Kategorija: Vjera

Svjedočanstvo #05

Da, molitva ima jako značenje. Molitva ima snažnu moć. I ako se molimo redovito i pažljivo i pravilno, možemo uz pomoć Nebeskog Oca puno toga postići. Nebeski Otac nam je tada od pomoći. Jer Nebeski Otac pomaže onim koji mu se mole, koji mu kroz svoje molitve izraze svoje potrebe, osjećaje, patnje. Jer Nebeski Otac je brižan Otac. Koji voli svoju djecu koja vjeruju u njega. Jer i vjera u Nebeskog Oca ima neku svoju snagu, koja se riječima ne može opisati. Samo oni koji vjeruju mogu uz pomoć Nebeskog Oca postići onaj svoj mir koji im svijet ne može dati. Stoga potrebno se je iskreno moliti i iskreno vjerovati da bi nam svijet i život bio ljepši i bolji. Uz vjeru i molitvu možemo postići onaj bolji svijet, koji drugim metodama ne možemo postići.

Onaj koji se pouzdaje i vjeruje u Nebeskog Oca može postići puno više, nego li onaj koji ne vjeruje. Samo uz pomoć Nebeskog Oca možemo napredovati u životu. I osigurati se u budućnosti i na onome svijetu. A onaj koji ne vjeruje, taj srlja u svoju propast, koja ga može odvojiti od Nebeskog Oca u svoj svojoj punoći propasti. I živjeti u ništavilu propasti. Dok naprotiv, onaj koji vjeruje u Nebeskog Oca, taj doživljava blagostanje u životu i budućnosti. I ta vjera ga može odvesti samo bliže Nebeskom Ocu. Koji je tako brižan za svoju djecu koja mu vjeruju, koja mu se moli da ih obasipa svojom ljubavi i pažnjom. Te vodi u njihovim životima ka blagostanju koju samo Nebeski Otac može da podari. Uz pomoć Nebeskog Oca možemo puno toga postići, dok u protivnom samo propadamo u bezdan propasti.

Moram priznati da sam svjedočio u tome što sam pisao u ova dva prijašnja odlomka. Nekako i u mom životu sam osjetio da čim sam bolje vjerovao u Nebeskog Oca i iskrenije se molio, to sam više imao nekog mira i bolje mi je bilo u životu. I lakše sam i mirnije rješavao neke probleme. Lakše mi je bilo u životu. I to mi je bio samo poticaj da se još iskrenije počnem moliti Nebeskom Ocu, nego li prije. Jer iskrena molitva Nebeskom Ocu može puno pomoći. Samo treba vjerovati u molitvu i riječi molitve mogu same doći. I sve ovo što sam pisao, pisao sam vam u ime Isusa Krista.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #05

Ne znam kako bih opisao svoju vjeru. Vjera postoji u mojoj duši. Mojoj glavi. U mojoj duši. Vjeruje da mi Nebeski Otac pomaže u mojim nevoljama i dobrim stvarima. A opet osjećam da nije na pravom putu. Kao da sumnjam u Nebeskog Oca, da nisam baš vjeran. Uvijek tražim neki dokaz, kao što je Nevjerni Toma, apostol, tražio da vidi rane na Isusu Kristu i onda povjerovao, tako i ja sam uvijek u potrazi za nekim dokazima. Sumnjam u neke svoje sposobnosti, ali kada ih uradim vidim da sam mogao da ih uradim. Sumnjam da mogu nešto uraditi, a kada uradim onda sam ljut što sam uopće sumnjao u sebe. I u tome leži moja nevjera. Moj problem, što u sve sumnjam. A ne bih trebao, trebao bih biti odvažniji u svojoj vjeri i više vjerovati u sebe i u Nebeskog Oca i njegovu pomoć.

