Kolekcionartvo #6

Ovih dana se je u Varaždinu odvijao „Sajam antikviteta”. Na kojem su izlagači izložili predmete starine. Od kovanica i novčanica, do ormara. Bilo je tu i militarije i gramofonskih ploča i keramike i ostalog. Mogli ste i kupiti neke od tih predmeta. Kako sam već tjednima i mjesecima čeznuo da odem na jedan ovakav sajam, morao sam iskoristiti tu priliku i otišao sam na taj sajam. Koji me je pomalo oduševio, jer sam vidio puno lijepih stvari. I dobio motivaciju da i ja se dalje bavim tim sakupljanjem nekih predmeta i bavim kolekcionarstvom.

Jedna od stvari koje sam pronašao na tom sajmu jesu kovanice i novčanice. Koje su bile dosta skupe za moj novčanik. Najskuplja kovanica ili novčanica je bila 15 EUR-a. A i puno više. To su bile cijene koje sam bar ja uspio vidjeti.Tako da sam ostao malo iznenađeni. Ali opet sretan što sam barem vidio kako se kreću cijene tim kovanicama i novčanicama. Jer sam time saznao kako se kreću cijene tim predmetima, jer volio bih nastaviti sakupljati te kovanice i novčanice. I da pokušam stvoriti jednu lijepu kolekciju. Jer bilo bi to lijepo. Kao što sam već pisao, lijepo je stvarati neku kolekciju predmeta. A još ljepše je kada stvoriš jednu predivnu kolekciju sa kojom se možeš ponositi.

A što se tiče sajma, najviše su mi se svidjele neke zdjelice, koje su bile predivno dekorirane bojom. I koje mogu ukrasiti dom svojom ljepotom. Također su mi se svidjela dva primjerka ormara. I gledajući ih zamišljao sam kako bi mi mogli poslužiti za moj kutak kolekcije. Da u njima čuvam svoju kolekciju novčanica i kovanica, te poštanskih maraka. I da sa tim ormarima pokušam stvoriti kutak u kojem bi se bavio tim svojim hobijem kolekcijonarstvom. Ali na žalost, kako loše stojim sa financijama ne mogu si priuštiti jedan takav ormar. Bilo je još puno lijepih predmeta koji su mi se svidjeli, ali morao sam se maknuti da se suzdržim od kupovine. Jer nisam baš bio pri novcu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #19

Zadnjih mjeseci dosta pratim na aplikaciji YOU TUBE razne kanale. Neki od njih su vjerski kanali u kojima se govori i prikazuju teme iz vjere. Jedan kanal govori o padru Piu, kapucinskom svećeniku i svecu. I na tom kanalu donose razne priče o pateru Piu iz njegova života. Razna svjedočanstva koja su se dogodila. I pratim taj kanal i priče, jer sam otkrio kako je taj padre Pio živio svoj život, svjedočio o Isusu Kristu i kroz ispovijed mirio grešnike sa Nebeskim Ocem. I slušajući te priče počeo sam osjećati neku mirnoću koju ne mogu da opišem. Osjećam da me te priče jačaju u vjeri i ljubavi. Tako da sve više počinjem biti obožavatelj padre Pija i njegovih djela i života. Kao da me potiče da jačam svoju vjeru u Nebeskog Oca. Jer te priče i svjedočanstva su toliko jaka i istinska da se jednostavno moraš obratiti Bogu. I živjeti svoju vjeru kroz katoličku vjeru.

U zadnjih pet mjeseci gotovo svake nedjelje odlazim na bogoslužje u Crkvu Isusa Krista – svetaca posljednjih dana. Ne sjećam se da sam više kada sam zadnji put odlazio toliko na bogoslužja u neku crkvu. I moram priznati da sam u tom odlasku na ta bogoslužja u tu crkvu pronašao. Pronašao sam neki mir i nadahnuće da se lakše nosim sa životnim prilikama. A i kroz ta razna svjedočanstva sam shvatio da nisam usamljen. Da i ostali imaju neke svoje životne probleme sa kojima se moraju nositi. Te tako pronalazim neku svoju utjehu i snagu za daljnji život. I da svi ti ljudi su sa mnom u nevolji i dobroti. Jer se razumijemo, kako u vjeri, tako i u životu. Da mogu u mnogim stvarima se obratiti za pomoć nekim od tih ljudi. Koji su mi već i pomogli u nekim problemima. Tako da u svemu tome samo još više pronalazim snagu i motivaciju da odlazim na ta bogoslužja i u tu zajednicu.

