Oznaka: bolest

Svjedočanstvo #14

Već nekoliko godina bolujem sa srcem. A i mučim se sa posljedicama moždanog infarkta. Redovito idem na kontrole. I Bogu hvala za sada je sve dobro koliko toliko. Negdje prije Božića prošle godine sam bio na nekoj kontroli kod kardiologa. I tada mi je taj doktor predložio da početkom ove godine uradim ponovo neki zahvat na srcu, da pokušaju srediti neke žile koje su upitne. I nakon nagovaranja ipak sam pristao. Pišem nagovaranja, jer sam u strahu da mi opet ne dođe do nekih komplikacija pri zahvatu, kao što je bilo zadnji puta. I taj strah me još drži. I taj strah se je ponovno razbuktao zadnjih dana, jer su me nakon nekih pregleda pozvali da uskoro dođem na taj zahvat. Što me je ponovo zabrinulo, jer sam u strahu još uvijek.

Brine me kako će sve to proći. Znam kaka je to zahvat, jer sam ga već prošao dva puta u zadnjih nekoliko godina. Dosta je težak, barem prema mojim pojmovima. Mada je rutinski zahvat, ali ipak ga smatram teškim. Tako da me cijelo vrijeme drži neki strah i briga, a i pomalo sam uznemireni. Znam da se ne bi trebao toliko brinuti, ali ipak ne mogu bez toga. A opet nešto mi govori da se ne brinem, da će sve dobro proći. Da se uzalud brinem. I da ću se na kraju smijati tome kako sam mogao biti tako uznemireni.

Radi se o koronanografiji ili kako već to zovu. A ulaze ti i dolaze ti do srca kroz neku žilu na ruci. Te puštaju neki kontrast i onda snimaju i pregledavaju kako su ti neke žile. Te stavljaju neki stent ili što i već. I tako pokušaju pomoći tvom srcu da bude što duže u dobrom stanju. Kod mene su još upitne dvije žile, koje će sada tim zahvatom provjeriti. I pokušati ih srediti da ne izazovu dodatne probleme u budućnosti. Ne znam što će točno još uraditi. Ali moram ići to sada uraditi, dok je srce još uvijek dobro. Jer kada mu se pogorša, onda ne mogu mu više puno i bolje pomoći. Dok je još tkivo tako zdravo, moram to uradit, da ne nastane komplikacija. Tako da mi slijede teški dani, za koje se nadam da će dobro proći. I da ću se brzo oporaviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #19

Od kada sam izašao iz one ustanove, polako sam počeo da dovodim u red stan. A i polako ga počeo uređivati i obnavljati. Kako baš nisam pri novcu, sve to polako ide. Ovih dana sam uspio da nađem neke majstore koji su mi pomogli da sredim i popravim WC školjku. Sa kojom sam se mučio puno godina. I sada uživam u toj novoj školjci. I moram priznati da će me to preporoditi. Jer dosta sam se mučio sa starom školjkom. Tako da mi je sve nekako lakše što se školjke tiče. Te sad polako razmišljam to slijedeće da pokušam urediti. Za sada su mi misli na uređenju zidova u kuhinji, hodniku i kupaoni. Koji su dosta u očajnom stanju. I trebalo bi ih barem privremeno nekako urediti i obojiti nekom bojom. Dok ne nađem neku veću količinu novaca sa kojima bih promijenio instalacije u tim prostorijama. Te postavio nove pločice i novu boju. Tako da sam dosta u nekom razmišljanju i planiranju oko tog krečenja zidova. A i u razmišljanju i planiranju kako doći do još novaca sa kojim bih promijenio prozore, koji su isto u lošem stanju. I prema nekoj gruboj procijeni, promjena svih prozora bi me koštala oko 3500 EUR-a. A tih novaca nemam. Ali nadam se da će se već pojaviti neko rješenje. Samo treba biti strpljiv. Jer kažu ljudi strpljen spašen.

Ali za sada ću morati malo sačekati sa obnovom stana. Jer na žalost ovih dana moram ponovo u bolnicu na neko liječenje. I dalje imam problema sa srcem. I treba neke žile da se srede. I moram priznati da sam prestravljen oko tog odlaska u bolnicu na liječenje, jer sam u strahu kako će sve to proći. Da opet ne bude nekih dodatnih problema. A opet moram to ići da uradim, dok nisu nastali novi problemi. Da se spriječe ti neki novi problemi sa srcem. Jer srce je jedan od najvažnijih organa u tijelu i ako ono ne radi dobro, ni zdravlje ne može da bude dobro. Tako da sa strahom ću ići na to liječenje, da to riješim. I za to vrijeme će ostalo u životu biti na čekanju dok ne obavim to liječenje.

