Uvodnik #14

Do sada sam koristio neke stare tekstove sa prijašnjeg bloga i objavljivao ih na ovom blogu. Naravno uz malu izmjenu teksta. Ali od sada ću se dalje morati mučiti sa pisanjem novih tekstova za ovaj blog. Nadam se da mi ne ćete zamjeriti na ovoj strategiji, kojoj sam morao pribjeći dok ne dobijem inspiraciju za pisanje ovih tekstova. I sada se nadam da ću uspjeti sa pisanjem ovih tekstova. Jer volim pisati i tipkati po tipkovnici svoj kompjutera. Jednostavno obožavam tipkati po tipkovnici. Jedino što mi još zadaje muke jest desna ruka, koja se još nije dobro oporavila nakon moždanog udara. Što me žalosti, ali pokušavam se nekako nositi sa time.

Ovih dana je prošlo tri mjeseca od kada sam izašao iz jedne ustanove u kojoj sam bio negdje oko godinu i pol na nekoj rehabilitaciji nakon srčanog i moždanog infarkta. I ne mogu opisati koliko mi je drago da sam uspio izaći iz te ustanove, jer kod kuće sam pronašao neki mir, koji nisam imao u toj ustanovi. Tih godinu i pol mi je bilo najteže u životu, jer sam doživio dosta neugodnosti i užasa, koji mi nije trebao. Ali sada barem imam kod kuće neki mir. U kojem istinski uživam. I ne mogu se nauživati. Tako da se nadam da sam uspio sada pronaći kakav takav mir od nekih ljudi, jer ti pojedinci su stvarno bili užasni. I ne znam kako sam uspio sve to tamo preživjeti. Cijeli taj boravak, koji mi je bio nužan. Te se nadam da se više ne će ponoviti.

A i zadnjih dana se nekako pokušavam odviknuti od tolikog gledanja TV-a i serija. Jer previše me je taj TV okupirao i odvukao me od nekih drugih obaveza kojima sam se bavio. I kojima se sada pokušavam vratiti. Mada ima zanimljivih serija, koje se isplati pogledati i pratiti. I pokušati ću ih nekako ipak pratiti. Ali nastojat ću da sve to držim pod nekom kontrolom. Pogotovo ću nastojati držati kontrolu u tome da samo te neke filmove i serije pratim i gledam. Jer druge stvari me ne interesiraju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Pokušaji pisanja #002

Pisanje me pomalo opušta, pomalo nekako ispunjava. I kroz pisanje se ponekad izbacujem sve dobro i loše iz sebe. Pisanjem pokušavam se osloboditi nekih misli, koje govorom ne mogu izraziti. Kroz pisanje se pokušavam izraziti, jer kroz razgovor i govor ponekad se ne mogu izraziti dovoljno dobro. Nekako se lakše tako izražavam. Ne znam zašto je to tako, ali volim se kroz pisanje izražavati jer mi je tako lakše, nego li kroz razgovor. A i pisanu riječ obožavam.

Da, pisanje me dosta opušta. Priznajem to. I volim i obožavam da pišem. Jer pisanje može biti jedna lijepa aktivnost u slobodno vrijeme. Koja može opustiti čovjeka, a i ako ima smisla za to pomoći mu da se kroz taj način kreativno izrazi. I na mene nekako tako ispunjava i pomaže mi u životu. Da kroz neke tekstove izrazim i pokušam neke misli, doživljaje i ine stvari izraziti i izbaciti iz sebe. Mada svi ti tekstovi nisu za javnost. I ostaju samo zabilježeni na mom kompjuteru. I koje nikada ne ću objaviti. Ali ću pokušati neke tekstove ipak objaviti i podijeliti ih sa javnosti.