Moram priznati da sve više uživam u nekom miru i tišini. Da volim biti u svom stanu u miru i tišini, povučen od javnosti. Javnosti koja je postala tako strašna i bučna i nevjerna i odvratna, da čovjek to više ne može gledati. I zbog tih stvari sam se povukao iz javnosti, jer dosta mi je tih razočaranja koje sam doživio u zadnjih nekoliko godina. Te sam počeo da uživam u miru i tišini svog doma. Ako mi i sama ta tišina postane dosadna, onda si upalim radio MARIJA i slušam neke emisije. Koje znaju biti zanimljive. Ili pak se prebacim na TV i slušam neki vjerski kanal. I kroz te kanale se smiriti. I uživati u slušanju o vjeri ili nekoj sličnoj temi. I moram priznati da sam se za sada našao u tome, jer doživljavam mir koji u svijetu ne mogu pronaći. A i poneke dane uopće ne izađem iz stana baš zbog tih stvari. Odabrao sam pomalo neku svojevoljnu samoizolaciju, baš zbog tog razočarenja u okolinu. I u čemu ponekad uživam.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #23

Na žalost još uvijek se borim da više voća počinjem konzumirati. Na žalost, u životu nikad nisam se natjerao i naviknuo da jedem više voća. Koje je dobro za zdravlja. Mada sam si nabavio neko voće, ali ipak nikako da se natjeram da ga počnem polako više jesti. A morati ću ga pojesti da mi ne propadne. Tako da se još uvijek borim sa početkom konzumiranja voća. Kao neki među obrok.

A i još uvijek sam u potrazi za novom prehranom. Da promijenim malo tu prehranu, koja je dosta monotona. Jer nikako se ne mogu odlučiti kojim putem da krenem i kako. Jer opcija je puno. A novaca malo. Tako da se je teško odlučiti što jesti od tih silnih opcija koje postoje.

Ovih dana sam se odvažih se pripremiti neku kombinaciju krumpir sa rižom i začinima. I ispalo je nekako jestivo. Posebno mi prija ovaj kuhani krumpir, očigledno je odličan krumpir. A pripremio sam to jelo tako da sam ogulio 4 do 5 krumpira i stavio sam ga kuhato sa goveđom kocom, malo soli i vegete, crvene mljevene paprike, te papra. Te kada se je krumpir skuhao, dodao sam 6 jušnih žlica riže. I pred kraj sam dodao zapršku. Ispalo je dosta gusto, ali jestivo. Kao što sam napisao posebno mi prija kuhani krumpir. Kojeg dugo nisam jeo.

Mada moram priznati da se nekako osjećam sito. Da baš nisam gladan. Stoga i nemam neke potrebe da si punu kuham za ručak. Ili pripremam za neki drugi obrok. Naravno prisilim se da pojedem nešto za obroke, da ne budem gladan. Tek toliko da nešto pojedem. Tako da sam zapao u neku krizu. Privremenu, valjda od silnih briga koje me muče u životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #24

Vani je sve ljepše i ljepše. Proljeće je počelo u punom obimu. I to lijepo vrijeme me vuče van na šetnju i kretanje. Što mi je drago, jer ne ću morati biti toliko u kući. Koliko god volio biti zatvoren u kući, povučen od javnosti, toliko volim ponekad se prošetati gradom. Pogotovo u ovo rano proljetno vrijeme. Stoga sve više razmišljam da polako krenem u sve veće šetnje gradom. Da obnovim svoju kondiciju koliko je moguće. Jer dosta sam se kroz ovu zimu zapustio. I morao bih se vratiti u neku formu. Jer lijepo je imati neku formu, a i kondiciju. Tako da sam počeo sve više da tražim neko opravdanje da odem u neku šetnju gradom, da vidim neki sajam ili događaju u gradu. Te sam u nekoj potrazi za tim aktivnostima.