Kako sam zadnjih tjedana dosta radio reda po stanu, našao sam neke poštanske marke, razglednice, novčanice i slično. Što je u meni ponovo razbuktalo želju za ponovnim pokretanjem sakupljanja tih stvari. I da idućih dana pokušam malo srediti tu kolekciju. I sve te sakupljene predmete. Jer već puno godina želim da obnovim to kolekcionarstvo i ponovno počnem sakupljati te neke stvari. I da pokušam sve to dovesti u neki red. A i pokušati stvoriti jednu lijepu kolekciju tih nekih stvari. Moram priznati da to sakupljanje razglednica, maraka i sličnih stvari lijep je hobi, koji može biti vrlo poučan. I kojeg bih svima predložio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #10

Od kada sam imao drugi srčani infarkt, te nakon njega i moždani udar borim se sa kretanjem i hodanjem. A i sa korištenjem desne ruke. Naime, nekoliko sati nakon što je obavljen zahvat na mojem srcu, doživio sam u bolnici i moždani udar. Srećom da je bio u bolnici, jer da me je uhvatio u nekoj vožnji autom dok sam ga vozio ne bih se lijepo proveo. I tko zna kakvu štetu bih napravio, kako sebi tako i okolini. A da ne pišem da sam mogao i nekog unesrećiti. Tako da sam pomalo sretan što je taj nemili događaj bio u bolnici, gdje su brzo reagirali i pomogli mi da ne bude veće zlo.

A zašto spominjem da se od tada borim sa svojim kretanjem i hodanjem, a i obavljanjem svakodnevnih zadataka. Naime, kada me je pogodio moždani udar, ostala mi je paralizirana desna strana tijela. I od tada sam morao ponovo učiti kako se služiti desnom rukom i hodati. Zapravo je prvo trebalo uopće pokrenuti da mogu micati sa rukom i nogom. I onda polako ponovno učiti hodati i koristiti desnu ruku. A u međuvremenu sve raditi sa lijevom rukom. S vremenom i vježbanjem sam polako sve više počeo hodati i koristiti desnu ruku. A za to mi je trebalo dosta mjeseci. A sada nakon skoro dvije godine već puno bolje hodam veće udaljenosti i služim se desnom rukom.

Ali ipak, to je još daleko od savršenog. Jer još uvijek šepam u hodanju, a i desna ruka više nije tako jaka kao što je prije bila. Tako da se još mučim u obavljanju svako dnevnih zadataka. I to me jako ljuti i žalosti. Jer više ne mogu da se služim desnom stranom kao prije. I svaki dan se boriti sa nekom vrstom boli i ograničenja u korištenju desne ruke i noge. Što je pomalo frustrirajuće, jer dok se sjetim nekih ljudi koji su isto imali moždani udar i kako su se uspjeli oporaviti nakon toga toliko dobro da se više ne vidi da su imali preboljeni moždani udar. E, to me ljuti i frustrira, jer ja nisam uspio da se tako dobro oporavim. I da se još uvijek mučim sa kretanjem i svime ostalim. Tako da mi je pomalo teško gledati zdrave ljude kako mogu normalno se kretati i živjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Grah sa slanutkom i rižom

Ovih dana sam se napravio jedan oblik variva sa grahom, slanutkom i rižom. Pomalo u manjku inspiracije, došla mi je ideja da pokušam napraviti jedno ovakvo varivo. Ako to tako smijem nazvati. Jer ipak pomalo to vuče na varivo, jedan oblik variva. A opet nisam siguran da li se to može tako zvati. jer pojam variva je općenit i nisam u potpunosti upoznat sa pojmom varivo. Ali nadam se da ću jednom prilikom da uspijem i tu definiciju otkriti i razumjeti.

