u novijoj povijesti. Ma kakav god da je bio čovjek papa Franjo, ipak bio je drag među ljudima. Barem je kod mene ostavio traga. I u mojem srcu. Jer ipak je uradio dosta za crkvu i svijet, a i obilježio zadnje desetljeće našeg doba. Ali zadnjih mjeseci je pomalo bilo za očekivati da će nas ovih dana, tjedana i mjeseci promijene na čelu Rimokatoličke crkve. Jer zdravlje pokojnog pape Franje zadnjih mjeseci nije bilo baš najbolje. Priznajem da sam pomalo očekivao da će slijediti nešto ovakvo, baš zbog zdravlja pape Franje.

O samom papi Franji vam ne moram puno pisati. I sami ste vidjeli kakav je bio čovjek za života. Ali za mene je bio ipak bio i dobar papa, i uradio je dosta dobrih stvari. Drago mi je što je papa Franjo se zalagao za ljude sa margine. Siromašne, LGBT zajednicu, rastavljene i slične njima. Jer i ti ljudi su zaslužili da se prema njima odnosimo sa štovanjem i prihvaćamo kao braću. Jer i oni su ljudi koji su odabrali takav život. I zato ih ne moramo osuđivati.

A danas je počela konklava. Izbori za novog papu. Uživao sam u gledanju prijenosa iz Vatikana kako kardinali ulaze u Sikstinsku kapelu. Lijepo je to bilo za vidjeti. Jer nemamo prilike baš vidjeti svaki dan jedan ovakav prijenos i događaj. A i pratiti jedan ovakav događaj. Tako da s nestrpljenjem i napetošću pratim taj događaj. Sa nadom da će sadašnji kardinali uspjeti izabrati dobrog papu, koji će biti dostojan nasljednik pokojnom papi Franji. A kakav će biti, uskoro ćemo saznati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma