Vjera #15

I dalje nekako pokušavam da radim na svojoj vjeri. I da ju ojačam. Jer i dalje osjećam da vjera u životu ima značenje. I da bez vjere nema života. Da je Bog istinit, a također i njegov sin Isus Krist. Tako da zbog toga nekako nastojim da poradim na svojoj vjeri i ljubavi prema Nebeskom Ocu. I moram priznati da se nekako bolje osjećam od kada sam počeo na obnovi svoje vjere. Kao da me je Duh Sveti ponovo počeo osvajati i smještavati se u moje srce. Te me time jačati u miru i ljubavi. I da se ne osjećam toliko uznemireno. Na čemu sam neizmjerno zahvalan.

Zadnjih dana ponovo pokušavam da molim neke kršćanske molitve. Jednostavno osjećam poziv u svom srcu da molim te neke molitve. Uglavnom su molitve nekim svecima, jer nešto mi govori da ti sami sveci imaju neku moć, ako se moli njihovom zagovoru. I da njihov zagovor ima neku moć. Koju jednostavno ne mogu riječima opisati. Stoga polako počinjem da sve više se molim nekim svecima za njihovu pomoć u svom životu.

Zadnjih dana pokušavam da polako i pomalo čitam dalje Mormonovu knjigu, a i Bibliju. I u tim knjigama pokušati naći poticaj da ojačam svoju vjeru. A i da pronađem neku snagu u svom životu. Da u tim riječima i porukama koje čitam u tim knjigama nađem neki poticaj za daljnji život. Jer osjećam se dosta pusto i isprazno. I potrebno mi je nešto što bi me izvuklo iz ovog nekog jadnog stanja u kojem sam se našao. Mada sam već jednom pročitao Mormonovu knjigu, ali ipak sam se ponovo odvažio da je pokušam čitam, da iznova pokušam pronaći smisao koji mi je promakao u prijašnjem čitanju.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Uvodnik #26

Zadnjih dana sam uzeo malo odmora od pisanja tekstova za ovaj blog. Dijelom da se malo odmorim, dijelom da pokušam potražiti neki inspiraciju za daljnje pisanje. Već nekoliko dana i tjedana se mučim sa pisanjem tekstova za ovaj blog. I potreban mi je bio odmor. Ali moram priznati da baš u ovih nekoliko dana nisam baš našao neku inspiraciju za daljnje pisanje tekstova. Inspiraciju, za koju se nadam da ću je naći nekako negdje. Jer bez inspiracije isto nema šanse da neki tekst napišem.

Prošli tjedan smo sa zanimanjem pratili sve vezano uz smrt pape Franje. Pape Franje koji je vodio katoličku crkvu zadnjih 12 godina. O tome kako je pokojni papa Franjo vodio katoličku crkvu svako ima svoje viđenje. Po mojem skromnom mišljenju u nekim stvarima je bio dobar papa i pokušao je uraditi dobre stvari. Drago mi je da je crkvu okušao više približiti LGBT zajednici, siromašnima, rastavljenima, i ostalim marginaliziranim ljudima. Ili njih više približiti crkvi. Jer smatram da su i oni ljudi koji su potrebni naše pažnje i ljubavi. I ne trebamo ih odbijati od sebe. Vjerujem da i njih Nebeski Otac voli i prihvaća, ma kakve god osobe bile. Ali žao mi je što se bolje nije obračunao sa pedofilima i njihovim zaštitnicima. Jer takve osobe nisu zavrijedile da se skrivaju iza crkve i u crkvi. Takav zločin protiv djece je najgori mogući zločin koji postoji. I tu nema oprosta. Ali ipak papa Franjo je bio mi je pomalo simpatičan. I vidjelo se da je bio pravi papa za tu dužnosti.

