Oznaka: bolest

Kulinarstvo – čaj

Čaj ili kineski čajevac je biljka latinskog imena Camellia Sinensis od čijeg se lišća i drugih dijelova radi vrući aromatični napitak blago gorkog i oporog mirisa. Čaj je predivan aromatični napitak koji se radi od raznih dijelova biljaka, uglavnom od lišća, plodova i korijenja. I većina biljaka ima ljekovita svojstva.

Čaj se priprema od dijelova biljaka poput lišća, korijenja i plodova. Prema jednoj legendi kineski car Sheen-Nong prilikom jednog lova otkrio je tajnu pripremu čaja. Kada je želio prokuhati nešto riječne vode, slučajno mu je u tu vodu vjetar donio nekoliko listova stabljike čaja. Naravno, voda u posudi je promijenila boju i miris. Taj neobičan miris došao je do cara, koji iz znatiželje popije nekoliko gutljaja te tekućine. I ubrzo je osjetio svježinu i kako umor od napornog puta nestaje.

Vjerojatno su prvi uživatelji ispijanja čaja bili budistički svećenici, redovnici. Isprva se čaj spremao od svježe ubranih listova biljke. Ali, kineski pjesnik Lu Yii opisuje spremanje zelenog čaja i razvija metode spremanje čaja. I nakon toga nastaje u Kini kultura ispijanja čaja. Jedan japanski redovnik donosi čaj u Japan, gdje se razvija ritual ispijanja čaja. Čaj polako preko arapskog poluotoka dolazi i u Europu i ostale dijelove svijeta. Gdje se također razvijaju razni rituali i kultura ispijanja čaja.

Ovo je samo u kratko povijest nastanka čaja. Predivnog aromatičnog napitka koji se i dan danas radi od dijelova biljke i raznih biljaka. I većina biljaka ima neku svoju ljekovitost. Danas gotovo da ne postoji čovjek koji ne uživa u ispijanju tog toplog napitka. I razvijena je velika industrija proizvodnje čaja, a i kultura ispijanja čaja.

Kod mene čaj, uz kavu, ima posebno mjesto u životu. Jer ti topli napici znaju me istinski osvježiti i odmoriti. Zimi ugrijati, ljeti osvježiti. Utažiti žeđ kada sam žedan, pomoći mi u ozdravljenju kada mi je loše. Jer baš u tim stvarima koje sam napisao mi čaj najviše pomaže. I zbog toga ga najviše volim piti. A i zbog ljekovitosti koje imaju neke biljke.

Nemam neki omiljeni čaj. Ali nekako su mi najdraži voćni čajevi. Mada čajevi i ostalih biljaka nisu loši. Ali volim ih koristiti kod nekih zdravstvenih problema koje me znaju mučiti. Unazad mekih mjesec dana sam imao problema sa probavom. I čaj od šipka sa hibiskusom, te neki zeleni čaj su mi pomogli da reguliram probavu. Dok čaj od matičnjaka ili melise volim koristiti navečer, da mi pomogne u noći. Jer znam imati problema i sa spavanjem. Ovo su samo jedni od problema zbog kojih volim piti čaj. Ali ne volim samo zbog toga uživati u čaju. Već u samoj njegovoj aromatičnosti, mirisu i okusu.

Toliko od mene o čaju, tom predivnom aromatičnom napitku. Nadam se da i vi uživate i da ću jednom prilikom još pisati o tom predivnom napitku.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #29

Ni zadnjih mjesec i više dana nekako nisam imao volje da se vratim pisanju tekstova za ovaj blog. Moram priznati da sam se dosta zalijenio u pisanju ovih tekstova. Kao da nisam imao volje za pisanje, kao da nisam vidio smisao u tom pisanju. Ali cijelo vrijeme me je držala ipak neka želja da se vratim tom pisanju. Te sada nakon dužeg vremena sam se odvažio da pokušam napisati nekoliko redaka u ovom postu za ovaj blog. A koliko ću uspjeti, vidjet ćemo.

