Svjedočanstvo #10

Od kada sam imao drugi srčani infarkt, te nakon njega i moždani udar borim se sa kretanjem i hodanjem. A i sa korištenjem desne ruke. Naime, nekoliko sati nakon što je obavljen zahvat na mojem srcu, doživio sam u bolnici i moždani udar. Srećom da je bio u bolnici, jer da me je uhvatio u nekoj vožnji autom dok sam ga vozio ne bih se lijepo proveo. I tko zna kakvu štetu bih napravio, kako sebi tako i okolini. A da ne pišem da sam mogao i nekog unesrećiti. Tako da sam pomalo sretan što je taj nemili događaj bio u bolnici, gdje su brzo reagirali i pomogli mi da ne bude veće zlo.

A zašto spominjem da se od tada borim sa svojim kretanjem i hodanjem, a i obavljanjem svakodnevnih zadataka. Naime, kada me je pogodio moždani udar, ostala mi je paralizirana desna strana tijela. I od tada sam morao ponovo učiti kako se služiti desnom rukom i hodati. Zapravo je prvo trebalo uopće pokrenuti da mogu micati sa rukom i nogom. I onda polako ponovno učiti hodati i koristiti desnu ruku. A u međuvremenu sve raditi sa lijevom rukom. S vremenom i vježbanjem sam polako sve više počeo hodati i koristiti desnu ruku. A za to mi je trebalo dosta mjeseci. A sada nakon skoro dvije godine već puno bolje hodam veće udaljenosti i služim se desnom rukom.

Ali ipak, to je još daleko od savršenog. Jer još uvijek šepam u hodanju, a i desna ruka više nije tako jaka kao što je prije bila. Tako da se još mučim u obavljanju svako dnevnih zadataka. I to me jako ljuti i žalosti. Jer više ne mogu da se služim desnom stranom kao prije. I svaki dan se boriti sa nekom vrstom boli i ograničenja u korištenju desne ruke i noge. Što je pomalo frustrirajuće, jer dok se sjetim nekih ljudi koji su isto imali moždani udar i kako su se uspjeli oporaviti nakon toga toliko dobro da se više ne vidi da su imali preboljeni moždani udar. E, to me ljuti i frustrira, jer ja nisam uspio da se tako dobro oporavim. I da se još uvijek mučim sa kretanjem i svime ostalim. Tako da mi je pomalo teško gledati zdrave ljude kako mogu normalno se kretati i živjeti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #07

Zadnjih nekoliko tjedan sam dosta zbunjeni što se vjere tiče. Dosta sam neodlučan što se vjere tiče. Naime, zadnji oko godinu i pol dosta sam proučavao vjeru Islam, a i nauk „Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana”. Čak sam i jedno vrijeme pokušao da klanjam namaz u sklopu Islamske vjere. Ali zbog uvjeta u kojima sam živio zadnjih više od godinu i pol, morao sam odustati od klanjanja. Jer nisam pronalazio toliko mira da obavim pet klanjanja tijekom dana. Ali zadnjih nekoliko dana sam ponovo počeo da iznova učim se klanjati. I pokušavam da barem jednom izmolim klanjanje. Na žalost, još to radim na hrvatskom jeziku, jer arapski jezik još nisam naučio.

Kao što sam napisao, dosta sam zbunjen i neodlučan što se vjere tiče, jer ne mogu se i ne znam kako se odlučiti oko vjere. Po kojoj vjeri slaviti obrede i po kojoj vjeri služiti Nebeskom ocu. Kao što sam malo prije napisao, dosta sam proučavao iz raznih izvora o kršćanskoj i islamskoj vjeri. I u obje vjere sam našao istinu i vjeru koju nisam pronalazio u svakodnevnom životu. I shvatio sam da i Kršćanstvo i Islam imaju onu istinu koju nisam pronalazio u svakodnevnom životu. I u jednoj i u drugoj sam pronalazio i nalazio one osjećaje koju mogu naći samo u vjeri u Nebeskog oca. Tako da sam ostao dosta zbunjen i neodlučan. Jer vidim se i u jednoj i u drugoj vjeri. Stoga sam polako počeo da molim Nebeskog oca da mi pomogne u toj mojoj odluci oko vjere. Jer bez nje ne mogu. Što više proučavam o vjeri, to više se u meni jača vjera u Nebeskog oca. Što mi je drago, jer tako uviđam da sam na pravom putu.m

