Oznaka: Crkva Isusa Krista

Glasnik Srca Isusova i Marijina

Prije nekih pet mjeseci sam dosta bio u potrazi za vjerskim sadržajem na mreži svih mreža. I tako sam jednom prilikom naišao na jednu preporuku za vjerski časopis „Glasnik Srca Isusova i Marijina”. Časopis koji govori o vjeri i svjedočanstvima iz katoličke perspektive. Časopis u kojem možeš pročitati razna svjedočanstva iz područja vjere i života. Razne tekstove vjeri, molitvi i vjerskom životu. I kako sam bio željan vjere, odvažih se da se pretplatim na taj časopis i preko njega pokušati pronaći put vjeri i ljubavi.

I za sada nisam požalio što sam se pretplatio na taj časopis, koji izlazi jednom mjesečno. I u kojem crpim snagu za život i vjeru. Jer čitajući ta razna svjedočanstva shvaćam da nisam jedini koji ima problema u životu. Da i mnogi drugi ljudi prolaze kroz teško razdoblje u svom životu. Ali da uz pomoć vjere nekako uspijevaju naći snagu za daljnjim životom. I odgovore na svoje dileme i pitanja i molbe. Također i ostali tekstovi su poticajni u svojim porukama koje nam poručuju autori tih tekstova. I u kojima crpim snagu za svoj daljnji život.

I moram priznati da nisam požalio što sam se pretplatio na jedan takav časopis, jer u njemu pronalazim inspiraciju za jačanje svoje vjere. Pronalazim inspiraciju da naučim kroz te tekstove više o vjeri i ljubavi. Da budem bolji prema bližnjemu svom. U kojem pronalazim i snagu da budem bolji vjernik. Da Bog i vjera ne moraju biti nešto teško, već naprotiv nešto lakše što može da postoji. Vjeru treba neprestano njegovati i razvijati. A to je dobro i kroz ovaj časopis.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #19

Zadnjih mjeseci dosta pratim na aplikaciji YOU TUBE razne kanale. Neki od njih su vjerski kanali u kojima se govori i prikazuju teme iz vjere. Jedan kanal govori o padru Piu, kapucinskom svećeniku i svecu. I na tom kanalu donose razne priče o pateru Piu iz njegova života. Razna svjedočanstva koja su se dogodila. I pratim taj kanal i priče, jer sam otkrio kako je taj padre Pio živio svoj život, svjedočio o Isusu Kristu i kroz ispovijed mirio grešnike sa Nebeskim Ocem. I slušajući te priče počeo sam osjećati neku mirnoću koju ne mogu da opišem. Osjećam da me te priče jačaju u vjeri i ljubavi. Tako da sve više počinjem biti obožavatelj padre Pija i njegovih djela i života. Kao da me potiče da jačam svoju vjeru u Nebeskog Oca. Jer te priče i svjedočanstva su toliko jaka i istinska da se jednostavno moraš obratiti Bogu. I živjeti svoju vjeru kroz katoličku vjeru.

U zadnjih pet mjeseci gotovo svake nedjelje odlazim na bogoslužje u Crkvu Isusa Krista – svetaca posljednjih dana. Ne sjećam se da sam više kada sam zadnji put odlazio toliko na bogoslužja u neku crkvu. I moram priznati da sam u tom odlasku na ta bogoslužja u tu crkvu pronašao. Pronašao sam neki mir i nadahnuće da se lakše nosim sa životnim prilikama. A i kroz ta razna svjedočanstva sam shvatio da nisam usamljen. Da i ostali imaju neke svoje životne probleme sa kojima se moraju nositi. Te tako pronalazim neku svoju utjehu i snagu za daljnji život. I da svi ti ljudi su sa mnom u nevolji i dobroti. Jer se razumijemo, kako u vjeri, tako i u životu. Da mogu u mnogim stvarima se obratiti za pomoć nekim od tih ljudi. Koji su mi već i pomogli u nekim problemima. Tako da u svemu tome samo još više pronalazim snagu i motivaciju da odlazim na ta bogoslužja i u tu zajednicu.

