Vjera #04

O vjeri već svi podosta znamo. Nešto smo pokupili u vjeronauku, nešto kroz život. Ali i dalje moramo učiti i obnavljati svoje znanje. Jer znanja nikad dosta. Znanje i vjera uvijek moraju rasti. Napredovati. Jer ako toga nema, nema nam ni života na ovome svijetu. A da ne pišem kako ne ćemo imati ništa od života na onome svijetu. Naš Nebeski otac će nas sigurno pitati i za to što smo poradili na svojoj vjeri. I dokle smo došli.

Kako sam postao sljedbenik crkve Isusa Krista svetaca – posljednjih dana zadnjih godinu dana sam pročitao jednom „Mormonovu knjigu”, koja je na mene ostavila snažan dojam. I koja me je podučila mnogim stvarima. Jedna od tih stvari je ta, ako nemamo vjere u Isusa Krista, ne ćemo napredovati u ovozemaljskom životu. A niti na onom svijetu ne ćemo imati blagoslov. I kroz cijelu tu knjigu se provlači to da samo oni koji su imali vjeru u Isusa Krista i Nebeskog Oca su postizali blagoslov i blagostanje, već na ovom svijetu. Dok oni čija su srca otvrdnula, propadali su u nevjeru i pustoš. Jer ih je Nebeski Otac napustio i dopustio da propadnu u svojoj vjeri. Dok su oni istinski vjernici u Isusa Krista napredovali u svemu blagostanju i blagoslovu.

Naravno ponovo ću pročitati „Mormonovu knjigu”, jer želim da ju ponovo proučim, ako sam što propustio u prvom čitanju. A možda ču je još nekoliko puta pokušati pročitati, da mi ostanu zapamćene neke stvari. Pokušati ču je proučiti što bolje, jer vidim da je ta knjiga istinita. I makar je napisana prije više od dva tisućljeća, u njoj ima puno pouka i savjeta koje i danas vrijede. Jer ta knjiga je napisana za sva vremena. I treba je iznova i iznova čitati. Jer može da pruži i danas utjehu i možda neka rješenja u današnjim problemima.

A trenutno pokušavam pročitati i „Nauk i savezi”, koji su vezani uz samo „Mormonovu knjigu”. A i temelj su vjere Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana. I u tim „Naucima i savezima” vjernik može pronaći smjernice za svoj vjernički život. A i naučiti nešto o povijesti crkve. Jer u njima se nalaze kako i smjernice za život, već i dio povijesti crkve. Kako je nastala i koji su njezini počeci. Mada je to još mlada crkva, ali ima snažne sadržaje u kojima se čovjek može pronaći. A i neku podršku i savjete i utjehu u svakodnevnom životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #10

Zadnjih nekoliko mjeseci dosta volim tišinu. I dobar dio dana provedem u nekoj tišini. Da malo odmorim uši od buke i da se smirim. Ali volim i slušati radio. Jer ja sam radijski čovjek. Trenutno najviše slušam radio „Marija”. Taj radio je posvećen uglavnom katoličkoj vjeri. Mada sam trenutno vezan uz Crkvu Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana (to su bivši mormoni), ali ipak volim slušati taj radio, koji je vezan uz vjerski sadržaj. I nije toliko opsjednut politikom, već vjerom. Nekako sam zadnjih mjeseci dosta željan slušati radio koji nudi većinom vjerski sadržaj. Koji svojim pjesmama i emisijama te približava Nebesko Ocu i Isusu Kristu. Mada ima i emisije vezane uz svakodnevni život, ali i one su nekako osmišljene da te informiraju tako da možeš i svakodnevnom životu primijeniti neke njihove poruke. A i bavi se tako svakodnevicom, a da nije vezano uz vjeru. Već uz normalan život.

Nedavno sam se dao nagovoriti na neku pretplatu kod jednog operatera. I uspjeli su me priključiti ovih dana. Tako da sad imam neki kućni Internet i mobilne usluge na pretplatu. A i neku TV sam pristao da me uključe, jer sam bez televizije. Koju nisam mogao pratiti, jer nisam imao priključak. Ali ipak moram priznati da sam se pomalo zaletio. Pa ću morati da neke usluge pokušam otkazati, jer su bez ugovorne obaveze. Ali opet neke usluge ću pokušati zadržati, poput ove pretplate za TV. Jer ipak mi nedostaje gledanje TV-a. Pa sam ovih dana u potrazi za kupnjom nekog TV uređaja, preko kojeg bih pokušao da gledam te neke serije i slično. Ipak mi nedostaje TV. Nadam se da ne ću požaliti. Vrijeme će pokazati.