Nakon što sam uspješno preživio onaj neki zahvata na srcu prije nekoliko tjedana, polako sam se vratio u neku svoju rutinu. A i time pronalaženju rješenja kako dalje urediti taj svoj stan. Ali sve je zapelo na tim financijama. Financijama koje su sve slabije i slabije. A nikako da dođem do redovitih prihoda. Tako da sam sav jadan po tom pitanju. Jer trebalo bi nastaviti sa tim uređenjem stana, a novaca sve manje i nikako da dođem do novih prihoda.

Prije pet mjeseci sam predao zahtjev za neki inkluzivni dodatak na Zavodu za socijalnu skrb. I pri tome su kopirali neku medicinsku dokumentaciju i poslali je na neko vještačenje. I evo već pet mjeseci čekam da se donese to rješenje. Ne moram pisati koliko sam ogorčen tolikim čekanjem. Da im toliko treba da donesu to jednostavno rješenje. Znam da nisam jedini koji je predao zahtjev, ali da toliko moram čekati, to mi je već postalo jadno. Jer svaki novac danas ti dobro dođe. Tako da sve manje razumijem to čekanje. A isto je i sa invalidskom mirovinom. I tu isto nekih pet mjeseci čekam da mi se odobri ta mirovina. Jer više nisam za nikakav posao. Jer i oni su poslali neku medicinsku dokumentaciju na neko vještačenje. Tako da i tu moram čekati na rješenje i milost da mi udjele tu jadnu mirovinu. A ne tražim puno. Samo da mi se prizna toj invaliditet i nakon toga mirovina i taj nekakav socijalni dodatak. Da mogu dalje živjeti i planirati svoj život.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #13

Ovih dana se je odvijao opći sabor „Crkve Isusa Krista – svetaca posljednjih dana”. Kojeg sam nastojao gledati. I moram priznati da sam uživao u tim prijenosima sabora. U kojima su razni govornici govorili svoja svjedočanstva, iz kojih si mogao čuti predivne poruke. Inspirativne poruke koje ti mogu pomoći u životu. Bile su to poruke inspiracije. Da nije sve tako crno u životu, kako se to čini. Već da uz pomoć Nebeskog oca i vjerom u Isusa Krista možeš uživati u životu. Naći onaj mir u srcu i duši, koji ti tako nedostaje. Uvijek sam volio slušati te govore na saboru crkve i pratiti taj sabor crkve, jer u njemu sam pronalazio onaj mir i inspiraciju i poticaj za daljnji život. Što nigdje drugdje nisam nalazio. Kao i u molitvi i vjeri.

Također sam na aplikaciji YOU TUBE također našao kanale koje govore o vjeri. Koji objavljuju video zapise iz područja vjere, molitve, Svetog pisma i slične tematike. I njih uživam slušati i gledati, jer te inspiriraju svojom temom. Objašnjavaju ti neke tekstove iz Svetog pisma ili pojmove ili gdje da nađeš odgovore na svoja pitanja. Također možeš naći i razne propovijedi, kako kršćanskih svećenika, tako i muslimanskih i inih predstavnika crkava. I u svim tim video uradcima sam osjetio da me sve više pokušavaju približiti Bogu, Nebeskom Ocu. Da nakon nemirnog dana nađem neki svoj mir. Da se smirim. Također sam na toj aplikaciji naišao i na razne druge kanale, koji ne govore o vjeri. Ali pričaju o nekim temama iz znanosti i života. I koje se isto isplati pratiti i pogledati.

Ne mogu riječima opisati koliko sam nadahnuće našao u gledanju tog sabora „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Nadahnuća koja će me potaknuti da sve jače počnem i nastavim u svojoj vjeri prema Isusu Kristu i Nebeskog Oca. Koji svima koji vjeruju u njih pomažu svojim zagovorom i milošću i koji se uzdaju u nebesku pomoć Isusa Krista i Boga. Vjera je moćna i snažna, koja pomaže u svim aspektima naših života. Stoga treba vjerovati i pouzdati se u Nebeskog Oca i Isusa Krista.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #22

Ovih dana sam se odlučio na pomalo čudno kombinaciju variva. Naime, pripremio sam kiselo zelje sa jednom manjom konzervom graha, te sam još dodao i manji konzervu neke meksičke mješavine. I moram priznati da je dobro ispala ta kombinacija. Još pogotovo mi je uspjela jer sam uspio pogoditi i pravi omjer začina. Dodao sam vegetu, papriku crvenu i papar mljeveni. Soli nisam dodavao. Jer sol je već dodana u zelje pri kiseljenju zelja. Tako da polako uživam u konzumiranju tog variva. Jer je dobro kiseljeno zelje. A i pogodio sam pravi omjer namirnica. Te bih i vama preporučio jedno takvo varivo, koje je dobro za zdravlje, barem prema mojim standardima.

