Oznaka: Crkva Isusa Krista

Svjedočanstvo #09

Prije dosta tjedana sam si rekao da moram početi moliti neke molitve. A i ponovo klanjati namaz. Ali nikako da se odvažim da to i ostvarujem. Do prije nekih godinu dana sam znao moliti klanjanje namaza po Islamskom običaju i propisima. Ali nešto se je dogodilo da sam odustao od toga. I moram priznati da u ovih godinu dana mi je nedostajalo to klanjanje. Naime, prije više od godinu i pol sam prihvatio pomalo vjeru Islam kao svoju vjeru. I dosta sam proučavao o toj vjeri. I kroz to proučavanje sam naučio da ta vjera Islam nije tako nasilna vjera, koliko su nam mediji i pojedinci nametnuli. Tako da sam malo pomalo počeo prihvaćati tu vjeru. I postao sam njezin obožavatelj. Da sam čak i prihvatio Islam kao svoju vjeru. Te dobi motivaciju da i dalje pratim sve što je vezano uz tu vjeru. Ali, na žalost, zbog nekih uvjeta morao sam dosta zapustiti tu vjeru. Ali je u meni pomalo tinjala. I sada ovih dana polako ponovno počinje izlaziti na vidjelo u meni ta vjera. Te polako počinjem tražiti načina da joj se nekako vratim.

Ovih dana sam polako počeo da ponovno se klanjam, mislim da se to zove namaz. I moram priznati da mi je to nedostajalo cijelo ovo vrijeme. I pomalo ponovno uživam u tom klanjanju. Ali kako sam dosta zapustio to proučavanje vjere morati ću ponovno iznova da učim sve o Islamskoj vjeri. A i kako ponovno klanjati namaz. Jer dosta sam se pogubio u tome. Da ne kažem zaboravio, pa moram nekako obnoviti to znanje. Te pomalo tražim ponovno te neke tekstove koje sam čitao prije, da me pokušaju podsjetiti o nekim stvarima oko vjere Islam. Ali u svemu tome najteže mi pada to što ne znam arapski jezik. Koji je stvarno težak jezik, i ako ga nisi učio od djetinjstva, teško da ćeš ga naučiti u zrelijoj dobi. Priznajem pokušao sam ga učiti, ali nisam imao baš uspjeha. A najteže je učiti slova u pisanom obliku. Koja su drugačija od latinice.

Nikako da se izjasnim o tom klanjanju. Koliko me sjećanje služi, molitva se mora govoriti na arapskom jeziku. A ja, na žalost, ne znam arapski jezik. Jer ga nisam učio i još uvijek naučio. Tako da za sada to klanjanje molim na hrvatskom jeziku. Dok ne nađem načina kako naučiti arapski jezik. Barem kako izgovarati riječi dova, namaza, sura i inih stvari. Jer najljepše je moliti sve to na arapskom jeziku. A što se tiče same molitve, predivan mi je taj osjećaj koji osjećam dok se molim. Kao da je Alah uza me, sa svojim mirom i ljubavi. Kao da to klanjanje me smiruje. I dalje vuče i potiče na klanjanje. Kao da me Alah zove u srcu da se nazad vratim vjeri Islam i da je pokušam prakticirati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #05

Da, molitva ima jako značenje. Molitva ima snažnu moć. I ako se molimo redovito i pažljivo i pravilno, možemo uz pomoć Nebeskog Oca puno toga postići. Nebeski Otac nam je tada od pomoći. Jer Nebeski Otac pomaže onim koji mu se mole, koji mu kroz svoje molitve izraze svoje potrebe, osjećaje, patnje. Jer Nebeski Otac je brižan Otac. Koji voli svoju djecu koja vjeruju u njega. Jer i vjera u Nebeskog Oca ima neku svoju snagu, koja se riječima ne može opisati. Samo oni koji vjeruju mogu uz pomoć Nebeskog Oca postići onaj svoj mir koji im svijet ne može dati. Stoga potrebno se je iskreno moliti i iskreno vjerovati da bi nam svijet i život bio ljepši i bolji. Uz vjeru i molitvu možemo postići onaj bolji svijet, koji drugim metodama ne možemo postići.