Znam da moji tekstovi nisu kvalitetni i da bih morao da poradim na tome da ih bolje i ljepše pišem. A to bih morao pokušati ostvariti sa upornim pisanjem i čitanjem raznih tekstova, knjiga i sličnih stvari. A ponekad za to nemam vremena, posebno preko tjedna. Ali barem vikendom bih morao početi više čitati i na taj način pokušati nekako obogatiti svoje riječi, jer ne vidim kako drugačije da to pokušam popraviti. A i također upornim pisanjem tekstova. Ali što god da odaberem, morati ću nekako da počnem na tome raditi. A i također poraditi na odabiru tema o kojima bih pisao. Jer i one imaju nekog značenja u pisanju mnogih tekstova. Ovo je samo moje skromno mišljenje, sa kojim se ne morate složiti.

Pisao sam u jednom od prošlih tekstova da sam se okušao i u pisanju pjesama. Ali nisam baš zadovoljan njima koliko se sjećam. Jer još uvijek ih nisam pronašao. Ali ću ih vjerojatno pronaći kada ću se najmanje nadati. Ali nisam pisao i o tome da sam počeo prije nekoliko godina da pišem i neke priče. Ali na žalost i tu sam zapeo i na kraju nisam nastavio da pišem. Jer nisu mi riječi dolazile u misli i kako dalje da razvijem tu priču. A volio bih pokušati ih jednog dana nastaviti da ih pišem dalje i dovršim njihovo pisanje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kiselo zelje sa ribicama

I dalje sam nekako pomalo eksperimentirao u kombinacijama variva od povrća. Ovaj puta mi je pala ideja da neko kiselo zelje, koje mi je još ostalo pripremim sa nekim ribicama iz konzerve i grahom. I moram priznati da mi je dobro ostalo. Barem prema mojim ukusima, što se drugima ne mora svidjeti. Volim eksperimentirati u kuhanju variva, tražiti neke nove načine pripreme tih variva. A i istraživati. Ne znam koliko je to pametno, možda i loše, ali volim da pokušam pripremiti si varivo na neki novi način. A ne na klasičan.

Da, i dalje pokušavam da si pripremam variva po nekim novim receptima koje sam pokušavam smisliti. Ali na žalost, nisam uveo praksu da bilježim te recepte, pa da ih kasnije ponovo pokušavam pripremiti. Što bih morao, jer ne može se sve zapamtiti. Jedino ovdje na ovom blogu pišem o tome kako pripremam variva po nekim novim receptima. I tako dijelim svoja iskustva u učenju kuhanja variva. Jer i dalje se još uvijek učim se kuhati variva. I neka od tih variva volim si pojesti za obroke. A i dalje sam amater koji se pokušava naučiti kuhati neka jela. Za sada samo variva, ali možda jednog dana i još neka druga jela. Ali o tome kada za to dođe vrijeme.

A što se tiče ovog kiselog zelja koje sam spomenuo, ostala mi je neka zaliha od pola kile u dubokom zamrzivaču. I kako nisam želio da mi propadne, odvažio sam se ovih dana da ga ipak iskoristim. I pripremim si ga u obliku variva. Naravno, kako sam zadnjih tjedana postao dosta zaljubljenik u ribice iz konzervi, odvažio sam pripremiti to zelje u kombinaciji sa tim nekim sardinama ili što li su već, te grahom od nekih 400 grama iz konzerve. I skuhao sam sve to zajedno. Dodavši još od začina neku zamjensku vegetu, goveđu kocku, crvenu ljutu papriku i paprom. A zelje je bilo u količini od pola kile. I na kraju sam dodao neki vrhnje za kuhanje. I moram priznati da je ispalo baš nekako po mojem ukusu. Pomalo kiselo, ali baš po mjeri, a i donekle ljuto.

