Oznaka: Islam

Svjedočanstvo #08

Moj život je u ovih nekoliko mjeseci od kada sam izašao iz ove ustanove polako odveo u neku monotonost i rutinu. I pomalo sam došao u stanje nekih rituala i rutine koje nisam imao dok sam živio u domu. Osjećam se pomalo kao da nisam živio u toj ustanovi za rehabilitaciju. Mada me još uvijek proganjaju mnoga sjećanja na boravak u domu, ali ipak sam se pomalo vratio svakodnevnim pitanjima života. I pomalo uživam u životu izvan ove ustanove. Nastojeći se ne osvrtati više na život u toj ustanovi. Jer u toj ustanovi sam doživio dosta neugodnosti i bilo je jedno od mojih težih djelova života. Jedino mi je žao što nisam uspio ostati u nekom kontaktu sa nekim djelatnicama iz ustanove. Djelatnicama koje su mi ostale u ugodnom sjećanju. I koje su bile toliko pristojne da su mi se svidjele. Jer su mi ostale drage osobe sa kojima bih volio da i sada imam nekog kontakta sa njima. Ali na žalost tako je valjda moralo biti. I barem ću neku lijepu uspomenu imati na njih. A tko zna, možda se negdje nekako sretnemo u gradu i obnovimo neki kontakt.

Na žalost, zadnjih više od pola godine sam zanemario i svoju vjeru u Islam. Već dugo nisam obavio klanjanje. A i ostale molitve zapustio. Dok sam bio u toj ustanovi sanjao sam da kad dođem kući da ću uspjeti da ponovo krenem obavljati klanjanje po običaju Islama. A i obnoviti svoje znanje o Islamu. Ali na žalost u ovih tri mjeseca koliko sam kod kuće na žalost još uvijek nisam započeo sa ponovnim obavljanjem klanjanja po običaju Islama. I moram priznati da mi nedostaje to klanjanje i molitva po Islamskom običaju. Jer prema onom malo što sam pokušao klanjati uvidio sam da mi se to sviđa. I da je to predivna aktivnost tijekom dana. A zadnjih tjedana me pomalo nešto ponovo vuče k tome da pokušam da obnovim to prakticiranje klanjanja. I da obnovim sve što mogu vezano uz Islam. Jer vidim da to nije loša vjera. I da su nas mediji i pojedinci dosta zaveli o toj vjeri. Jer koliko sam vidio iz ono malo proučavanja vjere Islam, da je to ipak dobra i predivna vjera, koju se isplati prakticirati.

Mada time što se držim i kršćanstva i Islama, pomalo sjedim na dvije stolice. Što baš nije dobro. Nije baš pametno sjediti na dvije stolice. I u ovakvim slučajevima treba se odlučiti dok još problemi nisu nastupili. I odbili se o glavu. Tako bi se i ja morao odlučiti oko svoje vjere. Po kojoj vjeri vjerovati u Nebeskog oca. Pošto sam odgojen u katoličkoj vjeri, najbolje bi mi bilo da se držim kršćanstva. Pošto već najbolje znam o toj vjeri. A o Islamu bih sve ispočetka morao učiti i prema toj vjeri organizirati svoj život. Tako da sam dosta neodlučan po tom pitanju. I morati ću se nekako odlučiti, dok još nije nastala totalna zbrka u mojoj glavi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #07

Nekako ne mogu razumjeti ljude koji ne vjeruju i deklariraju se kao ateisti. Ne mogu zamisliti život bez vjere. Da ne vjeruješ u Boga po bilo kojem obredu ili religiji. I ne znam kakav je to život bez Boga i vjere. Jer odrastao sam i odgojen sam u vjeri. Mada moja vjera u mladosti nije bila snažna i izrazita kao danas. Nisam odlazio na bogoslužja. Ali tek u kasnijoj životnoj dobi sam polako počeo osjećati da ima nešto u vjeri. I kroz sve to vrijeme je polako sazrijevala. Ali tek kada sam se razbolio, nekako je ta moja vjera isplivala na površinu. I počela jače sazrijevati. Valjda je trebalo da se razbolim i da shvatim koliko je zdravlje i život krhak. I koliko ima značajnosti u vjeri. Da vjera nije bez razloga nam podarena od Boga. Tek sad u bolesti i posljedicama bolesti sam shvatio koliko sam griješio i nisam se pouzdao u vjeru i Boga.

