Benito Juarez 2. dio

Nakon pročitane knjige o Benitu Juarezu do kraja i uživanja u radnji i lukavstvu i odvažnosti glavnih likova ostao sam ispunjen dojmovima bez riječi kojima bih riječima teško opisao. Knjiga te svojim napetim radnjama vuče dalje u čitanju, da je pročitaš do kraja.

Priča je to o malim ljudima koji su se suprotstavili pokušaju Francuske okupacije Meksika 60-tih godina 19 stoljeća. Priča je to o hrabrosti, odvažnosti glavnih junaka ovog romana, predsjedniku Benitu Juarezu, Crnom Gerardu, Malom Andreu, poglavicama Medvjeđe srce i Medvjeđe oko Indijanaca Apače, te mnogim manje znanim junacima koji su samo željeli da se oslobode Francuske tiranije i pohlepe.

Priča je to puna zapleta, hrabrosti i odvažnosti glavnih junaka. Ispunjena lukavstvom i mudrosti, sa dozom humora. Priča je to ispunjena francuskom bahatosti i meksičkom željom za oprostom. Koja prikazuje da glavni junaci nisu primitivci koji će se spustiti na nivo francuskoj bahatosti i umišljenosti. Francuskim vojnicima koji su bili spremni činiti zla djela, te se iživljavati na običnim građanima Meksika. Priča odlično prikazuje kako glavni junaci, običnim građanima tadašnjeg Meksika, žele samo da obrane svoju domovinu od agresora sa miroljubivom politikom, koja nije poznavala želju za osvetom, koja nije poznavala pojam zub za zub.

Dok su agresori koristili agresijom, nasiljem, želeći njome zatrti sav otpor prema agresiji kojom su se koristili. Priča je o tome kako se može obraniti domovina od agresije, ne čineći teror nad neprijateljem. Da su branitelji ispunjeni visokim moralom, poštenjem i ljubavi, te da se i tim odlikama može obraniti domovina u kojoj žive.

Zadivila me je i želja nekih glavnih likova za iskupljenjem svojih grijeha, da postanu bolji ljudi. Što i uspijevaju. A i pronaći u tim tmurnim vremenima i ljubav i spokoj. Unatoč svim nedaćama kroz koje su prolazili. Roman me je ponovo, još jednom podučio kako se iz čitanja romana može naučiti puno o ljubavi, odvažnosti, ljubavi i mnogim drugim vrlinama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Benito Juarez

Ovo je jedno od djela Karly Maya. Poznatog njemačkog pisca po romanima o Winnetou i Old Shatterhandu. Glavnim junacima Divljeg zapada. Mnogi knjiženi povjesničari su ga zaboravili, ali pamte ga mnoge generacije čitatelja, koji su odrasli uz romane o Winnetou i Old Shatterhanda.

Prije nekoliko godina sam čitao knjigu o Benitu Juarezu, meksičkom političaru i predsjedniku. Knjigu je napisao poznati njemački pisac Karl May, autora romana o Winnetou. Radnja knjige počinje u jednoj arapskoj državi gdje jedan tiranin kupuje bijelu ropkinju, koja bježi uz pomoć nekih španjolski robova. A nastavlja se u Meksiku. Gdje vlada pobuna protiv Francuskih osvajača. Priča je to o borbi Meksikanaca kojima je na čelu Benito Juarez i koji se bore protiv francuskih osvajača i Ferninanda Maximiliana.

Radnja romana je puna napetosti i prevrata. Hrabrih ljudi koji se bore protiv tiranina za svoju slobodu. Priča je to o malim ljudima koji raznim načinima pokušavaju doći do slobode. Najviše me se je dojmio kapetan Wagner koji svojim lukavstvom i hrabrosti izbavlja španjolske robove i ropkinju iz ralja arapskog tiranina. Te kreće sa njima u potragu za izbjeglicama i prognanicima koji su ostali zarobljeni na nekom otoku. Te ih pronalazi i sa njima se vrača u Meksiku.