Zadnjih nekoliko tjedana nastoji da molim neke molitve. A i samo klanjanje. Jer osjetio sam poziv da se vratim molitvi i da ponovo počnem moliti. I moram priznati da u tim molitvama osjećam neki mir, kao da mi je nedostajalo moliti te molitve. Te osjećam neki poticaj u daljnjem izgovaranju tih molitvi, koje su mi nedostajale u mom životu. Stoga pokušavam da tijekom dana izmoli neke molitve koje sam odabrao. Te ih tako polako učiti na pamet, dok ih ne naučim. Da ih molim bez pomoći molitvenika. A s vremenom ću proširivati te molitve, dok ne stvorim dovoljno tih molitvi da se mogu na bilo kojem mjestu moliti. Svoju vjeru također možemo izraziti i kroz molitvu. Osim poštivajuči zakone i ine stvari koje nam je podario naš Nebeski Otac.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kisela repa sa grahom

Nakon što sam si nedavno nabavio pola kile kiselog zelja, odvažio sam se nabaviti i pola kile kisele repe. Da si i nju pojedem za ručak. Jer i kisela repa mi zna biti ukusna, posebno pripremljena sa grahom na varivo. Bilo da se radilo o kiselom zelju ili repi, ta jela, variva, znaju biti ukusna jela. Posebno ako se još u ta variva zna dodati nešto domaćih kobasica ili nekog suhog mesa. Što zna dodati jelu poseban tek. Na žalost, ja ne stavljam više te kobasice ili meso u ta variva, jer izbjegavam svinjsko meso iz vjerskih razloga, a i zbog zdravlja.

Moram priznati da volim jesti kiselu repu i zelje, jer ako su dobro pripremljena jela, onda mi znaju biti ukusna. I onda uživam u njima. Posebno kao variva sa grahom i kobasicom ili nekim suhim mesom. Ali od kada sam prebolio dva srčana infarkta i jedan moždani udar, moram paziti što jedem. Da ne unosim u sebe previše masnoće, da mi ta masnoća ne stvori neke dodatne neprilike. Jer jedan od krivaca što sam imao te infarkte leži i u toj masnoći. Ali to je tema za jednu drugu priliku. Tako da u zadnje vrijeme tu kiselu repu i zelje si uglavnom pripremam kao varivo. Koje isto zna biti ukusno jelo. I u kojem se može uživati.

Inače, kiselu repu sam pripremio slično kao i kiselo zelje. U jedan lonac sam stavio pola kile kisele repe, te veću konzervu nekog graha. Te od začina goveđu kocku, vegetu, papar i crvenu mljevenu papriku. I pustio sam oko pola sata da dobro se skuha u kipućoj vodi. Te sam uobičajenu zapršku od brašna i ulja, i to prebacio u lonac sa repom i grahom. I pustio sam nekoliko minuta da prokuha i zaprška se sljubi sa repom i grahom. I varivo je bilo spremno za jelo. Kao i obično, i ovaj puta sam nekoliko dana uživao u ovom ukusnom jelu. Jer sam si pripremio to jelo za nekoliko idućih dana.

A što se tiče graha, moram priznati da ne poznajem i ne osjećam neku razliku između crvenog, smeđeg ili bijelog graha. Sve to mi je isti grah po ukusu, koji zna izazvati nadutost i vjetrove. A i da je sami grah odlična pomoć kod dijete, zbog svoje zasitnosti daje dojam sitosti i time da se manje jede. I tako pomaže u gubitku kila. Ali što god da se priča o grahu, meni je grah odlična namirnica za ukusna jela u kojima se može istinski uživati. Naravno u umjerenim količinama.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #09

Prije dosta tjedana sam si rekao da moram početi moliti neke molitve. A i ponovo klanjati namaz. Ali nikako da se odvažim da to i ostvarujem. Do prije nekih godinu dana sam znao moliti klanjanje namaza po Islamskom običaju i propisima. Ali nešto se je dogodilo da sam odustao od toga. I moram priznati da u ovih godinu dana mi je nedostajalo to klanjanje. Naime, prije više od godinu i pol sam prihvatio pomalo vjeru Islam kao svoju vjeru. I dosta sam proučavao o toj vjeri. I kroz to proučavanje sam naučio da ta vjera Islam nije tako nasilna vjera, koliko su nam mediji i pojedinci nametnuli. Tako da sam malo pomalo počeo prihvaćati tu vjeru. I postao sam njezin obožavatelj. Da sam čak i prihvatio Islam kao svoju vjeru. Te dobi motivaciju da i dalje pratim sve što je vezano uz tu vjeru. Ali, na žalost, zbog nekih uvjeta morao sam dosta zapustiti tu vjeru. Ali je u meni pomalo tinjala. I sada ovih dana polako ponovno počinje izlaziti na vidjelo u meni ta vjera. Te polako počinjem tražiti načina da joj se nekako vratim.

