Kulinarstvo #16

Nakon što sam izašao iz ustanove za rehabilitaciju, nastavio sam svoju prehranu bazirati na varivima od povrća i pilećem mesu i ribama. I dalje uglavnom si kuham variva. Sa povremenom pripremom pilećeg mesa ili ribe za ručak. I uglavnom je i dalje neka monotona prehrana. Sve se nekako vrti od jednih te istih variva. Što zapravo, po mojem razmišljanju, nije pametna ideja. Jer može dovesti problema sa zdravljem. To sam i osjetio prije nekoliko tjedana, kada sam imao zatvora stolice. I jedva se iz toga izvukao i oporavio. A i utjecalo je na to i previše čokolade tih dana i mineralne vode DONAT. Koju sam previše pio tih dana. I morao sam prestati sa time. Izgleda da mineralna voda DONAT i nije baš toliko zdrava kao što pojedinci i mediji tvrde. Možda i jeste, ali ne u prevelikim dozama. Sve treba da bude umjereno.

Kako opet imam dosta monotonu hranu, koja se bazira samo na varivima, ponovo razmišljam kako da je malo promijenim. Ponajviše mislim na drugačije pripremanje tog povrća. Dosta razmišljam da si jedan dan pokušam kupiti u jednoj trgovini jednu tavu, koja navodno zovu vok. I da u njoj počnem pripremati neke obroke. Dosta sam u prošlosti čuo za taj vok i pripremanje hrane u njemu. Ali nikad nisam imao prilike da probam tu hranu. A i da pokušam pripremiti hranu u tom vok-u. Stoga zbog svega toga ozbiljno razmišljam da si ipak pokušam nabaviti tu jednu tavu i pokušati da počnem se učiti pripremati hranu na neki drugačiji način. Jer potrebna mi je promjena u prehrani.

Zato zadnjih dana pokušavam da malo proučavam ta jela koja se mogu pripremiti u vok-u. I moram priznati da postoji puno opcija pripreme te hrane. I biti će mi teško se naviknuti na tu pripremu hrane, jer mi izgleda komplicirano. Jer nikad nisam pripremao hranu u takvoj nekakvoj tavi, ako se tako smijem izraziti. A i jedan od većih problema će mi biti nabava hrane, koja je zadnjih mjeseci, a i godina, dosta poskupjela. A plače i mirovine ne prate te cijene i inflaciju. Tako da ne znam kako bih pripremao tu hranu i da li se isplati uopće nabavljati tu tavu. Jer u svoj toj zbrci čovjek sve teže donosi mnoge odluke. I nije ni čudo da su ljudi tako nekako nervozni. A što se tiče ove tave, još ću razmisliti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #15

Još uvijek se hrvam sa odvikavanjem gledanja TV-a. Ali ipak polako sve manje gledam TV i pokušavam se baviti drugim stvarima. Ma koliko dobar bio TV i koliko dobro je imati TV u kući, ipak nije baš dobro previše visjeti pred TV-om. Treba se posvetiti i drugim problemima i stvarima u životu. Program na TV-u koliko je dobar, toliko je i loš. Nema baš što pametno da se gleda. Neke od tih serija repriziraju po tko zna koji puta. Tako da kod nekih serija već neke stvari znam napamet. A opet ponekad je dobro pogledati reprizu, jer tom prilikom možda vidiš ono što si propustio kod prijašnjeg gledanja. Ali ipak, kako sam prije napisao, nije baš pametno toliko sjediti pred TV-om.

Zadnjih nekoliko tjedana malo si pokušavam obogatiti svoju kućnu biblioteku. Odvažio sam se da pokušam stvoriti neku kolekciju knjiga vezanu uz Islam. Stoga polako kupujem knjige po nekim web portalima i web shop-u. Nastojim da te knjige budu od neke koristi. Da će se njima moći služiti. Uglavnom pokušavam kupovati knjige koje pomažu da održavaš svoju vjeru u Alaha. I koje ti mogu pomoći da naučiš nešto više o Islamskoj vjeri. Naime, želja mi je da pokušam naučiti nešto više o Islamskoj vjeri iz tih knjiga. Sa nadom da će mi pomoći da postanem musliman. I budem musliman. Nešto me je uhvatilo da promijenim vjeru. Ili barem da prihvatim neke stvari iz Islamske vjere. Ne mogu to opisati, ali kao da me nešto zove da budem musliman. I da pokušam živjeti po Islamskoj vjeri.