Onaj koji se pouzdaje i vjeruje u Nebeskog Oca može postići puno više, nego li onaj koji ne vjeruje. Samo uz pomoć Nebeskog Oca možemo napredovati u životu. I osigurati se u budućnosti i na onome svijetu. A onaj koji ne vjeruje, taj srlja u svoju propast, koja ga može odvojiti od Nebeskog Oca u svoj svojoj punoći propasti. I živjeti u ništavilu propasti. Dok naprotiv, onaj koji vjeruje u Nebeskog Oca, taj doživljava blagostanje u životu i budućnosti. I ta vjera ga može odvesti samo bliže Nebeskom Ocu. Koji je tako brižan za svoju djecu koja mu vjeruju, koja mu se moli da ih obasipa svojom ljubavi i pažnjom. Te vodi u njihovim životima ka blagostanju koju samo Nebeski Otac može da podari. Uz pomoć Nebeskog Oca možemo puno toga postići, dok u protivnom samo propadamo u bezdan propasti.

Moram priznati da sam svjedočio u tome što sam pisao u ova dva prijašnja odlomka. Nekako i u mom životu sam osjetio da čim sam bolje vjerovao u Nebeskog Oca i iskrenije se molio, to sam više imao nekog mira i bolje mi je bilo u životu. I lakše sam i mirnije rješavao neke probleme. Lakše mi je bilo u životu. I to mi je bio samo poticaj da se još iskrenije počnem moliti Nebeskom Ocu, nego li prije. Jer iskrena molitva Nebeskom Ocu može puno pomoći. Samo treba vjerovati u molitvu i riječi molitve mogu same doći. I sve ovo što sam pisao, pisao sam vam u ime Isusa Krista.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #04

Nekako od kada sam sljedbenik „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana” u meni je pomalo većina stvari drugačija. Nekako sam malo mirniji, smireniji. Ne znam odakle taj mir dolazi. Možda od vjere koja se je u meni ojačala. Kao da me je ta vjera u Nebeskog Oca pomalo smirila. Osnažila. Jer dosta sam se u zadnjih godinu dana i više molio za snagu i vjeru u Nebeskog Oca. Da mi pomogne u nevoljama koje su me mučile. I nekako osjećam da su moje molbe uslišane. Da je Nebeski otac uslišao moje molitve i izvukao iz nekih nevolja i problema. Jer stvarno sam bio u problemima i nevolji. Kako sam doživio drugi srčani infarkt i prvi moždani infarkt moje nevolje i problemi su se pojačali. I molio sam Nebeskog Oca za pomoć da nađem rješenje za te nevolje i probleme. Da ojačam soju vjeru u Isusa Krista i Nebeskog Oca. Te mi je Nebeski Otac poslao rješenje u tome da je osnažio moju vjeru. Da u vjeri i molitvi pronađem mir. Da se ne zamaram sa nebitnim problemima.

Vjerujem da je jednim dijelom me Nebeski Otac uputio i prema „Crkvi Isusa Krista”, gdje sam pronašao dobre ljude, osim vjere, koji su me podučili nešto o vjeri. I kroz svoja podučavanja osnažili moju vjeru. A i da lakše donesem neke odluke. I koje su mi pomogle da riješim neke životne probleme i nevolje. I koje sam zadnjih mjeseci uspio uz pomoć Nebesko Oca i Isusa Krista nekako riješiti. Te se maknuti od nekih ljudi koji su me dovodili u probleme. I koji su oličenje nervoze i zla. Te da više nemam posla sa njima. Jer sam se dosta povukao iz javnosti i od ljudi. I dijelom je i u tome došao moj mir. Jer stvarno sam doživio neugodnosti od nekih ljudi, o kojima više ne želim razmišljati i pričati. A još manje vidjeti.