Znači, pola kile zelja, dvije konzerve ribica u slanoj otopini, konzervu graha od nekih 400 grama, te jednu goveđu kocku sa manjom žlicom papra i ljute mljevene paprike, sa žlicom i pol vegete sam stavio kuhati u lonac. Pustio sam oko 45 minuta da se kuha. Te sam nakon toga dodao manje pakiranje vrhnja za kuhanje. I pustio još nekoliko minuta da se prokuha. I to je ukratko recept za ovo jelu, koje si vi možete prilagoditi svojem ukusu i potrebi. Srećom ovaj puta mi nije ispalo previše ljuto, osim što se osjeća kiselost zelja. Što mi odgovara, jer pomalo volim osjećati kiselinu zelja u jelu. Što dodaje posebni okus jelu. A da li će se vama svidjeti, to je na vama.

Nekako se u zadnje vrijeme ne mogu zadovoljiti dovoljno te neke ljutine u varivu. I gotovo u svakom varivu moram osjetiti tu neku ljutost, paprenost ili kako li već se izraziti. Ne znam zbog čega i ne mogu opisati tu želju za tim okusom. I dovoljno ga se zasititi. Ali morati ću napraviti neku malu i kratku pauzu od toliko začina, jer moguće je da bi mi moglo štetiti dodatno zdravlju. Nisam stručnjak u to, ali nešto mi govori da bih mogao imati problema.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Wonder Woman

Jednom prilikom sam uživao u filmu „Wonder Woman”, film koji je snimljen 2017. godine, i čija se radnja odvija oko amazonske princeze Dijane koja bude odgojena i trenirana da bude ratnica. Ali na kraju se uspostavlja da je jedna od pripadnica Bogova iz nekog starog svijeta. Ovaj film sam već duže vrijeme želio pogledati, zbog njegove radnje i tematike. I nije me razočarao, jer pokazao se kao odličan film sa odličnom radnjom i specijalnim efektima.

Osim što sam zaljubljenik književnosti, fotografije i još nekih sličnih područja, tako sam i zaljubljenik u filmsku umjetnost. Prije nekoliko godina sam otkrio na jednoj društvenoj mreži neke kratke video uratke, koji su me zainteresirale za taj film „Wonder Woman”. I nekako sam priželjkivao da jednog dana pogledam taj film, koji me na kraju nije razočarao. I nisam požalio što sam ga pogledao. Jer radnja ovog filma se odvija oko princeze Diane, amazonke koja je odgojena i trenirana da postane ratnica i suprotstavi se bogu Areas. Jednog dana na njezin otok dolazi jedan špijun koji njoj i njezinom narodu objasni što se događa u vanjskom svijetu i ona kreće u misiju da okonča rat i suprotstavi se bogu Areas. I pri tome saznaje pravu istinu o sebi i svojoj sudbini.

To je samo ukratko sadržaj ovog filma, koji je snimljen prema nekom stripu kojeg su kreirali američki psiholog i pisac William Moulton Marston i umjetnik Harry G. Peter. Wonder Women je američka super-junakinja o kojoj se pričaju razne priče kako je nastala. Od toga da ju je od gline isklesala njezina majka Hyppolyta, pa do doga da je ona biološka kći boga Zeusa i Hipolite. Više o tome možete pokušati pronaći na mreži svih mreža.

Sama radnja i tematika filma ni se sviđa. Odabir glumaca ne bih baš komentirao. Ali sviđa mi se odabir glumice koja je utjelovila samu princezu Dianu. Koja je po mojem mišljenju odličan izbor za taj lik. Te se je uspjela snaći u toj ulozi. Mada nisam stručnjak, ali ipak je ta glumica odličan izbor. A što se tiče radnje filma, ona je baš po mojem ukusu. Jer volim pomalo spoj prošlosti, sadašnjosti i fantazije. A i ta sama priča oko borbe dobra nad zlim, za borbom za boljim svijetom. Mada je sama princeza Diana dosta naivna u ovom filmu prema svijetu u koji dolazi i protiv koga se mora boriti. Ali ipak nekako kroz film nekako sazrijeva i shvaća pravu istinu o čovječanstvu i čovjeku samome. Film je pun zapleta i obrata, sa podosta specijalnih efekata. Te ga se po mom mišljenju isplati pogledati, ponajviše zbog te vječite borbe dobara i zla, ljubavi i mržnje. Te odnosa između ljudi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Pokušaji pisanja