Moram priznati da sam kod tolike kupovine knjiga primijetio da su strašno skupe. I da knjige nisu od onih predmeta i stvari koje se kupuju svaki dan. A i ne kupuju se svaki dan. Tako da kupovina knjige spada u neki oblik luksuza, kojeg si sve manje ljudi može priuštiti. Što je žalosno, jer predivno je ponekad kupiti neku zanimljivu knjigu. I pročitati je. A opet članstvo u knjižnici isto je predivno, jer ako si ne možeš priuštiti poneku knjigu, dobro ju je posuditi u knjižnici. Mada ni knjižnice nemaju baš veliki izbor knjiga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kiselo zelje sa grahom i slanutkom

Ovih dana sam poželio malo kiselog zelja. Jer mi nedostaje ta kiselina kiselog zelja. Nakon nekoliko dana razmišljanja gdje da si idem kupiti pola kile kiselog zelja, na tržnici ili u trgovini, ipak sam se na kraju odlučio da kiselo zelje kupim u nekoj trgovini. I tako malo riskirati. Jer ipak ovo kupovno zelje u trgovini se ne može uspoređivati sa onim sa tržnice. Domače je ipak domače.

I tako jedan dan sam stavio u neki lonac tih pola kilograma zelja, sa manjom limenkom graha i slanutka. I pustio da se to malo prokuha. Naravno, kao i obično, stavio sam nešto vegete, papra, mljevene crvene paprike i jednu kokošju kocku za juhu. Te kada se je skuhalo, pripremio sam zapršku od brašna i običnog ulja. I tu zapršku sam ubacio u zelje. I ponovo sam pustio da se sve to malo skuha. Da se zelje i zaprška sljube. I kada se je malo ohladilo, uživao sam u slasnom ručku. Naravno, kako sam i ovaj puta dosta skuhao tog variva, imati ću idućih nekoliko dana ručak od kiselog zelja. Na žalost, nisam stavio kobasicu ili nešto slično u zelje, jer sam želio uživati u zelju, grahu i slanutku malo bez mesa. Vi možete količinu namirnica prilagoditi svojim potrebama. A začine po želji.

Ovaj put sam se odlučio na ovu varijantu variva. Ali morat ću malo da istražim po kuharicama koje se nalaze na mreži svih mreža i u knjigama i časopisima u papirnatom izdanju kako se još to kiselo zelje pripremati, osim u obliku variva. Jer treba imati raznoliku prehranu. A i volio bih da malo promijenim tu pripremu kiselog zelja. Koje je zdravo i mislim da obiluje vitaminima i sličnim tvarima. A da ne pišem koliko je zapravo kiselo zelje ukusno, ako se dobro pripremi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #06

Vjera je nešto predivno što se čovjeku može dogoditi u njegovom životu. Obogatiti njegov život iz temelja. Promijeniti njegov život iz temelja. Stoga uvijek ju treba tražiti i težiti prema vjeri, koju nam samo Nebeski otac može podariti. Podariti kroz svoju ljubav, pažnju i ljepotu. Ako vjerujemo u Nebeskog Oca, život nam može samo napredovati na bolje. Sve nam je lakše i ljepše biti. Vjera ne poznaje mržnju, već samo ljubav prema sebi i bližnjemu svojemu. Onaj koji vjeruje ne zna i ne može da mrzi. Jer ako mrzi to znači da ne vjeruje. Vjera i ljubav idu ruku pod ruku. Širi pozitivan znak oko nas i prema svemu. Jer onom tko vjeruje Nebeski Otac mu pruža svu ljubav koju mogu samo oni vjerni dobiti. Jer vjernik zna, poznaje samo ljubav i praštanje.