A što se tiče ovog variva, napravio sam ga jer nisam znao što drugo da uradim. A nije mi se dalo istraživati među receptima što si napraviti za ručak. Pa sam došao na ideju da pokušam napraviti ovu kombinaciju sa grahom, slanutkom i rižom. Prvo sam u neki lonac stavio manju limenku crvenog graha i slanutka. Te dodao od začina vegetu, papar, crvenu papriku i jednu kokošju kocku juhe. I pustio sam da se lagano kuha jedno pola sata. Te sam pred kraj dodao i tri žlice riže. Te dok se je to polako kuhalo, napravio sam zapršku od tri žlice brašna na nekom ulju. I kada je poprimilo smeđu boju, tu zapršku sam ubacio u taj grah. I pustio sam da se još malo prokuha, dok se zaprška ne sljubi sa vodom i ostalim. I dodao još malo soli. I pustio nakon toga da se sve to ohladi i pojeo si to za ručak. I moram priznati da je ispalo mi dosta dobro.

Moram priznati da volim jesti grah i slanutak. Nekako su mi to odlične namirnice i povrće. Pogotovo ako su dobro pripremljene kao varivo ili slično. Ovaj put nije bilo savršeno, ali barem je bilo jestivo. Negdje sam jednom prilikom pročitao da je grah odličan kod dijete. Da dobro zasiti i čovjeka napravi sitim. I tako mu pomaže u mršavljenju. Ne znam koliko u tome ima istine, ali meni je grah odličan zbog svojeg okusa. A i slanutak također. Posebno jer zna biti tvrdi. Tako da si znam to povrće stavljati i u ostala variva. I tako uživati u njima.

Prije nego li me je pogodio drugi srčani infarkt i moždani udar, nekako sam izbjegavao sol. Jer sam čuo da sol zna izazvati visoki tlak, ako se sa njime pretjera. Ali sada u zadnje vrijeme nekako sam ga pomalo ipak ponovo počeo uvoditi nazad u pripremi jela. Jer sam primijetio da nekako mi nedostaje ta sol. Posebno sam primijetio kod krumpira. Kako toj pečenoj namirnici daje neki ljepši okus. Tako da sam počeo uživati i u soli. Ali nadam se da ne ću pretjerati, jer ne treba mi problem sa visokim tlakom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #07

Nekako ne mogu razumjeti ljude koji ne vjeruju i deklariraju se kao ateisti. Ne mogu zamisliti život bez vjere. Da ne vjeruješ u Boga po bilo kojem obredu ili religiji. I ne znam kakav je to život bez Boga i vjere. Jer odrastao sam i odgojen sam u vjeri. Mada moja vjera u mladosti nije bila snažna i izrazita kao danas. Nisam odlazio na bogoslužja. Ali tek u kasnijoj životnoj dobi sam polako počeo osjećati da ima nešto u vjeri. I kroz sve to vrijeme je polako sazrijevala. Ali tek kada sam se razbolio, nekako je ta moja vjera isplivala na površinu. I počela jače sazrijevati. Valjda je trebalo da se razbolim i da shvatim koliko je zdravlje i život krhak. I koliko ima značajnosti u vjeri. Da vjera nije bez razloga nam podarena od Boga. Tek sad u bolesti i posljedicama bolesti sam shvatio koliko sam griješio i nisam se pouzdao u vjeru i Boga.

Ali moram i nešto priznati, a to je da sam zadnjih tjedana dosta zapustio proučavanje vjerskih tekstova. A posebice sam dosta zapustio proučavanje Islama. Vjere koju zadnjih godinu i pol dosta zavolio, ali nisam postao istinski vjernih vjere Islam. I to mi jako nedostaje. Jer ono malo što sam naučio o toj vjeri, uvjerilo me je da Islam nije tako agresivna vjera kako nam mediji i ine institucije i ljudi nastoje prikazati. Ima u toj vjeri i pozitivnih stvari koje treba uzeti u obzir. Jer i ta vjera nas uči da volimo druge i poštujemo ih kao i kršćanstvo. Mada to govore na drugačiji način. Ali princip je isti.

Jedna od stvari sa kojom se susrećem zadnjih mjeseci jest ta da kada se šećem gradom i nešto negdje pokušam obaviti jest ta da neki ljudi kada me vide sa štakom u ruci ostanu iznenađeni. Naime, mnogi još ne znaju kako sam prošao zadnjih godina sa zdravljem. I da su ostale posljedice nakon moždanog udara. Pa im moram objasniti situaciju. A opet ima i ljudi kada me vide sa štakom, ne postavljaju pitanja ali mi pomognu ili mi pokušaju olakšati. Ali i ima onih koji baš ne mare pa mi otežaju stvar. Kao da ne razumiju da i oni se mogu naći u istoj situaciji. Ali ne ljutim se, jer znam da će se svakome vratiti onako kako zaslužuje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #15