Ovih dana sam si nabavi i jedno manje pakiranje borovnice. Koliko sam shvatio to je jedna vrsta voća. Nabavio sam si iz želje da probam kakvo je to voće. Jer dosta sam čuo iz medija i inih izvora o tom voću koko je dobro. Mislim da postoji i neko posebno piće bazirano na borovnici. Ali nisam zapamtio kako se zove. Sam sok mi je bio ukusan. Ali volio bih i to piće probati, baš da vidim kakvog je okusa. A što se tiče ovog voća kojeg sam si nabavio, moram priznati da baš nisam impresionirani tim okusom. Ne znam zašto mi se ne sviđa. Možda nisam naviknuti na takav okus voća, jer baš nisam jeo takvu vrstu voća. Tako da mi se nije svidjelo to voće. Mada moram priznati da nisam baš neki ljubitelj voća. I jedva se prisilim da pojedem neko voće. Ali morati ću se nekako odvažiti i početi malo više voća uvesti u svoju prehranu. Jer je i ono zdravo.

Također sam ovih dana sam si počeo polako kupovati i paradajz i papriku. I to polako jesti za doručak i ručak. Onako sirovo kao neki oblik salate. Nekako premalo jedem ostalo povrće. I morao bih ga više jesti u svježem i neprerađenom stanju. Pa sam se odlučio da počnem sa paradajzom i paprikom, jer to povrće mogu i sirovo jesti. Jer u takvom stanju je najzdravije. A s vremenom ću pokušati uvoditi i ostalo povrće. Samo moram još malo proučiti i prisjetiti se kako to ostalo povrće konzumirati. Jer i povrće je zdravo i ukusno. Posebno ako se dobro pripremi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #18

Polako sam se nakon ovog zahvata vario u neku svoju normalu i ritam života. Te sam pomalo i zaboravio da sam imao ovaj zahvat koronarografije nedavno. Te živim nekim svojim ritmom i rutinom. Sretan sam da sam taj zahvat preživio i da je sve dobro ispalo. I sada uviđam da sam se uzalud brinuo oko svega. Tako da pomalo nastavljam svoj normalni život dalje. Koji nije nešto specijalno, ali ja sam zadovoljan.

Ovih dana sam se susreo i sa time da još uvijek postoje dobri ljudi, koji pokazuju razumijevanje i obzirnost. Naime, neki dan sam si morao ići podići neki paket u BOXNOW. I pri tome sam morao uzeti taksi da odem do tog mjesta i vratim se nazad, jer je bio dosta daleko. A kako ja se još mučim sa posljedicama infarkta, još uvijek se mučim sa posljedicama. I na žalost zbog lošeg zdravlja i kretanja, ne mogu više toliko da se krećem kao prije moždanog udara. I ponekad mi je potrebna pomoć. Tako sam i ovaj puta morao se poslužiti uslugom taksi službe. I srećom naišao sam na ljubaznog vozača koji mi je pomogao oko tog paketa da ga dovezem kući. I toliko me je sačekao da preuzmem paket. Tako da sam bio sretan što sam naišao na tako ljubaznu osobu koja mi je pomogla. I pokazala da još ima dobrih ljudi, punih razumijevanja. I da nije sve tako crno kao što pokazuju mediji.