Osim što volim čitati knjige i razne romane, i čitati pisanu riječ općenito, volim pokušavati i pisati. Obožavam pisati riječi na kompjuteru. Kroz razne tekstove i slične stvari. I ovi tekstovi koje objavljujem na ovom blogu su pokušaji pisanja tekstova. Znam da nisu savršeni. I da bih morao poraditi na kvalitetnijem pisanju. I pokušavam da radim na tome. I istražujem kako da poboljšam svoje pisanje. Te da će uskoro polako krenuti na bolje.

Da, osmim što volim čitati knjige i romane i pisane riječi, volim isto i da te riječi pišem. Kako kroz ove tekstove za ove blogove koje pokušavam pisati, tako i kroz neke druge tekstove. Jer volim i pisati te riječi na omom kompjuteru kojeg trenutno imam. I ne mogu da izdržim dan, a da ne zapišem neku riječ. Bilo za tekstove za ove blogove, tako i u nekim tekstovima i pričama koje pokušavam već nekoliko godina da ih pišem. Ali moram priznati da nikako da napredujem po tom pitanju. Mislim na pisanje tih tekstova ili priča koje pokušavam napisati. Jer uvijek nešto iskrsne nešto što me spriječi da pišem te tekstove. I ponekad prođu dani, tjedni a da ništa ne pišem. I to mi jako nedostaje i žalosti. Jer volio bih da imam više vremena da se posvetim pisanju.

Također, pokušavam voditi i neki svoj dnevnik. U kojem pokušavam opisati ukratko svoje misli i što sam proživio u svom danu. Znam da to možda ne priliči mojim godinama, ali kako sam napisao malo prije, jednostavno moram tijekom dana napisati nešto riječi. Bilo u taj dnevnik, bilo za neki tekst za ove blogove, bilo za one priče ili što li su već. Jer još uvijek sam na nekim početku pisanja tih nekoliko priča koje mi se vrte u mislima. I koje bih volio pretočiti u pisanu riječ na papiru. I možda jednog dana, ako budu dobre podijeliti ih sa javnosti. Volio bih pokušati ih napisati i vidjeti koliko su dobre te moje priče koje sam započeo. I da ih jednog dana pokušam konačno napisati.

A što se tiče dnevnika, osim što pokušavam pisati o tome što sam proživio tijekom dana, taj dnevnik je i jedan mali projekt, da vidim koliko velik će na kraju ispasti. Za sada je otprilike došao do nekih 1000 napisanih stranica. A kada bih dodao još onaj dio koji mi je zarobljen na jednom starom hard disku, vjerujem da je već odavno premašio tu brojku. Samo kada bih ga uspio nekako spasiti i izvući sa tog diska, pa da vidim kolika je stvarna brojka. Pisanje dnevnika je jedna lijepa aktivnost, ponekad naporna, ali ipak opuštajuća. I može poslužiti kao neki podsjetnik na neka prijašnja vremena.

Pokušao sam pisati i neke pjesme. Ali nikako da ih pronađem. Jer su i one nekako blokirane. I koje ću morati potražiti nekako. Što se nadam da ću uspjeti jednog dana. Ali za njih ne znam da li ću ih ikada objaviti, jer nisam zadovoljan sa njima. I vjerojatno će ostati zauvijek skrivene od javnosti. Jer ipak nije sve za javnost. Nešto ipak mora ostati skriveno. I unatoč tome, i dalje ću pokušati da se i okušam u pisanju pjesama, za svoju dušu. Da se i tako pokušam nekako izraziti. Jer ipak pisanje je jedna lijepa umjetnička aktivnost, kroz koju se čovjek može pokušati izraziti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Meksička mješavina

Ponovo sam izgleda zapustio da pišem o svojim iskustvima kuhanja variva i slična jela. I volio bih se tome vratiti. I nadam se da ću se vratiti. I dalje nastojim da prehranu baziram na varivima. Ali pokušavam uvesti promijene u svoju prehranu. Jednu stvar koju sam primijetio da mi nedostaje u prehrani meso. I da mi je valjda zbog toga bilo ponekad loše. Pa sam zadnjih tjedana se vratio konzumiranju više mesa.