I sam Nebeski Otac nas ući da vjerujemo i volimo i ljubimo. Potiče nas na vjeru i ljubav. I kroz svoje proroke nam je poručio da oni koji vjeruju i ispunili svoj srca sa ljubavi uživati će njegovo povjerenje i napredak već za svog života. A oni koji otvrdnu svoj srca očekuje ih sama patnja i muka i pokora. I nikad ne će uživati u milosti Nebeskog Oca. Ove riječi i rečenice sam naučio u „Mormonovoj knjizi”. I koje su istinite, jer kroz cijelu knjigu nam sam Nebeski Otac na sam govori o tome kroz proroke. I iz samih tekstova možemo vidjeti da svi oni koji su vjerovali u Nebeskog Oca i sina njegova Isusa Krista napredovali su u svojim životima. Dok oni čija su srca otvrdnula i izgubila vjeru ili odbijali su vjeru u Nebeskog oca propadali su u svom jadu koji je taj jad mogao donijeti. I kad malo razmisliš ima smisla i logike u tome. Jer samo vjera u Nebeskog Oca donosi svu pozitivu koja nam se može pružiti.

Ne treba se sramiti biti i musliman. Jer i vjera Islam je istinska vjera, koju su mediji i pojedinci izvrgnuli ruglu i sramoti. Malo sam proučavao vjeru Islam, a i čuo se sa nekim muslimanima. I prema onome što sam pročitao i saznao Islam nije neka nasilna vjera, već miroljubiva, puna predivnih poruka koje nam je Alah poslao preko svog proroka Muhameda. I Alah nas kroz svoje poruke uči kako da živimo, da ne vodimo osvajački rat, već samo obrambeni rat. Ali pojedinci su izigrali i izvrnuli taj dio, tako da izgleda da je Islam zapravo nasilna vjera. Ja u to ne želim vjerovati, da je Islam nasilna vjera, već da je miroljubiva. Da ne naudi zlom drugo biću. Alah je porukama putem proroka Muhameda regulirao svaki dio našeg života. I ako ga slijedimo, možemo očekivati samo napredak u životu. Jer samo pravi vjernik moe očekivati milost Božju i blagoslov.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Tjestenina sa rajčicom i ribicama

Ne znam jesam li ljubitelj tjestenine ili nisam. Ali volim ju pojesti, ako je dobro pripremljena. Najviše je volim jesti sa bolognes umakom (ili kako se već to zove). Umake jako volim jesti, a i slična jela. A zadnjih godina mi se dosta sviđa jedno jelo od tjestenine sa pasiranom rajčicom i ribicama u slanoj otopini. Tjestenina se skuha kao i obično. Ja je obično znam skuhati u slanoj vodi, dok ne omekša. I tako dok se kuha tjestenina, u drugom loncu znam staviti dva veća pakiranja pasirane rajčice, u koju ubacim ribice u slanoj otopini (zajedno sa tom otopinom), te dodam vegete, papra i mljevene paprike. I pustim da se malo prokuha sa vodom. Kad je tjestenina kuhana prebacim je u taj lonac sa rajčicom i ribicama i pustim još malo da se prokuha. I ručak je gotov. Posebno je ukusan dok je svježe skuhani, kasnije kada se ohladi jestiv je. Ali više nije tako ukusan kao svježe pripremljen.

Moram priznati da sam u zadnje vrijeme dosta zavolio pasiranu rajčicu. Ima neki poseban okus, tek kojem ne mogu odoljeti. Za sada je najviše pripremam sa tjesteninom i ribicama. Ali morao bih da pronađem još neka jela u koja se stavlja pasirana rajčica. Jer nikako se ne mogu zasititi tog okusa i teka te pasirane rajčice. Ima nešto posebno u oj rajčici, što ne mogu da opišem.

A također volim i te ribice jesti. Koje su mi isto tako ukusne da ih se ne mogu zasititi. Ponekad ih znam pojesti za doručak, a ponekad i ovako pripremljene sa rajčicom i tjesteninom. I svaka od tih namirnica zna dati tom jelu svoj tek i ukus. Za tjesteninu ne znam koliko je zdrava ili ne, ali za rajčicu i ribice znam da su zdrave. Ali taj okus rajčice i ribica ne mogu opisati. Ali znam uživati u tom jelu i ne mogu ga se najesti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #08