Moram priznati da sam dosta razočarani u ljude i sve oko sebe. Ali ovakvi slučajevi mi pomalo vraćaju vjeru u ljude. I da se dobro dobrim vraća. Ako pomogneš nekome, uvijek ti se može dobrim vratiti. Ako ne od te osobe kojoj si pomogao, onda od neke druge nepoznate osobe, od koje nisi očekivao pomoć. Te me to potiče da budem bolji i da ipak nastavim biti pristojniji i dobar što je bolje moguće. I pomalo razmišljam da se pokušam nekako uključiti negdje gdje bih pomagao i bio od neke pomoći drugima. Jer volio bih društvu vratiti za sve dobre stvari koje mi se događaju u životu. A i za svu tu pomoć koja mi je pružena od nepoznatih ljudi i ljudi od kojih nisam očekivao ikakvu pomoć. Tako da sam u nekoj potrazi gdje bi se pokušao uključiti i biti od neke koristi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kolekcionartvo #5

I dalje se bavim sortiranjem tih poštanskih maraka po albumima. I usput razmišljam iz kojih područja bih sakupljao te poštanske marke. Jer puno je područja, pa se je teško odlučiti. Ali unatoč tome ipak mi je lijepo se baviti tim markama. Jer to me smiruje i malo odvlači od svakodnevnih briga. I u tome nastojim nekako uživati. Mada će mi to biti veliki posao, jer sakupilo se puno tih poštanskih maraka. Pa će mi trebati puno vremena da sredim tu zbirku. I usput razmišljam o mjestu u stanu gdje bih držao tu zbirku, jer biti će velika zbirka. Ali lijepa i vrijedna.

Moram priznati da se je lijepo baviti sakupljanjem nekih predmeta i kolekcionarstvom. Lijepo je promatrati kako se je neki predmet razvijao tijekom godina. Kako se je društvo razvijalo tijekom godina. Kroz sakupljanje nekog predmeta, poput sakupljanja poštanskih maraka ili novčanica, možeš puno toga naučiti o društvu, povijesti i ljudima. Jer kada sakupljaš jedan takav predmet, onda malo proučavaš usput i povijest i sve ostalo vezano uz te predmete. Tako i ja pokušavam u svojem sakupljanju. Posebno u sakupljanju knjiga, jer one mogu biti izvor dobrih informacija. Naravno i životno iskustvo nešto znači i ima nekog značaja, ali pri tome ne treba zanemariti i ostalo.

Kada uspiješ stvoriti neku kolekciju, onda te zna uhvatiti jedno predivno uzbuđenje i zadovoljstvo. Jer si uspio stvoriti jednu kolekciju. Jer znaš i vidiš koliko je truda uloženo u tu kolekciju. Kolekciju koja onda zna biti jedno pravo malo bogatstvo. A to se premalo cijeni danas. Premalo se cijeni nečiji trud. Bilo u nekom radu, bilo u kolekcionarstvu, bilo u nečem trećem. Samo oni pravi kolekcionari znaju koliko je truda u neku kolekciju uloženo i koliko ta kolekcija zna vrijediti. Kolekcije ne nastaju preko noći. One se stvaraju godinama, iziskuju puno truda, odricanja, ulaganja i inih stvari. Ali kad se jednom stvore, čine jednu predivnu sliku i bogatstvo.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #23

Ovih dana sam se odvažio na jedan mali pokušaj. Naime, kako sam si nabavio neke paprike za jesti, odlučio sam da pokušam ovo sjeme koje se nalazi u tim paprikama sačuvati i osušiti. I jedan dan sam se odvažio to sjeme posijao u jednu lončanicu. Da vidim da li bi mi iz tog sjemena izrasle neke biljke. Koje bi jednog dana, ako mi uspije uzgoj, pokušao uzgojiti i plodove paprike. Sa željom i nadom da ih pokušam iskoristiti u prehrani. Na to sam se odvažio iz želje da se pokušam na balkonu i stanu baviti uzgojem nekih biljaka. Naime, jako mi nedostaje neki komad zemlje na kojem bih uzgajao povrće, cvijeće i još neke biljke. Ali s obzirom da sam zadnjih godina dosta obolio na srce i od još nekih bolesti, na žalost ne mogu se više toliko baviti vrtlarstvom. I od čega sam morao odustati. Pa sam se odvažio da u ovim kućnim uvjetima se pokušam nabaviti neke biljke i uzgajati ih, koliko će mi to zdravlje dopuštati.