Priča je to i o Crnom Gerardu, koji se bori na strani Benita Juareza protiv francuskih osvajača. Za slobodu Meksika i njihovih građana. Roman odlično opisuje, sa puna zapleta, o njegovoj borbi. Unatoč što je i sam Francuz, ipak staje u stranu Meksikanaca, Indijanaca i Španjolaca. Razočaran je u ljubav svog života, koja ga je izdala i prevarila. I to ga tjera na naprijed u borbi za pravdu.

Knjiga je i puna ostalih zanimljivih likova. Poput gostioničara Pirnero, koji svom silom želi udati svoju kćer. Koja uporno odbija sve udvarače, ali se zaljubi u Crnog Gerarda. I prema njemu gaji ljubav i svu simpatiju.

Mada se radnja ovog romana odvija u dalekom svijetu, vrijedi je pročitati. Cijeli roman me je dojmio zbog borbe tamošnjih domorodaca od stranih osvajača. I za uspostavljanje svoje vlastite država. Roman kroz neke likove i događaje opisuje borbu malih ljudi za slobodu i nezavisnost. Pohlepu pojedinih likova, lukavstvo i odvažnost malih ljudi. Najdojmljiviji dio u kojem odvažnost i lukavost kapetana Wagnera, kako je na prijevaru uspio spasiti španjolske robove i ropkinju. I izigrao samog arapskog tiranina i očitao mu lekciju koju će dugo pamtiti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #27

Ne sjećam se kada sam si zadnji put skuhao grah sa ječmenom kašom. Zapravo ne mogu se sjetiti da li sam je ikada skuhao ju za ručak. Tako da sam prije nekoliko dana se odvažio i skuhao sam si jedan manji lonac graha sa ječmenom kašom. I moram priznati da je dobro ispalo za prvi puta. Mada sam malo pretjerao u korištenju nekih začina. Ali ipak je ispalo jestivo. A kako i dalje sam prisiljeni kuhati samo za jednu osobu, tako sam prisiljeni da to jelo konzumiram za ručak nekoliko dana. A radio sam po nekom svojem receptu napamet. Uzeo sam dvije manje konzerve nekog graha, u kojeg sam dodao oko 6-7 žlica ječmene kaše. I pustio sam nekih 25 minuta da se lako prokuha. Usput sam dodao jednu goveđu kocku, pola žlice papra i mljevene crvene paprike i dvije žlice neke zamjenske vegete. A kada se je sve skuhalo, napravio sam zapršku od brašna i to dodao u taj grah sa ječmom. I pustio sam da se još malo prokuha. I tako sam dobio jelo koje mogu jesti nekoliko dana. Naravno to varivo čuvam u hladnjaku, radi ovih ljetnih vrućina, koje znaju pokvariti varivo. I uzimam toliko iz tog lonca koliko mislim taj dan pojesti za obrok.

Naravno i dalje se mučim sa tom pripremom hrane za obrok za jednu osobu. Jer i dalje sam živim. Ali za sada uspijevam nekako da si pripremam obroke. Za doručak obično pojedem neki namaz od sira ili neku paštetu. A znao sam si i nabaviti neku pileću ili pureću salamu, i to polako pojesti. Dok za ručak i dalje uglavnom konzumiram neka variva, sa povremenom pripremom panirane ribe ili nekog mesa od peradi. A ponekad si nabavim u trgovini na odjelu gastro kutka neko jelo za ručak. Dok za večeru znam si pojesti ostatak hrane tog dana. Da jednostavno potrošim tu hranu da mi ne propadne.

Jedino mi je žao cijelo ovo vrijeme to što mi pećnica u štednjaku ne radi i koji je već godinama pokvaren i ne mogu si speći neki komad mesa ili povrća u toj pećnici, jedino što mogu jest da na plinu skuham neko varivo ili spečem neko meso. A volio bih da mogu si ponekad speći neko jelo u pećnici. I što mi jak nedostaje. Jer bih time si proširio izbor jela za ručak i ostale obroke. Tako da sam dosta žalostan zbog toga, ali ne želim se žaliti, jer i ovako se nekako snalazim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #17

