Oznaka: Isus Krist

Svjedočanstvo #12

Zadnjih nekoliko tjedana zadao sam si da ću početi se učiti moliti namaz i još neke kršćanske molitve. Obično ih molim oko 17 sati. Kada obavim većinu obaveza tijekom dana. Za sada tako, jednostavno da se pokušam naviknuti da u određeno vrijeme molim. A usput pokušavam se prisiliti da počnem moliti namaz i u ostale dijelove dana. Ali nikako da se natjeram na to. Uvijek zaboravim. A razlog tome je želja da se kroz molitvu tih molitava pokušam približiti Bogu i Nebeskom Ocu. Da pokušam kroz te molitve da ojačam svoju vjeru. Sa nadom da ću kroz ove molitve naći neki mir koji mi nedostaje. I za kojim žudim. Sa nadom da će mi to pomoći da se promijenim u životu i promijenim životne navike. Ali za to sve treba vremena.

Nešto mi govori da molim te molitve. Kao da me nešto poziva da molim te molitve. Da će mi koristiti. Jer molitva je nešto predivno što čovjeku može pomoći u njegovim dvojbama. Da kroz molitvu sazrijeva i da razgovara sa Nebeskim Ocem. Mada nam se može činiti da molitva ne pomaže, ali Nebeski Otac nas čuje. I uslišati će molitvu kada za to dođe vrijeme. Zato ne moramo očajavati, već uporno moliti, jer to nas može smiriti i dovesti nas u neki mir. Koji nam nedostaje u životu.

Ali moram priznati da uvijek kada molim osjetim i neki drugi glas koji me tjera da prestanem sa tim molitvama. Kao da mi to ne će pomoći, da uzalud molim. I svaki puta se borim da nastavim sa molitvom. Vjerujem da je to neki napasnik, čije ime ne bih spominjao, pokušava me odvući od molitve i tako udaljiti od Nebeskog Oca. Koji je bio dobar u mom životu. I puno mi je pomogao. A taj napasnik me želi odvući nazad u grijeh, kojeg bi se volio osloboditi. Jer griješiti je loše. Lijepo je kad možeš da govoriš istinu, mada to zna biti teško. Taj predivan osjećaj koji ne možeš riječima opisati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Sljedbenik Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana

Ja sam sljedbenik Isusa Krista. Sljedbenik sam „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. Službeno sam pristupio toj crkvi početkom mjeseca Rujna 2023. godine. Nakon priprave od nekih dva mjeseca. I mada sam se tada još dvojio oko ulaska u tu crkvu i bio u dilemi, danas sam sretan što sam pristupio toj crkvi. I nisam požalio. Jednim dijelom sam upoznao Isusa Krista na malo drugačiji način. A s druge strane upoznao sam dobre ljude sa kojima se mogu družiti na bogoslužju. I neki od njih su mi pomogli u nekim stvarima, kada su drugi ljudi zakazali u tome. I nadam se da će mi još pomoći. A da ću i ja njima nekako pomoći.

Glavna knjiga kojom se služe je „Mormonova knjiga”, još jedno svjedočanstvo Isusa Krista. U kojem se iznose svjedočanstva iz vjere u Isusa Krista. I koja se dosta nadovezuje na Sveto pismo (ili Bibliju). Naravno i Sveto pismo je također važno u toj crkvi i iz koje crpimo mudrost za svakodnevni život. A i snagu za životne probleme koje nas muče. Također imamo i „Nauk i saveze”, svete tekstove u kojima je objavljena poruka Božja Josephu Smithu, koji je te poruke prenio kroz te tekstove svojim prvim sljedbenicima, a i koji dan danas i nama služe kao poticaj i smjernice u vjeri. I sve te tekstove znamo proučavati iznova u nedjeljnoj školi vjeronauka. Gdje izmjenjujemo naša mišljenja i viđenja pojedinih tekstova.