Moram priznati da sve više uživam u nekom miru i tišini. Da volim biti u svom stanu u miru i tišini, povučen od javnosti. Javnosti koja je postala tako strašna i bučna i nevjerna i odvratna, da čovjek to više ne može gledati. I zbog tih stvari sam se povukao iz javnosti, jer dosta mi je tih razočaranja koje sam doživio u zadnjih nekoliko godina. Te sam počeo da uživam u miru i tišini svog doma. Ako mi i sama ta tišina postane dosadna, onda si upalim radio MARIJA i slušam neke emisije. Koje znaju biti zanimljive. Ili pak se prebacim na TV i slušam neki vjerski kanal. I kroz te kanale se smiriti. I uživati u slušanju o vjeri ili nekoj sličnoj temi. I moram priznati da sam se za sada našao u tome, jer doživljavam mir koji u svijetu ne mogu pronaći. A i poneke dane uopće ne izađem iz stana baš zbog tih stvari. Odabrao sam pomalo neku svojevoljnu samoizolaciju, baš zbog tog razočarenja u okolinu. I u čemu ponekad uživam.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #13

Ovih dana se je odvijao opći sabor „Crkve Isusa Krista – svetaca posljednjih dana”. Kojeg sam nastojao gledati. I moram priznati da sam uživao u tim prijenosima sabora. U kojima su razni govornici govorili svoja svjedočanstva, iz kojih si mogao čuti predivne poruke. Inspirativne poruke koje ti mogu pomoći u životu. Bile su to poruke inspiracije. Da nije sve tako crno u životu, kako se to čini. Već da uz pomoć Nebeskog oca i vjerom u Isusa Krista možeš uživati u životu. Naći onaj mir u srcu i duši, koji ti tako nedostaje. Uvijek sam volio slušati te govore na saboru crkve i pratiti taj sabor crkve, jer u njemu sam pronalazio onaj mir i inspiraciju i poticaj za daljnji život. Što nigdje drugdje nisam nalazio. Kao i u molitvi i vjeri.

Također sam na aplikaciji YOU TUBE također našao kanale koje govore o vjeri. Koji objavljuju video zapise iz područja vjere, molitve, Svetog pisma i slične tematike. I njih uživam slušati i gledati, jer te inspiriraju svojom temom. Objašnjavaju ti neke tekstove iz Svetog pisma ili pojmove ili gdje da nađeš odgovore na svoja pitanja. Također možeš naći i razne propovijedi, kako kršćanskih svećenika, tako i muslimanskih i inih predstavnika crkava. I u svim tim video uradcima sam osjetio da me sve više pokušavaju približiti Bogu, Nebeskom Ocu. Da nakon nemirnog dana nađem neki svoj mir. Da se smirim. Također sam na toj aplikaciji naišao i na razne druge kanale, koji ne govore o vjeri. Ali pričaju o nekim temama iz znanosti i života. I koje se isto isplati pratiti i pogledati.

Ne mogu riječima opisati koliko sam nadahnuće našao u gledanju tog sabora „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Nadahnuća koja će me potaknuti da sve jače počnem i nastavim u svojoj vjeri prema Isusu Kristu i Nebeskog Oca. Koji svima koji vjeruju u njih pomažu svojim zagovorom i milošću i koji se uzdaju u nebesku pomoć Isusa Krista i Boga. Vjera je moćna i snažna, koja pomaže u svim aspektima naših života. Stoga treba vjerovati i pouzdati se u Nebeskog Oca i Isusa Krista.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #12

U ovo vrijeme korizme nisam se ničeg odrekao. Niti baš postio, niti postim. Ne zato što ne želim. Već zbog zdravlja se nisam odlučio na post i nemrs. Ali nastojim da ipak pratim preko jednog radija, koje se zove „Radio Marija”, pokušam da pratim križni put. Križni put kojeg emitiraju nekoliko puta tjedno. I u čemu istinski nastojim uživati. Jer predivan je taj križni put kojeg prenose valovima radija. Na žalost, zbog zdravlja na žalost ne mogu odlaziti u crkvu da i tako pratim križni put. I na taj način prakticiram taj predivan obred, koji je toliko snažan i jak, da doslovce liječi i jača dušu. Tu snagu, tu ljepotu, tu vjeru ne mogu jednostavno riječima opisati, koju dobivaš prisustvom tom obredu križnog puta. Ili slušati preko radija. Ne mogu opisati koje bogatstvo, blagoslov i vjeru dobivam slušajući taj prijenos obreda križnog puta. I koliko me obogaćuje i blagoslivlja.