Da, i dalje obožavam si kuhati jela od variva. Zapravo na tim varivima mi se zadnji mjeseci i godina bazira prehrana. Ali ipak zadnjih nekoliko tjedana došlo je do za sičenja u konzumiranju tih variva. I tražim neka inspiraciju koja druga jela bi si mogao pripravljati. Ali nikako da se odlučim. Te se nadam da ću uskoro da nađem neko rješenje. Zadnjih dana si ponekad priuštim neko jelo sa gastro kutka jednog trgovačkog lanca. Što uporno nekako pokušavam izbjegavati nakon srčanog infarkta. Zbog toga što mi je upitna priprema tog jela. I nekako nisam siguran na kvalitetnu pripremu tih jela u tim trgovačkim lancima. Te sam zbog toga se trudio izbjegavati ta jela. Ma koliko god ukusna jela bila.

Kako nastojim kupovati neke namirnice na akcijama u trgovini, neki dan sam si kupio neku meksičku mješavinu koja je bila na toj nekoj akciji. Sama mješavina mi se nekako čini ukusna. I jeste ukusna. Mada meksička hrana zna biti pikantna, ali ipak mi je nekako pomalo sviđa ta kombinacija povrća. I odlučio sam si je jučer pripremiti. I u nju sam dodao kao i obično dvije konzerve ribica u slanoj otopini. Te sam u to varivo dodao ostatak nekog pakiranja tjestenine, pužića kako ih ja znam zvati. Naravno mješavine tog povrća je bila oko pola kile. A i dodao sam goveđu kocku i dvije žlice vegete, malo papra i crvene mljevene ljute paprike. I nekako nisam zadovoljan tom kombinacijom povrća sa tjesteninom. I tu mi je greška bila, jer imam dojam da je ta tjestenina donekle pokvarila to varivo. Ali ipak ću pojesti tu kombinaciju variva pojesti. Jer mi je grijeh bacati hranu, dok drugi nemaju si što pojesti.

I ovo mi je lekcija da u buduće ne kombiniram variva sa tjesteninom. I da je tjestenina za neke druga jela, ali za kombinaciju u varivima nije. A što se tiče te meksičke mješavine i dalje ću si je nabavljati i pripremati. I tražiti kombinacije u kojima bi si ju pripremao.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #06

Nekako je na moju vjeru utjecalo i zdravlje. Barem ja tako mislim. Naime, prije nekih dvije godine sam doživio drugi srčani infarkt, i dan nakon toga i prvi moždani infarkt. I oporavak od posljedica tih infarkta još uvijek se oporavljam. Moj oporavak nije bio lagan i još uvijek nije lagan. I još uvijek se moram nositi sa posljedicama. Posljedice me i danas muče. Ali oporavak mi nije bio lagan. Jer moždani infarkt me je bacio u krevet. I uz dosta napora i vježbanja, ipak sam se uspio nekako izvući iz kreveta. I polako se sve više kretati. Uz skoro svakodnevno vježbanje uspio sam se toliko oporaviti da se mogu kretati uz pomoć štake. Ali ipak mi je potrebno daljnje vježbanje, da održim ovo stanje u koje sam napredovao. A opet nekako sam se pomirio sa time da više ne ću se moči kretati kao prije kada sam bio zdrav. I sa time se moram nekako nositi. Jer sumnjam da će biti bolje. Teško se je nositi sa tom slabom pokretljivosti. I često se pitam kako dalje sa time? Kako živjeti sa time? Što će još biti? Ali ogovori će doći s vremenom.