Na žalost zadnjih dana sam dosta zapustio čitanje. Voli sam, obožavao sam čitati. Ali zadnjih dana ne znam što me je uhvatilo da ne mogu baš čitati. Kao da mi je potreban neki odmor od čitanja. A čitanje je tako lijep hobi, tako lijepa animacija u slobodno vrijeme, da vam to ne mogu opisati. Kao da sam u nekom drugom svijetu dok čitam neku knjigu. I stvarno jesam u nekom drugom svijetu. Jer knjiga ima tu moć da te odvede u neki svijet, kojeg nikad ne ćeš posjetiti, osim u mašti. I to te može toliko obogatiti i uljepšati vrijeme i život, da se to ne može riječima opisati. Tako da ću se morati nekako prisiliti i vratiti se tom čitanju, jer nemam što izgubiti, već biti samo na dobitku.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Poriluk varivo

Jednom prilikom sam se odvažio na pripremu poriluka. Pošto ga tada dugo nisam imao na meniju, a kako nisam znao što bih si skuhao za ručak, odlučio sam si ga nabaviti i skuhati. I koliko se sjećam za prvi pokušaj je ispao nekako dobro i jestivo. I osjećao se njegov okus u varivu. I moram priznati da sam uživao u prvom tanjuru kojeg sam probao. Te idućih dana uživao u tom poriluku nakon dužeg vremena.

Gotovo se i ne sjećam kada sam uopće kuhao varivo od poriluka. Kako tih dana nisam znao što bih si skuhao za ručak, a kako poriluk nisam već dugo si pojeo za ručak, odlučio sam si nabaviti jedan komad i pokušati si ga spremiti za ručak. Naravno kao varivo. Jer sam još u fazi učenja i pripremanja variva. Te konzumiranju variva za ručak. Nakon srčanog infarkta, nekako sam se najviše prebacio na pripremu variva. Jer prema preporuci doktora izbjegavam masnoću.

Za pripremu ovog variva sam koristio jedan poriluk, tri komada krumpira, i tri manje žlice ječmene kaše. Od začina sam koristio vegetu, papar, nešto soli i mljevene paprike. Te sam dodao još goveđu kocku. Poriluk sam očistio od prljavih dijelova stabljike i narezao za na što sitnije komade koliko sam mogao. Pokušavajući iskoristiti što više njegovih dijelova. Te sam nakon toga ogulio krumpir od kore i isto ga narezao. I sve to ubacio u lonac sa vodom. Te sam dodao još malo ječmene kaše. Te nešto soli, papra, vegete i goveđe kocke. I pustio sam da se sve to prokuha oko 40 minuta. Te sam nakon toga napravio zapršku od pšeničnog brašna, i pri kraju sam dodao malo mljevene crvene paprike. I tu zapršku sam dodao u to varivo. I pustio sam još nekih 10 minuta da se prokuha i sljubi.

Nakon što se je sve to skuhalo, pojeo sam si malo tog variva za ručak. I moram priznati da je dosta dobro ispalo za prvi puta. Pošto poriluk već dugo nisam kuhao i ne sjećam se kada sam ga zadnji puta pripremao i jeo, dobro mi je ispalo i zadovoljan sam. Ali ipak ću morati da još poradim na toj pripremi poriluka. Bilo kao varivo, bilo na koji drugi način. Jer poriluk je ukusna biljka koju se isplati imati na meniju.