Ovih dana sam polako počeo da ponovno se klanjam, mislim da se to zove namaz. I moram priznati da mi je to nedostajalo cijelo ovo vrijeme. I pomalo ponovno uživam u tom klanjanju. Ali kako sam dosta zapustio to proučavanje vjere morati ću ponovno iznova da učim sve o Islamskoj vjeri. A i kako ponovno klanjati namaz. Jer dosta sam se pogubio u tome. Da ne kažem zaboravio, pa moram nekako obnoviti to znanje. Te pomalo tražim ponovno te neke tekstove koje sam čitao prije, da me pokušaju podsjetiti o nekim stvarima oko vjere Islam. Ali u svemu tome najteže mi pada to što ne znam arapski jezik. Koji je stvarno težak jezik, i ako ga nisi učio od djetinjstva, teško da ćeš ga naučiti u zrelijoj dobi. Priznajem pokušao sam ga učiti, ali nisam imao baš uspjeha. A najteže je učiti slova u pisanom obliku. Koja su drugačija od latinice.

Nikako da se izjasnim o tom klanjanju. Koliko me sjećanje služi, molitva se mora govoriti na arapskom jeziku. A ja, na žalost, ne znam arapski jezik. Jer ga nisam učio i još uvijek naučio. Tako da za sada to klanjanje molim na hrvatskom jeziku. Dok ne nađem načina kako naučiti arapski jezik. Barem kako izgovarati riječi dova, namaza, sura i inih stvari. Jer najljepše je moliti sve to na arapskom jeziku. A što se tiče same molitve, predivan mi je taj osjećaj koji osjećam dok se molim. Kao da je Alah uza me, sa svojim mirom i ljubavi. Kao da to klanjanje me smiruje. I dalje vuče i potiče na klanjanje. Kao da me Alah zove u srcu da se nazad vratim vjeri Islam i da je pokušam prakticirati.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #16

Nakon što sam izašao iz ustanove za rehabilitaciju, nastavio sam svoju prehranu bazirati na varivima od povrća i pilećem mesu i ribama. I dalje uglavnom si kuham variva. Sa povremenom pripremom pilećeg mesa ili ribe za ručak. I uglavnom je i dalje neka monotona prehrana. Sve se nekako vrti od jednih te istih variva. Što zapravo, po mojem razmišljanju, nije pametna ideja. Jer može dovesti problema sa zdravljem. To sam i osjetio prije nekoliko tjedana, kada sam imao zatvora stolice. I jedva se iz toga izvukao i oporavio. A i utjecalo je na to i previše čokolade tih dana i mineralne vode DONAT. Koju sam previše pio tih dana. I morao sam prestati sa time. Izgleda da mineralna voda DONAT i nije baš toliko zdrava kao što pojedinci i mediji tvrde. Možda i jeste, ali ne u prevelikim dozama. Sve treba da bude umjereno.

Kako opet imam dosta monotonu hranu, koja se bazira samo na varivima, ponovo razmišljam kako da je malo promijenim. Ponajviše mislim na drugačije pripremanje tog povrća. Dosta razmišljam da si jedan dan pokušam kupiti u jednoj trgovini jednu tavu, koja navodno zovu vok. I da u njoj počnem pripremati neke obroke. Dosta sam u prošlosti čuo za taj vok i pripremanje hrane u njemu. Ali nikad nisam imao prilike da probam tu hranu. A i da pokušam pripremiti hranu u tom vok-u. Stoga zbog svega toga ozbiljno razmišljam da si ipak pokušam nabaviti tu jednu tavu i pokušati da počnem se učiti pripremati hranu na neki drugačiji način. Jer potrebna mi je promjena u prehrani.