Ovih dana klečavci ponovo imaju svoje manevre po Lijepoj Našoj. Kao i svake prve subote u mjesecu, već godinama nas maltretiraju sa svojim performansima na glavnim trgovima. Pod izlikom da mole krunicu za nekakvo jače duhovno stanje među ljudima. Neku predbračnu čistoću, čednije oblačenje i što li još već. A zapravo se mole za vraćanje u prošlost i za nametanje nekih čudnih stavova u društvu. Što možda pripada u prošlost i možda u prošlosti bi možda moglo proći. Ali ne i danas, kada smo postigli bolje stanje odnosa među ljudima i neki civilizacijski doseg. Žalosno je da nas ta neka sačica ljudi želi vratiti u prošlost i nametnuti nam neke stavove kojih nema ni u Svetim pismima. Što nas ni Isus Krist i ini proroci i učitelji nikada nisu učili. Žalosno je da je ta sačica ljudi podlegla tim nekim primitivnim stavovima i porivima.

I ja sam vjernik i deklariram se kao vjernik. I nastojim i pokušavam živjeti kao vjernik. Ali u svom životu nisam nigdje čuo za takvo što, niti sam u Svetim pismima i inim tekstovima pročitao za ovakve stavove koji propagiraju ovi nazovi klečavci. Niti su me igdje učili o tome. Tako da sam ogorčen sa tim i takvim ponašanjem pojedinaca, koji u okrilju vjere pokušavaju riješiti neke svoje frustracije i postići nešto što inače ne bi postigli. Jer to su frustrirani ljudi koji se ne mogu pomiriti sa sadašnjošću i da svijet ide polako naprijed u napredak.

Stoga bih ovdje izrazio svoje negodovanje i ogorčenost što današnja vlasti i društvo dopušta da jedna takva sačica ljudi pokušava nametnuti neke svoje primitivna stavove, sa kojima se većina ljudi, bez obzira na vjeru i slično, ne slaže sa tom sačicom ljudi i protive se takvom nametanju stavova. Što ni ja ne mogu da prihvatim, upravo zbog tih primitivnih stavova. Stoga sam ogorčen što ovi performansi traju toliko dugo. Da svake prve subote u mjesecu nas takva sačica ljudi mora uznemiravati sa tim nekim svojim primitivizmom i nasiljem, jer su i za nasiljem posegnuli u mnogim prilikama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #23

Od zadnjeg posta ništa se nije puno promijenilo. I dalje se borim sa time da se vratim pisanju ovog bloga. I dalje me muči inspiracija u pisanju tekstova. A i moram priznati da sam se dosta zapustio u pisanju i u toj borbi. Tako da sam sav jadan da ne znam kuda bih sa sobom i odakle bih počeo. Jer ideja izgleda da ima, ali nikako da se trgnem i počnem ponovno pisati. Uvijek je ta neka borba sa time da se trgnem i počnem nečim baviti. A da li će se uskoro nešto popraviti stvarno ne znam.

Zadnjih tjedana sam dosta popustio i prepustio se nekim čarima u dopisivanje sa nekim djevojkama. Koje su stvarno predivne i zgodne cure. Ali na žalost odale su se tim čarima koje imaju da od dečki izvlače na taj način da im prodaju te neke fotografije i video uratke sadržaja za odrasle. Što je stvarno žalosno da su se te mlade djevojke upustile u jedan takav posao, koji nije baš lijep. Lijepo je pogledati zgodnu djevojku i malo se zabaviti sa njome i na ovakav način. Ali s vremenom dođe neko zasićenje i odvratnost prema tome. A i s vremenom shvatiš kako te iste djevojke te svojim pričama i laskanjem pokušavaju dobiti za daljnju prodaju tih sadržaja. I da žele samo iz tebe izvući neke novce. I na taj način nekako zaraditi novce za život. A ne bi se željele primiti nekog poštenijeg posla. I ne shvaćaju da bi ih takav posao mogao u budućnosti koštati boljeg života ili neke uspješne karijere.

