Kulinarstvo 5#

Imam pomalo čudan meni u svom životu i prehrani zadnjih dana, tjedana i mjeseci. A moram priznati da je i monotona prehrana. Jer se samo vrti oko variva od graha sa nekim dodacima, te mahuna i dodacima, i nekih sličnih variva. Te ponekad riba iz konzerve sa ričetom ili piletina sa istim dodatkom. Što baš nije pametno. A opet sam zbog nekog kvara na štednjaku dosta ograničeni u pripremi obroka.

Da, zadnjih nekoliko tjedana imam dosta ograničenu i monotonu prehranu za obroke. Kao da sam i u prehrani zapao u neku depresiju. Jer i u stvarnom životu sam u nekoj depresiji, pa nije ni čudo da se je to odrazilo i na prehranu. A moram priznati da nemam baš apetita u zadnje vrijeme. Što je uobičajeno kod mene za ovo doba godine. A i moram priznati da zadnjih tjedana i ne znam što bih si pojeo. A i nemam volje za pojesti si neki obrok. I pod prisilom se hrani, zapravo prisilim se da si nešto pojedem. Samo da ne kolabiram. Ali valjda će se uskoro to nekako popraviti.

Danas sam si pripremio za ručak pomalo čudnu kombinaciju. Barem prema mojem mišljenju. A to je ječmena kaša i ribice sa povrćem iz konzerve. Ječmenu kašu sam si skuhao sa nešto vegete, mljevene paprike i papra. I pustio sam da se lagano kuha, dok nije sva voda isparila iz lončića u kojem sam si kuhao tu kašu. Tako se već jedno duže vrijeme pripremam tu kašu, i moram priznati da mi odlično ispadne. Kao neka zamjena za rižu, mada se jedno sa drugim ne može uspoređivati. Jer svako jelo je odlično i ukusno svako za sebe. I može se pripremati uz većinu jela. A ribice sa povrćem iz konzerve sam si uzeo jer ni se baš nije htjelo puno kuhati. A i nekako mi nije bilo do drugog mesa.

Pomalo je to bio divlji ručak. Barem prema mojim pojmovima. A i odabrao sam ovu varijantu jer sam pomalo željan promjene u prehrani. Željan nečeg novog. Nekim drugačijim kombinacijama jela nego li su uobičajene u našim jelovnicima. Želja je bila da danas malo odudaram od uobičajenog nedjeljnog ručka koji je uobičajen u našim obiteljima. A i bio je u mojoj obitelji kada su mi roditelji bili živi. Nekako me drži želja za promjenom nedjeljnog ručka kakav je bio u mojoj obitelji. Ali nikako da pronađem koja bi to promjena bila.

Zadnjih tjedana sam također zapao i u neku monotoniju kupovanja samo mliječnih proizvoda, poput raznih sireva, koje si kupujem i nabavljam za doručak, pauzu i slično. I to me je zasitilo. Priznajem. Ali moram napomenuti da sam zapao u problem. A to je da zadnjih dana i tjedana ne znam što bih si kupovao za te obroke. Ne znam što bih konzumirao. Salame, paštete i slično mi se ne kupuje. Nekako mi nije do toga. Paštetu nisam pojeo već godinama. Salamu nekoliko mjeseci. Jer sam se i toga zasitio.

Posebno nakon što sam nedavno pročitao nekoliko članaka na mreži svih mreža o načinu kako se pripremaju ti proizvodi. I koji su mi zgadili te proizvode. Možda su u tim člancima bila svjedočanstva bivših radnika tih poduzeća, koji su se tako željeli pomalo osvetiti bivšim poslodavcima. Možda su bila i istinita svjedočanstva. Ali što god da je bilo, zgadili su mi ti članci te neke proizvode. Pa ih više ne mogu konzumirati. Stoga sam u potrazi za nekim novim proizvodima koje bih konzumirao umjesto tih salama, sireva i inih stvari.

Čitao sam neki dan neki članak o nekim žitaricama koje se mogu isto konzumirati za doručak i slične obroke. I moram priznati da me je dosta impresionirao. I malo sam počeo tražiti te namirnice u trgovini. Ima ih, te razmišljam da pokušam malo istražiti o tim namirnicama. I pokušati ih konzumirati, da vidim koliko će mi pomoći. Jer način prehrane moram promijeniti. Kako zbog monotonije, tako i zbog zdravlja.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Gris

Gris, instant pšenična krupica, je jedna od mojih omiljenih namirnica koju si volim pripremati za večernji obrok ili desert ili međuobrok. Otkrio sam gris prije nekoliko godine. Kada sam je strastveno jeo, dok se je nisam zasitio. Ali još uvijek znam si ga pripremiti ponekad. Uglavnom kao neki oblik deserta ili večernji obrok.