Moje današnje kuhanje i prehrana nije se puno značajnije promijenila u odnosu na prošlost. Jer u dosadašnjim tekstovima sam uglavnom pisao o pripremi hrane u prošlosti. A od sada polako krećem o iskustvima koje imam u zadnjih nekoliko mjeseci i sada. Naime, prije skoro dvije godine sam imao srčani i moždani udar. I zbog toga sam bio prisiljen da privremeno prestanem sa svojim učenjem kuhanja. O samoj bolesti sam pisao u nekim drugim tekstovima, pa vjerujem da već donekle znate o tome.

Kako sam završio u bolnici, a kasnije na rehabilitaciji, privremeno sam bio prisiljen da se ne bavim kuhanjem. Jer sam svu hranu dobivao u bolnici ili ustanovi. Tako da sam zapustio svoje kuhanje. I sami znate kakva je bolnička hrana. Nije baš savršena. Ali meni je bila odlična. I uživao sam pomalo u njoj. Jer neke od tih obroka si nisam pripremao kada sam bio sam, i sam si pripremao obroke. A što se tiče ustanove u kojoj sam bio na nekoj rehabilitaciji, hrana je bila monotona. I uglavnom se je vrtjelo oko jedne te iste hrane i pripremljenih obroka. Samo što su promijenili dan i datum posluživanja. Tako da s vremenom čovjek se je zasitio te hrane. Koja baš nije bila pripremljena kvalitetno. Ili prekuhana ili slabo kuhana. A da ne pišem kako nisu baš pazili tko od korisnika mora i što jesti. Jer neki su bili bez mliječni, neki dijabetičari, a neki s nekom drugom bolesti. Tako da nije bilo čudno da ljudi su imali problema sa zdravljem i probavom. A i da ne spominjem da korisnici nisu više mogli tu hranu jesti, pa su je morali bacati. Što me je dosta ljutilo i žalostilo. Jer hrana je skupa, a i mnogi si je ne mogu priuštiti.

I negdje krajem prošle godine sam polako se vratio kući. I počeo polako da obnavljam učenje kuhanja. I nastavio sam svoju prehranu bazirati na povrću i varivima. Ali i dalje jedem meso i to uglavnom piletinu i ribu. Jer to meso je nekako lagano, a zasitno. A variva sam nastavio da dovršavam sa zaprškom. Da potrošim neko brašno, koje sam dobio u sklopu neke donacije. U variva ne stavljam nikakvo meso, već uz variva nastojim si pojesti malo nekog tvrdog sira. A petkom nastojim da uglavnom jedem ribu, a vikendom neki oblik piletine. Jer nije dobro da iz prehrane izbacim meso. Jer time bih doveo dodatno u problem svoje zdravlje. Jer i meso treba konzumirati, jer kroz meso unosiš sve ono što nema u povrću i voću. A u povrću i voću nema ono što ima u mesu. Tako da treba prehranu kombinirati sa mesom i povrćem i voćem.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #06

Nekako je na moju vjeru utjecalo i zdravlje. Barem ja tako mislim. Naime, prije nekih dvije godine sam doživio drugi srčani infarkt, i dan nakon toga i prvi moždani infarkt. I oporavak od posljedica tih infarkta još uvijek se oporavljam. Moj oporavak nije bio lagan i još uvijek nije lagan. I još uvijek se moram nositi sa posljedicama. Posljedice me i danas muče. Ali oporavak mi nije bio lagan. Jer moždani infarkt me je bacio u krevet. I uz dosta napora i vježbanja, ipak sam se uspio nekako izvući iz kreveta. I polako se sve više kretati. Uz skoro svakodnevno vježbanje uspio sam se toliko oporaviti da se mogu kretati uz pomoć štake. Ali ipak mi je potrebno daljnje vježbanje, da održim ovo stanje u koje sam napredovao. A opet nekako sam se pomirio sa time da više ne ću se moči kretati kao prije kada sam bio zdrav. I sa time se moram nekako nositi. Jer sumnjam da će biti bolje. Teško se je nositi sa tom slabom pokretljivosti. I često se pitam kako dalje sa time? Kako živjeti sa time? Što će još biti? Ali ogovori će doći s vremenom.

