Paulo Coelho

Paulo Coelho je poznati brazilski pisac, rođen 24. 08. 1947. godine u Rio de Jeneirou. Ponajprije poznat po romanu „Alkemičar”, mada su mu i ostala djela jednako vrijedna i odlična. Po mojem skromnom mišljenju jedna od najboljih djela su mu: „Hodočasnik”, „Peta gora”, „Priručnik za ratnika svjetlosti”, „Veronika je odlučila umrijeti”.

Pohađao je vjersku školu Isusovaca. Već kao tinejdžer je poželio da postane pisac. Zbog interveznog ponašanja završava u umobolnici, ali nakon nekoliko godina ga puštaju. I po želji roditelja upisuje pravo. Nakon samo godinu dana napušta fakultet i počinje putovanje po Južnoj Americi i živi kao hipik. Po povratku u Brazil piše pjesme za Elis Reginu, Ritu Lee i Raula Seixasa. Zbog tih pjesama, koje je vlada smatrala ljevičarskim i opasnim, 1974. je bio uhapšen i mučen.

Tijekom 80. ih godina počinje pisati romane. Jedan od prvih romana koji je objavio bio je „Hodočašće”, u kojem opisuje obredni put „Put za Santijago” u Španjolskoj. Prvi roman objavio je 1982. godine pod naslovom „Arhivi iz pakla”, a objavio je i mnoga druga djela poput „Alkemičar”, „Peta gora”, Priručnik za ratnika svjetlosti”. Koja su po mojem skromnom mišljenju njegova najbolja djela.

“Alkemičar” je prodan u preko 65 miliona primjeraka i postao jedan od najprodavanijih knjiga u povijesti, preveden je na 67 jezika i upisan u Ginisovu knjigu rekorda kao knjiga živog autora koja je prevedena na najveći broj jezika. I taj roman vinuo ga je u zvijezde i postao kultni roman, kojeg se mora pročitati.

Paulo Coelho je najbolji brazilski pisac kojeg sam do sada čitao. Ova djela koja sam do sada pročitao ispunjena su potragom za duhovnosti i duhovnim rastom. Kroz te romane opisuje svoju potragu za duhovnosti, njegovo istraživanje duhovnosti. I samog čitatelja potiče isto da počinje sa svojom potragom za duhovnim. Da kroz tu potragu pokuša pronaći svoje mjesto u ovom okrutnom svijetu.

Što i sam osjećam čitajući njegova djela. Kao da sa autorom prolazim kroz njegovu potragu za duhovnim. Jer čovjek bez vjere je izgubljen čovjek. Čovjek bez potrage za vjerom i duhovnim rastom jednostavno ne može da opstane i postigne nešto u svom životu.

Kako piše na jednom web portalu (planetopija.hr) : „Njegova filozofija, ideje te teme njegovih knjiga inspiriraju milijune čitatelja koji tragaju za vlastitim putem i novim načinima poimanja svijeta.” Potpuna su istina i srž njegovih djela. I to je najbolja preporuka za čitanje njegovih djela.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #08

Volim pisati. Kako na kompjuteru, tako i na papiru. Mada mi je u zadnje vrijeme najljepše pisati na tipkovnicu kompjutera. Volim tipkati po tim tipkama u sklopu svog prijenosnog računala. Predivan mi je taj osjećaj kada pritišćem te tipke tipkovnice. Ne mogu riječima opisati taj osjećaj. Tko ga nije iskusio, taj ne zna za taj osjećaj. Mada moji tekstovi nisu savršeni. Ali važno mi je da pišem i tipkam. Nekako uživam u tom tipkanu. I ako ne otipkam nekoliko rečenica na računalu tijekom dana nije mi dobar dan. Jer sam postao ovisan o tom užitku tipkanja. I kojeg se na žalost ne mogu riješiti.

Mada još uvijek nisam pronašao svoj izražaj u pisanju tekstova. Još uvijek ga tražim. Ali ne želim da me to spriječi u pokušaju pisanja. Jer predivno je pisati i pokušati pisati. I na taj način se pokušati kreativno izraziti. Lijepo je pokušati se kreativno izražavati pisanom riječi. Predivan je to osjećaj. Bilo pisanjem, bilo slikanjem, bilo fotografijom ili na bilo koji drugi način. Glavno je da se pokušaš izraziti putem kreativnosti. Onaj tko ju je izmislio (kreativnost), znao je što radi i obavio je odličan posao. Ja se trenutno pokušavam pismeno izraziti kreativno. Ali još sam početnik u tome, jer još uvijek se tražim.