Gris sam otkrio prije nekoliko godine. Zapravo za tu namirnicu znam cijeli život. Ali u jednom razgovoru kojeg sam imao na poslu sa jednim kolegom, podsjetilo me je na tu odličnu i ukusnu namirnicu, na koju sam potpuno zaboravio zadnjih godina života. Te sam si jednog dana nabavio prvo za probu jedan manji paketić, a kasnije i veće pakiranje. I polako se je naučio pripremati.

Gris sam pripremao u omjeru od nekih četiri decilitra mlijeka i 7 čajnih žličica tog grisa. Te to sve kuham na laganoj vatri nekoliko minuta, dok se ne zgusne. Naravno, gris dodam u već ugrijano mlijeko. I nakon tog kuhanja ispadne mi dovoljno gusto za neki lagani obrok. I tome sam dodao nakon kuhanja tri žličice šećera. Zapravo ga posipam sa tri čajne žličice šećera. I pustim sve to da se ohladi. I tada si to pojedem za neki obrok. Koji me zna zasititi. Ova količina je dovoljna za jednu osobu. Barem je meni dovoljna. I moram priznati da zna biti zasitan obrok. Za neku veću količinu trebalo bi povećati dozu mlijeka i grisa. Ili se držati uputstva pripremanja na pakiranju.

Prema jednom izvoru sa mreže svih mreža, gris se dobiva od mljevenja pšenice iz srednjeg djela njegova zrna. Ima blago žutu boju, ujednačenu granulaciju i veliku moć upijanja. Pšenični griz se može upotrijebiti kao osnovni obrok ili kao dodatak drugim slanim i slatkim jelima. Pšenični griz je bogat vitaminima B kompleksa,sadrži tiamin i folnu kiselinu. Nema masti i kolesterola a sadrži vlakna, ne opterećuje stomak i lako se vari.

Izraz griz dolazi od njemačkog naziva za grubo mljevene žitarice, ponajprije pšenicu. Postoji točno određena veličina granulata koju su njemački mlinari nazvali griess. Krupica se dobiva istim postupkom mljevenja kao i brašno, no granulat je nešto veći (0,3 do 1 milimetra). I tu je odgovor na prvu čestu nejasnoću što je griz, a što krupica. Postoji nekoliko vrsta grisa, no svima nam je najpoznatiji onaj od pšenične krupice. No popis griseva na našim policama znatno se povećao tijekom godina. Pirov, rižin, heljdin, kukuruzni.

Ovu namirnicu vole mladi i stari. Te se može pripremati u bilo koje doba dana. A i dodavati mu se može čokolada i mrvice od čokolade, šećer i slično. Sve zavisi od ukusa. Lagana je hrana i zbog toga ga volim jesti, posebno za večeru ili neki međuobrok. Ispočetka se nisam mogao nasititi ga, ali kako sam ga se s vremenom zasitio pojedem si ga povremeno, uglavnom za večernji obrok. Na mreži svih mreža postoje razni recepti od grisa, koje ja još nisam isprobao, ali ako poželite, slobodno isprobajte.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #02

Danas smo proslavili Božić. Rođenje Isusa Krista, koji je došao na ovaj svijet da nam grijehe otkupi i izvede iz ropstva grijeha. Rodio se u maloj štalici, jer nigdje nije bilo mjesta za njega. Došao je među svoje, a oni ga ne prihvatiše. I još dan danas ga ne prihvaćaju. I odbijaju njegovo rođenje i postojanje. Kao i njegovu žrtvu koju je podnio na križu za otkupljenje grijeha naših. Kao da je njegovo rođenje bilo uzaludno. Ali ipak nije, jer otkupio je grijehe naše. A prije toga nas svojim naukom približio svom Nebeskom ocu. Hvala mu na tome.

Svaki kraj ima svoje običaje povodom rođenja Isusa Krista ili Božića. O tome ne bih pisao, jer ionako već znate dosta o tome. Svake godine iznova očekujemo njegovo rođenje, ali kao da nikako da to prihvatimo. Da se Božić dogodi u našim glavama i srcu. I da i kroz godinu se osjeti da je Božić donio promjenu u nama. A ne samu u tom blještavilu koja nas okružuje. Svake godine jedno te isto. Komercijalizam je preuzeo smisao života i Božića. I iz toga se ne znamo i ne možemo izvući. Ili ne želimo.