U cijelo ovo vrijeme sam dosta razmišljao o vjeri i prošlosti. Kako sam zapustio vjeru. Kako sam griješio. I to sve me je proganjalo. I još uvijek me proganja. Valjda Nebeski Otac ovako želi da iskupim svoje grijehe. Da ovom svojom pokorom se pokušam očistiti od grijeha. Makar sam kršten, i time su moji grijesi oprošteni, izbrisani. Mene još uvijek progone neki loši događaji iz prošlosti. I kojih se ne mogu osloboditi. Tako da se dosta znam mučiti sa tim sjećanjima iz prošlosti. I sa čime se moram nekako nositi. Možda je to prisjećanje na neugodne događaje zapravo neki proces čišćenja moje savjesti da bih na si osigurao bolju budućnost na onom svijetu.

Jedna od stvari koja me dosta muči jest desna ruka i noga. Posebno ruka. Naime, kako sam dešnjak, dosta stvari sam radi prije infarkta sa desnom rukom. Od kada sam imao taj moždani infarkt i desna strana mi je bila oduzeta, sve sam morao nekako prebaciti na lijevu ruko. Ali s vremenom sam uspio toliko izvježbati desnu ruku da se sa njom mogu koliko toliko mogu služiti. Ali ne više toliko dobro kao prije. Jer još uvijek mi je slaba desna ruka. I sa njom otežano obavljam neke zadatke. Ponajviše mi je sa njom teško pisati, bilo olovkom, bilo na tipkovnici. Tako da se dosta mučim sa njom. Ali ipak nastojim da se sa desnom rukom što više služim, da mi ostane u nekoj funkciji. Jer ne bih želio da mi u potpunosti propadne. I da pokušam očuvati sa njom ovo stanje koliko je moguće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Grof Monte Christo

Pisao sam već u nekim prijašnjim tekstovima da sam zaljubljenik u književnost i pisanu riječ. Te da volim čitati knjige iz lijepe književnosti, posebno povijesne i SF romane. Mada sam zadnjih godina dosta zapustio čitanje knjiga, želja i dalje u meni tinja za čitanjem. Samo trebam se nekako odvažiti i ponovo se natjerati da počnem čitati knjige. Knjige koje su među najboljim prijateljima čovjeka. A jedna od knjiga koja mi je nekako ostala u najboljem sjećanju jest „Grof Monte Christo”, autora Aleksandra Dumas. Francuskog književnika i pisca koliko se sjećam.

I dalje nikako da se trgnem i počnem čitati knjige. Knjige koje su mi najbolji prijatelji, jer me nikad nisu izdale kao neki ljudi. I koje su me odvele u predivne napisane priče i svjetove koje nikada ne ću posjetiti ili doživjeti. Jedan od romana i knjiga koja mi je nekako najbolje ostala u sjećanju jest roman „Grof Monte Christo”, autora Aleksandra Dumas. Ako se dobro sjećam, jer je prošlo mnogo godina od kada sam je pročitao. I koju bih želio ponovo pročitati. Jer priča i tema ove knjige je vrlo zanimljiva.

Koliko se sjećam, radi se o jednom mladom mornaru i čovjeku, kojeg je izdao najbolji prijatelj i još nekoliko ljudi. I zbog toga završi na robiji u jednom zatvoru na nekom otoku. I nakon godina provedenih u tom zatvoru i druženju sa jednim zatvorenikom, uspijeva pobjeći sa tog otoka. Domoći se bogatstva i vratiti se u rodni kraj, gdje se osvećuje ljudima koji su ga izdali, strpali u zatvor, te mu uništili život. A da ne pišem i oteli ljubav njegova života. Tako nekako glasi u kratko sadržaj romana, kojeg jednostavno obožavam. I koji mi je ostao u najboljem i lijepom sjećanju. I nakon silnih godina koje su prošle od čitanja romana, još uvijek ga obožavam. I vjerujem da je baš taj roman je morao biti onaj okidač da počnem čitati više knjiga i romane. I postao sam zaljubljenik u književnost.