Unazad nekoliko godina sam pokušao i pisati neke priče. Ali što god da sam počeo pisati, to na žalost nisam uspio i završiti. Ali to ne znači da se jednog dana ne ću pokušati vratiti tim tekstovima i pokušati ih nekako završiti. Jako bih to volio da uradim. Bilo bi lijepo da pokušam završiti te tekstove. Makar ih nikad ne objavio. Pišući ove retke ponovo sam osjetio želju da im se vratim i pokušam ih nekako završiti. Jer osjećam da bi se tu mogao naći. I pokušati nešto.

Nekako ne volim pisati duge tekstove. Ne znam zašto, ali nekako mi ne ide pisanje dugačkih tekstova. Jer nekako uspijevam da sve napišem u ovim kraćim tekstovima. I u njima se izraziti sve što mislim. Tako da ponekad se moram potruditi da i ove kraće tekstove napišem. Koliko uspijevam u svemu tome sami procijenite. A i nisam baš ljubitelj pisanja dugačkih tekstove. Dugačko i na široko. Jer ne vidim smisla u njima.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 6#

Kako sam prije nekoliko godina otkrio tu zobenu kašu, sve više sam razmišljao da pokušam uvesti i ja neki eksperiment. Da ujutro je pokušam jesti za doručak. Da vidim njezin učinak na sitost. A i opće stanje organizma. A i razmišljao i o pahuljicama isto. Nekako ne vidim neku razliku u svemu tome. Koja je razlika između kaše i pahuljica, jer nekako mi sve isto izgleda. Ali kako sam napisao u prošlom postu o pahuljicama morao bih malo istražiti o njima.

Da, ozbiljno sam razmišljao da ujutro doručak počnem si jesti zobenu kašu ili slično. Sa željom da vidim koliko će mi pomoći u jutarnjim aktivnostima. A i tijekom dana. A i oko zdravlja općenito. Jer prema onom što sam do sada pročitao u nekoliko članaka o zobenim pahuljicama, piše da su odličan izbor za početak dana. Daje dodatnu energiju za obavljanje aktivnosti tijekom jutra, te poboljšavaju probavu i zdravlje. Naravno i tu treba biti pažljiv, jer koliko mogu da pomognu u zdravlju, tako i odmoći. Ali kako god da se uzme dobro ih je imati u jelovniku, posebno za doručak.

Stoga ću jedenom da pokušam da krenem u tu avanturu. Da vidim na sebi kako će mi pomoći. Ponajviše radi zdravlja, pa onda zbog toga što više ne znam što bih si pojeo za doručak. Već sam pisao kako mi je zdravlje narušeno. I moram da bolje pripazim na zdravlje. Znam da je već kasno, da počnem paziti na zdravlje. Ali ipak, bolje ikad nego nikad. Tek kada doživite neku bolest, shvatite da je zdravlje krhko.

Koliko sam shvatio iz tih članaka, kaše su bogate vlaknima, proteinima, mineralima i vitaminima. Pomažu u reguliranju težine i probave. A i pomažu u sprečavanju nekih bolesti. Te u kombinaciji sa još nekim začinima, voćem i sličnim namirnicama mogu pomoći oko reguliranja kolesterola, šećera i sličnog. Te su zbog toga odličan izbor za doručak. A vjerujem i za neki među obrok. Te vam pomoći oko sprečavanja nekih bolesti. Ako ne spriječiti, barem se nadam oko ublaživanja nekih bolesti.

Ovo pišem kao neki amater, kako sam ja shvatio iz tih članaka. Ako sam krivo shvatio, onda sam i sebe doveo u nepriliku, ne samo vas. Slobodno možete provjeriti kod nekoga. Svakako preporučujem da se konzultirate i kod drugih. Što ću i ja morati, jer dobro je provjeriti mnoge stvari u više izvora. A kako će meni biti, pokušati ću pisati kroz iduće tekstove.