Poriluk je dvogodišnja zeljasta biljka, visoka do 85 cm. Lukovica je duguljasta, bez oštrog mirisa. Listovi su duguljasto-lancetasti, a plod krupan i okrugao. Poriluk je srodan češnjaku, luku i vlascu. Upotrebljava se u kulinarstvu kao dodatak jelu, a i kao začin. Kod mene, u mojoj obitelji, se je najviše konzumirao u varivu. Od kada me pamćenje služi jeli smo ga za ručak kao varivo sa krumpirom. Ja sam se odvažio da ga malo promijenim i dodao sam u varivo i malo ječmene kaše. Ječmene kaše koju se nikako ne mogu zasititi. Ovaj poriluk koji sam si nabavio ima onaj svoj specifičan okus. Kakvog se sjećam iz mladosti. A nabavljen je u jednom trgovačkom centru. Nemam baš običaj kupovati povrće u trgovačkim centrima, ali ovaj puta sam napravio iznimku. Jer tko zna od kuda ti trgovački lanci nabavljaju sve te silne namirnice.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Rižoto sa šampinjonima

Moje učenje kuhanja i pripreme novih jela se je pomalo nastavilo dalje. Mada sam malo zapustio se oko učenja, ali ipak ide polako dalje. Nedavno sam pisao kako sam naišao na neko jelo od riže i nekih gljiva u nekom gastro kutku jednog trgovačkog lanca. I moram priznati sa mi se je svidjelo to jelo. I odlučio sam da si to jelo pokušam pripremiti prvom prilikom. I na kraju je došla ta prilika.

Da, svidjelo mi se je to jelo. Mada je bilo kupljeno u trgovačkom centru, a poznato je kako je pripremljena ta hrana i koja je kvaliteta te hrane. Ali unatoč tome, kada nemaš druge, za prvu silu dobro dođe. A i same gljive su dosta skupe. Ali vrijedne svakog centa, barem po mojem mišljenju. Jer gljive su gljive i teško ih je riječima opisati i napisati koju riječ.

Te sam si tih dana konačno uspio nabaviti neke šampinjone. Na žalost nisu bili svježi. Već iz one konzerve. Naime, te sam si jedino bio uspio nabaviti s obzirom na cijenu. Nisu ni ovakve gljive iz konzerve loše. I ne treba ih zanemariti. Barem prema mojem mišljenju, koje se može promijeniti. Ali ipak one gljive svježe ubrane su mi najdraže. Jer ih onda mogu pripremiti onako kako me je želja i po mojem ukusu.

A za svoj obrok iskoristio sam jednu manju konzervirane šampinjone, tri četiri žlice riže, te od začina vegetu, papar i malo mljevene paprike. I to sve sam pustio da se kuha na laganoj vatri dok voda nije isparila. Ali sam pogriješio u tome što sam prekasno ugasio vatru i maknuo je sa nje. Jer sam želio da ostane malo mokra riža. Ali to nisam uspio, ali barem mi nije zagorjelo. I na kraju je ispalo sasvim odlično jelo, mada ne savršeno. Jer ipak sam to jelo kuhao prvi puta i treba se usavršiti u pripremi tog jela. Vi naravno možete količinu prema svojim potrebama i začine po želji. Te se savjetovati sa nekim receptima sa web portala.

Rižu tada nisam dugo kuhao. Pa sam pomalo zaboravio da upija dosta vode. I da je treba dolijevati za vrijeme kuhanja. Tako da sam morao da obnovim znanje oko kuhanja riže. Ali nije mi bilo žao što sam si ju priuštio na ovaj način sa šampinjonima. A i nije mi bilo ni žao šampinjona. Jer su gljive odlična namirnica za konzumiranje. Jedino što je po mojem mišljenju njihova cijena paprena. Ali ipak vrijedna svakog centa. Samo kada bi naše plače bile malo bolje, onda bi se mogle mnoge namirnice naći na našem meniju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #09

Prošli su nam Božićni i Novogodišnji blagdani. I polako se vraćamo u normalan svakodnevni život. Hvala Nebeskom Ocu što smo preživjeli i ove blagdane. I što smo ih proslavili u nekom miru. Ako se tako smijem izraziti. Barem su moji prošli u nekom miru. Mada sam ih sam proveo, ali ipak zahvalan sam Nebeskom Ocu što mi je podario mira kroz ove dane, bez nekog stresa. I da se sada polako mogu vratiti nekom normalnom životu.

Novogodišnje odluke nisam donosio. Glavno mi je da bude zdravlja i blagoslova u životu. Za ostalo se nadam da će proći u nekom miru uz Božju pomoć. Ali ipak imam neke želje koje bih volio da ostvarim. Jedna je da odem na jedno putovanje do HRAMA u jednoj susjednoj državi. I da tamo pokušam obaviti neke uredbe. Naravno ako će mi zdravlja dopustiti da odem. Jer još uvijek čekam nalaze od biopsije prostate. I taj nalaz bi trebao ovih dana da mi dođe. Naravno ako doktori nisu zaboravili na te nalaze. A i predložen mi je neki zahvat na srcu. Koji bi trebao biti u idućih nekoliko mjeseci. Ako uspijem obaviti neke pretrage do tada. Ali još ćemo vidjeti kako će se sve to odvijati sa tim pretragama i doktorima.