Moj život zadnjih mjeseci se je vratio u neku normalu. U neku monotonost. I nemam više toliko obaveza. Tako da pomalo uživam u mirnom i povučenom životu. Jer povukao sam se iz javnosti koliko sam mogao, jer sam se sve više osjećao nekako neželjeno među ljudima. Mada koliko god uživao u takvom predivnom miru, toliko mi ipak nedostaje neko društvo. Tako da se pomalo osjećam i usamljeno. Ali ne želim se žaliti. Jer ipak sam sretan da sam živ, s obzirom što sam proživio zadnjih godina. I moglo je biti puno gore nego li je sada.

Sretan sam što sam se uspio toliko oporaviti od srčanog infarkta i moždanog udara. Mada nije potpuni oporavak. Ali sretan sam da mogu pješice otići u neku nabavu, u ljekarnu, nekom doktoru na pregled ili slično. Mada i dalje teško hodam, ali ipak sam sretan što ne moram baš o svemu ovisiti o drugome. Mada bih volio da imam neku pomoć, koja bi mi dobro došla, ali ipak se ne želim predati. Već i sam mnoge stvari obaviti. Tako da se ne zapustim i dovedem u loše stanje, kada sam se uspio toliko oporaviti. Mada i dalje u desnoj ruci i nozi osjećam neku vrstu spazma i pritiska, ipak se mogu kretati. Bogu hvala na tome.

Zadnjih dana nekako si razmišljam o tom svom oporavku nakon moždanog udara. Mada sam sretan što sam se uspio toliko dobro oporaviti da mogu otići u nabavu ili neko drugo mjesto, ipak sam pomalo nesretan što se nisam bolje oporavio. Što mi je u toj desnoj ruci i nozi ostao taj spazam ili što li je već, da se zbog toga teže krećem i obavljam neke zadatke. Ali ipak sam i nesretan, jer mogao sam se i bolje oporaviti, da se mogu nečim boljim baviti. Pa čak možda i raditi. I tako pokušati zaraditi neke novce. Na čemu sam žalostan, jer nedostaje mi neki posao i druženje na poslu. Ali ni tu se ne želim žaliti, jer ipak sam sretan što sam živ i toliko pokretan.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #18

Polako sam se nakon ovog zahvata vario u neku svoju normalu i ritam života. Te sam pomalo i zaboravio da sam imao ovaj zahvat koronarografije nedavno. Te živim nekim svojim ritmom i rutinom. Sretan sam da sam taj zahvat preživio i da je sve dobro ispalo. I sada uviđam da sam se uzalud brinuo oko svega. Tako da pomalo nastavljam svoj normalni život dalje. Koji nije nešto specijalno, ali ja sam zadovoljan.

Ovih dana sam se susreo i sa time da još uvijek postoje dobri ljudi, koji pokazuju razumijevanje i obzirnost. Naime, neki dan sam si morao ići podići neki paket u BOXNOW. I pri tome sam morao uzeti taksi da odem do tog mjesta i vratim se nazad, jer je bio dosta daleko. A kako ja se još mučim sa posljedicama infarkta, još uvijek se mučim sa posljedicama. I na žalost zbog lošeg zdravlja i kretanja, ne mogu više toliko da se krećem kao prije moždanog udara. I ponekad mi je potrebna pomoć. Tako sam i ovaj puta morao se poslužiti uslugom taksi službe. I srećom naišao sam na ljubaznog vozača koji mi je pomogao oko tog paketa da ga dovezem kući. I toliko me je sačekao da preuzmem paket. Tako da sam bio sretan što sam naišao na tako ljubaznu osobu koja mi je pomogla. I pokazala da još ima dobrih ljudi, punih razumijevanja. I da nije sve tako crno kao što pokazuju mediji.