Na kraju se više ne sjećam da li sam pokušao taj eksperiment sa zobenom kašom. Ali ponovo razmišljam da ju počnem uvesti u svoju prehranu. Jer prehrana mi mora biti raznolika. Jer postala je pomalo monotona.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #01

Rođen sam i odgojen kao rimokatolik. A i obavio sve sakramente u katoličkoj vjeri. I veći dio života sam proveo vezan uz katoličke običaje. Ali moja vjera kao katolika je počela kopnjeti u nekoj zrelijoj dobi. Zapravo, moja vjera u samoga Boga i u Isusa Krista je pomalo bila poljuljana. Ali je bila ipak uvijek tu negdje prisutna, kao neka formalnost. Ali moja vjera u katoličku crkvu je polako bila poljuljana. Pogotovo kada sam vidio i doživio neka loša iskustva sa svećenicima i općenito uz katoličku crkvu. Tako da sam se pomalo udaljio od katoličke vjere. Ali ponavljam vjera je bila uvijek nekako tu negdje prisutna.

Ali s vremenom sam polako počeo preispitivati svoju vjeru. I polako se tražiti u vjeri. U Ožujku 2023. godine sam doživio svoj drugi srčani infarkt i dan kasnije i moždani infarkt. Te sam nakon toga počeo da sve više razmišljam o svojoj vjeri i životu. I uvidio sam da sam puno griješio. Da je moja vjera jako propala. I kako sam se sve više počeo oporavljati, tako sam sve više počeo da istražujem ponovo o vjeri. Na žalost, svoj život više ne mogu vratiti nazad i popraviti ga. Ali sam mogao pokušati da ponovo svoju vjeru ojačam i dovedem je u red. Te sam počeo da malo istražujem na mreži svih mreža o vjerama. I za oko mi je zapela vjera Islam. I pomalo sam nalazio sve više informacija o toj vjeri. Također sam polako počeo kupovati i neke knjige iz područja Islamske vjere. A i pomalo se dopisivao sa nekim muslimanima. I saznao sam da ta vjera ipak nije tako loša kako su nam mediji i pojedinci je prikazali. Saznao sam da j Islam zapravo miroljubiva vjera i religija. Ali su je neki mediji i pojedinci iskrivili. Te sam se odlučio da prihvatim vjeru Islam i postanem musliman. Čak sam i neku njihovu zakletvu putem mobitela izgovorio. I tako sam na neki način prihvatio vjeru Islam.

Nakon toga sam pokušavao da naučim moliti namaz, neke islamske molitve. Ali na žalost nije mi išlo. Koliko god se trudio, nekako mi je bilo teško se naviknuti na molitvu namaza. Možda je dio problema bio i taj što sam živio u jednoj ustanovi za rehabilitaciju, gdje nisam mogao u miru da prakticiram tu svoju vjeru islam. Te sam s vremenom polako odustao od prakticiranja vjere. Jer nisam mogao naći dovoljno mira. A i bilo je prigovora da namećem vjeru, mada sam molitve nastojao moliti u sobi u kojoj sam živio. Te sam odustao od toga, ali moje srce je dalje ostalo u toj vjeri. I dalje nekako nastojim da pratim informacije vezane uz islam i muslimane.

Ali tijekom ljeta 2023. godine sam naišao na nekoj društvenoj mreži na sljedbenike „Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana”. I javio i se. I malo pomalo kroz razgovor sa njima prihvatio sam da postanem član te crkve, u kojoj sam i danas. Te se negdje pred kraj ljeta i krstio u toj crkvi. Moram priznati da sam se tada dosta dvojio oko tog krštenja i pitao se što mi je sve to trebalo. Ali kako je vrijeme odmicalo i kako sam sve više razgovarao sa misionarima te crkve, sve sam više upoznavao tu crkvu i vjeru. Vjera koja je dosta slična katoličkoj vjeri. I s vremenom sam zavolio tu crkvu i zbližio se sa nekim članovima ove crkve. Tako da sada nakon više od godinu dana što sam dio te crkve i zajednice, mogu priznati da mi nije žao što sam postao član te crkve. Jer preko misionara sam upoznao divnu vjeru i ljude. Koji su mi i pomogli u nekim stvarima. A i da ojačam u svojoj vjeri u Isusa Krista. Te također i neki mir. Jer nekako se osjećam smireno, nego li prije. I uživam u odlasku na bogoslužja. A i u proučavanju vjere i Mormonove knjige, Nauka i saveza i svega ostalog što je vezano uz vjeru.