Osnivač je Joseph Smith, koji je rođen negdje početkom 19 stoljeća. Kao mladić od nekih 14 godina bio je zbunjen sa silnim crkvama koje su tada postojale. Jednog dana se je povukao u neku šumu gdje je imao viđenje i susret sa Bogom i njegovim sinom. A i nebeskim anđelima, koji su ga izveli na put osnivanja današnje „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. I od tada je uz pomoć Božju počeo osnivat tu crkvu. A i podarena mu je moć prijevoda Mormonove knjige. Koju je preveo uz Božju pomoć i objavio. I tako malo pomalo je počela rasti ta crkva. Koja danas broji nekoliko desetaka milijuna sljedbenika crkve. I koja se još uvijek polako širi i razvija.

Svjedočim da je ”Mormonova knjiga” istinita, zbog povijesti i poruka koje su u njoj objavljene kroz proroke o Isusu Kristu. U kojoj možeš pronaći snagu za svoju vjeru i život. Knjiga koja obiluje mudrostima koje su se objavljivale kroz proroke kroz nekoliko stoljeća. Mudrosti i povijest koju ne možete pronaći u Svetom pismu. Mada je ta knjiga nastala u isto vrijeme kada i Sveto pismo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #08

Zadnjih nekoliko tjedana dosta propitkujem svoju vjeru. Vjeru koja je ponovo došla u neku napast i kolebljivost. Da sumnjam u svoju vjeru u Nebeskog oca i samog sebe. Te se je neka sumnja u mene zavukla i koja nikako do mene da se makne. I osjećam se nekako jadno, jer moja je vjera posustala. Toliko da sam se počeo moliti da mi Nebeski otac pomogne da vratim svoju vjeru na pravi put. Jer je previše skrenula s puta. Da i u samoga sebe sumnjam. Ali kad ipak nešto sa uspjehom uradim, onda se čudim što sam uopće mogao sumnjati. Ne samo u sebe, već i u Nebeskog oca. Da se poslije toga kajem što sam uopće mogao sumnjati. Sumnja je sam jedan od mnogih grijeha što nas može zadesiti.

Već duže vremena nastojim da tijekom dana izmolim molitvu klanjanja namaza. Muslimani će znati o kakvoj molitvi mislim. Kako zadnjih mjeseci, a možda i godinama, sve više podržavam našu braću muslimane, polako sam se počeo moliti klanjanje namaza. Sa željom da naučim se moliti jednu takvu molitvu. Sa nadom da ću to naučiti se moliti i na kraju moliti svih nekoliko namaza tijekom dana. Moram priznati da zadnjih tjedana dosta razmišljam da se više molim po muslimanskim običajima i da nekako ponovo prihvatim Islamsku vjeru. Te da počnem živjeti po muslimanskim običajima. Nešto me vuče k toj vjeri. Možda i sam Bog, Alah imaju nekog utjecaja u tome. Ne znam i nisam baš siguran u to. Ali nešto se događa, kada osjećam taj neki poziv prema Islamskoj vjeri. Ali to nije lako napraviti. Nije lako donijeti tu odluku da promijeniš vjeru. Tako da ću još dosta morati razmisliti o tome.

Također, u isto vrijeme sam si zadao da usput molim neke kršćanske molitve. Za jačanje vjere, zdravlja i tijela, duha i psihe. A i neke molitve svecima. Sa željom da zamolim Isusa Krista i Nebeskog Oca za pomoć u zdravlju i vjeri. Da se vratim na pravi put. Da mi Isus Krist pomogne u ovoj mojoj bolesti koja me je zadesila. Jer stvarno sam zapao u teško stanje, iz kojeg sam ne mogu izaći. Te sam se odvažio da molim ove neke molitve, da preko njih zamolim Nebeskog Oca da mi pomogne u ovoj mojoj nevolji. Sa nadom da će mi te molitve pomoći. Da će mi Isus Krist i Nebeski Otac uslišati te molitve.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #07