Moram priznati da sam dosta razočarani u ljude i sve oko sebe. Ali ovakvi slučajevi mi pomalo vraćaju vjeru u ljude. I da se dobro dobrim vraća. Ako pomogneš nekome, uvijek ti se može dobrim vratiti. Ako ne od te osobe kojoj si pomogao, onda od neke druge nepoznate osobe, od koje nisi očekivao pomoć. Te me to potiče da budem bolji i da ipak nastavim biti pristojniji i dobar što je bolje moguće. I pomalo razmišljam da se pokušam nekako uključiti negdje gdje bih pomagao i bio od neke pomoći drugima. Jer volio bih društvu vratiti za sve dobre stvari koje mi se događaju u životu. A i za svu tu pomoć koja mi je pružena od nepoznatih ljudi i ljudi od kojih nisam očekivao ikakvu pomoć. Tako da sam u nekoj potrazi gdje bi se pokušao uključiti i biti od neke koristi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #23

Ovih dana sam se odvažio na jedan mali pokušaj. Naime, kako sam si nabavio neke paprike za jesti, odlučio sam da pokušam ovo sjeme koje se nalazi u tim paprikama sačuvati i osušiti. I jedan dan sam se odvažio to sjeme posijao u jednu lončanicu. Da vidim da li bi mi iz tog sjemena izrasle neke biljke. Koje bi jednog dana, ako mi uspije uzgoj, pokušao uzgojiti i plodove paprike. Sa željom i nadom da ih pokušam iskoristiti u prehrani. Na to sam se odvažio iz želje da se pokušam na balkonu i stanu baviti uzgojem nekih biljaka. Naime, jako mi nedostaje neki komad zemlje na kojem bih uzgajao povrće, cvijeće i još neke biljke. Ali s obzirom da sam zadnjih godina dosta obolio na srce i od još nekih bolesti, na žalost ne mogu se više toliko baviti vrtlarstvom. I od čega sam morao odustati. Pa sam se odvažio da u ovim kućnim uvjetima se pokušam nabaviti neke biljke i uzgajati ih, koliko će mi to zdravlje dopuštati.

Zadnjih nekoliko tjedana sam dosta zapustio uređenje stana. Ponajviše zbog financija i ovog zahvata kojeg sam imao na srcu prije nekoliko dana. Kako se je bližio taj zahvat na srcu, tako sam zbog toga bio sve više nervozniji, pa sam sve ostalo zapustio. Ali kako sam taj zahvat na srcu obavio i koji je prošao dobro, tako sam se počeo vraćati nekoj normali. I sve više se posvećujem ponovo uobičajenim stvarima. Zapravo vratio se u normalu. Pa tako polako razmišljam dalje kako nastaviti sa uređenjem stana. Ali sada se je pojavio problem financijske prirode. Naime, već nekih pet mjeseci čekam da mi Zavod za socijalnu skrb, a i mirovinsko osiguranje, konačno odobre tu neku pomoć, odnosno mirovinu. Srećom nisam baš bez novaca. I ako budem pametno raspolagao novcem, vjerujem da bih mogao preživjeti. Ali najviše me muči to što još uvijek nakon toliko mjeseci moram čekati da mi se sve to odobri. I što zbog toga ne mogu dalje planirati život. Pa tako i uređenje stana i sve ostale potrebe. Tako da sam sav jadan i ljut što sve to tako sporo ide. I što se toliko mora čekati da ostvarim svoje pravo.

Jedna od stvari koja me zadnjih dana veseli jest ta što je vani sve ljepše i toplije. Što se je proljeće pojavilo. I što se je priroda na veliko počela buditi. Pa će biti ljepše se vani šetati, kad sve procvjeta i priroda se do kraja probudi. Tako i ja jedva čekam na još ljepše vrijeme, da se više mogu šetati gradom. I pokušati kroz te šetnje malo popraviti svoju kondiciju. Koja je preko ove zime koja je prošla dosta se zapustila. Naime, još uvijek se mučim sa posljedicama dvaju srčanih i jednog moždanog udara. I to nikako ne mogu da popravim. I to me isto čini jadnim, jer volio bih da sam se bolje oporavio. Ali očigledno je da je sudbina imala drugačiji plan. Pa se moram sa time nekako pomiriti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #17