I tako je nekako išao moj put vjere. Koji još uvijek traje i razvija se. Mada sam se vratio kršćanstvu, ipak sam jednim dijelom ostao i musliman. I ponekad pokušavam se moliti kao musliman. Mada i dalje griješim. Te u Islamskoj vjeri pronalazim predivne stvari koje mogu primjenjivati u svom životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Zobena kaša

Jednom prilikom sam naišao na jednom web portalu na neki članak o zobenoj kaši ili nečem sličnom. Kojem se više ne sjećam ime i ne mogu ga pronaći, ali ostao mi je u sjećanju. I kojeg pomalo čitam ponovo za vrijeme početka pisanja ovog teksta. Kao neku inspiraciju za početak pisanja ovog teksta. Kao pomoć oko pisanja ovog teksta.

Sjećam se tog članka, jer me je ostavio u dosta ugodnom iznenađenju. I motivaciji da razmislim o toj namirnici, zobenoj kaši. Da si ih potražim na policama u trgovini i da ih malo istražim. Da potražim informacije o njima, da razmislim o tome da ih uvrstim u svoju prehranu. O tim zobenoj kaši sam čuo još prije mnogo godina. Slušao o njima i čitao o njima dugo. Možda od neke svoje mladosti. Ali tek sada u nekoj zrelijoj dobi sam poče sve više o njima da saznajem kroz razne članke i inih stvari.

U tom članku jedna je novinarka pisala o nekom svom iskustvu i susretu sa zobenoj kaši. Te o konzumiranju te kaše kroz jedno vrijeme i što je sve doživjela za to vrijeme. Kako ih je pripremala i ine stvari. Te na kraju rezultat tog konzumiranja. Mada mi je članak bio poput nekog promo članka, ostavio me je zamišljenim, da pokušam i sa tom namjernicom u svom životu. I pokušam je uvrstiti u svoj jelovnik.

I tako nakon ovih nekoliko dana i proučavanja jedne police u jednoj od trgovina u kojoj si obično nabavljam namirnice za obroke, konačno sam si za probu nabavio jedno manje pakiranje jedne zobene kaše. Iz čiste znatiželje, da vidim što je to. To pakiranje je bilo za jedan obrok, sa okusom šumskog voća. I pripremio sam si ih za ručak. Znam, znam neobično da za ručak jedem zobenu kašu. Ali u ovo današnje vrijeme nisam imao volje da si pripremi nešto drugo. A grah varivo, kojeg sam si neki dan skuhao, nije mi se baš htjelo pojesti za ručak.

Te sam si pripremio taj paketić zobene kaše za ručak. A pripremio sam ih prema uputstvu u kojem je pisalo da se smjesa ubaci u neku zdjelicu, te prelije sa kipućom vodom. I promiješa. Te se ostavi da stoji nekoliko minuta. I tako sam pripremio i ostavio sam da odstoji dok se nije ohladilo dovoljno da se pojede. I moram priznati da sam ostao ugodno iznenađeni okusom te kaše. Jer sam očekivao da će biti bez nekog posebnog okusa, ali ispalo je puno bolje. Puno boljeg okusa. Poput prave zobene kaše, sa mlijekom i šumskim voćem.

Zobenu kašu nisam naviknuti da konzumiram, da je imam za obrok. Pa nekako nisam naviknuti na nju. Ali nakon ovog iskustva ostao sam i postao zaljubljenik u zobenu kašu. Te ću si ju i dalje nabavljati. Jer stvarno su mi bile toliko ukusne, da mi je bilo žao što si nisam kupio još jedan paketić te kaše. I pripremio si ih za večeru ili doručak ujutro. Jer, pored što su mi bile ukusne, držale su me i site dosta dugo. Pa nisam dugo nakon toga osjetio glad.

I kako izgleda, idućih dana ću tjedana si pokušati dalje kupovati tu zobenu kašu, da se je pokušam zasititi. I da se malo odmorim od ostale hrane, od koje sam se dosta umorio i zasitio se je. A i dobro će mi doći ova promjena u prehrani, da malo pokušam obogatiti tu svoju prehranu, koja je zadnjih dana, tjedana, a možda i mjeseci postala nekako monotona.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #07

Polako su prošli Božićni blagdani. Nadam se da ste uživali u blagdanima i u društvu svojih obitelji. Moji blagdani nisu bili baš sjajni i veseli. Proveo sam ih sam bez obitelji. Mogao sam otići sestri. Ali s jedne strane autobusne linije nisu ovih dana baš vozile redovito. Pa je bio problem u tome što ne znam kako bih otišao k sestri, a nakon toga se vratio kući. A s druge strane moj zdravstveno stanje nije baš najbolje. Pa sam radije odustao od puta i proveo dane sam u nekom svom miru. A i sama sestra sa obitelji nije mogla doći jer ni oni nisu baš najbolje. Pa smo se odlučili da ostanemo kod kuće u miru i samo se čujemo preko mobitela.