Zato se ja volim zvati i „Nevjerni Tome”, jer sumnjam u vjeru, snagu, svoju sposobnost. I u svemu tražim neki dokaz. Jer sam sumnjičav u svemu. U meni je vjera poljuljana. I nije baš savršena. I to priznajem. Da nisam baš neki vjernik kakav bi trebao da budem. Čak i sumnjam da ću i ovaj tekst uspjeti nekako napisati. Sumnjam u svoju mogućnost pisanja tekstova. U pismeno izražavanje. A molio sam „Nebeskog Oca” da mi pomogne u pisanju ovih tekstova. I ipak na kraju uspijem napisati neki tekst. Bogu hvala na tome.

Za vjerom uvijek treba tragati. Uvijek ju tražiti. Uvijek je nadograđivati i razvijati. Jer ako to ne radimo, nema nam uspjeha u životu. Jer napredak u vjeri nam može donijeti onaj neki mir u duši, koji samo kroz vjeru u Boga možemo pronaći. A Bog voli one koji vjeruju u njega. I nastoji im pomoći u njihovim potrebama. Jer ako si vjeran u svojoj vjeri, onda se možeš nadati ljubavi Božjoj i miru u svojem životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #04

Nekako od kada sam sljedbenik „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana” u meni je pomalo većina stvari drugačija. Nekako sam malo mirniji, smireniji. Ne znam odakle taj mir dolazi. Možda od vjere koja se je u meni ojačala. Kao da me je ta vjera u Nebeskog Oca pomalo smirila. Osnažila. Jer dosta sam se u zadnjih godinu dana i više molio za snagu i vjeru u Nebeskog Oca. Da mi pomogne u nevoljama koje su me mučile. I nekako osjećam da su moje molbe uslišane. Da je Nebeski otac uslišao moje molitve i izvukao iz nekih nevolja i problema. Jer stvarno sam bio u problemima i nevolji. Kako sam doživio drugi srčani infarkt i prvi moždani infarkt moje nevolje i problemi su se pojačali. I molio sam Nebeskog Oca za pomoć da nađem rješenje za te nevolje i probleme. Da ojačam soju vjeru u Isusa Krista i Nebeskog Oca. Te mi je Nebeski Otac poslao rješenje u tome da je osnažio moju vjeru. Da u vjeri i molitvi pronađem mir. Da se ne zamaram sa nebitnim problemima.

Vjerujem da je jednim dijelom me Nebeski Otac uputio i prema „Crkvi Isusa Krista”, gdje sam pronašao dobre ljude, osim vjere, koji su me podučili nešto o vjeri. I kroz svoja podučavanja osnažili moju vjeru. A i da lakše donesem neke odluke. I koje su mi pomogle da riješim neke životne probleme i nevolje. I koje sam zadnjih mjeseci uspio uz pomoć Nebesko Oca i Isusa Krista nekako riješiti. Te se maknuti od nekih ljudi koji su me dovodili u probleme. I koji su oličenje nervoze i zla. Te da više nemam posla sa njima. Jer sam se dosta povukao iz javnosti i od ljudi. I dijelom je i u tome došao moj mir. Jer stvarno sam doživio neugodnosti od nekih ljudi, o kojima više ne želim razmišljati i pričati. A još manje vidjeti.

Vjerujem i u to da mi je Nebeski Otac pomogao oko jedne teške odluke. A ona je ta da sam nakon nekoliko mjeseci na kraju ipak pristao da se proda neka zemlje. I tako došao do nekih novaca, koji su mi pomogli da se izvučem iz nekih nevolja i problema. Mada su ti problemi riješeni i maknuti iz mog života, ipak ima još mnogo drugih problema koje treba riješiti. I nadam se da ću uz pomoć Nebeskog Oca ih nekako riješiti. Samo da bude zdravlja i mira.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #03

U ovih godinu i pol što sam u Crkvi Isusa Krista, dosta sam se družio i sa misionarima te crkve. I još uvijek se družim. I na tim našim susretima dosta pričamo i raspravljamo o vjeri. Te o raznim tekstovima iz Biblije, Nauka i saveza, Mormonove knjige. A i o raznim govorima koji su objavljeni i izgovoreni na Općem saboru Crkve Isusa Krista. U čemu stvarno uživam.