Kao što sam već pisao ovih dana sam bio na nekom zahvatu srca u bolnici. Koji je prošao dobro, bez ikakvih problema.I uoči tog zahvata i odlaska u bolnicu bio sam dosta prestrašen. Jer sam bio u zabrinuti kako će sve to proći. A i znao sam kakav je to zahvat i imao sam neko loše iskustvo zadnji puta. Ali na kraju je sam odlazak u bolnicu prošao dobro. Kao i sam zahvat također. Te sam već isti dan bio pušten kući na kućnu njegu. Što me je obradovalo, jer na kraju je pokazalo da sam uzalud bio zabrinuti. I da se toliko nisam trebao brinuti. Već da sam trebao biti hrabriji i odvažniji. A taj srah i zabrinutost bila je znak da moje slabosti. I da sam se trebao više pouzdati u Nebeskog Oca. I nastojao sam se uzdati u njega koliko sam najviše mogao, ali ipak neka zabrinutost je bila prisutna. Ali sada kada sam preživio sve to, miran sam i zadovoljan, jer sve je prošlo dobro. I polako sam se vratio u neku svoju normalu i rutinu života. Sa time da se prvih dana nisam smio preopteretiti. Da olakšam oporavak. I sada polako mogu nastaviti sa svojim životom.

Na kraju sam ipak uspio da si isposlujem neki sanitetski prijevoz. Na kraju mi je doktor opće prakse ipak ispunio taj neki formular. I uspio sam da se dogovorim sa sanitetskim prijevozom prijevoz za taj dan. Tako da sam si time nekako organizirao prijevoz do bolnice u susjednom gradu i nazad kući. Naime, morao sam ići na taj zahvat u bolnicu u susjednom gradu. Što me je ljutilo. Ali preživio sam nekako taj prijevoz, jer vožnja je bila užas. I krumpir je imao ugodniju vožnji, nego ja. A da ne pišem o tome da su me vozili okolo unaokolo, umjesto kraćim putem. Tako da mi je bilo mučno nakon vožnje, ali uspio sam je preživjeti.

A što se tiče toga što sam morao ići u drugi grad na taj zahvat, to je druga pjesma. Nikako da razumijem to da taj zahvat nisam mogao obaviti u bolnici u svom gradu. Nikako ne mogu da shvatim tu logiku organizacije bolničkog liječenja. Kao da varaždinski doktori nisu sposobni da obave taj zahvat ovdje u Varaždinu, nego su me takvog jadnog slali u Čakovec na liječenje. Tako da sam i sada još uvijek ogorčen tom užasno lošom organizacijom liječenja. I moram priznati da se ne čudim da liječnici bježe iz Lijepe naše raditi u druge države. Jer ovo stvarno nije normalno. Ali unatoč svemu, zahvalan sam Nebeskom ocu što mi je pomogao da preživim cijeli taj događaj, jer nije bilo ugodno.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #22

Nakon što sam uspio preživjeti ovaj neki zahvat na srcu, osjećam neko olakšanje. Jer na kraju je sve prošlo dobro. I bez komplikacija, tako da sam već isti dan pušten kući. Jer dobro sam se osjećao i sve je dobro prošlo. Te se polako vraćam u neko svoju normalu. Zapravo brzo sam se vratio u normalu. I uživam u miru i sreći, jer sam uspio da preživim taj zahvat na srcu. I zahvalan sam Nebeskom Ocu što mi je pomogao i bio je uz mene cijelo vrijeme. Jer dosta sam se njemu molio. A i neki poznanici iz „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana” su se također molili za mene. I u mislima bili uz mene. Što mi je bilo drago, jer to mi je znak da nisam bio sam. I svi su bili sretni da je sve prošlo dobro. Tako da je sada još jedna briga iza mene i mogu se posvetiti sadašnjosti i budućnosti.

Još uvijek sam pripadnik i član „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. I redovito idem na bogoslužja u varaždinsku crkvu. I što mi čini zadovoljstvo, jer sam se uvjerio da je istinita ova crkva. I da nas lijepo uče u njoj. Što mnogi ne vjeruju i uviđaju. I dosta je osuđuju zbog toga. Ali ta crkva to nije zaslužila da je nevjernici tako osuđuju, jer ona samo želi svoje članove podučiti u vjeri i da služe Nebeskom Ocu. I moram priznati da sam se našao u toj crkvi za sada. I da ne žalim što sam postao član ove crkve. Jer upoznao sam bolje Nebeskog Oca i njegova sina Isusa Krista. Koji je žrtvovao svoj život za otkupljenje naših života i grijeha. I za sada pronašao neki mir, koji u prošloj crkvi nisam našao.