Ali moram i nešto priznati, a to je da sam zadnjih tjedana dosta zapustio proučavanje vjerskih tekstova. A posebice sam dosta zapustio proučavanje Islama. Vjere koju zadnjih godinu i pol dosta zavolio, ali nisam postao istinski vjernih vjere Islam. I to mi jako nedostaje. Jer ono malo što sam naučio o toj vjeri, uvjerilo me je da Islam nije tako agresivna vjera kako nam mediji i ine institucije i ljudi nastoje prikazati. Ima u toj vjeri i pozitivnih stvari koje treba uzeti u obzir. Jer i ta vjera nas uči da volimo druge i poštujemo ih kao i kršćanstvo. Mada to govore na drugačiji način. Ali princip je isti.

Jedna od stvari sa kojom se susrećem zadnjih mjeseci jest ta da kada se šećem gradom i nešto negdje pokušam obaviti jest ta da neki ljudi kada me vide sa štakom u ruci ostanu iznenađeni. Naime, mnogi još ne znaju kako sam prošao zadnjih godina sa zdravljem. I da su ostale posljedice nakon moždanog udara. Pa im moram objasniti situaciju. A opet ima i ljudi kada me vide sa štakom, ne postavljaju pitanja ali mi pomognu ili mi pokušaju olakšati. Ali i ima onih koji baš ne mare pa mi otežaju stvar. Kao da ne razumiju da i oni se mogu naći u istoj situaciji. Ali ne ljutim se, jer znam da će se svakome vratiti onako kako zaslužuje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #02

Da, trenutno sam sljedbenik i pripadnik „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Gdje nastojim biti što bolji vjernik. I sudjelovati na bogoslužjima što je više moguće. Moram priznati da sam se nekako našao u toj vjeri. Jer ta zajednica pripada Kršćanskoj religiji. A kako sam odgojen nekako u kršćanskoj tradiciji, ostao sam u toj vjeri. Samo drugačije slavimo bogoslužja i držimo do vjere. I dalje vjerujemo u Isusa Krista, koji se je žrtvovao za nas obične ljude. I u Nebeskog Oca, također.

Mada sam član ove zajednice skoro godinu i pol, još uvijek se učim o vjeri koju podučavaju misionari crkve. Sa kojima imam redovite lekcije iz vjeronauka, da se tako izrazim. Ali i još uvijek nastojim čitati neke tekstove vezene uz crkvu, a i samu „Mormonovu knjigu”, jer ima puno informacija koje treba naučiti. Ili se podsjetiti o nekim stvarima. A i svaki puta nešto novo naučim i saznam, ma koliko god puta pročitao neki tekst. Trenutno najviše pokušavam čitati „Nauk i savezi”, gdje se nalaze osnove vjere. Da kroz te tekstove pokušam što više da naučim o vjeri. Da pokušam i tako biti što bolji vjernik. A i jednom sa pročitao cijelu „Mormonovu knjigu”. I dosta naučio iz nje o vjeri. Ali i nju ću pokušati još nekoliko puta pročitati. I pokušati je što bolje proučiti, jer koliko sam vidio, ima puno savjeta koje se i danas mogu primijeniti. Jer ta knjiga je napisana za sva vremena.

Na žalost, dosta sam zapustio proučavanje Islamske vjere. Koja je također ispravna i miroljubiva vjera. Do koje isto moramo držati. Jer i u „Kuranu” ima puno toga što se može i danas primijeniti u svakodnevnom životu. I morali bi i mogli koristiti u svakodnevnom životu. Ovo svjedočim na osnovu ono malo tekstova koja sam pročitao i kroz slušanje neki Islamskih učenjaka saznao i čuo. Jer Islam, a i sami muslimani, nisu onakvi kakve nam razni mediji i ine grupacije serviraju u svojim i kroz svoje poruke, članke i ine stvari. I kojima smo na žalost podlegli.

Nisam sve mostove porušio prema Islamu, a niti Katoličkoj vjeri. Još uvijek donekle držim do tih stvari. I još uvijek su dio mene. Ipak sam odgojen i veći dio života proveo u Katoličkoj vjeri. I teško se je toga riješiti i zanemariti. Mada sam i dalje ogorčeni sa nekim stvarima vezanim u Katoličku vjeru, ipak još uvijek nastojim vjerovati i kao Katolik. Nekako ipak ne mogu zaboraviti i zanemariti ono što sam naučio kao Katolik. Teško mi je to zaboraviti. A i zašto bih zaboravio, jer ipak je to vjera mojih otaca i majki. Koji su se trudili da me postave na noge i pošalju u svijet.