Naime, u Crkvi Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana obično dva puta godišnje imamo Opći sabor, gdje nam vođe crkve kroz svoje govore upućuju poruke i savjete na osnovu životnih iskustva, stihova iz Mormonove knjige i Svetog pisma, a i Nauka i saveza. I nakon tih govora i Sabora mi vjernici raspravljamo o tim porukama i savjetima. Nastojimo ih protumačiti što znače, primijeniti ih u svom životu i usavršiti i unaprijediti našu vjeru. Tim svojim govorima naše vođe i starješine također nas pokušavaju osnažiti u našim životima, osnažiti našu vjeru, uputiti nas na pravi put i pružiti nam razne savjete.

Također, u Crkvi Isusa Krista imamo neke vjerske tekstove koje nazivamo „Nauk i savezi”. U tim „Naucima i savezima” nalaze se tekstovi iz povijesti crkve, te vjerske smjernice koje nam pomažu da održavamo svoju vjeru, da prema njima jačamo svoju vjeru. Koje nam pojašnjavaju neke pojmove iz vjere. A i opisuje se povijest crkve od početka. I prema tim tekstovima se nastojimo ravnati i voditi kroz naš život i vjeru.

I moram svjedočiti da je ova Crkva Isusa Krista zaista istinita. Jer do sada prema onome što sam pročitao u tim „Naucima i savezima”, te u „Mormonovoj knjizi”, a i kroz razna druga svjedočanstva i govora i rasprava sam uvidio da ima i postoji istina u toj crkvi. Da nam Bog, naš Nebeski otac, nije uzalud objavio kroz proroka Josepha Smitha Mormonovu knjigu i sve ostalo što je vezano uz ovu crkvu. Da ima istine i da je istinska crkva, koju treba poštivati. Kao i sve druge crkve i vjere. Jer kroz tu crkvu možemo dobiti samo ljubav, vjerski i duševni napredak i smjernice u životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #04

O vjeri već svi podosta znamo. Nešto smo pokupili u vjeronauku, nešto kroz život. Ali i dalje moramo učiti i obnavljati svoje znanje. Jer znanja nikad dosta. Znanje i vjera uvijek moraju rasti. Napredovati. Jer ako toga nema, nema nam ni života na ovome svijetu. A da ne pišem kako ne ćemo imati ništa od života na onome svijetu. Naš Nebeski otac će nas sigurno pitati i za to što smo poradili na svojoj vjeri. I dokle smo došli.

Kako sam postao sljedbenik crkve Isusa Krista svetaca – posljednjih dana zadnjih godinu dana sam pročitao jednom „Mormonovu knjigu”, koja je na mene ostavila snažan dojam. I koja me je podučila mnogim stvarima. Jedna od tih stvari je ta, ako nemamo vjere u Isusa Krista, ne ćemo napredovati u ovozemaljskom životu. A niti na onom svijetu ne ćemo imati blagoslov. I kroz cijelu tu knjigu se provlači to da samo oni koji su imali vjeru u Isusa Krista i Nebeskog Oca su postizali blagoslov i blagostanje, već na ovom svijetu. Dok oni čija su srca otvrdnula, propadali su u nevjeru i pustoš. Jer ih je Nebeski Otac napustio i dopustio da propadnu u svojoj vjeri. Dok su oni istinski vjernici u Isusa Krista napredovali u svemu blagostanju i blagoslovu.

Naravno ponovo ću pročitati „Mormonovu knjigu”, jer želim da ju ponovo proučim, ako sam što propustio u prvom čitanju. A možda ču je još nekoliko puta pokušati pročitati, da mi ostanu zapamćene neke stvari. Pokušati ču je proučiti što bolje, jer vidim da je ta knjiga istinita. I makar je napisana prije više od dva tisućljeća, u njoj ima puno pouka i savjeta koje i danas vrijede. Jer ta knjiga je napisana za sva vremena. I treba je iznova i iznova čitati. Jer može da pruži i danas utjehu i možda neka rješenja u današnjim problemima.