Zadnjih nekoliko tjedan sam dosta zbunjeni što se vjere tiče. Dosta sam neodlučan što se vjere tiče. Naime, zadnji oko godinu i pol dosta sam proučavao vjeru Islam, a i nauk „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. Čak sam i jedno vrijeme pokušao da klanjam namaz u sklopu Islamske vjere. Ali zbog uvjeta u kojima sam živio zadnjih više od godinu i pol, morao sam odustati od klanjanja. Jer nisam pronalazio toliko mira da obavim pet klanjanja tijekom dana. Ali zadnjih nekoliko dana sam ponovo počeo da iznova učim se klanjati. I pokušavam da barem jednom izmolim klanjanje. Na žalost, još to radim na hrvatskom jeziku, jer arapski jezik još nisam naučio.

Kao što sam napisao, dosta sam zbunjen i neodlučan što se vjere tiče, jer ne mogu se i ne znam kako se odlučiti oko vjere. Po kojoj vjeri slaviti obrede i po kojoj vjeri služiti Nebeskom ocu. Kao što sam malo prije napisao, dosta sam proučavao iz raznih izvora o kršćanskoj i islamskoj vjeri. I u obje vjere sam našao istinu i vjeru koju nisam pronalazio u svakodnevnom životu. I shvatio sam da i Kršćanstvo i Islam imaju onu istinu koju nisam pronalazio u svakodnevnom životu. I u jednoj i u drugoj sam pronalazio i nalazio one osjećaje koju mogu naći samo u vjeri u Nebeskog oca. Tako da sam ostao dosta zbunjen i neodlučan. Jer vidim se i u jednoj i u drugoj vjeri. Stoga sam polako počeo da molim Nebeskog oca da mi pomogne u toj mojoj odluci oko vjere. Jer bez nje ne mogu. Što više proučavam o vjeri, to više se u meni jača vjera u Nebeskog oca. Što mi je drago, jer tako uviđam da sam na pravom putu.m

Zadnjih nekoliko tjedana nastoji da molim neke molitve. A i samo klanjanje. Jer osjetio sam poziv da se vratim molitvi i da ponovo počnem moliti. I moram priznati da u tim molitvama osjećam neki mir, kao da mi je nedostajalo moliti te molitve. Te osjećam neki poticaj u daljnjem izgovaranju tih molitvi, koje su mi nedostajale u mom životu. Stoga pokušavam da tijekom dana izmoli neke molitve koje sam odabrao. Te ih tako polako učiti na pamet, dok ih ne naučim. Da ih molim bez pomoći molitvenika. A s vremenom ću proširivati te molitve, dok ne stvorim dovoljno tih molitvi da se mogu na bilo kojem mjestu moliti. Svoju vjeru također možemo izraziti i kroz molitvu. Osim poštivajuči zakone i ine stvari koje nam je podario naš Nebeski Otac.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #06

Vjera je nešto predivno što se čovjeku može dogoditi u njegovom životu. Obogatiti njegov život iz temelja. Promijeniti njegov život iz temelja. Stoga uvijek ju treba tražiti i težiti prema vjeri, koju nam samo Nebeski otac može podariti. Podariti kroz svoju ljubav, pažnju i ljepotu. Ako vjerujemo u Nebeskog Oca, život nam može samo napredovati na bolje. Sve nam je lakše i ljepše biti. Vjera ne poznaje mržnju, već samo ljubav prema sebi i bližnjemu svojemu. Onaj koji vjeruje ne zna i ne može da mrzi. Jer ako mrzi to znači da ne vjeruje. Vjera i ljubav idu ruku pod ruku. Širi pozitivan znak oko nas i prema svemu. Jer onom tko vjeruje Nebeski Otac mu pruža svu ljubav koju mogu samo oni vjerni dobiti. Jer vjernik zna, poznaje samo ljubav i praštanje.