Također zadnjih mjeseci znam pratiti i prijenos molitve krunice preko istog tog radija Marija. Što me isto ispunjava i obogaćuje. Jer i sama molitva krunice približava nas Nebeskom Ocu. I donosi blagoslov. Jer moleći te molitve, nastojimo se približiti samom Isusu Kristu i njegovoj majci Mariji. Proživljavati život Isusov kroz te molitve. U spomen na njegov, Isusov život, učenje i muku. Te samom tom molitvom krunice pokušati izmoliti blagoslov i pomoć od samog Isusa, njegove majke Marije i Nebeskog oca. Da nam budu od pomoći u našim životima, mukama i potrebama. Jer moleći krunicu slavimo i štujemo istu onu ljubav koju nam je Isus Krist darovao svojim životom i mukom na križnom putu.

Makar sam trenutno član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, a pomalo i musliman, nisam prekinuo sa Rimokatoličkom crkvom. Još uvijek nastojim pratiti katoličke mise, obred križnog puta i moliti krunicu. Jednostavno se ne mogu odreći tih nekih obreda. I prekinuti sa katoličkom crkvom. Ipak je život u sklopu katoličke crkve ostavio traga na meni. Traga kojeg se jednostavno ne mogu odreći. Tako da još uvijek se znam osvrnuti prema tim nekim obredima i molitvama. I prakticirati ih. Jer vjera je predivna, koju tako lako ne mogu ostaviti. Zaboraviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #22

Nakon što sam uspio preživjeti ovaj neki zahvat na srcu, osjećam neko olakšanje. Jer na kraju je sve prošlo dobro. I bez komplikacija, tako da sam već isti dan pušten kući. Jer dobro sam se osjećao i sve je dobro prošlo. Te se polako vraćam u neko svoju normalu. Zapravo brzo sam se vratio u normalu. I uživam u miru i sreći, jer sam uspio da preživim taj zahvat na srcu. I zahvalan sam Nebeskom Ocu što mi je pomogao i bio je uz mene cijelo vrijeme. Jer dosta sam se njemu molio. A i neki poznanici iz „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana” su se također molili za mene. I u mislima bili uz mene. Što mi je bilo drago, jer to mi je znak da nisam bio sam. I svi su bili sretni da je sve prošlo dobro. Tako da je sada još jedna briga iza mene i mogu se posvetiti sadašnjosti i budućnosti.

Još uvijek sam pripadnik i član „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. I redovito idem na bogoslužja u varaždinsku crkvu. I što mi čini zadovoljstvo, jer sam se uvjerio da je istinita ova crkva. I da nas lijepo uče u njoj. Što mnogi ne vjeruju i uviđaju. I dosta je osuđuju zbog toga. Ali ta crkva to nije zaslužila da je nevjernici tako osuđuju, jer ona samo želi svoje članove podučiti u vjeri i da služe Nebeskom Ocu. I moram priznati da sam se našao u toj crkvi za sada. I da ne žalim što sam postao član ove crkve. Jer upoznao sam bolje Nebeskog Oca i njegova sina Isusa Krista. Koji je žrtvovao svoj život za otkupljenje naših života i grijeha. I za sada pronašao neki mir, koji u prošloj crkvi nisam našao.

Prije nekoliko tjedana sam si nabavio sadnice nekih ruža. I uspio sam ih posaditi u neke lončanice na balkonu. I za sada mi se je jedna primila i lijepo napreduje i raste za sada. Te se nadam da ću je uspjeti nekako dalje uzgajati. Ali na žalost ova druga mi se nije primila, tako mi se bar čini. Jer do sada nije pustila pupoljke, koji su znak da se je ruža primila i počela razvijati. Tako da sam žalostan, jer sam se veselio i nadao da će se obje nekako primiti. I da ću ih uspjeti nekako uzgajati. Jer nedostaje mi briga o nekim biljkama i njihovom uzgoju. Ali na žalost ne mogu imati uspjeha u svemu. Pa tako izgleda da ću se morati nekako zadovoljiti sa ovom preživjelom ružom. I njome se nekako baviti. Sa nadom da ću uspjeti nabaviti s vremenom i još koju biljku i o njoj se brinuti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #11