Druge neke želje i planove nisam planirao. Ne volim baš puno planirati. Već živjeti u nekom miru, iz dana u dan. Pa što bude. Naravno, osim što ću se morati nekako boriti sa ovim bolestima koje su me uhvatile, ipak ću usput morati pokušati srediti malo stan. Koliko ću moći, s obzirom na financijsku stranu. Naime, prošle sam godine zatražio da mi se prizna invalidnost. I nakon toga da mi socijalna skrb dodijeli na osnovu toga neku financijsku pomoć. Nadam se da će tijekom ove godine biti mi to riješeno. A i nadam se da će mi doktor opće prakse isto ispuniti neke obrasce, pa da mogu ići pokušati tražiti invalidsku mirovinu. Jer za posao više nisam. Nije da sam lijenčina, ali od kada sam preživio dva srčana i jedan moždani infarkt, na žalost nisam više u stanju da išta radim. I da tražim ikakav posao. Vidim da više nisam onako stabilan kao što sam bio prije. I posljedice tih infarkta su vidljive i pošteno ih osjećam. A što će biti još sa prostatom, to tek treba vidjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 7#

Na kraju nisam započeo onaj eksperiment sa zobenom kašom. Da ujutro pojedem za doručak porciju zobene kaše. A i više tijekom dana. Ali ipak si je znam pojesti za večeru ili neki oblik međuobroka. I moram priznati da stvarno može ta zobena kaša zasititi čovjeka. Jednom prilikom sam za pokus i probu si ju pojeo nakon posla za ručak i večeru. I pomogla mi je da budem siti u ostatku dana.

Da, na žalost nisam krenuo u neki eksperiment da si za doručak pojedem porciju te zobene kaše, da vidim koliko će mi pomoći do pauze i ostalih obroka. Ponajprije zbog vrste posla kojeg radim. I koji je fizički dosta naporan. Pa si znam pojesti za doručak i pauzu neke druge namirnice, koje mi pomažu da nekako izdržim boravak na poslu. Jer ipak treba taj napor na poslu izdržati.

A što se tiče carske mješavine sa još nekim povrćem, odlično je uspio i bilo mi ga je užitak si ga pojesti, što za doručak, što za ručak. Nekako sam u ovih nekoliko mjeseci i godina dosta zavolio ta razna variva, i u raznim kombinacijama. Mada sam ih jeo po nekoliko dana za redom, ipak nije baš dobro da sam tako jeo to varivo. Jer takav način prehrane ne znam koliko je pametan. Ali s obzirom na trenutnu financijsku situaciju nisam imao druge.

Jednom prilikom nakon posla sam si priuštio za obroke nakon posla te zobenu kašu. I moram priznati da me je dosta zasitio taj obrok. Kojeg sam si pojeo umjesto ručka. I držala me je ta neka sitost dosta dugo. Što mi je bilo drago i razveselilo me je, jer nisam morao da si pripremam nešto drugo. A priprema je bila brza. Tako da ću tu praksu konzumiranja zobene kaše nakon posla za ručak ubuduće više prakticirati. A kako će biti, nadam se da će vrijeme pokazati.

Bavljenje pripremom hrane za obroke me ponekad zna ispuniti i biti mi užitak. Ali ponekad i pokora, koja zna biti dosta teška. Jer u ovim vremenima kada cijene hrane rastu u nedogled. U ovakvim situacijama je prava umjetnost si znati prehraniti. Cijene hrane rastu, a plače ostaju nikakve i zaostaju za rastom cijena. Tako da treba biti umjetnik u prehranjivanju i preživljavanju. I od onog malog što si čovjek može priuštiti sa današnjom plaćom, treba znati pripremiti slastan i zasitan obrok. Jer hrana je životna potreba bez koje se ne može.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Carska mješavina

Moje učenje kuhanja variva ide polako dalje. Nekako sam zadnjih godina se prebacio na prehranu varivima. Dok meso jedva da konzumiram. Ali ga nisam izbacio iz prehrane. Jednom prilikom sam si priuštio pomalo čudnu kombinaciju, ječmenu kašu i ribice iz konzerve sa nekim povrćem koju zovu carska mješavina. Naime, već mjesecima, a možda i duže, nastojim bazirati svoj jelovnik na bazi povrća. A i dosta na proizvodnima od mlijeka.