Papinom smrti počele su pripreme za konklavu i izbor novog pape. I to s nestrpljenjem očekujem. Kako će se razvijati taj proces izbora novog pape? To pitanje me najviše trenutno interesira. A i ono pitanje tko će biti novi papa? Koga će za novog papu izabrati? I to sa nestrpljenjem očekujem, jer me interesira kojim smjerom će katolička crkva sada krenuti. Mada nisam trenutno baš vezan uz katoličku crkvu, jer se deklariram kao musliman, a i sljedbenik Isusa Krista (mormoni), ipak sa zanimanjem sam zainteresiran za ovakav jedan događaj. Jer ipak se radi o budućnosti katoličke crkve, koja će utjecati i na ostatak svijeta. Što će biti od svega toga, pokazati će idući dani i tjedni.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Svjedočanstvo #21

Došli su Uskrsni blagdani. Predivni blagdani kada se prisjećamo Isusove muke na križu, i njegove žrtve na križu i otkupljenja naših grijeha. Ne mogu vam opisati koliko me ovi blagdani raduju, jer se sjećamo Isusove muke na križu. I što se prisjećamo kako je Isus svojom žrtvom otkupio grijehe naše. Nema ljepše ljubavi od Isusove, koji je dao svoj život za otkupljenje naše. A mi obični ljudi i dalje griješimo i odričemo se njegove ljubavi. A morali bi mu biti zahvalni. Tako bih ukratko opisao ovaj blagdan Uskrsa. Onako kako ga ja doživljavam. Mada moram priznati da mi je teško opisati riječima ove dane što znače u mojem životu.

Moram priznati da i ovaj Uskrs proživljavam dosta teško. Jer i ovaj Uskrs provodim sam, bez voljene osobe i obitelji. Sam samcat. A nitko u ove dane ne bi smio sam provesti. Ali ja moram, jer još uvijek nisam pronašao ljubav svo života. Neku djevojku ženu sa kojom bih osnovao obitelj i ostvario ljubav. Ljubav koja mi neizmjerno jako nedostaje. A i što se nemam sa kime razgovarati o bilo čemu. Što moram priznati da mi teško pada i teško se nosim sa time. Jer samoća i usamljenost ubija, ubija me polako. Tako da se osjećam jadno i usamljeno, jer sam moram preživjeti ove dane. I što osim Nebeskog Oca i Isusa Krista nemam nikog drugog. Jer od svih sam se udaljio i napustio. I sam ostao.

Makar sam trenutno sljedbenik i član „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana” nisam odolio da pratim katoličke obrede ovih dana. Nedostaju mi, priznajem. A i željan sam i dalje da pratim za ovakve blagdane ovakve obrede. Jer treba težiti prema vjeri u Nebeskog oca i u Isusa Krista. Tako da nisam mogao a da ih ne pratim. Još uvijek čeznem za tim obredima, iz ljubavi prema Nebeskom Ocu i Isusu Kristu. Mada moram priznati i da jedva čekam da odem u nedjelju na bogoslužje u tu crkvu. Jer vjerujem da ćemo i tamo obilježiti ovaj Uskrs na svoj način.što također isto jako volim.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Vjera #14

I dalje nastojim nekako da ojačam svoju vjeru. Koja je dosta poljuljana i nevjerna. I koju treba dosta ojačati. Priznajem da sam nevjeran u svojoj vjeri. I da u dosta prilika tržim neki dokaz u svojoj vjeri. Poput Tome apostola, koji nije vjerovao da je Isus Krist živ dok nije stavio svoje ruke u Isusove rane. Tako je nekako i kod mene, uvijek tražim neki dokaz u svojoj vjeri. I tek kada se uvjerim da mogu nešto uraditi, onda sam uvjeren da mogu neke stvari. I zbog toga se volim zvati „Nevjerni Toma”.

I dalje svoju vjeru nastojim ojačati kroz neke video uratke na YOUTUBE. Gdje se mogu naći razni video uradci koji govore o vjeri. I koje jednostavno obožavam slušati, jer su dosta edukativni. I koji znaju kroz razne primjere da ti objasne neke stvari. Razjasniti neka pitanja. I moram priznati da me ti video uradci dosta smiruju. Jer sam u toj fazi kada ne mogu baš slušati glazbu. Kao da mi je ta glazba postala gnjusna.