Prije nekoliko tjedana sam si nabavio sadnice nekih ruža. I uspio sam ih posaditi u neke lončanice na balkonu. I za sada mi se je jedna primila i lijepo napreduje i raste za sada. Te se nadam da ću je uspjeti nekako dalje uzgajati. Ali na žalost ova druga mi se nije primila, tako mi se bar čini. Jer do sada nije pustila pupoljke, koji su znak da se je ruža primila i počela razvijati. Tako da sam žalostan, jer sam se veselio i nadao da će se obje nekako primiti. I da ću ih uspjeti nekako uzgajati. Jer nedostaje mi briga o nekim biljkama i njihovom uzgoju. Ali na žalost ne mogu imati uspjeha u svemu. Pa tako izgleda da ću se morati nekako zadovoljiti sa ovom preživjelom ružom. I njome se nekako baviti. Sa nadom da ću uspjeti nabaviti s vremenom i još koju biljku i o njoj se brinuti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #21

Nakon što sam uspješno preživio ovaj neki zahvat na srcu neki dan, ponovo me je ova situacija potaknula da razmislim o svojoj prehrani. Koja je ipak dosta loša. Ponajviše u tome što pretjerano konzumiran sireve, koji u sebi imaju dosta masnoće. Masnoće koja zna raditi problema žilama. A i također razni namazi od sira, te putar. A i previše sam ovih dana si pekao neke ribe i piletinu na ulju, koje isto zna biti dosta masno. I to je sve pridonijelo da su mi žile na srcu dosta loše. I morati ću se odreći tih raznih sireva i sličnih proizvoda. Jer i oni pridonose lošem stanju mojih žila. A i po preporuci doktora morao bih se dovesti u red, dok još nisam imao dodatnih težih problema.

Tako da sam ponovo u nekoj potrazi za novom prehranom. U kojoj ne će biti prisutno toliko sireva i ostalih sličnih proizvoda. A najviše tražim proizvode, povrće i slično što pomaže u čišćenju žila od masnoća. Što će biti teško provesti, jer neke proizvode je u ovo doba teško pronaći, jer im nije sezona. Mada se i u ovo doba mogu pronaći. Ali dosta su skupe te namirnice. Te ne znam kako da ih si priuštim. Jer nisam baš pri novcu. Ali nadam se da ću na nekim akcijama neko od tog povrća i voća uspjeti naći.

U dvojbi sam početi više voća uzimati. Zbog dijabetesa sa kojim se već nekoliko godina mučim. Jer i u voću ima puno i dosta tog šećera. Koji može da napravi isto dosta problema. Moram priznati da nisam baš neki ljubitelj voća. Nekako ga nikad nisam zavolio. A morao bih i voća više jesti. Unatoč što voće ima dosta šećera, ima i dugih odličnih tvari koje mogu pomoći tijelu i zdravlju. Tako da bih se morao nekako prisiliti i početi pomalo da jedem više voća. Sa nadom da će mi pomoći u zdravlju. A i nekako ću morati da i promijenim način pripreme povrća, jer i ono je zdravo i korisno. Te ću i tu morati promijeniti način pripreme.

Moram priznati da me je ovaj zahvat na srcu koji sam imao neki dan ponovo uzdrmao oko prehrane, a i zabrinulo me je. Jer stanje je ozbiljno. I moram da se stvarno dovedem u red koliko je moguće. Tako da sam pomalo uznemireni i zabrinuti, jer ovo je ozbiljno. Izgleda da me je stvarno taj infarkt morao dobro zdrmati, da se zapitam za svoje zdravlje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Koronarografija

Ovih dana sam konačno uspio da obavim neki zahvat na srcu, nekim novim postupkom. Postupkom kojem nikako ne mogu da zapamtim ime. I na kojem sam već bio tri puta. Zapravo ovo mi je bio treći put. Prva dva puta sam bio sam nakon preživljenog srčanog infarkta. A sada sam išao preventivno na taj zahvat, da se neke dvije žile pokušaju popraviti. Jer su bile upitne. Pa sam otišao u bolnicu, gdje su doktori uspjeli da pogledaju te dvije žile i nešto urade na njima. I nadam se da su uspjeli da ih dovoljno poprave da ne budu tako skoro radile probleme. Ili izazovu neki novi srčani infarkt.