A trenutno pokušavam pročitati i „Nauk i savezi”, koji su vezani uz samo „Mormonovu knjigu”. A i temelj su vjere Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana. I u tim „Naucima i savezima” vjernik može pronaći smjernice za svoj vjernički život. A i naučiti nešto o povijesti crkve. Jer u njima se nalaze kako i smjernice za život, već i dio povijesti crkve. Kako je nastala i koji su njezini počeci. Mada je to još mlada crkva, ali ima snažne sadržaje u kojima se čovjek može pronaći. A i neku podršku i savjete i utjehu u svakodnevnom životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #03

U ovim tekstovima pod imenom „Vjera” mislim sam pisati tekstove vezane uz vjeru. Ali kao i obično, zapeo sam u inspiraciji oko pisanja ovakvih tekstova. I već nekoliko dana pokušavam da smislim kako dalje da pišem o vjeri, koju nam je Nebeski Otac podario. Ali inspiracija mi baš ne dolazi. Pa se mučim sa početkom pisanja i ovog teksta o vjeri. Znam samo da bih želio kroz ove tekstove podijelim sa vama neke misli iz vjere. Da na poticao neke rečenice iz Svetog pisma ili misli pokušam napisati neke svoj misli koje su mi se javile. Ali valjda mi još nije dano od Nebeskog Oca da počnem pisati jedne ovakve tekstove. Ali ne prestajem se nadati da mi Nebeski Otac ne će dati moć da napišem neki tekst. A i da počnem pisati vjerske tekstove. Jer zadnjih mjeseci sam osjetio da me Nebeski Otac zove u vjeri, da se više okrenem vjeri i poštujem je i prakticiram.

Molitva ima moć. U što se pomalo sve više uvjeravam. Jer kako rastem u svojoj vjeri, nekako sve više osjećam da su se neke molitve ili dijelovi molitve uslišale. Tako sam se i molio da mi Nebeski Otac pomogne da pronađem inspiraciju za pisanje i ovog teksta. A i još nekih tekstova za ovaj blog. I koliko vidim uslišao je moju molitvu za pomoć u pisanju ovog teksta. Te mi podario inspiraciju da pokušam pisati ovaj tekst. Ako vam Nebeski Otac nije nešto uslišao u molitvi, to ne znači da je nije čuo. Već je to možda i znak da još nije došlo vrijeme da se ostvari taj dio molitve. I da Nebeski Otac radi na tome. I zbog toga ne treba očajavati. Već biti strpljiv i doći če dan kada će se molitva uslišiti. Ne treba gubiti nadu, jer nada nam uvijek pomaže da budemo uporni i strpljivi. Da ne gubimo vjeru u Nebeskog Oca.

Uskoro nam završava ovo Božićno vrijeme. U kojem smo proslavili rođenje Isusa Krista u djetetu. Koji je došao u djetetu, kao i mi, da bi i tako ukazao koliko nas voli. Da želi biti poput nas, da ispuni i kroz ovo porođenje svoj dolazak i smisao dolaska. Jer tako je odredio Nebeski Otac, da od rođenja pati kao i mi mali ljudi. I da kroz rođenje započne životni put našeg spasenja. Jer Nebeski Otac je želio da i samim rođenjem njegov sin, Isus Krist, proživi ono što i mi malo građani proživljavamo rođenjem.