I moram primijetiti da sam se u ovih godinu i pol nekako malo i dijelom promijenio. Nastojim što mirnije živjeti, kao da sam pronašao neki mir. Više toliko nisam nervozan i živčani. I prema svemu nekako smireno pristupiti. Pronašao sam neki unutarnji mir, na kojem ću još puno morati poraditi. Ne živciram se toliko kao prije, ne koristim bezobrazne riječi kao prije (jer su mi postale odvratne), a vjerujem da još promjena u mojem životu i ponašanju ima. Jer moja transformacija još uvijek traje i trajat će dok god budem živ. I nadam se da ču do kraja svog života uspjeti napredovati u svojoj potrazi da budem bolji i vjerniji i mirniji. Mada ću morati poraditi da se riješim još nekih ružnih navika i postanem bolji.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #01

Rođen sam i odgojen kao rimokatolik. A i obavio sve sakramente u katoličkoj vjeri. I veći dio života sam proveo vezan uz katoličke običaje. Ali moja vjera kao katolika je počela kopnjeti u nekoj zrelijoj dobi. Zapravo, moja vjera u samoga Boga i u Isusa Krista je pomalo bila poljuljana. Ali je bila ipak uvijek tu negdje prisutna, kao neka formalnost. Ali moja vjera u katoličku crkvu je polako bila poljuljana. Pogotovo kada sam vidio i doživio neka loša iskustva sa svećenicima i općenito uz katoličku crkvu. Tako da sam se pomalo udaljio od katoličke vjere. Ali ponavljam vjera je bila uvijek nekako tu negdje prisutna.

Ali s vremenom sam polako počeo preispitivati svoju vjeru. I polako se tražiti u vjeri. U Ožujku 2023. godine sam doživio svoj drugi srčani infarkt i dan kasnije i moždani infarkt. Te sam nakon toga počeo da sve više razmišljam o svojoj vjeri i životu. I uvidio sam da sam puno griješio. Da je moja vjera jako propala. I kako sam se sve više počeo oporavljati, tako sam sve više počeo da istražujem ponovo o vjeri. Na žalost, svoj život više ne mogu vratiti nazad i popraviti ga. Ali sam mogao pokušati da ponovo svoju vjeru ojačam i dovedem je u red. Te sam počeo da malo istražujem na mreži svih mreža o vjerama. I za oko mi je zapela vjera Islam. I pomalo sam nalazio sve više informacija o toj vjeri. Također sam polako počeo kupovati i neke knjige iz područja Islamske vjere. A i pomalo se dopisivao sa nekim muslimanima. I saznao sam da ta vjera ipak nije tako loša kako su nam mediji i pojedinci je prikazali. Saznao sam da j Islam zapravo miroljubiva vjera i religija. Ali su je neki mediji i pojedinci iskrivili. Te sam se odlučio da prihvatim vjeru Islam i postanem musliman. Čak sam i neku njihovu zakletvu putem mobitela izgovorio. I tako sam na neki način prihvatio vjeru Islam.

Nakon toga sam pokušavao da naučim moliti namaz, neke islamske molitve. Ali na žalost nije mi išlo. Koliko god se trudio, nekako mi je bilo teško se naviknuti na molitvu namaza. Možda je dio problema bio i taj što sam živio u jednoj ustanovi za rehabilitaciju, gdje nisam mogao u miru da prakticiram tu svoju vjeru islam. Te sam s vremenom polako odustao od prakticiranja vjere. Jer nisam mogao naći dovoljno mira. A i bilo je prigovora da namećem vjeru, mada sam molitve nastojao moliti u sobi u kojoj sam živio. Te sam odustao od toga, ali moje srce je dalje ostalo u toj vjeri. I dalje nekako nastojim da pratim informacije vezane uz islam i muslimane.

Ali tijekom ljeta 2023. godine sam naišao na nekoj društvenoj mreži na sljedbenike „Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana”. I javio i se. I malo pomalo kroz razgovor sa njima prihvatio sam da postanem član te crkve, u kojoj sam i danas. Te se negdje pred kraj ljeta i krstio u toj crkvi. Moram priznati da sam se tada dosta dvojio oko tog krštenja i pitao se što mi je sve to trebalo. Ali kako je vrijeme odmicalo i kako sam sve više razgovarao sa misionarima te crkve, sve sam više upoznavao tu crkvu i vjeru. Vjera koja je dosta slična katoličkoj vjeri. I s vremenom sam zavolio tu crkvu i zbližio se sa nekim članovima ove crkve. Tako da sada nakon više od godinu dana što sam dio te crkve i zajednice, mogu priznati da mi nije žao što sam postao član te crkve. Jer preko misionara sam upoznao divnu vjeru i ljude. Koji su mi i pomogli u nekim stvarima. A i da ojačam u svojoj vjeri u Isusa Krista. Te također i neki mir. Jer nekako se osjećam smireno, nego li prije. I uživam u odlasku na bogoslužja. A i u proučavanju vjere i Mormonove knjige, Nauka i saveza i svega ostalog što je vezano uz vjeru.