Moram priznati da sam bio prestrašen tog postupka, jer je to bio zahvat na srcu. Jednom od najvažnijih organa u tijelu. A i bio sam prestrašen tim zahvatom, jer sam u prva dva zahvata imao loše iskustvo. I zbog čega sam se teško odlučio na taj zahvat. A to je bio zahvat u tome što su mi ušli kroz neku arteriju na desnoj ruci. I tom arterijom nekim alatima došli do srca, gdje su pokušali popraviti stvar. I spriječiti da naprave neki problem. Ne znam baš što su radili doktori, jer ih nisam baš razumio. Ali nadam se da su uspjeli usput malo popraviti stvar. I to su mi uradili pod lokalnom anestezijom. Tako da sam samo osjetio bol kod injekcije sa kojom su mi dali anesteziju. I nakon toga sam samo osjetio da tom nekom alatkom nešto petlja doktor po ruci. A na srcu nisam ništa osjetio. Tako da neku veliku bol nisam osjetio. I kada je sve prošlo, bio sam sretan, jer je sve dobro prošlo. Pogotovo sam bio sretan jer sam već taj dan išao kući. I nisam morao ostati u bolnici. Čega me je isto bilo strah, jer baš ne volim boraviti u bolnici.

I moram priznati da sam se nakon tog zahvata osjećao dobro. Jedino sam malo mučninu osjetio kada sam došao kući, ali ta mučnima je mogla biti od vožnje sanitetskim vozilom. I ta vožnja je bila luda. I pravo je čudo da sam je uspio preživjeti. I još sam malo nakon tog zahvata osjećao bol u ruci. Ali ona je polako nestala kako je vrijeme prolazilo. Tako da sam se brzo počeo vraćati u neku normalu. I što sad ovaj zahvat mogu ostaviti u prošlosti iza mene. I polako se vratiti u sadašnjost i posvetiti se budućnosti. I zahvalan sam Nebeskom Ocu što je bio uz mene cijelo ovo vrijeme. I što mi je pomogao da sve prođe dobro.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #16

Ovih dana ponovo moram u bolnicu. Naime, kod zadnjeg srčanog infarkta rekli su mi da imam problema sa još dvije žile na srcu koje su sumnjive i trebalo bi ih dovesti u red. Pokušao sam to odgoditi koliko sam mogao. Ali sad je došlo vrijeme da ih moram ići pokušati dovesti u red. Jer ako ih ne sredim uz pomoć doktora, mogao bih imati ponovo nekih problema. Dok me još nije pogodio neki novi srčani infarkt.

Ne moram pisati koliko sam prestrašen ovim odlaskom u bolnicu na tu operaciju. I koliko sam zabrinuti. Jer to nije mala stvar. Operacija na srcu nije lagana. Makar je ta operacija rutinska, ali ipak je teška operacija. I zbog toga sam dosta zabrinuti. I ne znam kako se smiriti. Jer teško mi je ići to obaviti. Jer ne znam kako će sve to proći. Kako sve to izdržati fizički i psihički. Što jako utječe na mene. Jer puno je nepoznanica, za koje ne znam kako će utjecati na mene. A da ne pišem da se ne mogu snaći u bolničkom životu i boravku u bolnici. Nikad se nisam mogao naviknuti na taj bolnički način života. I zbog toga mi je muka. Zbog svega mi je muka, koje se ne mogu osloboditi. I zbog čega sam zabrinuti i uznemireni cijelo vrijeme. Jer ne znam kako ću sve to izdržati i preživjeti. Mogu slobodno napisati da sam prestravljen tim odlaskom u bolnicu i samom operacijom. Da ne bude nastala neka komplikacija pri toj operaciji.