A i kako sam zadnjih godina imao neko teško razdoblje poželio sam se nekoliko dana mira od svega. Da se malo odmorim od svega u miru. Mada još uvijek prolazim kroz teško razdoblje, ipak sam dane proveo u samoći da se odmorim. Ali uspio sam nekako da preživim ove dane. Znam da nisam jedini koji ima teško razdoblje, ima još puno ljudi koji prolaze isto kroz neko svoje teško razdoblje. I da nisam sam u tome. Ali što je tu je, i ovo smo morali nekako preživjeti. I nadam se da smo izašli jači u tome. Život nije lagan, i takvog ga moramo nekako prihvatiti. Ma koliko težak bio ili lagan.

Sretan sam što sam živ i pokretan, jer mogao sam proći puno teže i gore. I na tome moram biti zahvalan Gospodinu, koji mi je puno pomogao, mada ja nisam bio savršen. Ali me je podučio da ne očajavam i budem zahvalan što sam tu gdje i jesam. I da moram prihvatiti ovo stanje kakvo god da je. Da, još uvijek prolazim kroz teško razdoblje. Jer prošli tjedan sam saznao da mi idući dani, tjedni i mjeseci donose teške odluke po pitanju zdravlja. Čekam nalaze biopsije prostate, za koje se nadam da ne će pokazati da imam rak. Ali što god da bude, ipak se nešto događa. I zbog toga sam morao na biopsiju, da vidim što nije u redu. Druga je stvar u tome da i dalje imam problema sa srcem. Dvije žile su i dalje problem. I morao bih ići na neke pretrage i kada ih obavim na dogovor kod kardiologa da se zakaže termin za zahvat na srcu da se to riješi. Naravno, i tu sam u strahu kako će sve to proći. Tako da su mi ovi blagdani prošli pomalo zabrinuto. Jer ovo nisu lake odluke i koje će teško biti donijeti. Ali se nadam da ću uz Božju pomoć ih uspjeti donijet i obaviti.

Na žalost sve te odluke moram donositi sam, bez voljene osobe. Kroz život moram prolaziti sam. Kroz sve te probleme moram prolaziti sam. Bez voljene osobe. I to mi je teško. Jer sam usamljen i teško je živjeti sam. Ne kažem da je bračni život lakši, i taj život ima svoje lijepe i teške trenutke. To vi koji ste u nekoj vezi znate najbolje. Ali ni samački život nije lagan. Jer kroz sve moraš prolaziti sam, bez voljene osobe. Sve sam obavljati. Stoga nemojte za vidjeti ljudima koji su sami i usamljeni. Jer i njima zna biti teško.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 5#

Imam pomalo čudan meni u svom životu i prehrani zadnjih dana, tjedana i mjeseci. A moram priznati da je i monotona prehrana. Jer se samo vrti oko variva od graha sa nekim dodacima, te mahuna i dodacima, i nekih sličnih variva. Te ponekad riba iz konzerve sa ričetom ili piletina sa istim dodatkom. Što baš nije pametno. A opet sam zbog nekog kvara na štednjaku dosta ograničeni u pripremi obroka.

Da, zadnjih nekoliko tjedana imam dosta ograničenu i monotonu prehranu za obroke. Kao da sam i u prehrani zapao u neku depresiju. Jer i u stvarnom životu sam u nekoj depresiji, pa nije ni čudo da se je to odrazilo i na prehranu. A moram priznati da nemam baš apetita u zadnje vrijeme. Što je uobičajeno kod mene za ovo doba godine. A i moram priznati da zadnjih tjedana i ne znam što bih si pojeo. A i nemam volje za pojesti si neki obrok. I pod prisilom se hrani, zapravo prisilim se da si nešto pojedem. Samo da ne kolabiram. Ali valjda će se uskoro to nekako popraviti.

Danas sam si pripremio za ručak pomalo čudnu kombinaciju. Barem prema mojem mišljenju. A to je ječmena kaša i ribice sa povrćem iz konzerve. Ječmenu kašu sam si skuhao sa nešto vegete, mljevene paprike i papra. I pustio sam da se lagano kuha, dok nije sva voda isparila iz lončića u kojem sam si kuhao tu kašu. Tako se već jedno duže vrijeme pripremam tu kašu, i moram priznati da mi odlično ispadne. Kao neka zamjena za rižu, mada se jedno sa drugim ne može uspoređivati. Jer svako jelo je odlično i ukusno svako za sebe. I može se pripremati uz većinu jela. A ribice sa povrćem iz konzerve sam si uzeo jer ni se baš nije htjelo puno kuhati. A i nekako mi nije bilo do drugog mesa.