Svake godine pokušavam shvatiti smisao rođenja Isusa Krista. A to je da je došao na ovaj svijet da otkupi grijehe naše na križu. Već je odmalena, od rođenja prolazio kroz svoj križni put. Da proživi svoj život kao mi, da bi na kraju umro sa našim grijesima na križu. A mi ga nismo prihvatili i još uvijek ga ne prihvaćamo kao spasitelja našeg. Već ga odbacujemo svojim grijehom. Kao da je uzaludna bila njegova žrtva na križu i rođenje i život. Koji je onda smisao slavljenja Božića, ako se taj isti Božić ne dogodi u našim životima. Ako nakon blagdana nastavljamo po starom. Stoga se moramo trgnuti i početi sa ovim blagdanom živjeti svoje živote u duhu Isusa Krista.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #06

Počeli su konačno Božićni blagdani. Meni jedni od najtežih dana u godini. Dani kada bi morao biti uz svoje najmilije, ja ih moram provoditi u samoći. Jer nemam svoju obitelj, a k svojoj sestri i njezinoj obitelji na žalost ne mogu da idem. Ove godine je u pitanju zdravstveno stanje u pitanju. Pošto se još uvijek borim sa posljedicama srčanog i moždanog infarkta, još se ne osjećam dovoljno spreman za odlazak na put. Jer do sestre treba priječi 115 kilometara autobusom. A i same autobusne linije nisu baš odlične pa sam i zbog toga odustao od tog puta. A svoju obitelj još nisam uspio da osnujem, pa ću i ove blagdane provesti pomalo u samoći. Ali ne žalim se, jer nakon što sam proživio neke užasne trenutke zadnjih dvije godine, dobro će mi malo doći samoće i odmora od okolina i javnog svijeta. Da se malo odmorim od svega.

Da, dobro će mi doći malo mira. Te sam se odlučio i odvažio da ova dva dana se zatvorim u stan i tako pokušam barem malo se odmoriti. I pokušati se posvetiti čitanju i proučavanju nekih tekstova vezanih uz vjeru. Jer osjećam da mi je to potrebno. Da pokušam obogatiti svoju dušu nečim novim u duhovnom smislu. Jer osjećam da u tome ima smisla. Kao da bi se u tome pronašao. Jer dosta sam se otuđio od vjere zadnjih godina. I morao bih se vratiti vjeri, koja mi pruža neki mir, koji ne mogu pronaći u javnosti. A da se prema svemu moram drugačije postaviti. Mirnije, ljubaznije, pristojnije. Da ne budem toliko grub prema svemu. Nešto mi govori da bih sa time više postigao u životu. I doreći se grijeha i ne raditi gluposti. Pokušati se držati podalje od problema.

Osjećam i znam da bi se morao i kloniti nekih ljudi, koji donose probleme. Jer sam se već previše opekao o takve ljude. Koji su me doveli u razne neprilike. I iz kojih sam se teško izvlačio. I koje me još progone. Mada je od njih prošlo dosta vremena. Ali ipak me još previše progone. I ne znam kako ih se riješiti i zaboraviti na te neprilike. Najteže mi je ostati miran i oprostiti tim ljudima to što su mi te neprilike napravili i uvalili. Jer znam da se nije dobro osvećivati. A i time bih upao u još veće probleme i neprilike. Koji mi ne trebaju. Već osvetu prepustiti Bogu, koji će se najbolje znati osvetiti za te neprilike. Nadam se da ću uspjeti u tome da prepustim Bogu osvetu, a ja izvući lekciju iz tih neprilika.

U ovim tekstovima koje sam nazvao „Uvodnik” pokušati ću pisati i neka svoja svjedočanstva. Svjedočanstva koja bih želi podijeliti sa vama koji će te čitati ove moje tekstove. Želim podijeliti sa vama neke stvari koje sam doživio ili prolazim. Jer osjećam da moram sa nekim podijeliti nešto što me muči. Ili sam doživio ili osjetio. Nadam se da ću uspjeti u tome i da će vam se svidjeti. A i nije baš dobro neke stvari držati u sebi i za sebe. Dobro je podijeliti sa nekim ono što te muči ili osjećaš.

Kroz ove blagdane prolazim i pomalo kroz jednu neizvjesnost. Naime, prije nekih tjedan dana sam bio na biopsiji prostate. Naime, kako su neke vrijednosti dosta visoke, doktor urolog mi je predložio da napravimo i biopsiju. Da se vidi na čemu smo i što i kako dalje. I moram priznati da me sve to brine, pogotovo da nije u pitanju rak prostate. Nakon svih tih bolesti koje sam zadnjih godina prošao, ne treba mi nova bolest i problem. Tako da jedva čekam da vidim što će nalaz pokazati. Sa nadom da ipak ne će biti rak. Također sam bio i kod nekog kardiologa nekoliko dana kasnije. I tamo nisam prošao puno bolje. Naime, neki nalazi srca pokazuju da još neke žile su sumnjive. I trebalo bi ih dovesti u neki red. Te mi je doktor kardiolog preporučio da napravim ponovo te neke pretrage. I da bi onda za nekih tri mjeseca išao opet na neki zahvat ili operaciju srca. Da se te žile pogledaju u pokušaju dovesti u neki red. Čega me je stvarno strah zbog mogućih komplikacija. Ali nadam se da će sve to proći nekako dobro. I da će biti sve u redu.