I dalje se polako i pomalo učim nekim novim pripremama jela od variva koja si polako jedem za ručak. I ponekad uz to varivo si pojedem neki sir, sa dosta kruha. Što baš i nije neka normala ili kako bih već nazvao sve to. Jer samo varivo je nekako preslabo jelo. Pa si ubrzo nakon toga ponovo gladan. A opet variva od povrća su dosta zdrava. Povrće je dobro za zdravlje, zbog bogatstva vitaminima, mineralima i čime sve ne. Pa je povrće zbog toga dobro jesti. Nekako sam mišljenja da je bolje te vitamine, minerale i ostalih dobrih sličnih tvari bolje tako unositi u organizam, nego li nekim tabletama i čime li već.

Tih dana sam si uspio nabaviti carsku mješavinu. U koju je umiješana brokula, mrkva i karfiola. Odlučio sam se na tu mješavinu iz razloga što brokulu i karfiolu već dugo nisam imao za obrok. Mada je ta mješavina dosta skupa, ali vrijedna je svake lipe. Te sam si to pripremio kao varivo sa nešto graha, slanutka i ječmene kaše. Možda tu kašu i previše konzumiram, ali nekako se je ne mogu zasititi.

Za ovo varivo sam si nabavio pakiranje od 450 grama smrznute carske mješavine, te manju konzervu graha i slanutka. Dok sam ječmenu kašu imao kod kuće. I to sve sam ubacio u lonac, dodavši tri jušne žlice ječma, pored malo prije navedene količine povrća. I dodao sam goveđu kocku, te dvije čajne žlice vegete, te nešto soli i papra. I pustio sam da se to prokuha oko 40 minuta. Te sam nakon toga napravio zapršku od brašna i malo mljevene crvene paprike. I nakon što sam dodao tu zapršku u varivo, pustio sam još jedno 5 do 10 minuta da se lagano kuha. I varivo je bilo spremno za konzumiranje. Nešto sam si polako pojeo za ručak kada sam se vratio sa posla, a nešto spremio u duboko smrzavanje. Da mi stoji za dane kada si ne ću drugo uspjeti pripremiti. A vi si možete količinu prilagoditi svojim potrebama.

Dok sam se kasnije odlučio pripremiti ječmenu kašu sa ribicama sa povrćem iz konzerve. I za salatu jedan paradajz. Ječmenu kašu sam kuhao poput riže, dodavši samo nešto malo vegete, papra i mljevene crvene paprike. I kada je sva voda isparila iz lonca u kojem sam kuhao, bilo je spremno za objed. A količinu ječma koju sam iskoristio bila je tri jušne žlice. Te si uz taj ječam pojeo sa onim ribicama i jednim paradajzom. I bio je zasitan ručak. Koji me je dugo držao sitim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #03

U ovim tekstovima pod imenom „Vjera” mislim sam pisati tekstove vezane uz vjeru. Ali kao i obično, zapeo sam u inspiraciji oko pisanja ovakvih tekstova. I već nekoliko dana pokušavam da smislim kako dalje da pišem o vjeri, koju nam je Nebeski Otac podario. Ali inspiracija mi baš ne dolazi. Pa se mučim sa početkom pisanja i ovog teksta o vjeri. Znam samo da bih želio kroz ove tekstove podijelim sa vama neke misli iz vjere. Da na poticao neke rečenice iz Svetog pisma ili misli pokušam napisati neke svoj misli koje su mi se javile. Ali valjda mi još nije dano od Nebeskog Oca da počnem pisati jedne ovakve tekstove. Ali ne prestajem se nadati da mi Nebeski Otac ne će dati moć da napišem neki tekst. A i da počnem pisati vjerske tekstove. Jer zadnjih mjeseci sam osjetio da me Nebeski Otac zove u vjeri, da se više okrenem vjeri i poštujem je i prakticiram.