Vjerujem i u to da mi je Nebeski Otac pomogao oko jedne teške odluke. A ona je ta da sam nakon nekoliko mjeseci na kraju ipak pristao da se proda neka zemlje. I tako došao do nekih novaca, koji su mi pomogli da se izvučem iz nekih nevolja i problema. Mada su ti problemi riješeni i maknuti iz mog života, ipak ima još mnogo drugih problema koje treba riješiti. I nadam se da ću uz pomoć Nebeskog Oca ih nekako riješiti. Samo da bude zdravlja i mira.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #03

U ovih godinu i pol što sam u Crkvi Isusa Krista, dosta sam se družio i sa misionarima te crkve. I još uvijek se družim. I na tim našim susretima dosta pričamo i raspravljamo o vjeri. Te o raznim tekstovima iz Biblije, Nauka i saveza, Mormonove knjige. A i o raznim govorima koji su objavljeni i izgovoreni na Općem saboru Crkve Isusa Krista. U čemu stvarno uživam.

Naime, u Crkvi Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana obično dva puta godišnje imamo Opći sabor, gdje nam vođe crkve kroz svoje govore upućuju poruke i savjete na osnovu životnih iskustva, stihova iz Mormonove knjige i Svetog pisma, a i Nauka i saveza. I nakon tih govora i Sabora mi vjernici raspravljamo o tim porukama i savjetima. Nastojimo ih protumačiti što znače, primijeniti ih u svom životu i usavršiti i unaprijediti našu vjeru. Tim svojim govorima naše vođe i starješine također nas pokušavaju osnažiti u našim životima, osnažiti našu vjeru, uputiti nas na pravi put i pružiti nam razne savjete.

Također, u Crkvi Isusa Krista imamo neke vjerske tekstove koje nazivamo „Nauk i savezi”. U tim „Naucima i savezima” nalaze se tekstovi iz povijesti crkve, te vjerske smjernice koje nam pomažu da održavamo svoju vjeru, da prema njima jačamo svoju vjeru. Koje nam pojašnjavaju neke pojmove iz vjere. A i opisuje se povijest crkve od početka. I prema tim tekstovima se nastojimo ravnati i voditi kroz naš život i vjeru.

I moram svjedočiti da je ova Crkva Isusa Krista zaista istinita. Jer do sada prema onome što sam pročitao u tim „Naucima i savezima”, te u „Mormonovoj knjizi”, a i kroz razna druga svjedočanstva i govora i rasprava sam uvidio da ima i postoji istina u toj crkvi. Da nam Bog, naš Nebeski otac, nije uzalud objavio kroz proroka Josepha Smitha Mormonovu knjigu i sve ostalo što je vezano uz ovu crkvu. Da ima istine i da je istinska crkva, koju treba poštivati. Kao i sve druge crkve i vjere. Jer kroz tu crkvu možemo dobiti samo ljubav, vjerski i duševni napredak i smjernice u životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #04

O vjeri već svi podosta znamo. Nešto smo pokupili u vjeronauku, nešto kroz život. Ali i dalje moramo učiti i obnavljati svoje znanje. Jer znanja nikad dosta. Znanje i vjera uvijek moraju rasti. Napredovati. Jer ako toga nema, nema nam ni života na ovome svijetu. A da ne pišem kako ne ćemo imati ništa od života na onome svijetu. Naš Nebeski otac će nas sigurno pitati i za to što smo poradili na svojoj vjeri. I dokle smo došli.

Kako sam postao sljedbenik crkve Isusa Krista svetaca – posljednjih dana zadnjih godinu dana sam pročitao jednom „Mormonovu knjigu”, koja je na mene ostavila snažan dojam. I koja me je podučila mnogim stvarima. Jedna od tih stvari je ta, ako nemamo vjere u Isusa Krista, ne ćemo napredovati u ovozemaljskom životu. A niti na onom svijetu ne ćemo imati blagoslov. I kroz cijelu tu knjigu se provlači to da samo oni koji su imali vjeru u Isusa Krista i Nebeskog Oca su postizali blagoslov i blagostanje, već na ovom svijetu. Dok oni čija su srca otvrdnula, propadali su u nevjeru i pustoš. Jer ih je Nebeski Otac napustio i dopustio da propadnu u svojoj vjeri. Dok su oni istinski vjernici u Isusa Krista napredovali u svemu blagostanju i blagoslovu.