I sam Nebeski Otac nas ući da vjerujemo i volimo i ljubimo. Potiče nas na vjeru i ljubav. I kroz svoje proroke nam je poručio da oni koji vjeruju i ispunili svoj srca sa ljubavi uživati će njegovo povjerenje i napredak već za svog života. A oni koji otvrdnu svoj srca očekuje ih sama patnja i muka i pokora. I nikad ne će uživati u milosti Nebeskog Oca. Ove riječi i rečenice sam naučio u „Mormonovoj knjizi”. I koje su istinite, jer kroz cijelu knjigu nam sam Nebeski Otac na sam govori o tome kroz proroke. I iz samih tekstova možemo vidjeti da svi oni koji su vjerovali u Nebeskog Oca i sina njegova Isusa Krista napredovali su u svojim životima. Dok oni čija su srca otvrdnula i izgubila vjeru ili odbijali su vjeru u Nebeskog oca propadali su u svom jadu koji je taj jad mogao donijeti. I kad malo razmisliš ima smisla i logike u tome. Jer samo vjera u Nebeskog Oca donosi svu pozitivu koja nam se može pružiti.

Ne treba se sramiti biti i musliman. Jer i vjera Islam je istinska vjera, koju su mediji i pojedinci izvrgnuli ruglu i sramoti. Malo sam proučavao vjeru Islam, a i čuo se sa nekim muslimanima. I prema onome što sam pročitao i saznao Islam nije neka nasilna vjera, već miroljubiva, puna predivnih poruka koje nam je Alah poslao preko svog proroka Muhameda. I Alah nas kroz svoje poruke uči kako da živimo, da ne vodimo osvajački rat, već samo obrambeni rat. Ali pojedinci su izigrali i izvrnuli taj dio, tako da izgleda da je Islam zapravo nasilna vjera. Ja u to ne želim vjerovati, da je Islam nasilna vjera, već da je miroljubiva. Da ne naudi zlom drugo biću. Alah je porukama putem proroka Muhameda regulirao svaki dio našeg života. I ako ga slijedimo, možemo očekivati samo napredak u životu. Jer samo pravi vjernik moe očekivati milost Božju i blagoslov.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #08

Moj život je u ovih nekoliko mjeseci od kada sam izašao iz ove ustanove polako odveo u neku monotonost i rutinu. I pomalo sam došao u stanje nekih rituala i rutine koje nisam imao dok sam živio u domu. Osjećam se pomalo kao da nisam živio u toj ustanovi za rehabilitaciju. Mada me još uvijek proganjaju mnoga sjećanja na boravak u domu, ali ipak sam se pomalo vratio svakodnevnim pitanjima života. I pomalo uživam u životu izvan ove ustanove. Nastojeći se ne osvrtati više na život u toj ustanovi. Jer u toj ustanovi sam doživio dosta neugodnosti i bilo je jedno od mojih težih djelova života. Jedino mi je žao što nisam uspio ostati u nekom kontaktu sa nekim djelatnicama iz ustanove. Djelatnicama koje su mi ostale u ugodnom sjećanju. I koje su bile toliko pristojne da su mi se svidjele. Jer su mi ostale drage osobe sa kojima bih volio da i sada imam nekog kontakta sa njima. Ali na žalost tako je valjda moralo biti. I barem ću neku lijepu uspomenu imati na njih. A tko zna, možda se negdje nekako sretnemo u gradu i obnovimo neki kontakt.

