Oznaka: Isus Krist

Vjera #21

Mada moja vjera u Nebeskog Oca i sina njegova jedinog Isusa Krista polako raste i napreduje, nadam se u dobrom i boljem smjeru. Ipak, moja vjera u ljude sve više slabi i nestaje. Zadnjih godina sam se dosta razočarao u ljude i vjeru u ljude. Jer sam primijetio da nismo baš uspjeli uspostaviti neki kontakt i da smo razočarali jedne druge. Jer i ja sam pomalo kriv za to. I žao mi je zbog toga. Teško mi je pisati o tome i kriviti nekoga što sam izgubio vjeru u ljude, jer u meni je takvo razočarenje da ću teško povratiti vjeru u ljude ponovo.

Povjerenje se teško stvara, ali brzo se gubi. Vjera se teško stvara, ali lako se gubi na mali znak. I povratak vjere se teško vraća. Jer jednom kada se naruši, teško je ponovno vjerovati nekome nekako. Tako da trebamo vjeru čuvati kao zlato i ne igrati se povjerenjem. Vjera je jedno od najvećih bogatstva koje čovjek može da ima. Bilo da vjeruje u Boga ili u bližnjeg svoga. Vjera je bogatstvo koje se ne gubi i ne poigrava.

U prošlosti sam vjerovao nekim ljudima i nakon vremena sam se opeko što sam vjerovao tim nekim ljudima. I to sam skupo platio i još uvijek skupo plaćam. A i ja sam se poigrao sa njihovim povjerenjem, te sada ispaštam još uvijek. Jer nikad nisam naučio da vjerujem ljudima i da oni vjeruju u mene. Te sam se zbog toga povukao iz i od javnosti, jer više nisam želio i mogao se nositi sa svim tim silnim razočarenjima. Stoga sada uživam pomalo u samoći, koja me jedino nije iznevjerila. I nikad ne će. Mada je samoća teška, ali barem imam neki svoj mir.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #27

Pored sve ljubavi koje osjećam uz molitvu, i koliko ljudi poznajem, ipak se osjećam usamljeno. Nemam neku voljenu osobu, djevojku sa kojom bih ostvario neku ljubavnu vezu. Tako da sve ove dane proživljavam usamljeno i sam. I nekako sve teže se nosim sa time. Jer teško je pored svega toga biti sam bez voljene osobe. Sa kojom bih podijelio svoj život i pokušao toj djevojci biti podrška. Znam da ljubavna veza donosi i svoje obaveze i brige , ali i veselje i radost ljubavi. A i slično je i sa samačkim životom. Koliko je samački život lijep zbog slobode koju imaš, toliko je i težak, jer nemaš se sa kime družit, popričati i podijeliti ljubav. Tako da kako god obrneš, sve ima svoje dobre i loše strane.

Ovih dana smo proslavili blagdan Božića. Makar se deklariram i kao musliman, ali pokušao sam i ja ovih dana skromno proslaviti ovaj blagdan. Jer ipak u meni još uvijek tinja i katolička vjera. Nikako se ne mogu osloboditi te vjere. Ipak sam odgojen u toj vjeri i proveo veći dio života u toj vjeri. Tako da sam ipak popustio pomalo da slavim ovaj blagdan Božića. Meni je teško se odvojiti od tih nekim navika, kada promijeniš vjeru. I počneš se deklarirati kao musliman i promijeniš vjeru. Ali najviše što me boli ovih dana, što sam ove dane proveo usamljeno, bez voljene osobe i obitelji. Jer nisam našao voljenu osobu sa kojom bih podijelio ove dane. A i stvorio obitelj. Tako da mi je bilo teško ovih dana. Jer usamljenost je teška, a niti je obiteljski život lagan. Ali ipak mi je bilo teško. A i zbog toga što nisam mogao sestri u posjetu, zbog zdravstvenih razloga.

Već nekoliko mjeseci molim neke katoličke molitve i krunicu, kao neki znak pobožnosti. Kao neki pokušaj molitve koja mi nedostaje. I moram priznati da sam se polako počeo osjećati nekako mirnije i da nekako se drugačije počeo osjećati. Pa čak i da mi se je i vjera promijenila. Osjećam se kao da se mijenjam na bolje. Što mi je pomalo drago, jer želim da se promijenim na bolje. I nadam se da će mi te molitve pomoći da se promijenim na bolje u svim područjima života. I biti nekako bolji. A vrijeme će pokazati koliko su mi molitve i krunica pomogli.