Pomalo je to bio divlji ručak. Barem prema mojim pojmovima. A i odabrao sam ovu varijantu jer sam pomalo željan promjene u prehrani. Željan nečeg novog. Nekim drugačijim kombinacijama jela nego li su uobičajene u našim jelovnicima. Želja je bila da danas malo odudaram od uobičajenog nedjeljnog ručka koji je uobičajen u našim obiteljima. A i bio je u mojoj obitelji kada su mi roditelji bili živi. Nekako me drži želja za promjenom nedjeljnog ručka kakav je bio u mojoj obitelji. Ali nikako da pronađem koja bi to promjena bila.

Zadnjih tjedana sam također zapao i u neku monotoniju kupovanja samo mliječnih proizvoda, poput raznih sireva, koje si kupujem i nabavljam za doručak, pauzu i slično. I to me je zasitilo. Priznajem. Ali moram napomenuti da sam zapao u problem. A to je da zadnjih dana i tjedana ne znam što bih si kupovao za te obroke. Ne znam što bih konzumirao. Salame, paštete i slično mi se ne kupuje. Nekako mi nije do toga. Paštetu nisam pojeo već godinama. Salamu nekoliko mjeseci. Jer sam se i toga zasitio.

Posebno nakon što sam nedavno pročitao nekoliko članaka na mreži svih mreža o načinu kako se pripremaju ti proizvodi. I koji su mi zgadili te proizvode. Možda su u tim člancima bila svjedočanstva bivših radnika tih poduzeća, koji su se tako željeli pomalo osvetiti bivšim poslodavcima. Možda su bila i istinita svjedočanstva. Ali što god da je bilo, zgadili su mi ti članci te neke proizvode. Pa ih više ne mogu konzumirati. Stoga sam u potrazi za nekim novim proizvodima koje bih konzumirao umjesto tih salama, sireva i inih stvari.

Čitao sam neki dan neki članak o nekim žitaricama koje se mogu isto konzumirati za doručak i slične obroke. I moram priznati da me je dosta impresionirao. I malo sam počeo tražiti te namirnice u trgovini. Ima ih, te razmišljam da pokušam malo istražiti o tim namirnicama. I pokušati ih konzumirati, da vidim koliko će mi pomoći. Jer način prehrane moram promijeniti. Kako zbog monotonije, tako i zbog zdravlja.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Gris

Gris, instant pšenična krupica, je jedna od mojih omiljenih namirnica koju si volim pripremati za večernji obrok ili desert ili međuobrok. Otkrio sam gris prije nekoliko godine. Kada sam je strastveno jeo, dok se je nisam zasitio. Ali još uvijek znam si ga pripremiti ponekad. Uglavnom kao neki oblik deserta ili večernji obrok.

Gris sam otkrio prije nekoliko godine. Zapravo za tu namirnicu znam cijeli život. Ali u jednom razgovoru kojeg sam imao na poslu sa jednim kolegom, podsjetilo me je na tu odličnu i ukusnu namirnicu, na koju sam potpuno zaboravio zadnjih godina života. Te sam si jednog dana nabavio prvo za probu jedan manji paketić, a kasnije i veće pakiranje. I polako se je naučio pripremati.

Gris sam pripremao u omjeru od nekih četiri decilitra mlijeka i 7 čajnih žličica tog grisa. Te to sve kuham na laganoj vatri nekoliko minuta, dok se ne zgusne. Naravno, gris dodam u već ugrijano mlijeko. I nakon tog kuhanja ispadne mi dovoljno gusto za neki lagani obrok. I tome sam dodao nakon kuhanja tri žličice šećera. Zapravo ga posipam sa tri čajne žličice šećera. I pustim sve to da se ohladi. I tada si to pojedem za neki obrok. Koji me zna zasititi. Ova količina je dovoljna za jednu osobu. Barem je meni dovoljna. I moram priznati da zna biti zasitan obrok. Za neku veću količinu trebalo bi povećati dozu mlijeka i grisa. Ili se držati uputstva pripremanja na pakiranju.