Na žalost, zadnjih više od pola godine sam zanemario i svoju vjeru u Islam. Već dugo nisam obavio klanjanje. A i ostale molitve zapustio. Dok sam bio u toj ustanovi sanjao sam da kad dođem kući da ću uspjeti da ponovo krenem obavljati klanjanje po običaju Islama. A i obnoviti svoje znanje o Islamu. Ali na žalost u ovih tri mjeseca koliko sam kod kuće na žalost još uvijek nisam započeo sa ponovnim obavljanjem klanjanja po običaju Islama. I moram priznati da mi nedostaje to klanjanje i molitva po Islamskom običaju. Jer prema onom malo što sam pokušao klanjati uvidio sam da mi se to sviđa. I da je to predivna aktivnost tijekom dana. A zadnjih tjedana me pomalo nešto ponovo vuče k tome da pokušam da obnovim to prakticiranje klanjanja. I da obnovim sve što mogu vezano uz Islam. Jer vidim da to nije loša vjera. I da su nas mediji i pojedinci dosta zaveli o toj vjeri. Jer koliko sam vidio iz ono malo proučavanja vjere Islam, da je to ipak dobra i predivna vjera, koju se isplati prakticirati.

Mada time što se držim i kršćanstva i Islama, pomalo sjedim na dvije stolice. Što baš nije dobro. Nije baš pametno sjediti na dvije stolice. I u ovakvim slučajevima treba se odlučiti dok još problemi nisu nastupili. I odbili se o glavu. Tako bi se i ja morao odlučiti oko svoje vjere. Po kojoj vjeri vjerovati u Nebeskog oca. Pošto sam odgojen u katoličkoj vjeri, najbolje bi mi bilo da se držim kršćanstva. Pošto već najbolje znam o toj vjeri. A o Islamu bih sve ispočetka morao učiti i prema toj vjeri organizirati svoj život. Tako da sam dosta neodlučan po tom pitanju. I morati ću se nekako odlučiti, dok još nije nastala totalna zbrka u mojoj glavi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #07

Nekako ne mogu razumjeti ljude koji ne vjeruju i deklariraju se kao ateisti. Ne mogu zamisliti život bez vjere. Da ne vjeruješ u Boga po bilo kojem obredu ili religiji. I ne znam kakav je to život bez Boga i vjere. Jer odrastao sam i odgojen sam u vjeri. Mada moja vjera u mladosti nije bila snažna i izrazita kao danas. Nisam odlazio na bogoslužja. Ali tek u kasnijoj životnoj dobi sam polako počeo osjećati da ima nešto u vjeri. I kroz sve to vrijeme je polako sazrijevala. Ali tek kada sam se razbolio, nekako je ta moja vjera isplivala na površinu. I počela jače sazrijevati. Valjda je trebalo da se razbolim i da shvatim koliko je zdravlje i život krhak. I koliko ima značajnosti u vjeri. Da vjera nije bez razloga nam podarena od Boga. Tek sad u bolesti i posljedicama bolesti sam shvatio koliko sam griješio i nisam se pouzdao u vjeru i Boga.

Ali moram i nešto priznati, a to je da sam zadnjih tjedana dosta zapustio proučavanje vjerskih tekstova. A posebice sam dosta zapustio proučavanje Islama. Vjere koju zadnjih godinu i pol dosta zavolio, ali nisam postao istinski vjernih vjere Islam. I to mi jako nedostaje. Jer ono malo što sam naučio o toj vjeri, uvjerilo me je da Islam nije tako agresivna vjera kako nam mediji i ine institucije i ljudi nastoje prikazati. Ima u toj vjeri i pozitivnih stvari koje treba uzeti u obzir. Jer i ta vjera nas uči da volimo druge i poštujemo ih kao i kršćanstvo. Mada to govore na drugačiji način. Ali princip je isti.