Nikako da se ponovo natjeram da čitam „Mormonovu knjigu” ili Sveto pismo ili slične tekstove. Iz kojih mogu da jačam svoju vjeru. Gdje mogu da pronađem snagu i mudrost za svoju vjeru. Jer te knjige također nude i odgovore kako ojačati svoju vjeru. Jer bez vjere u Nebeskog Oca smo izgubljeni. I to nas dosta udaljuje od Nebeskog Oca, koji je tako dobrostiv, da je svog sina Isusa Krista za otkupljenje naših grijeha. A kako mu mi vraćamo. Svojom nevjero. A to nije Nebeski Otac zaslužio.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Glasnik Srca Isusova i Marijina

Prije nekih pet mjeseci sam dosta bio u potrazi za vjerskim sadržajem na mreži svih mreža. I tako sam jednom prilikom naišao na jednu preporuku za vjerski časopis „Glasnik Srca Isusova i Marijina”. Časopis koji govori o vjeri i svjedočanstvima iz katoličke perspektive. Časopis u kojem možeš pročitati razna svjedočanstva iz područja vjere i života. Razne tekstove vjeri, molitvi i vjerskom životu. I kako sam bio željan vjere, odvažih se da se pretplatim na taj časopis i preko njega pokušati pronaći put vjeri i ljubavi.

I za sada nisam požalio što sam se pretplatio na taj časopis, koji izlazi jednom mjesečno. I u kojem crpim snagu za život i vjeru. Jer čitajući ta razna svjedočanstva shvaćam da nisam jedini koji ima problema u životu. Da i mnogi drugi ljudi prolaze kroz teško razdoblje u svom životu. Ali da uz pomoć vjere nekako uspijevaju naći snagu za daljnjim životom. I odgovore na svoje dileme i pitanja i molbe. Također i ostali tekstovi su poticajni u svojim porukama koje nam poručuju autori tih tekstova. I u kojima crpim snagu za svoj daljnji život.

I moram priznati da nisam požalio što sam se pretplatio na jedan takav časopis, jer u njemu pronalazim inspiraciju za jačanje svoje vjere. Pronalazim inspiraciju da naučim kroz te tekstove više o vjeri i ljubavi. Da budem bolji prema bližnjemu svom. U kojem pronalazim i snagu da budem bolji vjernik. Da Bog i vjera ne moraju biti nešto teško, već naprotiv nešto lakše što može da postoji. Vjeru treba neprestano njegovati i razvijati. A to je dobro i kroz ovaj časopis.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Svjedočanstvo #19

Zadnjih mjeseci dosta pratim na aplikaciji YOU TUBE razne kanale. Neki od njih su vjerski kanali u kojima se govori i prikazuju teme iz vjere. Jedan kanal govori o padru Piu, kapucinskom svećeniku i svecu. I na tom kanalu donose razne priče o pateru Piu iz njegova života. Razna svjedočanstva koja su se dogodila. I pratim taj kanal i priče, jer sam otkrio kako je taj padre Pio živio svoj život, svjedočio o Isusu Kristu i kroz ispovijed mirio grešnike sa Nebeskim Ocem. I slušajući te priče počeo sam osjećati neku mirnoću koju ne mogu da opišem. Osjećam da me te priče jačaju u vjeri i ljubavi. Tako da sve više počinjem biti obožavatelj padre Pija i njegovih djela i života. Kao da me potiče da jačam svoju vjeru u Nebeskog Oca. Jer te priče i svjedočanstva su toliko jaka i istinska da se jednostavno moraš obratiti Bogu. I živjeti svoju vjeru kroz katoličku vjeru.