Na kraju sam se uspio odhrvati u tom dopisivanju sa tim djevojkama. I moram priznati da sam pronašao onaj mir koji mi je strašno nedostajao. Jer dok sam se dopisivao sa tim djevojkama, nikako nisam imao taj neki mir koji mi je nedostajao. I imao sam nemirne dane, jer su uvijek tražile neku svoju pažnju, koju im ja nisam mogao pružiti stalno. Tako da sam na kraju jedan dan naprasno prekinuo sa tim dopisivanjem. Jer mi je postalo sve to nekako naporno. Te polako ponovno pronašao taj mir od njih. I to mi je bila neka lekcija da u buduće budem pažljiv.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Hrvatski poštari

U ovom tekstu želio bih pokušati malo da se osvrnem na djelatnike Hrvatske pošte, posebno poštare dostavljače paketa. Naime, kako sam zadnjih mjeseci dosta naručivao neke predmete i knjige na web shopovima nekih poduzeća, te iste predmete su mi znali poslati putem dotavne pošte, kako preko Hrvatske pošte, tako i preko GLS-a i DPD-a. I ti paketi su stvarno dolazili kako sam naručio te neke predmete.

I pri tom dostavljanju tih istih paketa najgore i najlošije iskustvo imam sa poštarima Hrvatske poste. Koji nisu bili baš ljubazni. Posebno u dostavi paketa do stana, već samo do pred zgradu. Naime, kako živi u zgradi bili su nekako lijeni da donesu gore mi u stan taj paket. Posebno nisu željeli donijeti ni kada sam im rekao da sam invalid i da mi je teško se kretati po stepenicama. Tako da sam morao ići dolje pred zgradu preuzeti paket i onda se sa njime nazad jedva penjati nazad u stan. Što me je ljutilo, jer djelatnici ostalih dostavnih poduzeća su mogli toliko se popesti do mog stana i uručiti mi paket. Što je hvale vrijedno. Ali ljutilo me je i još uvijek ljuti to što su ti poštari Hrvatske pošte tako neljubazni i ne pokazuju razumijevanje. Tako da je u meni zavladala neka gorčina i jad na takvo ponašanje poštara Hrvatske pošte. A koliko sam uvidio zadnjih godina, nisam jedini koji je nezadovoljan uslugama Hrvatske pošte, jer kada sam čekao na glavnoj pošti da mi se nešto isporuči, primijetio sam da se i drugi korisnici žale na rad i ponašanje djelatnika Hrvatske pošte.

A da ne budem samo kritičan, da malo i pohvalim neke djelatnike dostavljače paketa. Naime, kako sam već napisao, djelatnici koji rade kao dostavljači u GLS-u i DPD-u su stvarno bili ljubazni i pristojni. I nisu tražili da dođem pred zgradu da mi isporuče paket, već su si dali truda da taj paket mi donesu pred stan gdje sam ga preuzeo. Što je za svaku pohvalu i nagradu, jer pokazuju da im je stalo do korisnika i klijenata tih poduzeća. Tako da ne mogu opisati tu zahvalnost na njihovom trudu, dok za ove prve nemam nikakve pohvale.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #28

U ovih zadnjih nekoliko dana i tjedana sam dosta zapustio pisanje ovog bloga. Ponajviše zbog toga što nisam imao volje da pišem. A i nekako mi se nije htjelo pisati, a da ne pišem da nisam imao neku inspiraciju za pisanje. Tako da sam uzeo odmora na neko vrijeme. A i bio sam u nekoj potrazi za inspiracijom. A i o tome što da dalje pišem. Jer sam osjetio neko zasićenje u pisanju. Ali sad se nadam da u uspjeti da se polako vratim pisanju, a i nekim temama koje me interesiraju.

Također zadnjih tjedana sam imao i dosta nekih obaveza i problema koje sam morao nekako da pokušam riješiti. I koje još rješavam, jer su se dosta nakupili. Tako da sam se morao nekako pokušati potruditi da ih riješim. Što sam nekako uspio obaviti, a neki se još zavlače. Ali nadam se da ću ih nekako uz Božju pomoć uspjeti nekako obaviti i da će krenuti na bolje.