Naravno ponovo ću pročitati „Mormonovu knjigu”, jer želim da ju ponovo proučim, ako sam što propustio u prvom čitanju. A možda ču je još nekoliko puta pokušati pročitati, da mi ostanu zapamćene neke stvari. Pokušati ču je proučiti što bolje, jer vidim da je ta knjiga istinita. I makar je napisana prije više od dva tisućljeća, u njoj ima puno pouka i savjeta koje i danas vrijede. Jer ta knjiga je napisana za sva vremena. I treba je iznova i iznova čitati. Jer može da pruži i danas utjehu i možda neka rješenja u današnjim problemima.

A trenutno pokušavam pročitati i „Nauk i savezi”, koji su vezani uz samo „Mormonovu knjigu”. A i temelj su vjere Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana. I u tim „Naucima i savezima” vjernik može pronaći smjernice za svoj vjernički život. A i naučiti nešto o povijesti crkve. Jer u njima se nalaze kako i smjernice za život, već i dio povijesti crkve. Kako je nastala i koji su njezini počeci. Mada je to još mlada crkva, ali ima snažne sadržaje u kojima se čovjek može pronaći. A i neku podršku i savjete i utjehu u svakodnevnom životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #09

Prošli su nam Božićni i Novogodišnji blagdani. I polako se vraćamo u normalan svakodnevni život. Hvala Nebeskom Ocu što smo preživjeli i ove blagdane. I što smo ih proslavili u nekom miru. Ako se tako smijem izraziti. Barem su moji prošli u nekom miru. Mada sam ih sam proveo, ali ipak zahvalan sam Nebeskom Ocu što mi je podario mira kroz ove dane, bez nekog stresa. I da se sada polako mogu vratiti nekom normalnom životu.

Novogodišnje odluke nisam donosio. Glavno mi je da bude zdravlja i blagoslova u životu. Za ostalo se nadam da će proći u nekom miru uz Božju pomoć. Ali ipak imam neke želje koje bih volio da ostvarim. Jedna je da odem na jedno putovanje do HRAMA u jednoj susjednoj državi. I da tamo pokušam obaviti neke uredbe. Naravno ako će mi zdravlja dopustiti da odem. Jer još uvijek čekam nalaze od biopsije prostate. I taj nalaz bi trebao ovih dana da mi dođe. Naravno ako doktori nisu zaboravili na te nalaze. A i predložen mi je neki zahvat na srcu. Koji bi trebao biti u idućih nekoliko mjeseci. Ako uspijem obaviti neke pretrage do tada. Ali još ćemo vidjeti kako će se sve to odvijati sa tim pretragama i doktorima.

Druge neke želje i planove nisam planirao. Ne volim baš puno planirati. Već živjeti u nekom miru, iz dana u dan. Pa što bude. Naravno, osim što ću se morati nekako boriti sa ovim bolestima koje su me uhvatile, ipak ću usput morati pokušati srediti malo stan. Koliko ću moći, s obzirom na financijsku stranu. Naime, prošle sam godine zatražio da mi se prizna invalidnost. I nakon toga da mi socijalna skrb dodijeli na osnovu toga neku financijsku pomoć. Nadam se da će tijekom ove godine biti mi to riješeno. A i nadam se da će mi doktor opće prakse isto ispuniti neke obrasce, pa da mogu ići pokušati tražiti invalidsku mirovinu. Jer za posao više nisam. Nije da sam lijenčina, ali od kada sam preživio dva srčana i jedan moždani infarkt, na žalost nisam više u stanju da išta radim. I da tražim ikakav posao. Vidim da više nisam onako stabilan kao što sam bio prije. I posljedice tih infarkta su vidljive i pošteno ih osjećam. A što će biti još sa prostatom, to tek treba vidjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #02

Da, trenutno sam sljedbenik i pripadnik „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Gdje nastojim biti što bolji vjernik. I sudjelovati na bogoslužjima što je više moguće. Moram priznati da sam se nekako našao u toj vjeri. Jer ta zajednica pripada Kršćanskoj religiji. A kako sam odgojen nekako u kršćanskoj tradiciji, ostao sam u toj vjeri. Samo drugačije slavimo bogoslužja i držimo do vjere. I dalje vjerujemo u Isusa Krista, koji se je žrtvovao za nas obične ljude. I u Nebeskog Oca, također.