Jedna od stvari sa kojom se susrećem zadnjih mjeseci jest ta da kada se šećem gradom i nešto negdje pokušam obaviti jest ta da neki ljudi kada me vide sa štakom u ruci ostanu iznenađeni. Naime, mnogi još ne znaju kako sam prošao zadnjih godina sa zdravljem. I da su ostale posljedice nakon moždanog udara. Pa im moram objasniti situaciju. A opet ima i ljudi kada me vide sa štakom, ne postavljaju pitanja ali mi pomognu ili mi pokušaju olakšati. Ali i ima onih koji baš ne mare pa mi otežaju stvar. Kao da ne razumiju da i oni se mogu naći u istoj situaciji. Ali ne ljutim se, jer znam da će se svakome vratiti onako kako zaslužuje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #05

Da, molitva ima jako značenje. Molitva ima snažnu moć. I ako se molimo redovito i pažljivo i pravilno, možemo uz pomoć Nebeskog Oca puno toga postići. Nebeski Otac nam je tada od pomoći. Jer Nebeski Otac pomaže onim koji mu se mole, koji mu kroz svoje molitve izraze svoje potrebe, osjećaje, patnje. Jer Nebeski Otac je brižan Otac. Koji voli svoju djecu koja vjeruju u njega. Jer i vjera u Nebeskog Oca ima neku svoju snagu, koja se riječima ne može opisati. Samo oni koji vjeruju mogu uz pomoć Nebeskog Oca postići onaj svoj mir koji im svijet ne može dati. Stoga potrebno se je iskreno moliti i iskreno vjerovati da bi nam svijet i život bio ljepši i bolji. Uz vjeru i molitvu možemo postići onaj bolji svijet, koji drugim metodama ne možemo postići.

Onaj koji se pouzdaje i vjeruje u Nebeskog Oca može postići puno više, nego li onaj koji ne vjeruje. Samo uz pomoć Nebeskog Oca možemo napredovati u životu. I osigurati se u budućnosti i na onome svijetu. A onaj koji ne vjeruje, taj srlja u svoju propast, koja ga može odvojiti od Nebeskog Oca u svoj svojoj punoći propasti. I živjeti u ništavilu propasti. Dok naprotiv, onaj koji vjeruje u Nebeskog Oca, taj doživljava blagostanje u životu i budućnosti. I ta vjera ga može odvesti samo bliže Nebeskom Ocu. Koji je tako brižan za svoju djecu koja mu vjeruju, koja mu se moli da ih obasipa svojom ljubavi i pažnjom. Te vodi u njihovim životima ka blagostanju koju samo Nebeski Otac može da podari. Uz pomoć Nebeskog Oca možemo puno toga postići, dok u protivnom samo propadamo u bezdan propasti.

Moram priznati da sam svjedočio u tome što sam pisao u ova dva prijašnja odlomka. Nekako i u mom životu sam osjetio da čim sam bolje vjerovao u Nebeskog Oca i iskrenije se molio, to sam više imao nekog mira i bolje mi je bilo u životu. I lakše sam i mirnije rješavao neke probleme. Lakše mi je bilo u životu. I to mi je bio samo poticaj da se još iskrenije počnem moliti Nebeskom Ocu, nego li prije. Jer iskrena molitva Nebeskom Ocu može puno pomoći. Samo treba vjerovati u molitvu i riječi molitve mogu same doći. I sve ovo što sam pisao, pisao sam vam u ime Isusa Krista.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #05

Ne znam kako bih opisao svoju vjeru. Vjera postoji u mojoj duši. Mojoj glavi. U mojoj duši. Vjeruje da mi Nebeski Otac pomaže u mojim nevoljama i dobrim stvarima. A opet osjećam da nije na pravom putu. Kao da sumnjam u Nebeskog Oca, da nisam baš vjeran. Uvijek tražim neki dokaz, kao što je Nevjerni Toma, apostol, tražio da vidi rane na Isusu Kristu i onda povjerovao, tako i ja sam uvijek u potrazi za nekim dokazima. Sumnjam u neke svoje sposobnosti, ali kada ih uradim vidim da sam mogao da ih uradim. Sumnjam da mogu nešto uraditi, a kada uradim onda sam ljut što sam uopće sumnjao u sebe. I u tome leži moja nevjera. Moj problem, što u sve sumnjam. A ne bih trebao, trebao bih biti odvažniji u svojoj vjeri i više vjerovati u sebe i u Nebeskog Oca i njegovu pomoć.