Ovih tjedana su polako počele i velike vrućine u mom kraju i gradu. I te same vrućine sve jače djeluju na mene. I utječu na moje zdravlje. Tako da moram biti pažljiv ovih dana i idućih tjedana. Jer sam preživio dva srčana infarkta i jedan moždani udar. I nakon ovoga moram biti dosta pažljiv po ovom vremenu. Jer ta vrućina me može dosta udariti. I napraviti mi dosta problema sa zdravljem. Stoga moram nekako paziti na napor. I biti miran što je više moguće. Da izbjegnem zdravstvene probleme. Mada moram već sada priznati da ne znam kako ću preživjeti ovo ljeto po ovim vrućinama. I sad me je već strah svega toga. Ali ipak se nadam da će na kraju sve dobro proći, samo ako ću biti pažljiv.

Također zadnjih dana i tjedana sam počeo dosta razmišljati kako da ponovo počnem zarađivati i doći do nekog novca. Jer još uvijek nemam nikakve prihode. Naime, prije nekih 8 ili 9 mjeseci sam predao zahtjev na Zavodu za socijalnu skrb zahtjev za ostvarivanje inkluzivnog dodatka. I do dan danas još mi nisu donijeli rješenje. Jer koliko sam vidio u medijima da nas puno traži taj zahtjev, a imaju premalo djelatnika koji mogu riješiti brže taj posao. Tako da nije ni čudo da toliko dugo moram čekati na to rješenje. Što me jako žalosti, jer ti novci bi mi dobro došli. Također sam negdje u to vrijeme predao zahtjev na Mirovinskom fondu za ostvarivanje prava na invalidsku i braniteljsku mirovinu. I tu evo isto toliko čekam da mi priznaju to pravo. I oni isto zavlače iz istih razloga pretpostavljam. Tako da moram priznati da sam žalostan i jadan što toliko moram čekati na ostvarivanje tih prava. I ne znam više što uraditi da ubrzam stvar.

Napisao sam da sam počeo da razmišljam o tome da pokušam zaraditi nekako novce. Ali na žalost moje zdravstveno stanje mi ne dozvoljava da se posvetim radu onoliko i kako bih trebao. Tako da bih teško mogao nešto raditi, posebno fizičke poslove. A doći do nekog lakšeg posla je nemoguća misija. Tako da sam sav u nekom jadu i problemu kako sve to riješiti. Jer novac mi je potreban. A do njega je vrlo teško doći.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #16

A što još dalje da pišem o svojoj vjeri. I dalje pokušavam ju ojačati i dovesti u red. Jer vidim da život bez vjere je isprazan. Ako nemaš vjere i ne vjeruješ u Nebeskog oca, onda ti nema života. Nemaš neki unutarnji mir koji možeš samo u vjeri pronaći. Tako da sam se zadnjih mjeseci nekako dosta pokušavao posvetiti vjeri uz sve druge obaveze koje imam u životu. I nekako što više se posvećujem vjeri, to više nalazim neki mir. Neki svoj smisao u životu. Mada moram još mnogo toga da uradim po pitanju vjere, ipak nekako se sve više pronalazim u toj vjeri.

I dalje se borim sa time da molim neke kršćanske molitve i namaz. Jer ipak treba se posvetiti i drugim životnim stvarima posvetiti svoj život. Nekako mi je teško uskladiti vrijeme kada ću moliti i za molitvu i vrijeme za obavljanje drugih obaveza. Jer osjećam nakon ovih molitvi da u mene se zavuče neki mir. I da se mirnije osjećam. Počeo sam se nekako nervozno osjećati kada propustim molitvu.