Mada sam član ove zajednice skoro godinu i pol, još uvijek se učim o vjeri koju podučavaju misionari crkve. Sa kojima imam redovite lekcije iz vjeronauka, da se tako izrazim. Ali i još uvijek nastojim čitati neke tekstove vezene uz crkvu, a i samu „Mormonovu knjigu”, jer ima puno informacija koje treba naučiti. Ili se podsjetiti o nekim stvarima. A i svaki puta nešto novo naučim i saznam, ma koliko god puta pročitao neki tekst. Trenutno najviše pokušavam čitati „Nauk i savezi”, gdje se nalaze osnove vjere. Da kroz te tekstove pokušam što više da naučim o vjeri. Da pokušam i tako biti što bolji vjernik. A i jednom sa pročitao cijelu „Mormonovu knjigu”. I dosta naučio iz nje o vjeri. Ali i nju ću pokušati još nekoliko puta pročitati. I pokušati je što bolje proučiti, jer koliko sam vidio, ima puno savjeta koje se i danas mogu primijeniti. Jer ta knjiga je napisana za sva vremena.

Na žalost, dosta sam zapustio proučavanje Islamske vjere. Koja je također ispravna i miroljubiva vjera. Do koje isto moramo držati. Jer i u „Kuranu” ima puno toga što se može i danas primijeniti u svakodnevnom životu. I morali bi i mogli koristiti u svakodnevnom životu. Ovo svjedočim na osnovu ono malo tekstova koja sam pročitao i kroz slušanje neki Islamskih učenjaka saznao i čuo. Jer Islam, a i sami muslimani, nisu onakvi kakve nam razni mediji i ine grupacije serviraju u svojim i kroz svoje poruke, članke i ine stvari. I kojima smo na žalost podlegli.

Nisam sve mostove porušio prema Islamu, a niti Katoličkoj vjeri. Još uvijek donekle držim do tih stvari. I još uvijek su dio mene. Ipak sam odgojen i veći dio života proveo u Katoličkoj vjeri. I teško se je toga riješiti i zanemariti. Mada sam i dalje ogorčeni sa nekim stvarima vezanim u Katoličku vjeru, ipak još uvijek nastojim vjerovati i kao Katolik. Nekako ipak ne mogu zaboraviti i zanemariti ono što sam naučio kao Katolik. Teško mi je to zaboraviti. A i zašto bih zaboravio, jer ipak je to vjera mojih otaca i majki. Koji su se trudili da me postave na noge i pošalju u svijet.

I moram primijetiti da sam se u ovih godinu i pol nekako malo i dijelom promijenio. Nastojim što mirnije živjeti, kao da sam pronašao neki mir. Više toliko nisam nervozan i živčani. I prema svemu nekako smireno pristupiti. Pronašao sam neki unutarnji mir, na kojem ću još puno morati poraditi. Ne živciram se toliko kao prije, ne koristim bezobrazne riječi kao prije (jer su mi postale odvratne), a vjerujem da još promjena u mojem životu i ponašanju ima. Jer moja transformacija još uvijek traje i trajat će dok god budem živ. I nadam se da ču do kraja svog života uspjeti napredovati u svojoj potrazi da budem bolji i vjerniji i mirniji. Mada ću morati poraditi da se riješim još nekih ružnih navika i postanem bolji.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #01

Rođen sam i odgojen kao rimokatolik. A i obavio sve sakramente u katoličkoj vjeri. I veći dio života sam proveo vezan uz katoličke običaje. Ali moja vjera kao katolika je počela kopnjeti u nekoj zrelijoj dobi. Zapravo, moja vjera u samoga Boga i u Isusa Krista je pomalo bila poljuljana. Ali je bila ipak uvijek tu negdje prisutna, kao neka formalnost. Ali moja vjera u katoličku crkvu je polako bila poljuljana. Pogotovo kada sam vidio i doživio neka loša iskustva sa svećenicima i općenito uz katoličku crkvu. Tako da sam se pomalo udaljio od katoličke vjere. Ali ponavljam vjera je bila uvijek nekako tu negdje prisutna.