Zato se ja volim zvati i „Nevjerni Tome”, jer sumnjam u vjeru, snagu, svoju sposobnost. I u svemu tražim neki dokaz. Jer sam sumnjičav u svemu. U meni je vjera poljuljana. I nije baš savršena. I to priznajem. Da nisam baš neki vjernik kakav bi trebao da budem. Čak i sumnjam da ću i ovaj tekst uspjeti nekako napisati. Sumnjam u svoju mogućnost pisanja tekstova. U pismeno izražavanje. A molio sam „Nebeskog Oca” da mi pomogne u pisanju ovih tekstova. I ipak na kraju uspijem napisati neki tekst. Bogu hvala na tome.

Za vjerom uvijek treba tragati. Uvijek ju tražiti. Uvijek je nadograđivati i razvijati. Jer ako to ne radimo, nema nam uspjeha u životu. Jer napredak u vjeri nam može donijeti onaj neki mir u duši, koji samo kroz vjeru u Boga možemo pronaći. A Bog voli one koji vjeruju u njega. I nastoji im pomoći u njihovim potrebama. Jer ako si vjeran u svojoj vjeri, onda se možeš nadati ljubavi Božjoj i miru u svojem životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #04

Nekako od kada sam sljedbenik „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana” u meni je pomalo većina stvari drugačija. Nekako sam malo mirniji, smireniji. Ne znam odakle taj mir dolazi. Možda od vjere koja se je u meni ojačala. Kao da me je ta vjera u Nebeskog Oca pomalo smirila. Osnažila. Jer dosta sam se u zadnjih godinu dana i više molio za snagu i vjeru u Nebeskog Oca. Da mi pomogne u nevoljama koje su me mučile. I nekako osjećam da su moje molbe uslišane. Da je Nebeski otac uslišao moje molitve i izvukao iz nekih nevolja i problema. Jer stvarno sam bio u problemima i nevolji. Kako sam doživio drugi srčani infarkt i prvi moždani infarkt moje nevolje i problemi su se pojačali. I molio sam Nebeskog Oca za pomoć da nađem rješenje za te nevolje i probleme. Da ojačam soju vjeru u Isusa Krista i Nebeskog Oca. Te mi je Nebeski Otac poslao rješenje u tome da je osnažio moju vjeru. Da u vjeri i molitvi pronađem mir. Da se ne zamaram sa nebitnim problemima.

Vjerujem da je jednim dijelom me Nebeski Otac uputio i prema „Crkvi Isusa Krista”, gdje sam pronašao dobre ljude, osim vjere, koji su me podučili nešto o vjeri. I kroz svoja podučavanja osnažili moju vjeru. A i da lakše donesem neke odluke. I koje su mi pomogle da riješim neke životne probleme i nevolje. I koje sam zadnjih mjeseci uspio uz pomoć Nebesko Oca i Isusa Krista nekako riješiti. Te se maknuti od nekih ljudi koji su me dovodili u probleme. I koji su oličenje nervoze i zla. Te da više nemam posla sa njima. Jer sam se dosta povukao iz javnosti i od ljudi. I dijelom je i u tome došao moj mir. Jer stvarno sam doživio neugodnosti od nekih ljudi, o kojima više ne želim razmišljati i pričati. A još manje vidjeti.

Vjerujem i u to da mi je Nebeski Otac pomogao oko jedne teške odluke. A ona je ta da sam nakon nekoliko mjeseci na kraju ipak pristao da se proda neka zemlje. I tako došao do nekih novaca, koji su mi pomogli da se izvučem iz nekih nevolja i problema. Mada su ti problemi riješeni i maknuti iz mog života, ipak ima još mnogo drugih problema koje treba riješiti. I nadam se da ću uz pomoć Nebeskog Oca ih nekako riješiti. Samo da bude zdravlja i mira.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