Kako sve više nekako starim, tako i sve više osjećam promjene vremena vani. A i da mi se sve nekako pogoršava. Kao da više ne napredujem. Tako da sam sve više pomalo žalostan, jer to mi je neki znak da polako starim. Da više ne će biti isto kao prije. Tako da ću morati da se pomirim sa time. A i sve više mi ta neka usamljenost pomaže i prija. Jer previše sam razočaranja doživio u ljudima. Te i zbog toga nekako sve više uživam u nekom miru samoće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #20

Vjera je nešto najljepše što se čovjeku može dogoditi i ostvariti. Naravno postoje i lijepe druge stvari koje se čovjeku dogoditi i ostvariti. Ali vjera je jedna od njih. I nema ljepšeg od toga da čovjek vjeruje u Nebeskog Oca ili kako li ga već naziva. Jer vjera ti donosi nešto samo vjera podariti čovjeku. Taj mir, taj spokoj, tu radost ili nešto slično. Jer da vjere nemamo bili bismo izgubljeni i lutali zemljom izgubljeni u vremenu i prostoru. Dok sa vjerom idemo oni predivnim putem raja kojeg nam samo Nebeski otac može podariti i voditi.

Što više upoznajem vjeru, nekako više pronalazim onaj pravi put kojim bih morao da idem i da kročim. To više spoznajem da nisam više izgubljen i da me Nebeski Otac malo pomalo vraća na onaj pravi put. I to više mi pokazuje koliko sam griješio u svojoj prošlosti, koliko sam bio izgubljen, kročio krivim putem. Jer nisam se pouzdao u Nebeskog Oca. Ali sada sve više spoznajem da je samo vjera u Nebeskog Oca i poštivanje njegovih zapovijedi i mnogih drugih uputstava koje nam je poslao po svojim prorocima je vrijedna truda i poštivanja.

Vjerovati u Nebeskog Oca je nešto predivno i najljepše. Taj predivan osjećaj je riječima neopisiv, neobjašnjiv. I jednostavno ga nije lako objasniti, već ga je potrebno doživjeti i osjetiti. A to se može jedino kroz vjeru i prakticiranje vjere. Kroz molitvu, pobožnosti i ljubavi prema Nebeskom Ocu. I jednino tako postići ono što je najljepše i najbolje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #26

Zadnjih nekoliko mjeseci molim svaki dan neke katoličke molitve i krunice. I to mi čini veliku radost i veselje, a izgleda da mi donosi neki mir u životu. Ali kako sam ja i dalje „Nevjerni Toma” cijelo ovo vrijeme se u meni javlja neka sumnja da li su te molitve uslišane? Da li ih Nebeski Otac uslišuje, zajedno sa tim svecima kojima se molim. A i da li se uslišavaju i te molitve krunice. Jer koliko god molio, nekako imam osjećaj da stojim još uvijek na istom mjestu. Kao da moje molitve nisu uslišane i da uzalud ih molim. Nekako ne dobivam povratnu informaciju da su moje molitve uslišane i da ih netko čuje. Stoga sam dosta zbunjen time. Jer ne znam da li ima smisla da molim te molitve i krunicu, i da li ima smisla da nastavim sa tom praksom.

Volio bih znati da netko čuje moje molitve. Da li ima smisla da ih i dalje molim? Jer volio bih znati da ne molim uzalud i da moja vjera nije uzaludna. Jer ako radim nešto krivo, volio bih to znati. Pa da mogu promijeniti i što mijenjati. Jer nekako mi je vjera zadnjih mjeseci postala važna i značajna. A ja osjećam da nešto krivo radim. I nikako ne mogu dokučiti poruku Nebeskog Oca što mi poručuje u vezi moje molitve tih molitvi i krunice. Tako da sam u nekoj velikoj zbunjenosti, jer nikako da odgonetnem odgovore na ova pitanja.

Također zadnjih mjeseci sam sve više počeo da osjećam želju da odem negdje na ispovijed i pokušam se ispovjediti. Kao da me nešto vuče i potiče da do Božićnih blagdana pokušam otići nekamo i obaviti tu ispovijed. I da redovito idem na ispovijedi. Da bi time pronašao svoj mir i pokušao pronaći neko svoje spasenje u onome svijetu.