Ali s vremenom sam polako počeo preispitivati svoju vjeru. I polako se tražiti u vjeri. U Ožujku 2023. godine sam doživio svoj drugi srčani infarkt i dan kasnije i moždani infarkt. Te sam nakon toga počeo da sve više razmišljam o svojoj vjeri i životu. I uvidio sam da sam puno griješio. Da je moja vjera jako propala. I kako sam se sve više počeo oporavljati, tako sam sve više počeo da istražujem ponovo o vjeri. Na žalost, svoj život više ne mogu vratiti nazad i popraviti ga. Ali sam mogao pokušati da ponovo svoju vjeru ojačam i dovedem je u red. Te sam počeo da malo istražujem na mreži svih mreža o vjerama. I za oko mi je zapela vjera Islam. I pomalo sam nalazio sve više informacija o toj vjeri. Također sam polako počeo kupovati i neke knjige iz područja Islamske vjere. A i pomalo se dopisivao sa nekim muslimanima. I saznao sam da ta vjera ipak nije tako loša kako su nam mediji i pojedinci je prikazali. Saznao sam da j Islam zapravo miroljubiva vjera i religija. Ali su je neki mediji i pojedinci iskrivili. Te sam se odlučio da prihvatim vjeru Islam i postanem musliman. Čak sam i neku njihovu zakletvu putem mobitela izgovorio. I tako sam na neki način prihvatio vjeru Islam.

Nakon toga sam pokušavao da naučim moliti namaz, neke islamske molitve. Ali na žalost nije mi išlo. Koliko god se trudio, nekako mi je bilo teško se naviknuti na molitvu namaza. Možda je dio problema bio i taj što sam živio u jednoj ustanovi za rehabilitaciju, gdje nisam mogao u miru da prakticiram tu svoju vjeru islam. Te sam s vremenom polako odustao od prakticiranja vjere. Jer nisam mogao naći dovoljno mira. A i bilo je prigovora da namećem vjeru, mada sam molitve nastojao moliti u sobi u kojoj sam živio. Te sam odustao od toga, ali moje srce je dalje ostalo u toj vjeri. I dalje nekako nastojim da pratim informacije vezane uz islam i muslimane.

Ali tijekom ljeta 2023. godine sam naišao na nekoj društvenoj mreži na sljedbenike „Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana”. I javio i se. I malo pomalo kroz razgovor sa njima prihvatio sam da postanem član te crkve, u kojoj sam i danas. Te se negdje pred kraj ljeta i krstio u toj crkvi. Moram priznati da sam se tada dosta dvojio oko tog krštenja i pitao se što mi je sve to trebalo. Ali kako je vrijeme odmicalo i kako sam sve više razgovarao sa misionarima te crkve, sve sam više upoznavao tu crkvu i vjeru. Vjera koja je dosta slična katoličkoj vjeri. I s vremenom sam zavolio tu crkvu i zbližio se sa nekim članovima ove crkve. Tako da sada nakon više od godinu dana što sam dio te crkve i zajednice, mogu priznati da mi nije žao što sam postao član te crkve. Jer preko misionara sam upoznao divnu vjeru i ljude. Koji su mi i pomogli u nekim stvarima. A i da ojačam u svojoj vjeri u Isusa Krista. Te također i neki mir. Jer nekako se osjećam smireno, nego li prije. I uživam u odlasku na bogoslužja. A i u proučavanju vjere i Mormonove knjige, Nauka i saveza i svega ostalog što je vezano uz vjeru.