Na žalost još uvijek se nisam vratio onim molitvama koje sam znao moliti do nedavno. Priznajem posustao sam u tome i nikako da se vratim tim molitvama. Molitvama koje su mi mnogo značile, i još uvijek mnogo znače. I za koje vjerujem da imaju neko značenje u njihovom izgovaranju. Ali ja nikako da se vratim njima i nastavim ih ponovo moliti. Što me žalosti, jer su predivne molitve i za koje vjerujem da pomažu. Ali ne bih bio ja, da nisam tako jadan i bijedan, da bih se trgnuo i ponovo ih počeo moliti. Možda ovo dobro iskustvo koje sam imao sa zahvatom na srcu me trgne i potakne da se vratim tim molitvama. I da ih ponovo počnem moliti u znak ljubavi prema Nebeskom Ocu. Koji mi je pomogao već puno puta u životu. I morao bih mu se nekako odužiti za tu pomoć. A jedna je da se vratim tim molitvama i da ih molim svaki dan. Jer to mi može samo pomoći.

Ali ipak nastojim se moliti nekim svojim riječima. I bar tako pokušati održati neku vezu sa Nebeskim Ocem. Koji je toliko dobar, da pomogne svakome kome je potrebna pomoć. Ma kakva god da je ta osoba. Vjerujem da je i meni Nebeski Otac pomogao i ovih dana sa problemima kojima se suočavam. Unatoč tome što sam griješan i nisam baš neki osobiti praktični vjernik. I morao bih se vratiti bolje vjeri i molitvi, jer bez tih molitvi osjećam se bijedno i jadno i usamljeno. Kao da sam napustio Nebeskog Oca. Kao da sam ga izdao. Tako da se, priznajem, borim sa time da se vratim molitvi i boljem svjedočenju vjere, koja ima veliko značenje u životu.

Ipak, kako god bilo, osjećam u svom životu da Nebeski Otac ima utjecaja. I da mi pomaže u svakoj prilici. Molio ga ja za pomoć ili ne. I tako mi ukazuje Nebeski Otac koliku moć ima u mom životu. I koliko je vjera značajna. Te mi time ukazuje koliko je potrebno vjerovati i svjedočiti vjeru. Te kloniti se grijeha. Vjera je moćna, vjera je značajna. I treba je se držati, po bilo kojim obredima je održavali, važno je da se držimo vjere u Nebesko Oca. Koji na toliko ljubi ako vjerujemo strastveno u njega.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #10

Na žalost zadnjih dana sam posustao u svojoj molitvi namaza i nekih kršćanskih molitvi. Na žalost napasnik je ponovo pobijedio i prisilio me je da prestanem moliti te molitve. Tako da sam podlegao napasnikovim napadima i već puno dana ne molim. Što mi je žao, jer volio bih da sam nastavio moliti. Ali sad nema žaljenja nad time, već se nekako ohrabriti i ponovo početi moliti i klanjati. To sve mi je prešlo u neku vječno borbu. Sa kojom nikako da raščistim. Tako da ću si morati ponovo dati truda da ponovno pokrenem se moliti, jer je molitva moć i lijek. Koja samo mi može pomoći u životu.

Ali napasnik nije me uspio osujetiti u jednoj stvari. A ta je da ipak sam uspio održati to da svake nedjelje ujutro idem na bogoslužje u „Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana”. I tako prisustvujem bogoslužju i bar tako isto budem uz Nebeskog Oca. I na taj način slaviti svoju vjeru u Nebeskog Oca. Koji je neizmjerno dobar prema onima koji vjeruju u njega. I koji prašta onim koji se pokaju i traže oprost od njega. I koji svojim životom slave njegovu ljubav prema ljudima. Ja na žalost nisam savršen, imam i ja svoje grijehe, koje svakodnevno nastojim priznati i kaje se zbog njih. I svakodnevno traži oprost za svoje grijehe. Nadam se da mi Nebeski Otac ipak oprašta i da ću jednog dana uspjeti opravdati i iskupiti svoje grijehe koje sam uradio.