U zadnje vrijeme sam također ponovno počeo više da čitam neke vjerske knjige. I u njima, moram priznati, nekako pronalazim mir i daljnju motivaciju za život. Predivno mi je čitati ove knjige. Jer u njima pronalazim i neki mir. Kojeg u svako dnevnom životu ne mogu pronaći. I to mi nekako pomaže da budem mirniji i sretniji. Te to preporučujem i vama, ako imate vremena. Jer lijepo je družiti se sa knjigom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #26

Nekako sam si zadao pravilo da petkom obično si pripremim za ručak neku ribu. Za sada je uglavnom panirani oslić ili štapići. Uz to si znam pripremiti krumpir ili rižu. A na to sam se odvažio iz razloga što želi da petkom bude dan nemrsa. Kao neki posni dan. Jer u ostale obroke znam si pojesti neki namaz od sira ili nek paštetu od ribe. Ne pripremam to iz vjerskih razloga, već iz zdravstvenih i sličnih razloga. Nastojim da petkom mi bude dan bez mesa poput svinjetine ili nekog sličnog mesa. Te za sada uspijevam nekako prakticirati taj dan u tom znaku.

Prisiljavam se da u ostale dane pokušavam jesti i neko ostalo meso, poput piletine ili puretine. Da ne bude stalno mi prehrana bazirana na varivima od povrća. Jer ipak nisam vegetarijanac. Barem ne još, a i ne planiram biti u skorije vrijeme vegetarijanac. Možda se jednog dana odvažim na to, ali morao bih da onda nađem načina kako da nadomjestim nutrijente koje unosim mesom. A nikako da se odvažim na malo istraživanje kojim namirnicama ih to nadomjestio. Jer nisam protiv vegetarijanstva i sličnog, jer i to ima svoje prednosti i nedostatke. Ali ipak ako ne paziš na prehranu možeš imati zdravstvene probleme.

Zadnjih nekoliko dana sam si uspio nabaviti neke mesne nareske u nekim konzervama. Nisam baš ljubitelj tih narezaka, ali ih znam pojesti. Nekako ih najviše volim malo prepeći na tavi i onda njima dodati dva jaja i tako si ih pojesti. I moram priznati da su mi na taj način naresci nekako najbolji. Kada ih malo prepečem na tavi. Ne znam koliko su baš zdravi ti naresci, jer tko zna od kakvog su mesa napravljeni. Nisam naš oduševljen načinom pripreme tih narezaka u tvornici. Ali kada sam ih već dobio, nekako ih nastojim pojesti i pripremiti. Jer nekako mi je grijeh bacati hranu u ovo vrijeme kada je hrana skupa. A i kada si mnogi ljudi ne mogu priuštiti pošteni obrok.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #15

I dalje nekako pokušavam da radim na svojoj vjeri. I da ju ojačam. Jer i dalje osjećam da vjera u životu ima značenje. I da bez vjere nema života. Da je Bog istinit, a također i njegov sin Isus Krist. Tako da zbog toga nekako nastojim da poradim na svojoj vjeri i ljubavi prema Nebeskom Ocu. I moram priznati da se nekako bolje osjećam od kada sam počeo na obnovi svoje vjere. Kao da me je Duh Sveti ponovo počeo osvajati i smještavati se u moje srce. Te me time jačati u miru i ljubavi. I da se ne osjećam toliko uznemireno. Na čemu sam neizmjerno zahvalan.

Zadnjih dana ponovo pokušavam da molim neke kršćanske molitve. Jednostavno osjećam poziv u svom srcu da molim te neke molitve. Uglavnom su molitve nekim svecima, jer nešto mi govori da ti sami sveci imaju neku moć, ako se moli njihovom zagovoru. I da njihov zagovor ima neku moć. Koju jednostavno ne mogu riječima opisati. Stoga polako počinjem da sve više se molim nekim svecima za njihovu pomoć u svom životu.

Zadnjih dana pokušavam da polako i pomalo čitam dalje Mormonovu knjigu, a i Bibliju. I u tim knjigama pokušati naći poticaj da ojačam svoju vjeru. A i da pronađem neku snagu u svom životu. Da u tim riječima i porukama koje čitam u tim knjigama nađem neki poticaj za daljnji život. Jer osjećam se dosta pusto i isprazno. I potrebno mi je nešto što bi me izvuklo iz ovog nekog jadnog stanja u kojem sam se našao. Mada sam već jednom pročitao Mormonovu knjigu, ali ipak sam se ponovo odvažio da je pokušam čitam, da iznova pokušam pronaći smisao koji mi je promakao u prijašnjem čitanju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