S obzirom što sam zadnjih dana prošao, a i mjeseci i godina, nekako se mirno osjećam. A i smireno. Ne znam da li je to učinila moja vjera u Boga, kojoj sam se vratio. Ili sam jednostavno počeo se ne brinuti o svemu i svačemu. Ali što god da je u pitanju, drago mi je da sam smiren. Jer samo sekiranje mi ne bi donijelo puno dobroga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #01

Katolici danas slave Badnji dan ili Badnjak, dan uoči rođenja Isusa Krista. Ime Badnjak dolazi od riječi “bdjeti” jer se na Badnju večer bdije pobožno čekajući Kristovo rođenje. Ovo je dan kada svi iščekujemo rođenje Isusa Krista. Isusa Krista koji nam je donio pomirenje sa Bogom, oprostio nam grijehe naše, svojom smrti otkupio naše grijehe. Predivna je to gesta, koju nikad ne smijemo zaboraviti. Uz ovaj blagdan vezani su razni običaji. Zavisi o kraju uz koji su vezani. Ali svima je važno da se priprema za Božić, kada se sjećamo rođenja Isusa Krista, koji je podnio najveću i najljepšu žrtvu za sve nas.

Meni su ovi blagdani pomalo uobičajeni svake godine. Uglavnom ih provodim u samoći bez obitelji. Što mi je žao, jer volio bih da je imam. A svojoj sestri i njezinoj obitelji već godinama ne mogu ići zbog loših veza. A zadnje dvije godine najviše zbog zdravlja ne idem. Tako da ovi blagdani koliko su mi lijepi, toliko i žalosni, jer ih u samoći provodim. Ali uvijek ih nekako preživim.

Uvije nekako nastojim da se Božić dogodi u mojem srcu. I svake godine iznova se događa u mojem srcu. Ma koliko god se trudio, svake godine pokušavam da dokučim smisao Božića, ali nikako da ga dokučim. I nadam se da ću jednog dana sve to nekako shvatiti.

Mislio sam u ovim tekstovima više o vjeri. Bez obzira o kojoj se vjeri radi. Ali vidim da mi ne će biti lako pisati o tome. I trebati će mi više truda oko tog pisanja o vjeri. Više proučavanja o vjeri. Jer osjećam da je u vjeri spas i mir kojeg ne mogu pronaći u svakodnevnom životu i okolini koja me okružuje. Jer u vjeri je spas koji nam samo Gospodin može podariti.

U zadnje vrijeme dosta osjećam da se moram vratiti vjeri i Bogu. I nekako osjećam da sam na dobrom putu. Jer sam sve više počeo da proučavam neke vjerske tekstove, moliti se Bogu. I u tome nekako pronalazim onaj mir koji mi je nedostajao u životu. I to mi je samo poticaj da još više proučavam i čitam vjerske tekstove i nastojim ih nekako razumjeti. Možda je u tom smisao mog života, ovog adventa i Božića za kojim sam tragao zadnjih godina. Da se konačno posvetim vjeri i vratim vjeri. Da živim po Božjim zapovijedima i Isusovim riječima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Rižoto sa špinatom i šparogama

Ne znam što bih mislio o već gotovoj pripremljenoj hrani za pauze i slične prigode koja se može nabaviti u nekim trgovačkim centrima. Pišem u nekim trgovačkim centrima, jer ne idem baš u sve centre kupovati. Već sam ograničeni na jedno dva centra u kojima si nabavljam namirnice za kući. Pa ne znam kakvo je stanje po pitanju već gotovoj pripremljenoj hrani za obroke u ostalim trgovačkim centrima. Ne ću ih imenovati, jer nisu platili mi propagandnu poruku. A i ne želim o njima pisati, već o hrani.