Moj život je u ovih nekoliko mjeseci od kada sam izašao iz ove ustanove polako odveo u neku monotonost i rutinu. I pomalo sam došao u stanje nekih rituala i rutine koje nisam imao dok sam živio u domu. Osjećam se pomalo kao da nisam živio u toj ustanovi za rehabilitaciju. Mada me još uvijek proganjaju mnoga sjećanja na boravak u domu, ali ipak sam se pomalo vratio svakodnevnim pitanjima života. I pomalo uživam u životu izvan ove ustanove. Nastojeći se ne osvrtati više na život u toj ustanovi. Jer u toj ustanovi sam doživio dosta neugodnosti i bilo je jedno od mojih težih djelova života. Jedino mi je žao što nisam uspio ostati u nekom kontaktu sa nekim djelatnicama iz ustanove. Djelatnicama koje su mi ostale u ugodnom sjećanju. I koje su bile toliko pristojne da su mi se svidjele. Jer su mi ostale drage osobe sa kojima bih volio da i sada imam nekog kontakta sa njima. Ali na žalost tako je valjda moralo biti. I barem ću neku lijepu uspomenu imati na njih. A tko zna, možda se negdje nekako sretnemo u gradu i obnovimo neki kontakt.

Na žalost, zadnjih više od pola godine sam zanemario i svoju vjeru u Islam. Već dugo nisam obavio klanjanje. A i ostale molitve zapustio. Dok sam bio u toj ustanovi sanjao sam da kad dođem kući da ću uspjeti da ponovo krenem obavljati klanjanje po običaju Islama. A i obnoviti svoje znanje o Islamu. Ali na žalost u ovih tri mjeseca koliko sam kod kuće na žalost još uvijek nisam započeo sa ponovnim obavljanjem klanjanja po običaju Islama. I moram priznati da mi nedostaje to klanjanje i molitva po Islamskom običaju. Jer prema onom malo što sam pokušao klanjati uvidio sam da mi se to sviđa. I da je to predivna aktivnost tijekom dana. A zadnjih tjedana me pomalo nešto ponovo vuče k tome da pokušam da obnovim to prakticiranje klanjanja. I da obnovim sve što mogu vezano uz Islam. Jer vidim da to nije loša vjera. I da su nas mediji i pojedinci dosta zaveli o toj vjeri. Jer koliko sam vidio iz ono malo proučavanja vjere Islam, da je to ipak dobra i predivna vjera, koju se isplati prakticirati.

Mada time što se držim i kršćanstva i Islama, pomalo sjedim na dvije stolice. Što baš nije dobro. Nije baš pametno sjediti na dvije stolice. I u ovakvim slučajevima treba se odlučiti dok još problemi nisu nastupili. I odbili se o glavu. Tako bi se i ja morao odlučiti oko svoje vjere. Po kojoj vjeri vjerovati u Nebeskog oca. Pošto sam odgojen u katoličkoj vjeri, najbolje bi mi bilo da se držim kršćanstva. Pošto već najbolje znam o toj vjeri. A o Islamu bih sve ispočetka morao učiti i prema toj vjeri organizirati svoj život. Tako da sam dosta neodlučan po tom pitanju. I morati ću se nekako odlučiti, dok još nije nastala totalna zbrka u mojoj glavi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Pokušaji pisanja #003

Pisanje je predivna kreativna animacija. Sa pisanjem možeš da se kreativno izraziš. Biti kreativan. Moji tekstovi nisu baš kreativni. Ali se nadam da su dovoljno dobri da ih pročitate. I da vam pruže ono što vam pokušavam pisanom riječi izraziti. Volim pisati, tipkati po tipkovnici svog kompjutera. Ima nešto predivno u tom tipkanju po tipkama, koje ne mogu opisat. Kao da me to tipkanje po tipkovnici i tipkama pomalo smiruje i odmara. I dovlači misli od stvarnosti, da bar na malo zaboravim na nju.

Ne mora se pisati tekstove da se objave negdje. Možeš pisati za neko svoje zadovoljstvo. Glavno je da pišeš u svoje slobodno vrijeme, za neko svoje zadovoljstvo. Tako i ja pokušavam, da pišem i za neko svoje zadovoljstvo. Da izbacim iz sebe ono što me muči i da si olakšam svoju dušu. A i da pokušam pisanom riječi izraziti neke svoje misli. I tako ih pokušati sačuvati u pisanom obliku kao uspomenu. Da ako ih netko pronađe, može pročitati i sam procijeniti koliko sam dobar bio.