Zato zadnjih dana pokušavam da malo proučavam ta jela koja se mogu pripremiti u vok-u. I moram priznati da postoji puno opcija pripreme te hrane. I biti će mi teško se naviknuti na tu pripremu hrane, jer mi izgleda komplicirano. Jer nikad nisam pripremao hranu u takvoj nekakvoj tavi, ako se tako smijem izraziti. A i jedan od većih problema će mi biti nabava hrane, koja je zadnjih mjeseci, a i godina, dosta poskupjela. A plače i mirovine ne prate te cijene i inflaciju. Tako da ne znam kako bih pripremao tu hranu i da li se isplati uopće nabavljati tu tavu. Jer u svoj toj zbrci čovjek sve teže donosi mnoge odluke. I nije ni čudo da su ljudi tako nekako nervozni. A što se tiče ove tave, još ću razmisliti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #15

Još uvijek se hrvam sa odvikavanjem gledanja TV-a. Ali ipak polako sve manje gledam TV i pokušavam se baviti drugim stvarima. Ma koliko dobar bio TV i koliko dobro je imati TV u kući, ipak nije baš dobro previše visjeti pred TV-om. Treba se posvetiti i drugim problemima i stvarima u životu. Program na TV-u koliko je dobar, toliko je i loš. Nema baš što pametno da se gleda. Neke od tih serija repriziraju po tko zna koji puta. Tako da kod nekih serija već neke stvari znam napamet. A opet ponekad je dobro pogledati reprizu, jer tom prilikom možda vidiš ono što si propustio kod prijašnjeg gledanja. Ali ipak, kako sam prije napisao, nije baš pametno toliko sjediti pred TV-om.

Zadnjih nekoliko tjedana malo si pokušavam obogatiti svoju kućnu biblioteku. Odvažio sam se da pokušam stvoriti neku kolekciju knjiga vezanu uz Islam. Stoga polako kupujem knjige po nekim web portalima i web shop-u. Nastojim da te knjige budu od neke koristi. Da će se njima moći služiti. Uglavnom pokušavam kupovati knjige koje pomažu da održavaš svoju vjeru u Alaha. I koje ti mogu pomoći da naučiš nešto više o Islamskoj vjeri. Naime, želja mi je da pokušam naučiti nešto više o Islamskoj vjeri iz tih knjiga. Sa nadom da će mi pomoći da postanem musliman. I budem musliman. Nešto me je uhvatilo da promijenim vjeru. Ili barem da prihvatim neke stvari iz Islamske vjere. Ne mogu to opisati, ali kao da me nešto zove da budem musliman. I da pokušam živjeti po Islamskoj vjeri.

Moram priznati da sam kod tolike kupovine knjiga primijetio da su strašno skupe. I da knjige nisu od onih predmeta i stvari koje se kupuju svaki dan. A i ne kupuju se svaki dan. Tako da kupovina knjige spada u neki oblik luksuza, kojeg si sve manje ljudi može priuštiti. Što je žalosno, jer predivno je ponekad kupiti neku zanimljivu knjigu. I pročitati je. A opet članstvo u knjižnici isto je predivno, jer ako si ne možeš priuštiti poneku knjigu, dobro ju je posuditi u knjižnici. Mada ni knjižnice nemaju baš veliki izbor knjiga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kiselo zelje sa grahom i slanutkom

Ovih dana sam poželio malo kiselog zelja. Jer mi nedostaje ta kiselina kiselog zelja. Nakon nekoliko dana razmišljanja gdje da si idem kupiti pola kile kiselog zelja, na tržnici ili u trgovini, ipak sam se na kraju odlučio da kiselo zelje kupim u nekoj trgovini. I tako malo riskirati. Jer ipak ovo kupovno zelje u trgovini se ne može uspoređivati sa onim sa tržnice. Domače je ipak domače.

I tako jedan dan sam stavio u neki lonac tih pola kilograma zelja, sa manjom limenkom graha i slanutka. I pustio da se to malo prokuha. Naravno, kao i obično, stavio sam nešto vegete, papra, mljevene crvene paprike i jednu kokošju kocku za juhu. Te kada se je skuhalo, pripremio sam zapršku od brašna i običnog ulja. I tu zapršku sam ubacio u zelje. I ponovo sam pustio da se sve to malo skuha. Da se zelje i zaprška sljube. I kada se je malo ohladilo, uživao sam u slasnom ručku. Naravno, kako sam i ovaj puta dosta skuhao tog variva, imati ću idućih nekoliko dana ručak od kiselog zelja. Na žalost, nisam stavio kobasicu ili nešto slično u zelje, jer sam želio uživati u zelju, grahu i slanutku malo bez mesa. Vi možete količinu namirnica prilagoditi svojim potrebama. A začine po želji.