I tako polako se vraćamo u vrijeme kroz godinu. Ali to ne znači da moramo zaboraviti Božić i božićno vrijeme. Već naprotiv nastaviti živjeti to vrijeme i kroz ostali dio godine. Božić bi nam se morao događati svaki dan u godini. Stoga vam želim na kraju ovog teksta da sretno proživite ovu godinu. Sa obilje blagoslova, ljubavi i sreće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #02

Da, trenutno sam sljedbenik i pripadnik „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Gdje nastojim biti što bolji vjernik. I sudjelovati na bogoslužjima što je više moguće. Moram priznati da sam se nekako našao u toj vjeri. Jer ta zajednica pripada Kršćanskoj religiji. A kako sam odgojen nekako u kršćanskoj tradiciji, ostao sam u toj vjeri. Samo drugačije slavimo bogoslužja i držimo do vjere. I dalje vjerujemo u Isusa Krista, koji se je žrtvovao za nas obične ljude. I u Nebeskog Oca, također.

Mada sam član ove zajednice skoro godinu i pol, još uvijek se učim o vjeri koju podučavaju misionari crkve. Sa kojima imam redovite lekcije iz vjeronauka, da se tako izrazim. Ali i još uvijek nastojim čitati neke tekstove vezene uz crkvu, a i samu „Mormonovu knjigu”, jer ima puno informacija koje treba naučiti. Ili se podsjetiti o nekim stvarima. A i svaki puta nešto novo naučim i saznam, ma koliko god puta pročitao neki tekst. Trenutno najviše pokušavam čitati „Nauk i savezi”, gdje se nalaze osnove vjere. Da kroz te tekstove pokušam što više da naučim o vjeri. Da pokušam i tako biti što bolji vjernik. A i jednom sa pročitao cijelu „Mormonovu knjigu”. I dosta naučio iz nje o vjeri. Ali i nju ću pokušati još nekoliko puta pročitati. I pokušati je što bolje proučiti, jer koliko sam vidio, ima puno savjeta koje se i danas mogu primijeniti. Jer ta knjiga je napisana za sva vremena.

Na žalost, dosta sam zapustio proučavanje Islamske vjere. Koja je također ispravna i miroljubiva vjera. Do koje isto moramo držati. Jer i u „Kuranu” ima puno toga što se može i danas primijeniti u svakodnevnom životu. I morali bi i mogli koristiti u svakodnevnom životu. Ovo svjedočim na osnovu ono malo tekstova koja sam pročitao i kroz slušanje neki Islamskih učenjaka saznao i čuo. Jer Islam, a i sami muslimani, nisu onakvi kakve nam razni mediji i ine grupacije serviraju u svojim i kroz svoje poruke, članke i ine stvari. I kojima smo na žalost podlegli.

Nisam sve mostove porušio prema Islamu, a niti Katoličkoj vjeri. Još uvijek donekle držim do tih stvari. I još uvijek su dio mene. Ipak sam odgojen i veći dio života proveo u Katoličkoj vjeri. I teško se je toga riješiti i zanemariti. Mada sam i dalje ogorčeni sa nekim stvarima vezanim u Katoličku vjeru, ipak još uvijek nastojim vjerovati i kao Katolik. Nekako ipak ne mogu zaboraviti i zanemariti ono što sam naučio kao Katolik. Teško mi je to zaboraviti. A i zašto bih zaboravio, jer ipak je to vjera mojih otaca i majki. Koji su se trudili da me postave na noge i pošalju u svijet.

I moram primijetiti da sam se u ovih godinu i pol nekako malo i dijelom promijenio. Nastojim što mirnije živjeti, kao da sam pronašao neki mir. Više toliko nisam nervozan i živčani. I prema svemu nekako smireno pristupiti. Pronašao sam neki unutarnji mir, na kojem ću još puno morati poraditi. Ne živciram se toliko kao prije, ne koristim bezobrazne riječi kao prije (jer su mi postale odvratne), a vjerujem da još promjena u mojem životu i ponašanju ima. Jer moja transformacija još uvijek traje i trajat će dok god budem živ. I nadam se da ču do kraja svog života uspjeti napredovati u svojoj potrazi da budem bolji i vjerniji i mirniji. Mada ću morati poraditi da se riješim još nekih ružnih navika i postanem bolji.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #01