Ponekad si znam u nekim trgovačkim lancima kupiti već pripremljeni obrok koji su skuhali ili kako već pripremili tu hranu. Tek toliko si kupim koliko mislim pojesti si kao ručak kod kuće. Mada ne znam koliko je to pametno raditi. Ali nastojim da ne kupujem puno i što rjeđe. Posebno nakon srčanog infarkta. Već si sam pripremati jelo za ručak i ostale obroke od kupljenih namirnica, bilo na tržnici bilo u nekoj trgovini. I pritom paziti da budu od provjerenog proizvođača. Jer tako se barem nadam da je proizvod sigurniji nego li kod nepoznatih proizvođača. Mada i ti poznati proizvođači nisu sto posto sigurni.

Kako sam u potrazi za nekim novim jelima, danas sam naišao na jedno jelo koje se zove „rižoto sa špinatom i šparogama”. A i kako nemam baš prilike da jedem šparoge, odvažih se i kupio si već pripremljenog tog rižota. Da ga probam, posebno šparoge. Jer nikako se ne mogu sjetiti da li sam ih kada jeo i kada sami ih jeo uopće zadnji puta. I moram priznati da sam ostao dosta iznenađen tim jelom. Ne pretjerano pozitivno, ali prosječno iznenađeni. Jedino što mi se je svidjelo kod tog jela jest što nije bilo suho, već dosta mokro, baš po mom ukusu. Jer ne volim jesti suhu rižu. A riža i špinat su tom jelu dali neki solidan okus, dok šparoga mi je nekako bila previše vodenasta.

Ne bih baš dao ni prosječnu ocjenu jelu, ali svidjela mi se je kombinacija okusa riže i špinata. Možda bih malo pojačao količinu špinata u riži. Dok sa šprogama bih malo bolje pripazio. Da ne budu toliko vodenaste. I drugi okus kod šparoga nisam osjetio. Kako baš nemam iskustva sa šparogama, ovo je samo moj prvi skromni dojam. Da sam ih jeo u nekim drugim jelima i više, možda bih ih mogao bolje ocijeniti. Ali pošto je ovo bio moj prvi susret sa šparogama moj prvi dojam je ispao ovakav kakav je ispao. Ne baš sa oduševljenjem. Ali to ne znači da mi se u nekom drugom jelu ne bi svidjele te šparoge. Što ću još vidjeti sa vremenom, kada probam i ostala jela sa šparogama.

Priznajem nemam baš puno iskustva u davanju ocjena nekim jelima. I morati ću si dati još truda da naučim bolje ocjenjivati jela. A i da malo proučim kako drugi ocjenjuju jela, pa pokušati kroz njihovo iskustvo nešto i ja naučiti i primijeniti u svojem slučaju. Ali što god da je na kraju ispalo, ipak ne ću odustati od daljnjih ocjenjivanja jela. I volio bih se bolje okušati po ovom pitanju.

A niti ne ću odustati od šparoga. I dalje ću tražiti načina da ih nekako više konzumiram. Bilo da ih sam pripremam, bilo da ih konzumiram u nekom drugom već pripremljenom jelu. Jer dosta sam čitao i slušao o šparogama. I volio bih ih više uvrstiti u svoju prehranu. Ne toliko zbog njihove popularnosti, već zbog zdravlja. Samo ako mi još i financije dopuste da si ih nabavim, bilo bi još ljepše.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #05

Kao što pretpostavljam, iz objavljenih tekstova vidite da sam neke tekstove reciklirao iz jednog prijašnjeg bloga kojeg sam vodio prije nekoliko godina. Na žalost pomalo sam morao pribjeći toj taktici, jer još uvijek se borim sa inspiracijom. Nikako da ju konačno uhvatim i da mi pomogne u pisanju tekstova za ovaj blog. A i oko dizajniranja ove web stranice. Ali vjerujem da ću je jednom prilikom uhvatiti i početi pisati bolje tekstove. A i koliko primjećujete još uvijek se mučim sa dizajniranjem ovog bloga sa web stranicom. Jer još uvijek nemam dovoljno iskustva u uređivanje jednog takvog bloga i web stranice. Ali još uvijek se nadam da ću jednog dana i to nekako savladati. Znam, mogao bih angažirati profesionalnog dizajnera web stranica. Ali želja mi je pokušati i ovako izraziti neku svoju kreativnost. Naravno i pisanjem ovih tekstova također pokušavam izraziti neku kreativnost. Koliko sam uspješan u tome procijenite sami.