I tako je nekako išao moj put vjere. Koji još uvijek traje i razvija se. Mada sam se vratio kršćanstvu, ipak sam jednim dijelom ostao i musliman. I ponekad pokušavam se moliti kao musliman. Mada i dalje griješim. Te u Islamskoj vjeri pronalazim predivne stvari koje mogu primjenjivati u svom životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #05

Kao što pretpostavljam, iz objavljenih tekstova vidite da sam neke tekstove reciklirao iz jednog prijašnjeg bloga kojeg sam vodio prije nekoliko godina. Na žalost pomalo sam morao pribjeći toj taktici, jer još uvijek se borim sa inspiracijom. Nikako da ju konačno uhvatim i da mi pomogne u pisanju tekstova za ovaj blog. A i oko dizajniranja ove web stranice. Ali vjerujem da ću je jednom prilikom uhvatiti i početi pisati bolje tekstove. A i koliko primjećujete još uvijek se mučim sa dizajniranjem ovog bloga sa web stranicom. Jer još uvijek nemam dovoljno iskustva u uređivanje jednog takvog bloga i web stranice. Ali još uvijek se nadam da ću jednog dana i to nekako savladati. Znam, mogao bih angažirati profesionalnog dizajnera web stranica. Ali želja mi je pokušati i ovako izraziti neku svoju kreativnost. Naravno i pisanjem ovih tekstova također pokušavam izraziti neku kreativnost. Koliko sam uspješan u tome procijenite sami.

Zadnjih mjeseci nekako sve više voli tišinu. Sve više uživam u tišini svog doma. I kada sam se vratio kući iz ustanove u kojoj sam bio na rehabilitaciji prvih nekoliko dana sam bio u nekoj tišini. Ništa nisam slušao, pa ni radio ni neke pjesme i slično preko mobitela. Jednostavno sam uživao u tišini. Da se odmorim od silne buke koju sam imao u toj ustanovi. Ali nakon nekoliko dana sam polako izvukao neki radio i programirao ga na neke radio stanice i po tiho sam počeo slušati njihov program. Naravno s prekidima, da ipak dalje uživam u tišini. Današnje vrijeme je prepuno buke, gdje god da dođete. Ljudi naprosto žive u buci i okruženi su bukom. Kao da su zaboravili uživati u tišini. Tišini, koja je tako predivna. I može donijeti toliko mira u dušu, da se riječima ne može opisati. I zato sve više volim tišinu, koja mi dosta donosi mira u dušu i mogu se posvetiti mirnom životu. A što se tiče radija, trenutno sam postao obožavatelj „Radija Marija”. Radio emitira program vezan uz rimokatoličku vjeru. Mada sam trenutno sljedbenik „Crkve Isusa Krista”, još uvijek volim slušati program vezan uz rimokatoličku vjeru.

Kao što sam malo prije napisao, sljedbenik sam „Crkve Isusa Krista”. Nakon nekoliko godina dvojbi i istraživanja i traganja, trenutno sam se našao u toj crkvi. Gdje sam pronašao svoj mir i vjeru u Boga. Na početku sam bio pun dvojbi, što mi je sve to trebalo. Ali sada nakon godinu dana provedeno u toj zajednici mogu napisati da sam se našao u toj zajednici. Gdje sam upoznao dobre ljude koji su me za sada prihvatili takvog kakav jesam. A ponajviše vjeru u Boga i Isusa Krista. Nekako primjećujem da sam se pomalo promijenio. Da se moja napetost i nervoza smanjila. Nekako sam mirniji i manje se opterećujem mnogim stvarima. Nekako smirenije nastojim da pristupam svemu i prihvaćam okolinu. Dijelom je i zasluga u tome što sam se povukao od javnosti i svega, što mi je donosilo nemir u životu. Ali ipak sam i dalje pomalo zabrinut. Jer u potpunosti se od te zabrinutosti ne možeš povući.

Moram priznati i to da dosta uživam u pisanju ovih tekstova. Nekako me to ispunjava. Pomaže mi da izbacim iz sebe kroz pisanu riječ neke svoje misli. Da si olakšam pomalo dušu. Kao da kroz ove tekstove razgovaram. Jer nemam baš puno ljudi sa kojima mogu pričati. Nedostaje mi razgovor sa nekim. Jer na žalost živim sam, pa se nemam sa kime pričati i podijeliti svoje misli. Da se jednostavno sa nekim ispričam. Što mi jako nedostaje, jer volio bih da imam nekoga sa kime bih mogao pričati i družiti se.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Potraga za vjerom

Tijekom mojeg bolovanja i oporavka od srčanog i moždanog infarkta imao sam dosta vremena da razmišljam o svom životu i vjeri. I moram priznati da nije bio savršen i bilo je dosta pogrešaka. A niti moja vjera nije baš bila na nekom nivou. Život više ne mogu vratiti, greške ispraviti. Tako da ti moji grijesi ostaju u prošlosti. Ali sam dosta razmišljao da vidim što mogu da uradim po pitanju vjere. I tako malo pomalo počeo sam istraživati o vjeri. Da vidim da li tu što mogu nešto popraviti.