U zadnjih pet mjeseci gotovo svake nedjelje odlazim na bogoslužje u Crkvu Isusa Krista – svetaca posljednjih dana. Ne sjećam se da sam više kada sam zadnji put odlazio toliko na bogoslužja u neku crkvu. I moram priznati da sam u tom odlasku na ta bogoslužja u tu crkvu pronašao. Pronašao sam neki mir i nadahnuće da se lakše nosim sa životnim prilikama. A i kroz ta razna svjedočanstva sam shvatio da nisam usamljen. Da i ostali imaju neke svoje životne probleme sa kojima se moraju nositi. Te tako pronalazim neku svoju utjehu i snagu za daljnji život. I da svi ti ljudi su sa mnom u nevolji i dobroti. Jer se razumijemo, kako u vjeri, tako i u životu. Da mogu u mnogim stvarima se obratiti za pomoć nekim od tih ljudi. Koji su mi već i pomogli u nekim problemima. Tako da u svemu tome samo još više pronalazim snagu i motivaciju da odlazim na ta bogoslužja i u tu zajednicu.

Moram priznati da sve više uživam u nekom miru i tišini. Da volim biti u svom stanu u miru i tišini, povučen od javnosti. Javnosti koja je postala tako strašna i bučna i nevjerna i odvratna, da čovjek to više ne može gledati. I zbog tih stvari sam se povukao iz javnosti, jer dosta mi je tih razočaranja koje sam doživio u zadnjih nekoliko godina. Te sam počeo da uživam u miru i tišini svog doma. Ako mi i sama ta tišina postane dosadna, onda si upalim radio MARIJA i slušam neke emisije. Koje znaju biti zanimljive. Ili pak se prebacim na TV i slušam neki vjerski kanal. I kroz te kanale se smiriti. I uživati u slušanju o vjeri ili nekoj sličnoj temi. I moram priznati da sam se za sada našao u tome, jer doživljavam mir koji u svijetu ne mogu pronaći. A i poneke dane uopće ne izađem iz stana baš zbog tih stvari. Odabrao sam pomalo neku svojevoljnu samoizolaciju, baš zbog tog razočarenja u okolinu. I u čemu ponekad uživam.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Vjera #13

Ovih dana se je odvijao opći sabor „Crkve Isusa Krista – svetaca posljednjih dana”. Kojeg sam nastojao gledati. I moram priznati da sam uživao u tim prijenosima sabora. U kojima su razni govornici govorili svoja svjedočanstva, iz kojih si mogao čuti predivne poruke. Inspirativne poruke koje ti mogu pomoći u životu. Bile su to poruke inspiracije. Da nije sve tako crno u životu, kako se to čini. Već da uz pomoć Nebeskog oca i vjerom u Isusa Krista možeš uživati u životu. Naći onaj mir u srcu i duši, koji ti tako nedostaje. Uvijek sam volio slušati te govore na saboru crkve i pratiti taj sabor crkve, jer u njemu sam pronalazio onaj mir i inspiraciju i poticaj za daljnji život. Što nigdje drugdje nisam nalazio. Kao i u molitvi i vjeri.

Također sam na aplikaciji YOU TUBE također našao kanale koje govore o vjeri. Koji objavljuju video zapise iz područja vjere, molitve, Svetog pisma i slične tematike. I njih uživam slušati i gledati, jer te inspiriraju svojom temom. Objašnjavaju ti neke tekstove iz Svetog pisma ili pojmove ili gdje da nađeš odgovore na svoja pitanja. Također možeš naći i razne propovijedi, kako kršćanskih svećenika, tako i muslimanskih i inih predstavnika crkava. I u svim tim video uradcima sam osjetio da me sve više pokušavaju približiti Bogu, Nebeskom Ocu. Da nakon nemirnog dana nađem neki svoj mir. Da se smirim. Također sam na toj aplikaciji naišao i na razne druge kanale, koji ne govore o vjeri. Ali pričaju o nekim temama iz znanosti i života. I koje se isto isplati pratiti i pogledati.