Zadnjih mjeseci nekako sve više voli tišinu. Sve više uživam u tišini svog doma. I kada sam se vratio kući iz ustanove u kojoj sam bio na rehabilitaciji prvih nekoliko dana sam bio u nekoj tišini. Ništa nisam slušao, pa ni radio ni neke pjesme i slično preko mobitela. Jednostavno sam uživao u tišini. Da se odmorim od silne buke koju sam imao u toj ustanovi. Ali nakon nekoliko dana sam polako izvukao neki radio i programirao ga na neke radio stanice i po tiho sam počeo slušati njihov program. Naravno s prekidima, da ipak dalje uživam u tišini. Današnje vrijeme je prepuno buke, gdje god da dođete. Ljudi naprosto žive u buci i okruženi su bukom. Kao da su zaboravili uživati u tišini. Tišini, koja je tako predivna. I može donijeti toliko mira u dušu, da se riječima ne može opisati. I zato sve više volim tišinu, koja mi dosta donosi mira u dušu i mogu se posvetiti mirnom životu. A što se tiče radija, trenutno sam postao obožavatelj „Radija Marija”. Radio emitira program vezan uz rimokatoličku vjeru. Mada sam trenutno sljedbenik „Crkve Isusa Krista”, još uvijek volim slušati program vezan uz rimokatoličku vjeru.

Kao što sam malo prije napisao, sljedbenik sam „Crkve Isusa Krista”. Nakon nekoliko godina dvojbi i istraživanja i traganja, trenutno sam se našao u toj crkvi. Gdje sam pronašao svoj mir i vjeru u Boga. Na početku sam bio pun dvojbi, što mi je sve to trebalo. Ali sada nakon godinu dana provedeno u toj zajednici mogu napisati da sam se našao u toj zajednici. Gdje sam upoznao dobre ljude koji su me za sada prihvatili takvog kakav jesam. A ponajviše vjeru u Boga i Isusa Krista. Nekako primjećujem da sam se pomalo promijenio. Da se moja napetost i nervoza smanjila. Nekako sam mirniji i manje se opterećujem mnogim stvarima. Nekako smirenije nastojim da pristupam svemu i prihvaćam okolinu. Dijelom je i zasluga u tome što sam se povukao od javnosti i svega, što mi je donosilo nemir u životu. Ali ipak sam i dalje pomalo zabrinut. Jer u potpunosti se od te zabrinutosti ne možeš povući.

Moram priznati i to da dosta uživam u pisanju ovih tekstova. Nekako me to ispunjava. Pomaže mi da izbacim iz sebe kroz pisanu riječ neke svoje misli. Da si olakšam pomalo dušu. Kao da kroz ove tekstove razgovaram. Jer nemam baš puno ljudi sa kojima mogu pričati. Nedostaje mi razgovor sa nekim. Jer na žalost živim sam, pa se nemam sa kime pričati i podijeliti svoje misli. Da se jednostavno sa nekim ispričam. Što mi jako nedostaje, jer volio bih da imam nekoga sa kime bih mogao pričati i družiti se.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Philipa Gregory

Philippa Gregory, ugledna britanska povjesničarka i književnica, autorica najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Njezino zanimanja za intrigantno razdoblje dinastije Tudor urodilo je nizom uspješnica, a prema bestseleru „Druga sestra Boleyn” snimljeni su TV serija za BBC i film. Napisala je niz romana pod zajedničkim imenom „Rat rođaka”, čija je radnja smještena u uzbudljivo i intrigantno vrijeme zavade među engleskim kraljevskim obiteljima York i Lancaster.

Philippa Gregory rođena je u 09. Siječnja 1954. u Nairobiju. Ugledna je povjesničarka i književnica, poznata po romanima iz razdoblja dinastije Tudor i „Rata ruža”. Kada su joj bile dvije godine, seli se sa roditeljima u Bristol u Engleskoj. Završila je novinarski fakultet u Cardiffu, te je kao pripravnica radila u Posthmourth News. Nakon toga završava tečaj engleskog jezika i diplomirala je na Sveučilištu u Sassexu povijest. Također je diplomirala je književnost 18. stoljeća na Sveučilištu u Edinburghu. Radila je na dvije godine na BBC, te predavala na nekoliko sveučilišta. A 1994. postaje članom Sveučilišta Kingston.

Philipa Gregory je objavila seriju romana o „Plantagenetima”, vladajućim kućama koje su prethodile „Tudorima” i „Ratovima ruža”. Svoju prvu knjigu „Bijela kraljica” objavila je 2009. godine, nakon koje su slijedile uspješnice iz razdoblja o „Tudorima” i „Ratovima ruža”. Prema knjizi „Druga sestra Boleyn” snimljen je film i serija. Napisala je i mnoga druga djela, koja su postigle mnoge uspjehe.