Koliko god se pokušao pripremiti, ipak i dalje sam zabrinuti. Jer nije mala stvar se odlučiti na jednu ovakvu operaciju. Jer u pitanju je srce, koji je jedan od najvažnijih organa u tijelu. I o kojem se treba brinuti sa velikom brigom. Tako da sa velikim strahom i brigom odlazim u bolnicu da pokušam obaviti tu operaciju. Sa nadom da će ipak na kraju sve dobro proći. I jedva čekam da sve to prođe i da sve bude iza mene.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #15

Prije nekoliko dana sam dobio poziv da se javim u bolnicu radi nekog zahvata na srcu. Već sam valjda pisao da sam imam problema sa srcem. I da redovito idem na neke kontrole. Tako sam bio prije Božića na nekoj kontroli kod doktora i predložio mi je da idem na taj neki zahvat na srcu. Jer navodno imam problema sa još dvije žile koje bi trebalo pogledati i srediti i dovesti u neki red. Isprava sam odbio, ali nakon nekog objašnjavanja i razgovora ipak sam pristao da idem na taj zahvat. Te smo se dogovorili da obavim neke pretrage i da će me onda pozvati na taj zahvat. I došlo je to vrijeme da odem na taj zahvat, jer su me pozvali. Već sam upoznat sa tim zahvatom, kakav je. Jer sam ga prošao već dva puta. Tako da znam koliko je težak, makar je rutinski zahvat. Ali moram priznati da me je ipak strah tog zahvata, kako će proći i da ne bude problema. Nikako se ne mogu osloboditi tog straha. A opet nešto mi govori da će sve biti dobro.

Najviše me boli to što mi doktor ne želi odobriti sanitetski prijevoz. Na koji bih trebao imati pravo, jer ipak sam malo teže pokretljiv osoba. A i radi se o ozbiljnom zahvatu na srcu. Nakon kojeg ću sigurno biti slab. I ne bi smio da vozim, ili da se vozim javnim prijevozom. Tako da sam ljut, jer moram nekog poznatog gnjaviti da me odveze do bolnice, umjesto da mi se osigura sanitetski prijevoz. Dok neki drugi sa lakšim dijagnozama i koji su bolje pokretljivi odmah mogu dobiti jedan takav prijevoz. I kakva je sad tu pravica? Stvarno više ne razumijem ovo naše zdravstvo. Da tako diskriminira nas pacijente. Znam da nisam savršenog zdravlja, a opet moje zdravlje je dosta loše. I trebao bih imati i ja neka prava, koja nemam. A inspekcija nije baš od neke koristi. Tako da sam stvarno jadan, da jadniji ne mogu biti.

I zato sam i zbog toga u nekom strahu, jer me se tako gnjavi. A i zbog toga što baš nemam sa kime pričati puno. Mada su me neki poznanici pokušali utješiti i ohrabriti, ali pak sam i dalje zabrinut i u strahu. Što je znak da sam u neku ruku oprezan, jer znam o čemu se radi. Ali nadam se da će ipak sve dobro proći. Najviše me muči to što toliko dana moram čekati sa odlaskom na zahvat, jer sam negdje krajem mjeseca Ožujka naručeni. I to samo čekanje me isto psihički ubija. Jer ne volim toliko da čekam da se nešto riješi ili obavi.

A boli me i to što ne mogu taj zahvat obaviti u bolnici u svog gradu, već moram ići u drugi grad u bolnicu da se taj zahvat obavi. Kao da su ovi naši doktori u mom gradu manje sposobni od ovih u drugom gradu. Ili da ovaj doktor koji se je specijalizirao za te zahvate ne može doći u ovu bolnicu u mom gradu da to obavi. Tako da sam i zbog toga ogorčeni, jer nas i ako ovi na vlasti gnjave. Ne znaju više kako bi nas mučili i gnjavili. Jer ja nisam tražio da budem bolestan. Već me je bolest sama napala, makar sam se trudio da pazim na sebe koliko sam mogao. Ali ipak karma je imala neke druge planove sa mnom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