Prema jednom izvoru sa mreže svih mreža, gris se dobiva od mljevenja pšenice iz srednjeg djela njegova zrna. Ima blago žutu boju, ujednačenu granulaciju i veliku moć upijanja. Pšenični griz se može upotrijebiti kao osnovni obrok ili kao dodatak drugim slanim i slatkim jelima. Pšenični griz je bogat vitaminima B kompleksa,sadrži tiamin i folnu kiselinu. Nema masti i kolesterola a sadrži vlakna, ne opterećuje stomak i lako se vari.

Izraz griz dolazi od njemačkog naziva za grubo mljevene žitarice, ponajprije pšenicu. Postoji točno određena veličina granulata koju su njemački mlinari nazvali griess. Krupica se dobiva istim postupkom mljevenja kao i brašno, no granulat je nešto veći (0,3 do 1 milimetra). I tu je odgovor na prvu čestu nejasnoću što je griz, a što krupica. Postoji nekoliko vrsta grisa, no svima nam je najpoznatiji onaj od pšenične krupice. No popis griseva na našim policama znatno se povećao tijekom godina. Pirov, rižin, heljdin, kukuruzni.

Ovu namirnicu vole mladi i stari. Te se može pripremati u bilo koje doba dana. A i dodavati mu se može čokolada i mrvice od čokolade, šećer i slično. Sve zavisi od ukusa. Lagana je hrana i zbog toga ga volim jesti, posebno za večeru ili neki međuobrok. Ispočetka se nisam mogao nasititi ga, ali kako sam ga se s vremenom zasitio pojedem si ga povremeno, uglavnom za večernji obrok. Na mreži svih mreža postoje razni recepti od grisa, koje ja još nisam isprobao, ali ako poželite, slobodno isprobajte.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #02

Danas smo proslavili Božić. Rođenje Isusa Krista, koji je došao na ovaj svijet da nam grijehe otkupi i izvede iz ropstva grijeha. Rodio se u maloj štalici, jer nigdje nije bilo mjesta za njega. Došao je među svoje, a oni ga ne prihvatiše. I još dan danas ga ne prihvaćaju. I odbijaju njegovo rođenje i postojanje. Kao i njegovu žrtvu koju je podnio na križu za otkupljenje grijeha naših. Kao da je njegovo rođenje bilo uzaludno. Ali ipak nije, jer otkupio je grijehe naše. A prije toga nas svojim naukom približio svom Nebeskom ocu. Hvala mu na tome.

Svaki kraj ima svoje običaje povodom rođenja Isusa Krista ili Božića. O tome ne bih pisao, jer ionako već znate dosta o tome. Svake godine iznova očekujemo njegovo rođenje, ali kao da nikako da to prihvatimo. Da se Božić dogodi u našim glavama i srcu. I da i kroz godinu se osjeti da je Božić donio promjenu u nama. A ne samu u tom blještavilu koja nas okružuje. Svake godine jedno te isto. Komercijalizam je preuzeo smisao života i Božića. I iz toga se ne znamo i ne možemo izvući. Ili ne želimo.

Svake godine pokušavam shvatiti smisao rođenja Isusa Krista. A to je da je došao na ovaj svijet da otkupi grijehe naše na križu. Već je odmalena, od rođenja prolazio kroz svoj križni put. Da proživi svoj život kao mi, da bi na kraju umro sa našim grijesima na križu. A mi ga nismo prihvatili i još uvijek ga ne prihvaćamo kao spasitelja našeg. Već ga odbacujemo svojim grijehom. Kao da je uzaludna bila njegova žrtva na križu i rođenje i život. Koji je onda smisao slavljenja Božića, ako se taj isti Božić ne dogodi u našim životima. Ako nakon blagdana nastavljamo po starom. Stoga se moramo trgnuti i početi sa ovim blagdanom živjeti svoje živote u duhu Isusa Krista.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #06

Počeli su konačno Božićni blagdani. Meni jedni od najtežih dana u godini. Dani kada bi morao biti uz svoje najmilije, ja ih moram provoditi u samoći. Jer nemam svoju obitelj, a k svojoj sestri i njezinoj obitelji na žalost ne mogu da idem. Ove godine je u pitanju zdravstveno stanje u pitanju. Pošto se još uvijek borim sa posljedicama srčanog i moždanog infarkta, još se ne osjećam dovoljno spreman za odlazak na put. Jer do sestre treba priječi 115 kilometara autobusom. A i same autobusne linije nisu baš odlične pa sam i zbog toga odustao od tog puta. A svoju obitelj još nisam uspio da osnujem, pa ću i ove blagdane provesti pomalo u samoći. Ali ne žalim se, jer nakon što sam proživio neke užasne trenutke zadnjih dvije godine, dobro će mi malo doći samoće i odmora od okolina i javnog svijeta. Da se malo odmorim od svega.