Ovaj put sam se odlučio na ovu varijantu variva. Ali morat ću malo da istražim po kuharicama koje se nalaze na mreži svih mreža i u knjigama i časopisima u papirnatom izdanju kako se još to kiselo zelje pripremati, osim u obliku variva. Jer treba imati raznoliku prehranu. A i volio bih da malo promijenim tu pripremu kiselog zelja. Koje je zdravo i mislim da obiluje vitaminima i sličnim tvarima. A da ne pišem koliko je zapravo kiselo zelje ukusno, ako se dobro pripremi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #06

Vjera je nešto predivno što se čovjeku može dogoditi u njegovom životu. Obogatiti njegov život iz temelja. Promijeniti njegov život iz temelja. Stoga uvijek ju treba tražiti i težiti prema vjeri, koju nam samo Nebeski otac može podariti. Podariti kroz svoju ljubav, pažnju i ljepotu. Ako vjerujemo u Nebeskog Oca, život nam može samo napredovati na bolje. Sve nam je lakše i ljepše biti. Vjera ne poznaje mržnju, već samo ljubav prema sebi i bližnjemu svojemu. Onaj koji vjeruje ne zna i ne može da mrzi. Jer ako mrzi to znači da ne vjeruje. Vjera i ljubav idu ruku pod ruku. Širi pozitivan znak oko nas i prema svemu. Jer onom tko vjeruje Nebeski Otac mu pruža svu ljubav koju mogu samo oni vjerni dobiti. Jer vjernik zna, poznaje samo ljubav i praštanje.

I sam Nebeski Otac nas ući da vjerujemo i volimo i ljubimo. Potiče nas na vjeru i ljubav. I kroz svoje proroke nam je poručio da oni koji vjeruju i ispunili svoj srca sa ljubavi uživati će njegovo povjerenje i napredak već za svog života. A oni koji otvrdnu svoj srca očekuje ih sama patnja i muka i pokora. I nikad ne će uživati u milosti Nebeskog Oca. Ove riječi i rečenice sam naučio u „Mormonovoj knjizi”. I koje su istinite, jer kroz cijelu knjigu nam sam Nebeski Otac na sam govori o tome kroz proroke. I iz samih tekstova možemo vidjeti da svi oni koji su vjerovali u Nebeskog Oca i sina njegova Isusa Krista napredovali su u svojim životima. Dok oni čija su srca otvrdnula i izgubila vjeru ili odbijali su vjeru u Nebeskog oca propadali su u svom jadu koji je taj jad mogao donijeti. I kad malo razmisliš ima smisla i logike u tome. Jer samo vjera u Nebeskog Oca donosi svu pozitivu koja nam se može pružiti.

Ne treba se sramiti biti i musliman. Jer i vjera Islam je istinska vjera, koju su mediji i pojedinci izvrgnuli ruglu i sramoti. Malo sam proučavao vjeru Islam, a i čuo se sa nekim muslimanima. I prema onome što sam pročitao i saznao Islam nije neka nasilna vjera, već miroljubiva, puna predivnih poruka koje nam je Alah poslao preko svog proroka Muhameda. I Alah nas kroz svoje poruke uči kako da živimo, da ne vodimo osvajački rat, već samo obrambeni rat. Ali pojedinci su izigrali i izvrnuli taj dio, tako da izgleda da je Islam zapravo nasilna vjera. Ja u to ne želim vjerovati, da je Islam nasilna vjera, već da je miroljubiva. Da ne naudi zlom drugo biću. Alah je porukama putem proroka Muhameda regulirao svaki dio našeg života. I ako ga slijedimo, možemo očekivati samo napredak u životu. Jer samo pravi vjernik moe očekivati milost Božju i blagoslov.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Tjestenina sa rajčicom i ribicama

Ne znam jesam li ljubitelj tjestenine ili nisam. Ali volim ju pojesti, ako je dobro pripremljena. Najviše je volim jesti sa bolognes umakom (ili kako se već to zove). Umake jako volim jesti, a i slična jela. A zadnjih godina mi se dosta sviđa jedno jelo od tjestenine sa pasiranom rajčicom i ribicama u slanoj otopini. Tjestenina se skuha kao i obično. Ja je obično znam skuhati u slanoj vodi, dok ne omekša. I tako dok se kuha tjestenina, u drugom loncu znam staviti dva veća pakiranja pasirane rajčice, u koju ubacim ribice u slanoj otopini (zajedno sa tom otopinom), te dodam vegete, papra i mljevene paprike. I pustim da se malo prokuha sa vodom. Kad je tjestenina kuhana prebacim je u taj lonac sa rajčicom i ribicama i pustim još malo da se prokuha. I ručak je gotov. Posebno je ukusan dok je svježe skuhani, kasnije kada se ohladi jestiv je. Ali više nije tako ukusan kao svježe pripremljen.