Znam da sam prihvatio i vjeru koju navještaju u „Crkvi Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”, ali nisam porušio sve mostove prema Rimokatoličkoj vjeri. I još uvijek nekako se držim pomalo tih nekih običaja iz katoličke vjere. Mada to ne pokazujem javno, ali ipak nastojim da se držim vjere. Jer vjera je predivna stvar, koja ti može donijeti puno toga lijepog i vrijednog.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #19

I dalje nastojim da radim na svojoj vjeru u Nebeskog Oca. Nastojim je nekako ojačati uz pomoć molitve i praćenju nekih video uradaka na YouTube. Jer osjećam da je vjera ono istinsko u životu čovjeka. Ono što čini čovjeka. Jer vjera je dio čovjeka, koju nam je usadio u naša srca Nebeski otac, kod našeg stvaranja. A kasnije kroz proroke i Sveta Pisma. Stoga moramo prihvatiti vjeru kao dio svog života. I njegovati je kroz naš život kao nešto najvrednije i najljepše što nam je podareno od Nebeskog Oca. Nebeskog Oca, koji nam svakodnevno javlja i stavlja i usađuje u naša srca kroz darove koje nam samo Nebeski Otac može darovati.

Vjera je najljepši dar koji nam je Nebeski Otac mogao darovati. Vjera nas vodi kroz život i pomaže nam da živimo život što je bolje i ljepše moguće. Jer uz vjeru možemo puno toga postići. I lakše nam je proživjeti ovaj život. Jest da nam je ponekad teško i doživljavamo poteškoće, ali sve to možemo nekako lakše podnijeti ako imamo vjeru. I na sve drugačije u životu gledati. Vjera je najljepši i najbolji blagoslov koji nam je Nebeski Otac mogao dati. I to trebamo čuvati kao kap u moru života.

U mladosti nisam bio baš neki vjernik. Jer mi nije usađen strah od Nebeskog Oca. Nije mi usađena ljubav prema Nebeskog Oca od onih koji su mi trebali usaditi svu tu ljubav prema vjeri i strah koji ide uz to. Dobro, dobro, ljubav već nekako ide, ali strah je nepotreban. Jer ako vjerujemo i držimo se vjere i ljubavi i zakona koje nam je podario Nebeski Otac, ne moramo se ničeg bojati, strahu tu onda nema mjesta.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #25

I dalje pokušavam da molim neke katoličke molitve i krunicu. Mada sam na neko vrijeme malo prekinuo sa tim molitvama. Jer sam se borio sa demonima koji mi nisu dali mira da se molim. I koji me napastuju u daljnjem moljenju. Ali uspio sam se nekako vratiti tim molitvama i krunici, mada i dalje osjećam da me neki demoni ne daju mira i napastuju me. Kao da mi govore da nema smisla u tim molitvama, i da uzalud molim. Da me Nebeski otac ne sluša, a i ti sveci kojima se molim. Kao da nema smisla u svemu tome. I da bi se u to vrijeme morao posvetiti nekim drugim stvarima, a ne molitvi. Ali ipak se pokušavam boriti i ipak moliti. Jer opet nešto mi govori da ima smisla u svem tome.

Mada moram priznati da sam poput „Nevjernog Tome”, koji sumnja u sve oko sebe. Čak i u smisao u te molitve i krunicu, i usput se cijelo vrijeme pitam ima li smisla to što molim. Da li svi ti sveci kojima se molim, a i Nebeskom Ocu čuju sve te molitve i krunicu. Cijelo vrijeme se pitam da li me slušaju. I čuju moje molitve. Kao da tražim dokaza o uslišanju mojih molitvi molitava i krunice. Jer ne osjećam da sve to ima smisla. Kao da uzalud molim. Tako da se cijelo ovo vrijeme i borim u nastavku moljenja. Jer sam u nekoj dvojbi. A opet nešto mi govori da ču jednog dana saznati odgovor na sva ova pitanja.

Isto sam i „Nevjerni Toma” kada idem negdje u šetnju gradom i usput u neku nabavu. Jer uvijek kada se počnem spremati i pripremati za odlazak u šetnju, u meni se stvori neka sumnja da ću uspjeti obaviti tu šetnju i nabavu. I uvijek se pomolim Nebeskom Ocu za pomoć oko te šetnje i nabave. Da mi pomogne da uz njegovu pomoć u toj aktivnosti. Ali kada krenem i kada prođem dio puta, u meni nestane ta sumnja. I uvidim da uz pomoć Nebeskog Oca ću uspjeti se malo prošetati i obaviti sve to što trebam. I da sam uzalud bio sumnjičav u tome da li ću se uspješno šetati i prošetati, i obaviti sve što mi je potrebno. Tako da se nikako ne mogu osloboditi te sumnjičavosti i napasti demona. Jer ipak uz pomoć Nebeskog Oca mogu puno toga obaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #18