Jedna od slobodnih aktivnosti kod mene je ta da volim na YOU TUBE gledati neke video uratke u kojima govore neki poznati učenjaci i svećenici muslimanske vjeroispovijesti. I u kojima ti ljudi govore i pričaju o temama i Islamske vjere. I moram priznati da uživam u tim videima. Jer nekako dosta iz njih mogu dosta učiti o toj vjeri Islam. A i pomalo tako nastojim da upoznam Islamsku vjeru. Za koju sam se uvjerio da je istinska i prava vjera. I kojoj se isplati posvetiti. A i prema ovom što sam do sada čuo i pročitao o toj vjeri, uvidio sam da Islam nije tako ružna i okrutna vjera. Kao što su nam mediji i mnogi pojedinci i organizacije predočile. Što je žalosno, jer ti ljudi i organizacije samo rade razdor među ljudima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #13

Na žalost, popustio sam tom nekom glasu i prestao sam moliti te neke molitve. I kako izgleda nečastivi je ponovo pobijedio. Tako da već nekoliko dana na žalost ne molim te molitve. I to me nekako čini ispraznim. Osjećam se prazno i golo. Bez prisutnosti vjere. I osjećam se izgubljeno. Što mi je žao, jer lijep je onaj osjećaj kada izmoliš namaz ili neku molitvu. Kao da je Nebeski Otac uz tebe tada nekako posebno. Ali sada se borim sa time da se vratim tim molitvama. Jer strašno mi nedostaju. Istina je da je to sve teško, moliti te molitve svaki dan. Ali ipak s vremenom počneš osjećati nešto posebno što te počinje ispunjavati. I počinješ osjećati neke promijene u svom životu. I na sebi. Zato se trudi da ne posustaneš u molitvi, jer molitva ti može donijeti samo korist. I neku nebesku ljubav.

Moram priznati i svjedočiti da od kada sam u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, a i od kada se družim sa Islamskom vjerom, da osjećam se nekako drugačije. Da su neke stvari drugačije. Mada životni problemi nisu nestali, a i odnosi sa nekim ljudima se nisu promijenili, ipak osjećam se drugačije. Kao da vjera ipak ima neki značaj u životu vjernika i čovjeka. I kao da je Nebeski Otac uvijek uz svoje vjernike i nastoji im pomagati sa svojom ljubavi i pažnjom, kao što on samo može. Vjera pomaže da budemo bolji prema sebi i svojoj okolini. Vjera nas uči i tjera da gradimo bolji svijet, negoli stvarno postoji. Uz pomoć vjere možemo izgraditi bolji i ljepši svijet.

Prije neki dan je počela i korizma za kršćane, a za muslimane ramazan. Što je predivno razdoblje u godini. Dani kada možemo kroz post i molitvu i odricanje se bolje približiti Nebeskom Ocu. Ili barem pokušati. I ove godine, na žalost,nisam se odvažio na post i odricanje i neku žrtvu. Ponajprije zbog zdravlja, koje je dosta narušeno zadnjih godina. Ali to ne znači da nisam protiv toga. Već ču pokušati kroz neke druge stvari nadomjestiti sve to. I da budem nekako što bolji. Jer stalno moraš raditi na sebi i svojoj okolini, bez obzira jeli korizma ili nije.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Sljedbenik Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana

Ja sam sljedbenik Isusa Krista. Sljedbenik sam „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. Službeno sam pristupio toj crkvi početkom mjeseca Rujna 2023. godine. Nakon priprave od nekih dva mjeseca. I mada sam se tada još dvojio oko ulaska u tu crkvu i bio u dilemi, danas sam sretan što sam pristupio toj crkvi. I nisam požalio. Jednim dijelom sam upoznao Isusa Krista na malo drugačiji način. A s druge strane upoznao sam dobre ljude sa kojima se mogu družiti na bogoslužju. I neki od njih su mi pomogli u nekim stvarima, kada su drugi ljudi zakazali u tome. I nadam se da će mi još pomoći. A da ću i ja njima nekako pomoći.

Glavna knjiga kojom se služe je „Mormonova knjiga”, još jedno svjedočanstvo Isusa Krista. U kojem se iznose svjedočanstva iz vjere u Isusa Krista. I koja se dosta nadovezuje na Sveto pismo (ili Bibliju). Naravno i Sveto pismo je također važno u toj crkvi i iz koje crpimo mudrost za svakodnevni život. A i snagu za životne probleme koje nas muče. Također imamo i „Nauk i saveze”, svete tekstove u kojima je objavljena poruka Božja Josephu Smithu, koji je te poruke prenio kroz te tekstove svojim prvim sljedbenicima, a i koji dan danas i nama služe kao poticaj i smjernice u vjeri. I sve te tekstove znamo proučavati iznova u nedjeljnoj školi vjeronauka. Gdje izmjenjujemo naša mišljenja i viđenja pojedinih tekstova.