Moram priznati da sam u zadnje vrijeme dosta zavolio pasiranu rajčicu. Ima neki poseban okus, tek kojem ne mogu odoljeti. Za sada je najviše pripremam sa tjesteninom i ribicama. Ali morao bih da pronađem još neka jela u koja se stavlja pasirana rajčica. Jer nikako se ne mogu zasititi tog okusa i teka te pasirane rajčice. Ima nešto posebno u oj rajčici, što ne mogu da opišem.

A također volim i te ribice jesti. Koje su mi isto tako ukusne da ih se ne mogu zasititi. Ponekad ih znam pojesti za doručak, a ponekad i ovako pripremljene sa rajčicom i tjesteninom. I svaka od tih namirnica zna dati tom jelu svoj tek i ukus. Za tjesteninu ne znam koliko je zdrava ili ne, ali za rajčicu i ribice znam da su zdrave. Ali taj okus rajčice i ribica ne mogu opisati. Ali znam uživati u tom jelu i ne mogu ga se najesti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #08

Moj život je u ovih nekoliko mjeseci od kada sam izašao iz ove ustanove polako odveo u neku monotonost i rutinu. I pomalo sam došao u stanje nekih rituala i rutine koje nisam imao dok sam živio u domu. Osjećam se pomalo kao da nisam živio u toj ustanovi za rehabilitaciju. Mada me još uvijek proganjaju mnoga sjećanja na boravak u domu, ali ipak sam se pomalo vratio svakodnevnim pitanjima života. I pomalo uživam u životu izvan ove ustanove. Nastojeći se ne osvrtati više na život u toj ustanovi. Jer u toj ustanovi sam doživio dosta neugodnosti i bilo je jedno od mojih težih djelova života. Jedino mi je žao što nisam uspio ostati u nekom kontaktu sa nekim djelatnicama iz ustanove. Djelatnicama koje su mi ostale u ugodnom sjećanju. I koje su bile toliko pristojne da su mi se svidjele. Jer su mi ostale drage osobe sa kojima bih volio da i sada imam nekog kontakta sa njima. Ali na žalost tako je valjda moralo biti. I barem ću neku lijepu uspomenu imati na njih. A tko zna, možda se negdje nekako sretnemo u gradu i obnovimo neki kontakt.

Na žalost, zadnjih više od pola godine sam zanemario i svoju vjeru u Islam. Već dugo nisam obavio klanjanje. A i ostale molitve zapustio. Dok sam bio u toj ustanovi sanjao sam da kad dođem kući da ću uspjeti da ponovo krenem obavljati klanjanje po običaju Islama. A i obnoviti svoje znanje o Islamu. Ali na žalost u ovih tri mjeseca koliko sam kod kuće na žalost još uvijek nisam započeo sa ponovnim obavljanjem klanjanja po običaju Islama. I moram priznati da mi nedostaje to klanjanje i molitva po Islamskom običaju. Jer prema onom malo što sam pokušao klanjati uvidio sam da mi se to sviđa. I da je to predivna aktivnost tijekom dana. A zadnjih tjedana me pomalo nešto ponovo vuče k tome da pokušam da obnovim to prakticiranje klanjanja. I da obnovim sve što mogu vezano uz Islam. Jer vidim da to nije loša vjera. I da su nas mediji i pojedinci dosta zaveli o toj vjeri. Jer koliko sam vidio iz ono malo proučavanja vjere Islam, da je to ipak dobra i predivna vjera, koju se isplati prakticirati.

Mada time što se držim i kršćanstva i Islama, pomalo sjedim na dvije stolice. Što baš nije dobro. Nije baš pametno sjediti na dvije stolice. I u ovakvim slučajevima treba se odlučiti dok još problemi nisu nastupili. I odbili se o glavu. Tako bi se i ja morao odlučiti oko svoje vjere. Po kojoj vjeri vjerovati u Nebeskog oca. Pošto sam odgojen u katoličkoj vjeri, najbolje bi mi bilo da se držim kršćanstva. Pošto već najbolje znam o toj vjeri. A o Islamu bih sve ispočetka morao učiti i prema toj vjeri organizirati svoj život. Tako da sam dosta neodlučan po tom pitanju. I morati ću se nekako odlučiti, dok još nije nastala totalna zbrka u mojoj glavi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