I tako je nekako išao moj put vjere. Koji još uvijek traje i razvija se. Mada sam se vratio kršćanstvu, ipak sam jednim dijelom ostao i musliman. I ponekad pokušavam se moliti kao musliman. Mada i dalje griješim. Te u Islamskoj vjeri pronalazim predivne stvari koje mogu primjenjivati u svom životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Potraga za vjerom

Tijekom mojeg bolovanja i oporavka od srčanog i moždanog infarkta imao sam dosta vremena da razmišljam o svom životu i vjeri. I moram priznati da nije bio savršen i bilo je dosta pogrešaka. A niti moja vjera nije baš bila na nekom nivou. Život više ne mogu vratiti, greške ispraviti. Tako da ti moji grijesi ostaju u prošlosti. Ali sam dosta razmišljao da vidim što mogu da uradim po pitanju vjere. I tako malo pomalo počeo sam istraživati o vjeri. Da vidim da li tu što mogu nešto popraviti.

Rođen sam i odgojen kao Rimokatolik. Obavio sam sve sakramente. Ali moram priznati kako sam odrastao sve više nisam nalazio se u toj Rimokatoličkoj vjeri. Nekako sam se osjećao ne ispunjeno. Na mise sam odlazio sa nadom da ču ipak pronaći taj neki svoj mir i zadovoljstvo. I sve sam više osjećao nezadovoljstvo i ogorčenje prema nekim stvarima koje su se događale uz Rimokatoličku crkvu. I malo pomalo sam se osjećao otuđeno. A opet isprazno, jer moja duša je ipak težila prema vjeri i Bogu.

I polako sam počeo da tražim neku vjersku zajednicu i vjeru gdje bi se našao. I dugo sam tažio taj neki mir i zadovoljstvo. I kako sam imao vremena tijekom liječenja i oporavka, počeo sam da istražujem neke vjere i zajednice. Prvo sam osjetio želju i poziv prema Islamu. I donekle sam se našao u toj vjeri. I putem mobitela sam sa jednom osobom muslimanske zajednice izrazio svoju pripadnost muslimanskoj vjeri i Islamu. I jedno kratko vrijeme sam pokušao da živim po toj vjeri i učio sam o njoj. I našao sam puno dobrih stvari u Islamu. Koje sam pokušao primijeniti, ali bez većeg uspjeha. A i pokušao sam stupiti u kontakt jednoj skupini ovdje u Varaždinu. Ali nisam naišao na to da me prihvate. Pa je tu ostalo malo razočarenje, ali ipak sam nisam odustao od vjere u Alaha. I nastojao prihvatiti sve dobre stvari iz Alahova učenja. I te stvari sam još uvijek sačuvao u sebi. I nastojim ih živjeti. Jer sam shvatio da Islam nije tako loša vjera kako nam u medijima i sličnim mjestima prikazuju. Tako da sam još uvijem pomalo ostao u svojoj vjeri musliman. I podržavam tu vjeru.

Ali onda sam naišao na misionare Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana. I prijavio se da me posjete. I malo pomalo sam kroz razgovor sa tim misionarima se upoznao sa vjerom u Isusa Krista i Boga. I što sam više sa njima pričao, sve sam više zavolio tu vjeru. Koja je Kršćanska vjera. I polako i tu uviđao da nije loša vjera kako nam mediji prikazuju. Da nema tu ništa loše. I tako sam jednog lijepog dana mjeseca Rujna prošle godine bio kršten u toj crkvi. I na samom krštenju sam imao još dvojbi što mi je to trebalo i u što sam se upustio. Ali kako sam dalje nastavljao pričati sa misionarima te crkve, te čitao neke tekstove vezane uz crkvu i vjeru, moja vjera je sve više rasla. I sve dvojbe su nestale. I danas mi nije žao što sam ostao u toj zajednici, koja me je lijepo prihvatila. I neki od tih članova mi čak pomogli u nekim stvarima i problemima. I sada nakon godinu dana mi nije žao što sam ušao u tu zajednicu. I s radošću odlazim na bogoslužja i proučavam dalje vjerske tekstove vezane uz vjeru i crkvu. Te osjećam da sam tu za sada našao ono što nisam našao u drugim zajednicama.

Mada sam trenutno pripadnik te zajednice, ipak nisam porušio sve mostove prema Rimokatoličkoj vjeri, a niti prema Islamu. Jer još uvijek nastojim da mudrosti koje sam u tim vjerama naučio prakticirati u svojem životu. I mogu priznati da sam za sada se našao u toj vjeri. Koju ću nastojati prakticirati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