Od kada sam se vratio vjeri i više počeo da molim neke katoličke molitve i krunicu, te više čitati vjerske knjige, nekako se drugačije osjećam. Mirnije i sretnije. Kao da osjećam neku smirenost, jer sam se više počeo moliti i čitati vjerske knjige. A i pratiti preko YouTube aplikacije neke emisije o vjeri. Što me čini nekako mirniji i sretniji, jer osjećam da sam se vratio na pravi put. Krenuo sam pravim putem. Nadam se da mi to Nebeski Otac poručuje da sam na pravom putu i da drugog puta nema. Jer on, Nebeski Otac, i vjera u njega je jedini i pravi i istinski put kojim se mora poći.

Mada sam i dalje Nevjerni Toma, koji traži uvijek neki dokaz u svemu, ipak osjećam da molitva pomaže u životu. Kao i vjera u Nebeskog Oca i pouzdanje u njegovu milost i ljubav. Nebeski Otac, koji je uvijek uz vjernike koji vjeruju u njega i služe mu kroz poštivanje njegovih zakona, ljubavi i vjernosti. I uvijek pomogne svima koji vjeruju u njega, Nebeskog Oca. Njegova milost i ljubav je velika, i uz tu predivnu milost i ljubavi sve je nekako lakše u životu. Lakše se je nositi sa životnim problemima i mukama.

Zadnjih tjedana sam pomalo došao i u neku dvojbu po kojem obredu slaviti i služiti Nebeskom Ocu. Jer u svakoj vjeri osjećam nešto posebno, što je samo uz nju vezano. Ali najviše osjećam poziv prema vjeri Islam, kao da u njoj ima nešto posebno što nema u drugim vjerama. Što više čitam o toj vjeri, to više slušam o Islamskoj vjeri, to više spoznajem i učim da ta vjera nije toliko loša vjera. I da su nam razno razni mediji i pojedinci dosta iskrivili tu vjeru, prikazali nam je u lošem svjetlu, a zapravo je Islam ispunjena svjetlom i mirom, koja se samo u toj vjeri može pronaći. Te tako sve više osjećam ljubav prema toj vjeri. I nastojim da što više naučim o Islamu koliko mogu. Jer sve više osjećam da jedino u toj vjeri ima smisla.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #15

I dalje nekako pokušavam da radim na svojoj vjeri. I da ju ojačam. Jer i dalje osjećam da vjera u životu ima značenje. I da bez vjere nema života. Da je Bog istinit, a također i njegov sin Isus Krist. Tako da zbog toga nekako nastojim da poradim na svojoj vjeri i ljubavi prema Nebeskom Ocu. I moram priznati da se nekako bolje osjećam od kada sam počeo na obnovi svoje vjere. Kao da me je Duh Sveti ponovo počeo osvajati i smještavati se u moje srce. Te me time jačati u miru i ljubavi. I da se ne osjećam toliko uznemireno. Na čemu sam neizmjerno zahvalan.

Zadnjih dana ponovo pokušavam da molim neke kršćanske molitve. Jednostavno osjećam poziv u svom srcu da molim te neke molitve. Uglavnom su molitve nekim svecima, jer nešto mi govori da ti sami sveci imaju neku moć, ako se moli njihovom zagovoru. I da njihov zagovor ima neku moć. Koju jednostavno ne mogu riječima opisati. Stoga polako počinjem da sve više se molim nekim svecima za njihovu pomoć u svom životu.

Zadnjih dana pokušavam da polako i pomalo čitam dalje Mormonovu knjigu, a i Bibliju. I u tim knjigama pokušati naći poticaj da ojačam svoju vjeru. A i da pronađem neku snagu u svom životu. Da u tim riječima i porukama koje čitam u tim knjigama nađem neki poticaj za daljnji život. Jer osjećam se dosta pusto i isprazno. I potrebno mi je nešto što bi me izvuklo iz ovog nekog jadnog stanja u kojem sam se našao. Mada sam već jednom pročitao Mormonovu knjigu, ali ipak sam se ponovo odvažio da je pokušam čitam, da iznova pokušam pronaći smisao koji mi je promakao u prijašnjem čitanju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #22