Pisanjem se može prenijeti i znanje i iskustvo. Nije samo lijepa književnost. Ne mora sve biti lijepa književnost. Već se prenositi znanje i iskustvo koje imam u sebi i oko sebe. Može kroz pisanu riječ ostati kao neka uspomena za iduće generacije koje tek dolaze. Da iz te pisane riječi mogu saznati i naučiti ono što smo mi znali. I to znanje dalje unaprijediti. Primijeniti u svom svakodnevnom životu. Te je i to jedan od lijepih gesta koje se mogu ostvariti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Grah sa slanutkom i rižom

Ovih dana sam se napravio jedan oblik variva sa grahom, slanutkom i rižom. Pomalo u manjku inspiracije, došla mi je ideja da pokušam napraviti jedno ovakvo varivo. Ako to tako smijem nazvati. Jer ipak pomalo to vuče na varivo, jedan oblik variva. A opet nisam siguran da li se to može tako zvati. jer pojam variva je općenit i nisam u potpunosti upoznat sa pojmom varivo. Ali nadam se da ću jednom prilikom da uspijem i tu definiciju otkriti i razumjeti.

A što se tiče ovog variva, napravio sam ga jer nisam znao što drugo da uradim. A nije mi se dalo istraživati među receptima što si napraviti za ručak. Pa sam došao na ideju da pokušam napraviti ovu kombinaciju sa grahom, slanutkom i rižom. Prvo sam u neki lonac stavio manju limenku crvenog graha i slanutka. Te dodao od začina vegetu, papar, crvenu papriku i jednu kokošju kocku juhe. I pustio sam da se lagano kuha jedno pola sata. Te sam pred kraj dodao i tri žlice riže. Te dok se je to polako kuhalo, napravio sam zapršku od tri žlice brašna na nekom ulju. I kada je poprimilo smeđu boju, tu zapršku sam ubacio u taj grah. I pustio sam da se još malo prokuha, dok se zaprška ne sljubi sa vodom i ostalim. I dodao još malo soli. I pustio nakon toga da se sve to ohladi i pojeo si to za ručak. I moram priznati da je ispalo mi dosta dobro.

Moram priznati da volim jesti grah i slanutak. Nekako su mi to odlične namirnice i povrće. Pogotovo ako su dobro pripremljene kao varivo ili slično. Ovaj put nije bilo savršeno, ali barem je bilo jestivo. Negdje sam jednom prilikom pročitao da je grah odličan kod dijete. Da dobro zasiti i čovjeka napravi sitim. I tako mu pomaže u mršavljenju. Ne znam koliko u tome ima istine, ali meni je grah odličan zbog svojeg okusa. A i slanutak također. Posebno jer zna biti tvrdi. Tako da si znam to povrće stavljati i u ostala variva. I tako uživati u njima.

Prije nego li me je pogodio drugi srčani infarkt i moždani udar, nekako sam izbjegavao sol. Jer sam čuo da sol zna izazvati visoki tlak, ako se sa njime pretjera. Ali sada u zadnje vrijeme nekako sam ga pomalo ipak ponovo počeo uvoditi nazad u pripremi jela. Jer sam primijetio da nekako mi nedostaje ta sol. Posebno sam primijetio kod krumpira. Kako toj pečenoj namirnici daje neki ljepši okus. Tako da sam počeo uživati i u soli. Ali nadam se da ne ću pretjerati, jer ne treba mi problem sa visokim tlakom.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #07

Nekako ne mogu razumjeti ljude koji ne vjeruju i deklariraju se kao ateisti. Ne mogu zamisliti život bez vjere. Da ne vjeruješ u Boga po bilo kojem obredu ili religiji. I ne znam kakav je to život bez Boga i vjere. Jer odrastao sam i odgojen sam u vjeri. Mada moja vjera u mladosti nije bila snažna i izrazita kao danas. Nisam odlazio na bogoslužja. Ali tek u kasnijoj životnoj dobi sam polako počeo osjećati da ima nešto u vjeri. I kroz sve to vrijeme je polako sazrijevala. Ali tek kada sam se razbolio, nekako je ta moja vjera isplivala na površinu. I počela jače sazrijevati. Valjda je trebalo da se razbolim i da shvatim koliko je zdravlje i život krhak. I koliko ima značajnosti u vjeri. Da vjera nije bez razloga nam podarena od Boga. Tek sad u bolesti i posljedicama bolesti sam shvatio koliko sam griješio i nisam se pouzdao u vjeru i Boga.