Rođen sam i odgojen kao rimokatolik. A i obavio sve sakramente u katoličkoj vjeri. I veći dio života sam proveo vezan uz katoličke običaje. Ali moja vjera kao katolika je počela kopnjeti u nekoj zrelijoj dobi. Zapravo, moja vjera u samoga Boga i u Isusa Krista je pomalo bila poljuljana. Ali je bila ipak uvijek tu negdje prisutna, kao neka formalnost. Ali moja vjera u katoličku crkvu je polako bila poljuljana. Pogotovo kada sam vidio i doživio neka loša iskustva sa svećenicima i općenito uz katoličku crkvu. Tako da sam se pomalo udaljio od katoličke vjere. Ali ponavljam vjera je bila uvijek nekako tu negdje prisutna.

Ali s vremenom sam polako počeo preispitivati svoju vjeru. I polako se tražiti u vjeri. U Ožujku 2023. godine sam doživio svoj drugi srčani infarkt i dan kasnije i moždani infarkt. Te sam nakon toga počeo da sve više razmišljam o svojoj vjeri i životu. I uvidio sam da sam puno griješio. Da je moja vjera jako propala. I kako sam se sve više počeo oporavljati, tako sam sve više počeo da istražujem ponovo o vjeri. Na žalost, svoj život više ne mogu vratiti nazad i popraviti ga. Ali sam mogao pokušati da ponovo svoju vjeru ojačam i dovedem je u red. Te sam počeo da malo istražujem na mreži svih mreža o vjerama. I za oko mi je zapela vjera Islam. I pomalo sam nalazio sve više informacija o toj vjeri. Također sam polako počeo kupovati i neke knjige iz područja Islamske vjere. A i pomalo se dopisivao sa nekim muslimanima. I saznao sam da ta vjera ipak nije tako loša kako su nam mediji i pojedinci je prikazali. Saznao sam da j Islam zapravo miroljubiva vjera i religija. Ali su je neki mediji i pojedinci iskrivili. Te sam se odlučio da prihvatim vjeru Islam i postanem musliman. Čak sam i neku njihovu zakletvu putem mobitela izgovorio. I tako sam na neki način prihvatio vjeru Islam.

Nakon toga sam pokušavao da naučim moliti namaz, neke islamske molitve. Ali na žalost nije mi išlo. Koliko god se trudio, nekako mi je bilo teško se naviknuti na molitvu namaza. Možda je dio problema bio i taj što sam živio u jednoj ustanovi za rehabilitaciju, gdje nisam mogao u miru da prakticiram tu svoju vjeru islam. Te sam s vremenom polako odustao od prakticiranja vjere. Jer nisam mogao naći dovoljno mira. A i bilo je prigovora da namećem vjeru, mada sam molitve nastojao moliti u sobi u kojoj sam živio. Te sam odustao od toga, ali moje srce je dalje ostalo u toj vjeri. I dalje nekako nastojim da pratim informacije vezane uz islam i muslimane.

Ali tijekom ljeta 2023. godine sam naišao na nekoj društvenoj mreži na sljedbenike „Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana”. I javio i se. I malo pomalo kroz razgovor sa njima prihvatio sam da postanem član te crkve, u kojoj sam i danas. Te se negdje pred kraj ljeta i krstio u toj crkvi. Moram priznati da sam se tada dosta dvojio oko tog krštenja i pitao se što mi je sve to trebalo. Ali kako je vrijeme odmicalo i kako sam sve više razgovarao sa misionarima te crkve, sve sam više upoznavao tu crkvu i vjeru. Vjera koja je dosta slična katoličkoj vjeri. I s vremenom sam zavolio tu crkvu i zbližio se sa nekim članovima ove crkve. Tako da sada nakon više od godinu dana što sam dio te crkve i zajednice, mogu priznati da mi nije žao što sam postao član te crkve. Jer preko misionara sam upoznao divnu vjeru i ljude. Koji su mi i pomogli u nekim stvarima. A i da ojačam u svojoj vjeri u Isusa Krista. Te također i neki mir. Jer nekako se osjećam smireno, nego li prije. I uživam u odlasku na bogoslužja. A i u proučavanju vjere i Mormonove knjige, Nauka i saveza i svega ostalog što je vezano uz vjeru.