U cijelo ovo vrijeme sam dosta razmišljao o vjeri i prošlosti. Kako sam zapustio vjeru. Kako sam griješio. I to sve me je proganjalo. I još uvijek me proganja. Valjda Nebeski Otac ovako želi da iskupim svoje grijehe. Da ovom svojom pokorom se pokušam očistiti od grijeha. Makar sam kršten, i time su moji grijesi oprošteni, izbrisani. Mene još uvijek progone neki loši događaji iz prošlosti. I kojih se ne mogu osloboditi. Tako da se dosta znam mučiti sa tim sjećanjima iz prošlosti. I sa čime se moram nekako nositi. Možda je to prisjećanje na neugodne događaje zapravo neki proces čišćenja moje savjesti da bih na si osigurao bolju budućnost na onom svijetu.

Jedna od stvari koja me dosta muči jest desna ruka i noga. Posebno ruka. Naime, kako sam dešnjak, dosta stvari sam radi prije infarkta sa desnom rukom. Od kada sam imao taj moždani infarkt i desna strana mi je bila oduzeta, sve sam morao nekako prebaciti na lijevu ruko. Ali s vremenom sam uspio toliko izvježbati desnu ruku da se sa njom mogu koliko toliko mogu služiti. Ali ne više toliko dobro kao prije. Jer još uvijek mi je slaba desna ruka. I sa njom otežano obavljam neke zadatke. Ponajviše mi je sa njom teško pisati, bilo olovkom, bilo na tipkovnici. Tako da se dosta mučim sa njom. Ali ipak nastojim da se sa desnom rukom što više služim, da mi ostane u nekoj funkciji. Jer ne bih želio da mi u potpunosti propadne. I da pokušam očuvati sa njom ovo stanje koliko je moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #07

Polako su prošli Božićni blagdani. Nadam se da ste uživali u blagdanima i u društvu svojih obitelji. Moji blagdani nisu bili baš sjajni i veseli. Proveo sam ih sam bez obitelji. Mogao sam otići sestri. Ali s jedne strane autobusne linije nisu ovih dana baš vozile redovito. Pa je bio problem u tome što ne znam kako bih otišao k sestri, a nakon toga se vratio kući. A s druge strane moj zdravstveno stanje nije baš najbolje. Pa sam radije odustao od puta i proveo dane sam u nekom svom miru. A i sama sestra sa obitelji nije mogla doći jer ni oni nisu baš najbolje. Pa smo se odlučili da ostanemo kod kuće u miru i samo se čujemo preko mobitela.

A i kako sam zadnjih godina imao neko teško razdoblje poželio sam se nekoliko dana mira od svega. Da se malo odmorim od svega u miru. Mada još uvijek prolazim kroz teško razdoblje, ipak sam dane proveo u samoći da se odmorim. Ali uspio sam nekako da preživim ove dane. Znam da nisam jedini koji ima teško razdoblje, ima još puno ljudi koji prolaze isto kroz neko svoje teško razdoblje. I da nisam sam u tome. Ali što je tu je, i ovo smo morali nekako preživjeti. I nadam se da smo izašli jači u tome. Život nije lagan, i takvog ga moramo nekako prihvatiti. Ma koliko težak bio ili lagan.

Sretan sam što sam živ i pokretan, jer mogao sam proći puno teže i gore. I na tome moram biti zahvalan Gospodinu, koji mi je puno pomogao, mada ja nisam bio savršen. Ali me je podučio da ne očajavam i budem zahvalan što sam tu gdje i jesam. I da moram prihvatiti ovo stanje kakvo god da je. Da, još uvijek prolazim kroz teško razdoblje. Jer prošli tjedan sam saznao da mi idući dani, tjedni i mjeseci donose teške odluke po pitanju zdravlja. Čekam nalaze biopsije prostate, za koje se nadam da ne će pokazati da imam rak. Ali što god da bude, ipak se nešto događa. I zbog toga sam morao na biopsiju, da vidim što nije u redu. Druga je stvar u tome da i dalje imam problema sa srcem. Dvije žile su i dalje problem. I morao bih ići na neke pretrage i kada ih obavim na dogovor kod kardiologa da se zakaže termin za zahvat na srcu da se to riješi. Naravno, i tu sam u strahu kako će sve to proći. Tako da su mi ovi blagdani prošli pomalo zabrinuto. Jer ovo nisu lake odluke i koje će teško biti donijeti. Ali se nadam da ću uz Božju pomoć ih uspjeti donijet i obaviti.