Ali moram i nešto priznati, a to je da sam zadnjih tjedana dosta zapustio proučavanje vjerskih tekstova. A posebice sam dosta zapustio proučavanje Islama. Vjere koju zadnjih godinu i pol dosta zavolio, ali nisam postao istinski vjernih vjere Islam. I to mi jako nedostaje. Jer ono malo što sam naučio o toj vjeri, uvjerilo me je da Islam nije tako agresivna vjera kako nam mediji i ine institucije i ljudi nastoje prikazati. Ima u toj vjeri i pozitivnih stvari koje treba uzeti u obzir. Jer i ta vjera nas uči da volimo druge i poštujemo ih kao i kršćanstvo. Mada to govore na drugačiji način. Ali princip je isti.

Jedna od stvari sa kojom se susrećem zadnjih mjeseci jest ta da kada se šećem gradom i nešto negdje pokušam obaviti jest ta da neki ljudi kada me vide sa štakom u ruci ostanu iznenađeni. Naime, mnogi još ne znaju kako sam prošao zadnjih godina sa zdravljem. I da su ostale posljedice nakon moždanog udara. Pa im moram objasniti situaciju. A opet ima i ljudi kada me vide sa štakom, ne postavljaju pitanja ali mi pomognu ili mi pokušaju olakšati. Ali i ima onih koji baš ne mare pa mi otežaju stvar. Kao da ne razumiju da i oni se mogu naći u istoj situaciji. Ali ne ljutim se, jer znam da će se svakome vratiti onako kako zaslužuje.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #15

Moje današnje kuhanje i prehrana nije se puno značajnije promijenila u odnosu na prošlost. Jer u dosadašnjim tekstovima sam uglavnom pisao o pripremi hrane u prošlosti. A od sada polako krećem o iskustvima koje imam u zadnjih nekoliko mjeseci i sada. Naime, prije skoro dvije godine sam imao srčani i moždani udar. I zbog toga sam bio prisiljen da privremeno prestanem sa svojim učenjem kuhanja. O samoj bolesti sam pisao u nekim drugim tekstovima, pa vjerujem da već donekle znate o tome.

Kako sam završio u bolnici, a kasnije na rehabilitaciji, privremeno sam bio prisiljen da se ne bavim kuhanjem. Jer sam svu hranu dobivao u bolnici ili ustanovi. Tako da sam zapustio svoje kuhanje. I sami znate kakva je bolnička hrana. Nije baš savršena. Ali meni je bila odlična. I uživao sam pomalo u njoj. Jer neke od tih obroka si nisam pripremao kada sam bio sam, i sam si pripremao obroke. A što se tiče ustanove u kojoj sam bio na nekoj rehabilitaciji, hrana je bila monotona. I uglavnom se je vrtjelo oko jedne te iste hrane i pripremljenih obroka. Samo što su promijenili dan i datum posluživanja. Tako da s vremenom čovjek se je zasitio te hrane. Koja baš nije bila pripremljena kvalitetno. Ili prekuhana ili slabo kuhana. A da ne pišem kako nisu baš pazili tko od korisnika mora i što jesti. Jer neki su bili bez mliječni, neki dijabetičari, a neki s nekom drugom bolesti. Tako da nije bilo čudno da ljudi su imali problema sa zdravljem i probavom. A i da ne spominjem da korisnici nisu više mogli tu hranu jesti, pa su je morali bacati. Što me je dosta ljutilo i žalostilo. Jer hrana je skupa, a i mnogi si je ne mogu priuštiti.

I negdje krajem prošle godine sam polako se vratio kući. I počeo polako da obnavljam učenje kuhanja. I nastavio sam svoju prehranu bazirati na povrću i varivima. Ali i dalje jedem meso i to uglavnom piletinu i ribu. Jer to meso je nekako lagano, a zasitno. A variva sam nastavio da dovršavam sa zaprškom. Da potrošim neko brašno, koje sam dobio u sklopu neke donacije. U variva ne stavljam nikakvo meso, već uz variva nastojim si pojesti malo nekog tvrdog sira. A petkom nastojim da uglavnom jedem ribu, a vikendom neki oblik piletine. Jer nije dobro da iz prehrane izbacim meso. Jer time bih doveo dodatno u problem svoje zdravlje. Jer i meso treba konzumirati, jer kroz meso unosiš sve ono što nema u povrću i voću. A u povrću i voću nema ono što ima u mesu. Tako da treba prehranu kombinirati sa mesom i povrćem i voćem.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