Molitva ima moć. U što se pomalo sve više uvjeravam. Jer kako rastem u svojoj vjeri, nekako sve više osjećam da su se neke molitve ili dijelovi molitve uslišale. Tako sam se i molio da mi Nebeski Otac pomogne da pronađem inspiraciju za pisanje i ovog teksta. A i još nekih tekstova za ovaj blog. I koliko vidim uslišao je moju molitvu za pomoć u pisanju ovog teksta. Te mi podario inspiraciju da pokušam pisati ovaj tekst. Ako vam Nebeski Otac nije nešto uslišao u molitvi, to ne znači da je nije čuo. Već je to možda i znak da još nije došlo vrijeme da se ostvari taj dio molitve. I da Nebeski Otac radi na tome. I zbog toga ne treba očajavati. Već biti strpljiv i doći če dan kada će se molitva uslišiti. Ne treba gubiti nadu, jer nada nam uvijek pomaže da budemo uporni i strpljivi. Da ne gubimo vjeru u Nebeskog Oca.

Uskoro nam završava ovo Božićno vrijeme. U kojem smo proslavili rođenje Isusa Krista u djetetu. Koji je došao u djetetu, kao i mi, da bi i tako ukazao koliko nas voli. Da želi biti poput nas, da ispuni i kroz ovo porođenje svoj dolazak i smisao dolaska. Jer tako je odredio Nebeski Otac, da od rođenja pati kao i mi mali ljudi. I da kroz rođenje započne životni put našeg spasenja. Jer Nebeski Otac je želio da i samim rođenjem njegov sin, Isus Krist, proživi ono što i mi malo građani proživljavamo rođenjem.

I tako polako se vraćamo u vrijeme kroz godinu. Ali to ne znači da moramo zaboraviti Božić i božićno vrijeme. Već naprotiv nastaviti živjeti to vrijeme i kroz ostali dio godine. Božić bi nam se morao događati svaki dan u godini. Stoga vam želim na kraju ovog teksta da sretno proživite ovu godinu. Sa obilje blagoslova, ljubavi i sreće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Grašak sa mrkvom i krumpirom

Jednom prilikom prije nekoliko godina sam si napravio neko novo varivo. To je bio neki moj novi eksperiment u varivima. Jer još uvijek se učim kuhati ta variva. I zadnjih godina sam se prebacio u prehrani na variva od povrća. Naravno, nisam izbacio iz prehrane meso, niti sam prešao u vegetarijance. Već zbog zdravlja i zdravstvenih razloga odlučio sam da si prehranu što više baziram na povrću, varivima i sličnim jelima.

I dalje sam na varivima, mada i dalje konzumiram meso. Ponajviše ribu i piletinu koju si skuham ili spečem na tavi. A ribe konzumiran najviše ih konzerve, jer još uvijek nisam našao načina da si pripremim ribu na drugačiji način, osim pečenja u tavi na ulju onu već paniranu pripremljenu ribu. Zapravo, niti sam tražio neke recepte kako da ribu drugačije pripremim.

I tako sam se jednom prilikom odvažio na pripremu novog variva. U trgovini sam si kupio smrznutu mješavinu graška i mrkve od nekih 450 grama. Te sam tu mješavinu skuhao sa dva manja mlada krumpira i tri jušne žlice ječmene kaše. Te sam u to varivo dodao goveđu kocku, dvije manje žlice vegete, malo soli i papra. Kada se je varivo skuhalo, nakon otprilike pola sata do 40 minuta, i povrće malo omekšalo, dodao sam zapršku u varivo sa nešto mljevene paprike koju sam isto prepržio sa brašnom. I pustio još jedno desetak ili više minuta da se za zaprška prokuha sa povrćem. A zapršku sam napravio od malo veće tri jušne žlice brašna i jednu čajnu žličicu mljevene crvene paprike.

I moram priznati da mi je ovaj puta varivo ispalo puno bolje. Sam grašak, mrkva, krumpir i ječam daju svoj okus na svoj način. A ispalo mi je bolje od prijašnjih variva i zbog toga što sam dodao i malo soli. Soli, koju u prijašnjim varivima nisam baš dodavao. Jer nastojim sol jesti što manje, zbog toga što previše soli može da izazove povišeni tlak. A ja već imam problema sa tlakom i srcem. Pa zbog toga izbjegavam da konzumiram soli. Mada je i dalje u mojem jelovniku.