Na žalost sve te odluke moram donositi sam, bez voljene osobe. Kroz život moram prolaziti sam. Kroz sve te probleme moram prolaziti sam. Bez voljene osobe. I to mi je teško. Jer sam usamljen i teško je živjeti sam. Ne kažem da je bračni život lakši, i taj život ima svoje lijepe i teške trenutke. To vi koji ste u nekoj vezi znate najbolje. Ali ni samački život nije lagan. Jer kroz sve moraš prolaziti sam, bez voljene osobe. Sve sam obavljati. Stoga nemojte za vidjeti ljudima koji su sami i usamljeni. Jer i njima zna biti teško.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #06

Počeli su konačno Božićni blagdani. Meni jedni od najtežih dana u godini. Dani kada bi morao biti uz svoje najmilije, ja ih moram provoditi u samoći. Jer nemam svoju obitelj, a k svojoj sestri i njezinoj obitelji na žalost ne mogu da idem. Ove godine je u pitanju zdravstveno stanje u pitanju. Pošto se još uvijek borim sa posljedicama srčanog i moždanog infarkta, još se ne osjećam dovoljno spreman za odlazak na put. Jer do sestre treba priječi 115 kilometara autobusom. A i same autobusne linije nisu baš odlične pa sam i zbog toga odustao od tog puta. A svoju obitelj još nisam uspio da osnujem, pa ću i ove blagdane provesti pomalo u samoći. Ali ne žalim se, jer nakon što sam proživio neke užasne trenutke zadnjih dvije godine, dobro će mi malo doći samoće i odmora od okolina i javnog svijeta. Da se malo odmorim od svega.

Da, dobro će mi doći malo mira. Te sam se odlučio i odvažio da ova dva dana se zatvorim u stan i tako pokušam barem malo se odmoriti. I pokušati se posvetiti čitanju i proučavanju nekih tekstova vezanih uz vjeru. Jer osjećam da mi je to potrebno. Da pokušam obogatiti svoju dušu nečim novim u duhovnom smislu. Jer osjećam da u tome ima smisla. Kao da bi se u tome pronašao. Jer dosta sam se otuđio od vjere zadnjih godina. I morao bih se vratiti vjeri, koja mi pruža neki mir, koji ne mogu pronaći u javnosti. A da se prema svemu moram drugačije postaviti. Mirnije, ljubaznije, pristojnije. Da ne budem toliko grub prema svemu. Nešto mi govori da bih sa time više postigao u životu. I doreći se grijeha i ne raditi gluposti. Pokušati se držati podalje od problema.

Osjećam i znam da bi se morao i kloniti nekih ljudi, koji donose probleme. Jer sam se već previše opekao o takve ljude. Koji su me doveli u razne neprilike. I iz kojih sam se teško izvlačio. I koje me još progone. Mada je od njih prošlo dosta vremena. Ali ipak me još previše progone. I ne znam kako ih se riješiti i zaboraviti na te neprilike. Najteže mi je ostati miran i oprostiti tim ljudima to što su mi te neprilike napravili i uvalili. Jer znam da se nije dobro osvećivati. A i time bih upao u još veće probleme i neprilike. Koji mi ne trebaju. Već osvetu prepustiti Bogu, koji će se najbolje znati osvetiti za te neprilike. Nadam se da ću uspjeti u tome da prepustim Bogu osvetu, a ja izvući lekciju iz tih neprilika.

U ovim tekstovima koje sam nazvao „Uvodnik” pokušati ću pisati i neka svoja svjedočanstva. Svjedočanstva koja bih želi podijeliti sa vama koji će te čitati ove moje tekstove. Želim podijeliti sa vama neke stvari koje sam doživio ili prolazim. Jer osjećam da moram sa nekim podijeliti nešto što me muči. Ili sam doživio ili osjetio. Nadam se da ću uspjeti u tome i da će vam se svidjeti. A i nije baš dobro neke stvari držati u sebi i za sebe. Dobro je podijeliti sa nekim ono što te muči ili osjećaš.