I tako je nekako išao moj put vjere. Koji još uvijek traje i razvija se. Mada sam se vratio kršćanstvu, ipak sam jednim dijelom ostao i musliman. I ponekad pokušavam se moliti kao musliman. Mada i dalje griješim. Te u Islamskoj vjeri pronalazim predivne stvari koje mogu primjenjivati u svom životu.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #02

Danas smo proslavili Božić. Rođenje Isusa Krista, koji je došao na ovaj svijet da nam grijehe otkupi i izvede iz ropstva grijeha. Rodio se u maloj štalici, jer nigdje nije bilo mjesta za njega. Došao je među svoje, a oni ga ne prihvatiše. I još dan danas ga ne prihvaćaju. I odbijaju njegovo rođenje i postojanje. Kao i njegovu žrtvu koju je podnio na križu za otkupljenje grijeha naših. Kao da je njegovo rođenje bilo uzaludno. Ali ipak nije, jer otkupio je grijehe naše. A prije toga nas svojim naukom približio svom Nebeskom ocu. Hvala mu na tome.

Svaki kraj ima svoje običaje povodom rođenja Isusa Krista ili Božića. O tome ne bih pisao, jer ionako već znate dosta o tome. Svake godine iznova očekujemo njegovo rođenje, ali kao da nikako da to prihvatimo. Da se Božić dogodi u našim glavama i srcu. I da i kroz godinu se osjeti da je Božić donio promjenu u nama. A ne samu u tom blještavilu koja nas okružuje. Svake godine jedno te isto. Komercijalizam je preuzeo smisao života i Božića. I iz toga se ne znamo i ne možemo izvući. Ili ne želimo.

Svake godine pokušavam shvatiti smisao rođenja Isusa Krista. A to je da je došao na ovaj svijet da otkupi grijehe naše na križu. Već je odmalena, od rođenja prolazio kroz svoj križni put. Da proživi svoj život kao mi, da bi na kraju umro sa našim grijesima na križu. A mi ga nismo prihvatili i još uvijek ga ne prihvaćamo kao spasitelja našeg. Već ga odbacujemo svojim grijehom. Kao da je uzaludna bila njegova žrtva na križu i rođenje i život. Koji je onda smisao slavljenja Božića, ako se taj isti Božić ne dogodi u našim životima. Ako nakon blagdana nastavljamo po starom. Stoga se moramo trgnuti i početi sa ovim blagdanom živjeti svoje živote u duhu Isusa Krista.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #06

Počeli su konačno Božićni blagdani. Meni jedni od najtežih dana u godini. Dani kada bi morao biti uz svoje najmilije, ja ih moram provoditi u samoći. Jer nemam svoju obitelj, a k svojoj sestri i njezinoj obitelji na žalost ne mogu da idem. Ove godine je u pitanju zdravstveno stanje u pitanju. Pošto se još uvijek borim sa posljedicama srčanog i moždanog infarkta, još se ne osjećam dovoljno spreman za odlazak na put. Jer do sestre treba priječi 115 kilometara autobusom. A i same autobusne linije nisu baš odlične pa sam i zbog toga odustao od tog puta. A svoju obitelj još nisam uspio da osnujem, pa ću i ove blagdane provesti pomalo u samoći. Ali ne žalim se, jer nakon što sam proživio neke užasne trenutke zadnjih dvije godine, dobro će mi malo doći samoće i odmora od okolina i javnog svijeta. Da se malo odmorim od svega.