Od kojeg proizvođača će te kupiti tu smrznutu mješavinu graška i mrkve sami odlučiti prema svojim mogućnostima i željama. Naravno možete kupiti i pojedinačno to povrće koje nije smrznuto, pa tako pripremiti sa krumpirom i ječmom to varivo. A količinu svega možete prilagoditi svojim potrebama i željama. A i začine koristiti po želji. Ja sam ovaj puta pripremio na ovaj način ovo varivo. A kako će biti idući puta, vidjet ču.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #02

Da, trenutno sam sljedbenik i pripadnik „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Gdje nastojim biti što bolji vjernik. I sudjelovati na bogoslužjima što je više moguće. Moram priznati da sam se nekako našao u toj vjeri. Jer ta zajednica pripada Kršćanskoj religiji. A kako sam odgojen nekako u kršćanskoj tradiciji, ostao sam u toj vjeri. Samo drugačije slavimo bogoslužja i držimo do vjere. I dalje vjerujemo u Isusa Krista, koji se je žrtvovao za nas obične ljude. I u Nebeskog Oca, također.

Mada sam član ove zajednice skoro godinu i pol, još uvijek se učim o vjeri koju podučavaju misionari crkve. Sa kojima imam redovite lekcije iz vjeronauka, da se tako izrazim. Ali i još uvijek nastojim čitati neke tekstove vezene uz crkvu, a i samu „Mormonovu knjigu”, jer ima puno informacija koje treba naučiti. Ili se podsjetiti o nekim stvarima. A i svaki puta nešto novo naučim i saznam, ma koliko god puta pročitao neki tekst. Trenutno najviše pokušavam čitati „Nauk i savezi”, gdje se nalaze osnove vjere. Da kroz te tekstove pokušam što više da naučim o vjeri. Da pokušam i tako biti što bolji vjernik. A i jednom sa pročitao cijelu „Mormonovu knjigu”. I dosta naučio iz nje o vjeri. Ali i nju ću pokušati još nekoliko puta pročitati. I pokušati je što bolje proučiti, jer koliko sam vidio, ima puno savjeta koje se i danas mogu primijeniti. Jer ta knjiga je napisana za sva vremena.

Na žalost, dosta sam zapustio proučavanje Islamske vjere. Koja je također ispravna i miroljubiva vjera. Do koje isto moramo držati. Jer i u „Kuranu” ima puno toga što se može i danas primijeniti u svakodnevnom životu. I morali bi i mogli koristiti u svakodnevnom životu. Ovo svjedočim na osnovu ono malo tekstova koja sam pročitao i kroz slušanje neki Islamskih učenjaka saznao i čuo. Jer Islam, a i sami muslimani, nisu onakvi kakve nam razni mediji i ine grupacije serviraju u svojim i kroz svoje poruke, članke i ine stvari. I kojima smo na žalost podlegli.

Nisam sve mostove porušio prema Islamu, a niti Katoličkoj vjeri. Još uvijek donekle držim do tih stvari. I još uvijek su dio mene. Ipak sam odgojen i veći dio života proveo u Katoličkoj vjeri. I teško se je toga riješiti i zanemariti. Mada sam i dalje ogorčeni sa nekim stvarima vezanim u Katoličku vjeru, ipak još uvijek nastojim vjerovati i kao Katolik. Nekako ipak ne mogu zaboraviti i zanemariti ono što sam naučio kao Katolik. Teško mi je to zaboraviti. A i zašto bih zaboravio, jer ipak je to vjera mojih otaca i majki. Koji su se trudili da me postave na noge i pošalju u svijet.

I moram primijetiti da sam se u ovih godinu i pol nekako malo i dijelom promijenio. Nastojim što mirnije živjeti, kao da sam pronašao neki mir. Više toliko nisam nervozan i živčani. I prema svemu nekako smireno pristupiti. Pronašao sam neki unutarnji mir, na kojem ću još puno morati poraditi. Ne živciram se toliko kao prije, ne koristim bezobrazne riječi kao prije (jer su mi postale odvratne), a vjerujem da još promjena u mojem životu i ponašanju ima. Jer moja transformacija još uvijek traje i trajat će dok god budem živ. I nadam se da ču do kraja svog života uspjeti napredovati u svojoj potrazi da budem bolji i vjerniji i mirniji. Mada ću morati poraditi da se riješim još nekih ružnih navika i postanem bolji.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