Prema ovom romanu su snimljena i dva filma. Prvi je snimljen 1975. godine, i u tom filmu je glavnu ulogu glumio Richard Chamberlain. I ta mi je verzija filma za sada najbolja. Ali snimljena je i druga verzija filma, 2002. godine, i u tom filmu glavnu je ulogu glumio Jim Caviezel. I ova verzija nije loša, ali ipak odlična. I koju samjednom prilikomgledao na TV-u. I ova verzija filma, u glavnom prati glavnu radnju romana. Ali ipak prva verzija filma mi je ipak nekako najdraža. Ali ipak sam ovu verziju gledao i uživao u tom filmu. Prisjećajući se usput i knjige, koja mi je ipak od svih pročitanih knjiga najbolja knjiga.

A što se tiče samog pisca i autora romana, Aleksandra Dumas-a, on je legenda francuske književnosti. Koji je napisao još dosta romana koje se isplati pročitati. Jedan od romana je „Tri mušketira”, prema kojem je isto snimljeno nekoliko filmova, a možda i serija. I koje se također isplati pogledati. A i samu knjigu pročitati. A i ostale knjige također, jer bio bi grijeh ne pročitati ih.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo 14. dio

Nekako mi je zadnjih tjedana i mjeseci prehrana postala monotona. I bazira se na grah i slanutak u raznim kombinacijama. Sa dodatkom ribica u slanoj otopini. I te same ribice nekako dodaju poseban tek tom jelu, zapravo varivu, koja i dalje pripremam. I dalje mi se prehrana bazira na tim varivima. Ali sam nekako primijetio zadnjih tjedana da zbog pomanjkanja konzumiranja mesa ne osjećam se baš najbolje. Pa sam počeo da više jedem neko meso. Ponajviše i ponajprije ribe i pileće meso. Dok ostalo meso nekako i dalje izbjegavam. Ali sam primijetio i da sam se nekako udebljao. Što nije dobro. Jer sam do sada uspijevao nekako da držim kilažu ispod 100 kila.

Da, prehrana mi je postala dosta monotona. I nekako se ne mogu najesti tog graha, slanutka, riže i ječmene kaše. I te namirnice nekako kombiniram sa ostalim povrćem. Ali postao sam i zaljubljenik i u te neke ribica u slanoj otopini. Koja sam počeo dodavati u sva variva koja si pripremam. I primijetio sam da te ribice dodaju neki poseban tek tim varivima. I nekako su mi ukusnije. A i zadnjih dana i tjedana su polako počele i te vrućine. Pa ću morati nekako nastaviti da si prehranu baziram na varivima, da tako pokušam unositi što više tekućine. Jer se dosta znojim i tako gubim tekućinu, koju moram nekako nadoknaditi.

A primijetio sam zadnjih tjedana nekako nedostaje meso u prehrani. I zbog toga se nekako loše osjećam. Pa sam ponovo počeo da više konzumiram meso riba i piletine, sa povremenom konzumacijom i mesa puretine. Te sam počeo polako da sve više si u jelima pripremam i neko meso. Za sada sam najviše na tim nekim sardinama u varivima. Dok si za nedjeljni ručak pripremim pileći file sa krumpirom ili nečim drugi prilogom. A danas sam si nakon dužeg vremena pripremio za ručak neki komad puretine, koju već duže nisam si pojeo za neki obrok. I moram priznati da sam uživao u tom komadu puretine. Nekako su ta mesa lagana, a opet dosta zasitna. I morati ću nekako da pronađem neke recepte za jela u kojima bih si više pripremao tu vrstu mesa.