Kroz ove blagdane prolazim i pomalo kroz jednu neizvjesnost. Naime, prije nekih tjedan dana sam bio na biopsiji prostate. Naime, kako su neke vrijednosti dosta visoke, doktor urolog mi je predložio da napravimo i biopsiju. Da se vidi na čemu smo i što i kako dalje. I moram priznati da me sve to brine, pogotovo da nije u pitanju rak prostate. Nakon svih tih bolesti koje sam zadnjih godina prošao, ne treba mi nova bolest i problem. Tako da jedva čekam da vidim što će nalaz pokazati. Sa nadom da ipak ne će biti rak. Također sam bio i kod nekog kardiologa nekoliko dana kasnije. I tamo nisam prošao puno bolje. Naime, neki nalazi srca pokazuju da još neke žile su sumnjive. I trebalo bi ih dovesti u neki red. Te mi je doktor kardiolog preporučio da napravim ponovo te neke pretrage. I da bi onda za nekih tri mjeseca išao opet na neki zahvat ili operaciju srca. Da se te žile pogledaju u pokušaju dovesti u neki red. Čega me je stvarno strah zbog mogućih komplikacija. Ali nadam se da će sve to proći nekako dobro. I da će biti sve u redu.

S obzirom što sam zadnjih dana prošao, a i mjeseci i godina, nekako se mirno osjećam. A i smireno. Ne znam da li je to učinila moja vjera u Boga, kojoj sam se vratio. Ili sam jednostavno počeo se ne brinuti o svemu i svačemu. Ali što god da je u pitanju, drago mi je da sam smiren. Jer samo sekiranje mi ne bi donijelo puno dobroga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #03

I tako moja borba sa zdravljem se nastavlja polako iz dana u dan. I nosim se sa tim posljedicama kako mogu. Mada mi je teško, ali ide nekako, ne dam se. Na žalost više ne mogu kao prije dok sam bio zdrav. Već sve polako radim koliko i kako mogu. Ne žurim se i nastojim živjeti što je normalnije mogu s obzirom na situaciju. Više ne izlazim onoliko koliko sam prije mogao. I uglavnom se držim doma. Van idem samo ako nešto trebam obaviti, poput kupovine, posjete doktoru, ljekarna i slična mjesta. Na žalost više ne mogu ići u šetnju gradom koliko bih htio. Na neka mjesta na koje sam prije išao. Te se pomalo povukao iz javnosti u svoj dom, gdje uživam u miru svoga doma. Dalje od stresa i uznemirenosti. Znam da to nije dobro, ali za sada mi nema druge. Kako se nadam da ću ipak i ovako se možda oporaviti dovoljno da mogu više izlaziti. Ali sumnjam u to. Ipak mi treba neki mir od svega. Jer mislim si da mi je pružena zadnja prilika. Da više nemam prava na popravni. Jer idući infarkti bi mogli biti kobni. Koji bi me odveli polako na onaj svijet. Ali i nadam se da se to uskoro ne će dogoditi, da ću još poživjeti koliko mi Bog dopusti.

Ovaj nemili događaj sa infarktima me je potaknuo i da razmislim o svom životu. Puno sam griješio i nisam se baš pazio. Tako da sam se pomalo sve više okrenuo vjeri. I u vjeri pokušavam naći neki svoj mir i smisao života. Te sam zadnjih godinu dana dosta proučavao neke tekstove o vjeri i razgovarao sa nekim misionarima. I za sada sam se našao u „Crkvi Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Gdje sam ponovo kršten. I pomalo se pronašao, pronašao svoj smisao života. Gdje sam se pronašao. I gdje pokušavam živjeti svoju vjeru. Te i dalje nastojim da proučavam i čitam vjerske tekstove. U čemu sam našao svoj mir i smisao. I poticaj za život. I sad tek vidim koliko mi je vjera nedostajala u životu. Koliko sam je zanemario. Te sada polako nastojim da nadoknadim izgubljeno vrijeme na grešni život.

S jedne strane pomalo uživam u samoći u sklopu svog doma, jer sam pošteđen u većoj mjeri stresa kojeg sam imao dok sam odlazio na posao, neki klub i slična mjesta. Mogu reći da sam se zatvorio u svoj stan, da imam svoj mir i gdje sam pronašao neki svoj mir. Uživam u tome. Znam da to nije pametno. Ali s obzirom kakav je današnji svijet i kakvi su ljudi, ne moram otrpjeti tu bezobraznosti i slično što se je zavuklo u današnje vrijeme. A opet nedostaje mi neko društvo. Posebice neka voljena osoba sa kojom bih mogao podijeliti svoj život. I živjeti u ljubavi koja mi jako nedostaje. Ali ne možeš sve imati. Ili jedno ili drugo. Tako da za sada nastojim uživati u sadašnjoj situaciji.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