Zadnjih nekoliko tjedana sam dosta zapustio uređenje stana. Ponajviše zbog financija i ovog zahvata kojeg sam imao na srcu prije nekoliko dana. Kako se je bližio taj zahvat na srcu, tako sam zbog toga bio sve više nervozniji, pa sam sve ostalo zapustio. Ali kako sam taj zahvat na srcu obavio i koji je prošao dobro, tako sam se počeo vraćati nekoj normali. I sve više se posvećujem ponovo uobičajenim stvarima. Zapravo vratio se u normalu. Pa tako polako razmišljam dalje kako nastaviti sa uređenjem stana. Ali sada se je pojavio problem financijske prirode. Naime, već nekih pet mjeseci čekam da mi Zavod za socijalnu skrb, a i mirovinsko osiguranje, konačno odobre tu neku pomoć, odnosno mirovinu. Srećom nisam baš bez novaca. I ako budem pametno raspolagao novcem, vjerujem da bih mogao preživjeti. Ali najviše me muči to što još uvijek nakon toliko mjeseci moram čekati da mi se sve to odobri. I što zbog toga ne mogu dalje planirati život. Pa tako i uređenje stana i sve ostale potrebe. Tako da sam sav jadan i ljut što sve to tako sporo ide. I što se toliko mora čekati da ostvarim svoje pravo.

Jedna od stvari koja me zadnjih dana veseli jest ta što je vani sve ljepše i toplije. Što se je proljeće pojavilo. I što se je priroda na veliko počela buditi. Pa će biti ljepše se vani šetati, kad sve procvjeta i priroda se do kraja probudi. Tako i ja jedva čekam na još ljepše vrijeme, da se više mogu šetati gradom. I pokušati kroz te šetnje malo popraviti svoju kondiciju. Koja je preko ove zime koja je prošla dosta se zapustila. Naime, još uvijek se mučim sa posljedicama dvaju srčanih i jednog moždanog udara. I to nikako ne mogu da popravim. I to me isto čini jadnim, jer volio bih da sam se bolje oporavio. Ali očigledno je da je sudbina imala drugačiji plan. Pa se moram sa time nekako pomiriti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #12

U ovo vrijeme korizme nisam se ničeg odrekao. Niti baš postio, niti postim. Ne zato što ne želim. Već zbog zdravlja se nisam odlučio na post i nemrs. Ali nastojim da ipak pratim preko jednog radija, koje se zove „Radio Marija”, pokušam da pratim križni put. Križni put kojeg emitiraju nekoliko puta tjedno. I u čemu istinski nastojim uživati. Jer predivan je taj križni put kojeg prenose valovima radija. Na žalost, zbog zdravlja na žalost ne mogu odlaziti u crkvu da i tako pratim križni put. I na taj način prakticiram taj predivan obred, koji je toliko snažan i jak, da doslovce liječi i jača dušu. Tu snagu, tu ljepotu, tu vjeru ne mogu jednostavno riječima opisati, koju dobivaš prisustvom tom obredu križnog puta. Ili slušati preko radija. Ne mogu opisati koje bogatstvo, blagoslov i vjeru dobivam slušajući taj prijenos obreda križnog puta. I koliko me obogaćuje i blagoslivlja.

Također zadnjih mjeseci znam pratiti i prijenos molitve krunice preko istog tog radija Marija. Što me isto ispunjava i obogaćuje. Jer i sama molitva krunice približava nas Nebeskom Ocu. I donosi blagoslov. Jer moleći te molitve, nastojimo se približiti samom Isusu Kristu i njegovoj majci Mariji. Proživljavati život Isusov kroz te molitve. U spomen na njegov, Isusov život, učenje i muku. Te samom tom molitvom krunice pokušati izmoliti blagoslov i pomoć od samog Isusa, njegove majke Marije i Nebeskog oca. Da nam budu od pomoći u našim životima, mukama i potrebama. Jer moleći krunicu slavimo i štujemo istu onu ljubav koju nam je Isus Krist darovao svojim životom i mukom na križnom putu.

Makar sam trenutno član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, a pomalo i musliman, nisam prekinuo sa Rimokatoličkom crkvom. Još uvijek nastojim pratiti katoličke mise, obred križnog puta i moliti krunicu. Jednostavno se ne mogu odreći tih nekih obreda. I prekinuti sa katoličkom crkvom. Ipak je život u sklopu katoličke crkve ostavio traga na meni. Traga kojeg se jednostavno ne mogu odreći. Tako da još uvijek se znam osvrnuti prema tim nekim obredima i molitvama. I prakticirati ih. Jer vjera je predivna, koju tako lako ne mogu ostaviti. Zaboraviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