Da, dobro će mi doći malo mira. Te sam se odlučio i odvažio da ova dva dana se zatvorim u stan i tako pokušam barem malo se odmoriti. I pokušati se posvetiti čitanju i proučavanju nekih tekstova vezanih uz vjeru. Jer osjećam da mi je to potrebno. Da pokušam obogatiti svoju dušu nečim novim u duhovnom smislu. Jer osjećam da u tome ima smisla. Kao da bi se u tome pronašao. Jer dosta sam se otuđio od vjere zadnjih godina. I morao bih se vratiti vjeri, koja mi pruža neki mir, koji ne mogu pronaći u javnosti. A da se prema svemu moram drugačije postaviti. Mirnije, ljubaznije, pristojnije. Da ne budem toliko grub prema svemu. Nešto mi govori da bih sa time više postigao u životu. I doreći se grijeha i ne raditi gluposti. Pokušati se držati podalje od problema.

Osjećam i znam da bi se morao i kloniti nekih ljudi, koji donose probleme. Jer sam se već previše opekao o takve ljude. Koji su me doveli u razne neprilike. I iz kojih sam se teško izvlačio. I koje me još progone. Mada je od njih prošlo dosta vremena. Ali ipak me još previše progone. I ne znam kako ih se riješiti i zaboraviti na te neprilike. Najteže mi je ostati miran i oprostiti tim ljudima to što su mi te neprilike napravili i uvalili. Jer znam da se nije dobro osvećivati. A i time bih upao u još veće probleme i neprilike. Koji mi ne trebaju. Već osvetu prepustiti Bogu, koji će se najbolje znati osvetiti za te neprilike. Nadam se da ću uspjeti u tome da prepustim Bogu osvetu, a ja izvući lekciju iz tih neprilika.

U ovim tekstovima koje sam nazvao „Uvodnik” pokušati ću pisati i neka svoja svjedočanstva. Svjedočanstva koja bih želi podijeliti sa vama koji će te čitati ove moje tekstove. Želim podijeliti sa vama neke stvari koje sam doživio ili prolazim. Jer osjećam da moram sa nekim podijeliti nešto što me muči. Ili sam doživio ili osjetio. Nadam se da ću uspjeti u tome i da će vam se svidjeti. A i nije baš dobro neke stvari držati u sebi i za sebe. Dobro je podijeliti sa nekim ono što te muči ili osjećaš.

Kroz ove blagdane prolazim i pomalo kroz jednu neizvjesnost. Naime, prije nekih tjedan dana sam bio na biopsiji prostate. Naime, kako su neke vrijednosti dosta visoke, doktor urolog mi je predložio da napravimo i biopsiju. Da se vidi na čemu smo i što i kako dalje. I moram priznati da me sve to brine, pogotovo da nije u pitanju rak prostate. Nakon svih tih bolesti koje sam zadnjih godina prošao, ne treba mi nova bolest i problem. Tako da jedva čekam da vidim što će nalaz pokazati. Sa nadom da ipak ne će biti rak. Također sam bio i kod nekog kardiologa nekoliko dana kasnije. I tamo nisam prošao puno bolje. Naime, neki nalazi srca pokazuju da još neke žile su sumnjive. I trebalo bi ih dovesti u neki red. Te mi je doktor kardiolog preporučio da napravim ponovo te neke pretrage. I da bi onda za nekih tri mjeseca išao opet na neki zahvat ili operaciju srca. Da se te žile pogledaju u pokušaju dovesti u neki red. Čega me je stvarno strah zbog mogućih komplikacija. Ali nadam se da će sve to proći nekako dobro. I da će biti sve u redu.

S obzirom što sam zadnjih dana prošao, a i mjeseci i godina, nekako se mirno osjećam. A i smireno. Ne znam da li je to učinila moja vjera u Boga, kojoj sam se vratio. Ili sam jednostavno počeo se ne brinuti o svemu i svačemu. Ali što god da je u pitanju, drago mi je da sam smiren. Jer samo sekiranje mi ne bi donijelo puno dobroga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