Da, dobro će mi doći malo mira. Te sam se odlučio i odvažio da ova dva dana se zatvorim u stan i tako pokušam barem malo se odmoriti. I pokušati se posvetiti čitanju i proučavanju nekih tekstova vezanih uz vjeru. Jer osjećam da mi je to potrebno. Da pokušam obogatiti svoju dušu nečim novim u duhovnom smislu. Jer osjećam da u tome ima smisla. Kao da bi se u tome pronašao. Jer dosta sam se otuđio od vjere zadnjih godina. I morao bih se vratiti vjeri, koja mi pruža neki mir, koji ne mogu pronaći u javnosti. A da se prema svemu moram drugačije postaviti. Mirnije, ljubaznije, pristojnije. Da ne budem toliko grub prema svemu. Nešto mi govori da bih sa time više postigao u životu. I doreći se grijeha i ne raditi gluposti. Pokušati se držati podalje od problema.

Osjećam i znam da bi se morao i kloniti nekih ljudi, koji donose probleme. Jer sam se već previše opekao o takve ljude. Koji su me doveli u razne neprilike. I iz kojih sam se teško izvlačio. I koje me još progone. Mada je od njih prošlo dosta vremena. Ali ipak me još previše progone. I ne znam kako ih se riješiti i zaboraviti na te neprilike. Najteže mi je ostati miran i oprostiti tim ljudima to što su mi te neprilike napravili i uvalili. Jer znam da se nije dobro osvećivati. A i time bih upao u još veće probleme i neprilike. Koji mi ne trebaju. Već osvetu prepustiti Bogu, koji će se najbolje znati osvetiti za te neprilike. Nadam se da ću uspjeti u tome da prepustim Bogu osvetu, a ja izvući lekciju iz tih neprilika.

U ovim tekstovima koje sam nazvao „Uvodnik” pokušati ću pisati i neka svoja svjedočanstva. Svjedočanstva koja bih želi podijeliti sa vama koji će te čitati ove moje tekstove. Želim podijeliti sa vama neke stvari koje sam doživio ili prolazim. Jer osjećam da moram sa nekim podijeliti nešto što me muči. Ili sam doživio ili osjetio. Nadam se da ću uspjeti u tome i da će vam se svidjeti. A i nije baš dobro neke stvari držati u sebi i za sebe. Dobro je podijeliti sa nekim ono što te muči ili osjećaš.

Kroz ove blagdane prolazim i pomalo kroz jednu neizvjesnost. Naime, prije nekih tjedan dana sam bio na biopsiji prostate. Naime, kako su neke vrijednosti dosta visoke, doktor urolog mi je predložio da napravimo i biopsiju. Da se vidi na čemu smo i što i kako dalje. I moram priznati da me sve to brine, pogotovo da nije u pitanju rak prostate. Nakon svih tih bolesti koje sam zadnjih godina prošao, ne treba mi nova bolest i problem. Tako da jedva čekam da vidim što će nalaz pokazati. Sa nadom da ipak ne će biti rak. Također sam bio i kod nekog kardiologa nekoliko dana kasnije. I tamo nisam prošao puno bolje. Naime, neki nalazi srca pokazuju da još neke žile su sumnjive. I trebalo bi ih dovesti u neki red. Te mi je doktor kardiolog preporučio da napravim ponovo te neke pretrage. I da bi onda za nekih tri mjeseca išao opet na neki zahvat ili operaciju srca. Da se te žile pogledaju u pokušaju dovesti u neki red. Čega me je stvarno strah zbog mogućih komplikacija. Ali nadam se da će sve to proći nekako dobro. I da će biti sve u redu.

S obzirom što sam zadnjih dana prošao, a i mjeseci i godina, nekako se mirno osjećam. A i smireno. Ne znam da li je to učinila moja vjera u Boga, kojoj sam se vratio. Ili sam jednostavno počeo se ne brinuti o svemu i svačemu. Ali što god da je u pitanju, drago mi je da sam smiren. Jer samo sekiranje mi ne bi donijelo puno dobroga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