Prije mnogo godina sam u gradskoj knjižnici slučajno naišao na prve knjige i romane od Philipe Gregory. Te se odvažio da uzmem jednu od tih knjiga ne očekujući da će me impresionirati. Ali na kraju me je ipak toliko impresionirala, da sam odlučio da pročitam i preostale romane i knjige na koje sam naišao od te autorice u knjižnici. I to su baš bili romani o razdoblju „Tudor” i „Ratovima ruža”. I u kojima opisuje o događajima koji su se odvijale na Engleskom dvoru i borbi za vlast između dviju obitelji. Romani su puni napetosti, spletki i intriga. Svakom novom pročitanom stranicom i poglavljem roman vas vuče da ga pročitate do kraja. Predivnim vođenjem radnje autorica nas vodi kroz ta razdoblja. Romani su pisani prema istinitim događajima. I baš to što su pisani prema istinitim događajima, što su povijesni romani, me je privuklo čitanju tih njezinih romana.

Kako sam zaljubljenik povijesnih romana, nije mi bilo žao što sam pročitao većinu romana Philipe Gregory. Sama lakoća pisanja romana i vođenja kroz radnju i povijest Engleske kroz 14. i 15. stoljeće, tjera vas da pročitate romane od korica do korica. Da saznate kako će završiti glavni junaci, kojim će putem krenuti Engleska i kraljevski dvor. Te ispisati povijest tih godina, kako Engleske, tako i Europe. I baš zbog toga vrijedi pročitati romane, da se pokuša shvatiti Europe tih stoljeća. Jer su baš ti događaji u Engleskoj i na dvoru utjecali i na politiku i povijest Europe.

Izvor podataka o autorici i romanima sam našao na službenoj stranici autorice i Wikipedije.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Jaja sa paprikom ili šampinjonima

Prošli tjedan sjetio sam se da dok su moji roditelji bili još živi znali si pripremati jaja sa šampinjonima. A ponekad i sa paprikom. Te sam se prošli vikend odvažio da si nakon puno godina pripremim jaja sa paprikom, pošto već dugo nisam jeo nešto takvo. A prije nekih dva tjedna sam si napravio i jaja sa šampinjonima. I pošto ih dugo nisam pripremao, zapravo nikada sam te šampinjone sa jajima, a i sa paprikom, uspio sam si napraviti jedno ukusno jelo za ručak u subotu prošli tjedan.

Nekada, dok su još moji roditelji bili živi, znali smo si za neki obrok napraviti šampinjone sa jajima. A ponekad i sa paprikom. I toga sam se sjetio nedavno, kada sam razmišljao o tome što da si skuham za ručak. Na žalost, više se ne sjećam koliko smo tih namirnica tada pripremali za sve nas. Ali ja sam si pokušao ta jela prilagoditi za jednu osobu. Pošto si moram planirati tako ručak, da si pripremim neko jelo toliko koliko mislim si pojesti za taj obrok. Neka jela uspijevam tako pripremiti, dok druga jela na žalost ne mogu, pri tome mislim na variva.

Tako sam si prošle subote uspio nabaviti jednu papriku baburu. Pošto sam imao još dva jaja u frižideru, odvažio sam se da si ju pripremim za ručak sa dva jaja. Papriku sam očistio i narezao na kockice ili što li su već ispale, te sam ih malo ispekao na tavi sa malo ulja dok ne omekšaju. U međuvremenu sam u jaja umutio malo vegete. Tek toliko da njome pokušam da začinim malo to jelo. I moram priznati da mi je to jelo uspjelo za prvi puta. I paprika je dala jelu neki poseban tek, onako kako paprika zna dati sa svojim okusom. A upotrijebio sam za ovo jelo jednu veću žutu papriku baburu i dva jaja, te malo vegete. Naravno, to je bilo dovoljno za jedan obrok za jednu osobu. Ako želite pripremiti nešto takvo, u nekoj većoj mjeri, morati će te malo prilagoditi količinu. Začine koristite po želji, ali ne pretjerujte.

A kada sam si pripremao jaja sa šampinjonima, u jednoj trgovini sam si nabavio najmanje pakiranje tih šampinjona. Kako ima već iskustva od prije nekih tri mjeseca, ovaj puta sam to pakiranje podijelio na dva djela. Naime, prije nešto više od tri mjeseca, mislim da je bilo za Uskrs ove godine, isto sam si kupio to najmanje pakiranje. I kako prije nisam imao baš iskustva u količini pripreme tih šampinjona sa jajima, iskoristio sam cijelo pakiranje. I na kraju je ispalo da previše mi za jedan obrok. I to sam jedva na kraju pojeo. Ali ispalo je odlično. Kako šampinjoni ne mogu dugo stajati u frižideru, dobro ih je odmah ili što prije iskoristiti. Jednom, prije mnogo godina, dok su moji roditelji bili još živi, majka je nabavila jedno pakiranje tih šampinjona. I kako ih nismo odmah iskoristili, nakon nekog vremena su propali. Unatoč što su bili u frižideru i u originalnom pakiranju. Stoga ih je dobro odmah i što prije iskoristiti. Posebno prije isteka roka trajanja.