Rođen sam i odgojen kao Rimokatolik. Obavio sam sve sakramente. Ali moram priznati kako sam odrastao sve više nisam nalazio se u toj Rimokatoličkoj vjeri. Nekako sam se osjećao ne ispunjeno. Na mise sam odlazio sa nadom da ču ipak pronaći taj neki svoj mir i zadovoljstvo. I sve sam više osjećao nezadovoljstvo i ogorčenje prema nekim stvarima koje su se događale uz Rimokatoličku crkvu. I malo pomalo sam se osjećao otuđeno. A opet isprazno, jer moja duša je ipak težila prema vjeri i Bogu.

I polako sam počeo da tražim neku vjersku zajednicu i vjeru gdje bi se našao. I dugo sam tažio taj neki mir i zadovoljstvo. I kako sam imao vremena tijekom liječenja i oporavka, počeo sam da istražujem neke vjere i zajednice. Prvo sam osjetio želju i poziv prema Islamu. I donekle sam se našao u toj vjeri. I putem mobitela sam sa jednom osobom muslimanske zajednice izrazio svoju pripadnost muslimanskoj vjeri i Islamu. I jedno kratko vrijeme sam pokušao da živim po toj vjeri i učio sam o njoj. I našao sam puno dobrih stvari u Islamu. Koje sam pokušao primijeniti, ali bez većeg uspjeha. A i pokušao sam stupiti u kontakt jednoj skupini ovdje u Varaždinu. Ali nisam naišao na to da me prihvate. Pa je tu ostalo malo razočarenje, ali ipak sam nisam odustao od vjere u Alaha. I nastojao prihvatiti sve dobre stvari iz Alahova učenja. I te stvari sam još uvijek sačuvao u sebi. I nastojim ih živjeti. Jer sam shvatio da Islam nije tako loša vjera kako nam u medijima i sličnim mjestima prikazuju. Tako da sam još uvijem pomalo ostao u svojoj vjeri musliman. I podržavam tu vjeru.

Ali onda sam naišao na misionare Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana. I prijavio se da me posjete. I malo pomalo sam kroz razgovor sa tim misionarima se upoznao sa vjerom u Isusa Krista i Boga. I što sam više sa njima pričao, sve sam više zavolio tu vjeru. Koja je Kršćanska vjera. I polako i tu uviđao da nije loša vjera kako nam mediji prikazuju. Da nema tu ništa loše. I tako sam jednog lijepog dana mjeseca Rujna prošle godine bio kršten u toj crkvi. I na samom krštenju sam imao još dvojbi što mi je to trebalo i u što sam se upustio. Ali kako sam dalje nastavljao pričati sa misionarima te crkve, te čitao neke tekstove vezane uz crkvu i vjeru, moja vjera je sve više rasla. I sve dvojbe su nestale. I danas mi nije žao što sam ostao u toj zajednici, koja me je lijepo prihvatila. I neki od tih članova mi čak pomogli u nekim stvarima i problemima. I sada nakon godinu dana mi nije žao što sam ušao u tu zajednicu. I s radošću odlazim na bogoslužja i proučavam dalje vjerske tekstove vezane uz vjeru i crkvu. Te osjećam da sam tu za sada našao ono što nisam našao u drugim zajednicama.

Mada sam trenutno pripadnik te zajednice, ipak nisam porušio sve mostove prema Rimokatoličkoj vjeri, a niti prema Islamu. Jer još uvijek nastojim da mudrosti koje sam u tim vjerama naučio prakticirati u svojem životu. I mogu priznati da sam za sada se našao u toj vjeri. Koju ću nastojati prakticirati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