Ovih dana smo svjedoci velikih promjena u rimokatoličkoj crkvi. Na Uskrsni ponedjeljak je preminuo papa Franjo. Napustio nas je jedan veliki skromni čovjek, koji je ostavio velikog traga u novijoj povijesti. Ma kakav god da je bio čovjek papa Franjo, ipak bio je drag među ljudima. Barem je kod mene ostavio traga. I u mojem srcu. Jer ipak je uradio dosta za crkvu i svijet, a i obilježio zadnje desetljeće našeg doba. Ali zadnjih mjeseci je pomalo bilo za očekivati da će nas ovih dana, tjedana i mjeseci promijene na čelu Rimokatoličke crkve. Jer zdravlje pokojnog pape Franje zadnjih mjeseci nije bilo baš najbolje. Priznajem da sam pomalo očekivao da će slijediti nešto ovakvo, baš zbog zdravlja pape Franje.

O samom papi Franji vam ne moram puno pisati. I sami ste vidjeli kakav je bio čovjek za života. Ali za mene je bio ipak bio i dobar papa, i uradio je dosta dobrih stvari. Drago mi je što je papa Franjo se zalagao za ljude sa margine. Siromašne, LGBT zajednicu, rastavljene i slične njima. Jer i ti ljudi su zaslužili da se prema njima odnosimo sa štovanjem i prihvaćamo kao braću. Jer i oni su ljudi koji su odabrali takav život. I zato ih ne moramo osuđivati.

A danas je počela konklava. Izbori za novog papu. Uživao sam u gledanju prijenosa iz Vatikana kako kardinali ulaze u Sikstinsku kapelu. Lijepo je to bilo za vidjeti. Jer nemamo prilike baš vidjeti svaki dan jedan ovakav prijenos i događaj. A i pratiti jedan ovakav događaj. Tako da s nestrpljenjem i napetošću pratim taj događaj. Sa nadom da će sadašnji kardinali uspjeti izabrati dobrog papu, koji će biti dostojan nasljednik pokojnom papi Franji. A kakav će biti, uskoro ćemo saznati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #26

Zadnjih dana sam uzeo malo odmora od pisanja tekstova za ovaj blog. Dijelom da se malo odmorim, dijelom da pokušam potražiti neki inspiraciju za daljnje pisanje. Već nekoliko dana i tjedana se mučim sa pisanjem tekstova za ovaj blog. I potreban mi je bio odmor. Ali moram priznati da baš u ovih nekoliko dana nisam baš našao neku inspiraciju za daljnje pisanje tekstova. Inspiraciju, za koju se nadam da ću je naći nekako negdje. Jer bez inspiracije isto nema šanse da neki tekst napišem.

Prošli tjedan smo sa zanimanjem pratili sve vezano uz smrt pape Franje. Pape Franje koji je vodio katoličku crkvu zadnjih 12 godina. O tome kako je pokojni papa Franjo vodio katoličku crkvu svako ima svoje viđenje. Po mojem skromnom mišljenju u nekim stvarima je bio dobar papa i pokušao je uraditi dobre stvari. Drago mi je da je crkvu okušao više približiti LGBT zajednici, siromašnima, rastavljenima, i ostalim marginaliziranim ljudima. Ili njih više približiti crkvi. Jer smatram da su i oni ljudi koji su potrebni naše pažnje i ljubavi. I ne trebamo ih odbijati od sebe. Vjerujem da i njih Nebeski Otac voli i prihvaća, ma kakve god osobe bile. Ali žao mi je što se bolje nije obračunao sa pedofilima i njihovim zaštitnicima. Jer takve osobe nisu zavrijedile da se skrivaju iza crkve i u crkvi. Takav zločin protiv djece je najgori mogući zločin koji postoji. I tu nema oprosta. Ali ipak papa Franjo je bio mi je pomalo simpatičan. I vidjelo se da je bio pravi papa za tu dužnosti.

Papinom smrti počele su pripreme za konklavu i izbor novog pape. I to s nestrpljenjem očekujem. Kako će se razvijati taj proces izbora novog pape? To pitanje me najviše trenutno interesira. A i ono pitanje tko će biti novi papa? Koga će za novog papu izabrati? I to sa nestrpljenjem očekujem, jer me interesira kojim smjerom će katolička crkva sada krenuti. Mada nisam trenutno baš vezan uz katoličku crkvu, jer se deklariram kao musliman, a i sljedbenik Isusa Krista (mormoni), ipak sa zanimanjem sam zainteresiran za ovakav jedan događaj. Jer ipak se radi o budućnosti katoličke crkve, koja će utjecati i na ostatak svijeta. Što će biti od svega toga, pokazati će idući dani i tjedni.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