Dok sam u ovom dugom slučaju isto kupio si jedno to najmanje pakiranje šampinjona. I stavio sam pola tog pakiranja na tavu sa nešto ulja da se ispeku dok ne omekšaju i po smeđe. I u međuvremenu dok sam čekao da se takvi ispeku, umutio sam dva jaja sa malo vegete. I kada su se šampinjoni ispekli dovoljno koliko sam želio, dodao sam ta dva jaja, te ih ispekao do kraja sa šampinjonima. Dok jaja nisu bila tvrdo pečena. I ovaj puta mi je to jelo ispalo puno bolje. I u manjoj količini. Idući dan sam ponovio isti način pečenja tih jaja i šampinjona. Te sam se na kraju taj vikend dosta nauživao tih jaja i šampinjona na neko vrijeme. I uživao sam u tom jelu. Naravno i ovdje količinu i začine morate si prilagoditi svojoj potrebi. Jer ne znam za koliko ljudi će te pripremiti to jelo.

I tako sam uživao tih dana u jajima i paprici i šampinjonima. I ponovo neko vrijeme ne ću jesti jaja, jer sam ih se zasitio. A i nije baš dobro puno jesti jaja, da ne biste imali problema sa zdravljem nakon toga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 4#

Kako sam pisao u prošlom tekstu ovaj prošli vikend sam si ipak uspio nabaviti neke šampinjone. I pripremiti si ih sa jajima. I to jelo mi je baš prijalo, jer gljive si već neko duže vrijeme nisam pripremio. Na žalost, za sada gljive samo znam pripremiti sa jajima. I to samo šampinjone. Jer još nisam se pripremati na neki drugi način. Ali razmišljam da pokušam da si pokušam pripremiti gljive i sa drugim prilozima i u drugim jelima.

Gljive su jedne od mojih omiljenih namirnica. Posebno šampinjoni i vrganji. Ali nemam baš puno prilika da si gljive pripremam, ponajviše zbog cijene. Gljive su mi je odlična namirnica za jesti. I prije sam je znao dosta imati na meniju. Ali zadnjih godina nekako nisam baš imao prilike da ih konzumiram. Ali morat ću ih uvesti ponovo u svoj jelovnik. Ponajviše zbog zdravlja. Jer zbog nekih zdravstvenih problema moram da promijenim prehranu. Te ću morati da još malo istražim o njihovoj hranjivosti i svemu ostalome. A i kako ih pripremati.

Prošli vikend sam si usput skuhao ponovo nešto graha na varivo. I u kojeg sam si dodao i leću, slanutak i ječmenu kašu. Ječmenu kašu koju zadnjih mjeseci nekako obožavam jesti. Bilo za ručak, bilo za neki drugi obrok. Naravno to varivo sam začinio sa malo soli, vegete i goveđe kocke. Goveđu kocku dodajem radi toga da poboljšam malo tek tom varivu. Te sam to varivo konzumirao najviše tijekom tjedna. I uz to sam si pojeo malo nekog tvrdog sira ili slično.

Na žalost, zadnjih tjedana tijekom radnih dana nemam baš puno vremena da si kuham i pripremim neko jelo. Pa sam prisiljeni na taj način prehrane. Što jednim dijelom nije baš dobro i pametno. Jer monotona prehrana može utjecati na probavu. Sa kojom sam imao početkom tjedna. Ali ipak mi se sve polako vraća u neku normalu. Možda je problemu sa probavim bio zbog graha. Jer nešto sam načuo da grah zna izazvati takvo što. A opet sam pročitao negdje da grah može dosta pomoći kod dijeta i u smanjenju kilograma.

Monotona prehrana nije baš najbolja. A ja sam baš u tu zamku upao. Što nije dobro. A i pametno. I to nije pametno. Tako da se moram potruditi da to ispravim. Dok sam bio na bolovanju, a i na godišnjem, uspio sam nekako da imam na meniju razna jela. Ali od kada sam ponovo počeo da radim, na žalost nisam u mogućnosti da malo više vrsta jela si pripremam. A gotova jela kupljena, već pripremljena, u nekom trgovačkom centru nije baš pametno stalno kupovati i konzumirati. Jer tko zna kako je pripremljeno. Dobro, ponekad je dobro pribjeći tome, ako si prezauzet. Ali nije stalno rješenje. Sve je stvar organizacije života tijekom dana.

Tako da mi slijedi još dosta muke oko sve te organizacije života. Ali ako budem uporan, nadam se da ću nekako uspjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