Osnivač je Joseph Smith, koji je rođen negdje početkom 19 stoljeća. Kao mladić od nekih 14 godina bio je zbunjen sa silnim crkvama koje su tada postojale. Jednog dana se je povukao u neku šumu gdje je imao viđenje i susret sa Bogom i njegovim sinom. A i nebeskim anđelima, koji su ga izveli na put osnivanja današnje „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. I od tada je uz pomoć Božju počeo osnivat tu crkvu. A i podarena mu je moć prijevoda Mormonove knjige. Koju je preveo uz Božju pomoć i objavio. I tako malo pomalo je počela rasti ta crkva. Koja danas broji nekoliko desetaka milijuna sljedbenika crkve. I koja se još uvijek polako širi i razvija.

Svjedočim da je ”Mormonova knjiga” istinita, zbog povijesti i poruka koje su u njoj objavljene kroz proroke o Isusu Kristu. U kojoj možeš pronaći snagu za svoju vjeru i život. Knjiga koja obiluje mudrostima koje su se objavljivale kroz proroke kroz nekoliko stoljeća. Mudrosti i povijest koju ne možete pronaći u Svetom pismu. Mada je ta knjiga nastala u isto vrijeme kada i Sveto pismo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #07

Zadnjih nekoliko tjedan sam dosta zbunjeni što se vjere tiče. Dosta sam neodlučan što se vjere tiče. Naime, zadnji oko godinu i pol dosta sam proučavao vjeru Islam, a i nauk „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. Čak sam i jedno vrijeme pokušao da klanjam namaz u sklopu Islamske vjere. Ali zbog uvjeta u kojima sam živio zadnjih više od godinu i pol, morao sam odustati od klanjanja. Jer nisam pronalazio toliko mira da obavim pet klanjanja tijekom dana. Ali zadnjih nekoliko dana sam ponovo počeo da iznova učim se klanjati. I pokušavam da barem jednom izmolim klanjanje. Na žalost, još to radim na hrvatskom jeziku, jer arapski jezik još nisam naučio.

Kao što sam napisao, dosta sam zbunjen i neodlučan što se vjere tiče, jer ne mogu se i ne znam kako se odlučiti oko vjere. Po kojoj vjeri slaviti obrede i po kojoj vjeri služiti Nebeskom ocu. Kao što sam malo prije napisao, dosta sam proučavao iz raznih izvora o kršćanskoj i islamskoj vjeri. I u obje vjere sam našao istinu i vjeru koju nisam pronalazio u svakodnevnom životu. I shvatio sam da i Kršćanstvo i Islam imaju onu istinu koju nisam pronalazio u svakodnevnom životu. I u jednoj i u drugoj sam pronalazio i nalazio one osjećaje koju mogu naći samo u vjeri u Nebeskog oca. Tako da sam ostao dosta zbunjen i neodlučan. Jer vidim se i u jednoj i u drugoj vjeri. Stoga sam polako počeo da molim Nebeskog oca da mi pomogne u toj mojoj odluci oko vjere. Jer bez nje ne mogu. Što više proučavam o vjeri, to više se u meni jača vjera u Nebeskog oca. Što mi je drago, jer tako uviđam da sam na pravom putu.m

Zadnjih nekoliko tjedana nastoji da molim neke molitve. A i samo klanjanje. Jer osjetio sam poziv da se vratim molitvi i da ponovo počnem moliti. I moram priznati da u tim molitvama osjećam neki mir, kao da mi je nedostajalo moliti te molitve. Te osjećam neki poticaj u daljnjem izgovaranju tih molitvi, koje su mi nedostajale u mom životu. Stoga pokušavam da tijekom dana izmoli neke molitve koje sam odabrao. Te ih tako polako učiti na pamet, dok ih ne naučim. Da ih molim bez pomoći molitvenika. A s vremenom ću proširivati te molitve, dok ne stvorim dovoljno tih molitvi da se mogu na bilo kojem mjestu moliti. Svoju vjeru također možemo izraziti i kroz molitvu. Osim poštivajuči zakone i ine stvari koje nam je podario naš Nebeski Otac.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