A i dosta sam zapustio konzumiranje i voća. Te se zadnjih nekoliko dana pokušavam prisiliti da si nabavljam i ponešto voća. I komad tog nekog voća si znam ponijeti na posao, te si ga pojesti u sklopu pauze. Jer i voće je zdravo jesti, ali ne treba pretjerivati u njemu. Jer i voće nekako može da izazove zdravstvene probleme. Koje zdravstvene probleme ne znam točno, ali imam dojam da bi mogao biti dijabetes. Jer sam čuo da je neka poznata ličnost zbog povećanog konzumiranja voća oboljela od dijabetesa. Koliko ima istine u tome nisam siguran, ali mogla bi biti istina. Jer u voću ima taj neki šećer, koji može izazvati taj dijabetes. Ispravite me u komentaru ako griješim. Ali što god da je u pitanju, u svemu treba biti umjeren. A koliko ću se uspjeti natjerati da više konzumiram voće, vrijeme će pokazati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Zelene mahune

Zelene mahune su jedno od mojih omiljenih povrća koje si volim pripremati kao varivo u raznim kombinacijama sa ostalim povrćem. Kada biram koje mahune bih si radije pojeo, mislim na žute ili zelene, uvijek bih odabrao ove zelene uske mahune. Koje kupujem u smrznutom pakiranju od oko 450 grama u trgovini. Ima oko 150 vrsta mahuna. Mahune su zapravo nezreli plodovi graha. Dolaze kao plosnate ili valjkaste, tanke ili široke. I svojim su okusom pogodne za pripremu mnogih jela.

Mahune su zapravo mladi nezreli plodovi graha. Dolaze kao plosnate ili valjkaste, tanke ili široke. Svojim okusom su pogodne za pripremu raznih jela. Postoje oko 150 vrsta mahuna. Mahune potječu iz Južne Amerike, gdje se uzgajaju od Inka i Maja. Mahune su bogate raznim nutritivnim sastojcima, poput nekih vitamina, minerala, vlaknima. Pomažu u regulaciji kolesterola, dijabetesa i probavnog sustava. Više podataka možete pronaći na mreži svih mreža, gdje sam i ja pronašao ove podatke.

Mahune se mogu pripremati u raznim oblicima jela, kao variva i salate. Ja volim kupovati zelene smrznute mahune u količini od oko 450 grama, koje kupujem u nekim trgovinama. Najviše ih trenutno volim pripremati u obliku variva, jer sam zaljubljenik variva. Ali sam i u potrazi kako da ih još pripremim. Nekako su mi zelene mahune najboljeg okusa, nekog posebnog okusa. Mada ni žute mahune nisu za odbaciti, koje su također odlične. Ali nemam mi boljih mahuna od zelenih mahuna. I zato ih volim kupovati i konzumirati.

Ovih dana sam si ponovo pripremio te zelene mahune u obliku variva. Sa 4 krumpira i nekoliko žlica riže i ječma. A zelene mahune u količini od oko 450 grama. Te sam sve to skuhao sa začinima poput goveđe kocke, vegete, papra i mljevene ljute paprike. Što je dalo pomalo ljutinu tom varivu. Te sam pred kraj dodao vrhnje za kuhanje u koje sam umiješao malo nekog brašna. I moram priznati da je dobro ispalo. Mada pomalo rijetko, jer više volim da mi varivo bude malo gušće. Ali opet uživam u ovom varivu, upravo zbog tih zelenih mahuna. Koje volim si pojesti za obrok. Te vam preporučam da zelene mahune si pripremate bilo kao varivo ili na neki drugi način. Kako vam odgovara.

Mada ću pokušati da te iste mahune pokušam pripremam i na neki drugi način, upravo zbog njihove hranjivosti i okusa. A i u kombinaciji sa nekim drugim povrćem. Da time malo pokušam obogatiti vrste jela koja bi si pripremao za obroke.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