Ne mogu riječima opisati koliko sam nadahnuće našao u gledanju tog sabora „Crkve Isusa Krista – Svetaca posljednjih dana”. Nadahnuća koja će me potaknuti da sve jače počnem i nastavim u svojoj vjeri prema Isusu Kristu i Nebeskog Oca. Koji svima koji vjeruju u njih pomažu svojim zagovorom i milošću i koji se uzdaju u nebesku pomoć Isusa Krista i Boga. Vjera je moćna i snažna, koja pomaže u svim aspektima naših života. Stoga treba vjerovati i pouzdati se u Nebeskog Oca i Isusa Krista.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Svjedočanstvo #18

Polako sam se nakon ovog zahvata vario u neku svoju normalu i ritam života. Te sam pomalo i zaboravio da sam imao ovaj zahvat koronarografije nedavno. Te živim nekim svojim ritmom i rutinom. Sretan sam da sam taj zahvat preživio i da je sve dobro ispalo. I sada uviđam da sam se uzalud brinuo oko svega. Tako da pomalo nastavljam svoj normalni život dalje. Koji nije nešto specijalno, ali ja sam zadovoljan.

Ovih dana sam se susreo i sa time da još uvijek postoje dobri ljudi, koji pokazuju razumijevanje i obzirnost. Naime, neki dan sam si morao ići podići neki paket u BOXNOW. I pri tome sam morao uzeti taksi da odem do tog mjesta i vratim se nazad, jer je bio dosta daleko. A kako ja se još mučim sa posljedicama infarkta, još uvijek se mučim sa posljedicama. I na žalost zbog lošeg zdravlja i kretanja, ne mogu više toliko da se krećem kao prije moždanog udara. I ponekad mi je potrebna pomoć. Tako sam i ovaj puta morao se poslužiti uslugom taksi službe. I srećom naišao sam na ljubaznog vozača koji mi je pomogao oko tog paketa da ga dovezem kući. I toliko me je sačekao da preuzmem paket. Tako da sam bio sretan što sam naišao na tako ljubaznu osobu koja mi je pomogla. I pokazala da još ima dobrih ljudi, punih razumijevanja. I da nije sve tako crno kao što pokazuju mediji.

Moram priznati da sam dosta razočarani u ljude i sve oko sebe. Ali ovakvi slučajevi mi pomalo vraćaju vjeru u ljude. I da se dobro dobrim vraća. Ako pomogneš nekome, uvijek ti se može dobrim vratiti. Ako ne od te osobe kojoj si pomogao, onda od neke druge nepoznate osobe, od koje nisi očekivao pomoć. Te me to potiče da budem bolji i da ipak nastavim biti pristojniji i dobar što je bolje moguće. I pomalo razmišljam da se pokušam nekako uključiti negdje gdje bih pomagao i bio od neke pomoći drugima. Jer volio bih društvu vratiti za sve dobre stvari koje mi se događaju u životu. A i za svu tu pomoć koja mi je pružena od nepoznatih ljudi i ljudi od kojih nisam očekivao ikakvu pomoć. Tako da sam u nekoj potrazi gdje bi se pokušao uključiti i biti od neke koristi.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Vjera #12

U ovo vrijeme korizme nisam se ničeg odrekao. Niti baš postio, niti postim. Ne zato što ne želim. Već zbog zdravlja se nisam odlučio na post i nemrs. Ali nastojim da ipak pratim preko jednog radija, koje se zove „Radio Marija”, pokušam da pratim križni put. Križni put kojeg emitiraju nekoliko puta tjedno. I u čemu istinski nastojim uživati. Jer predivan je taj križni put kojeg prenose valovima radija. Na žalost, zbog zdravlja na žalost ne mogu odlaziti u crkvu da i tako pratim križni put. I na taj način prakticiram taj predivan obred, koji je toliko snažan i jak, da doslovce liječi i jača dušu. Tu snagu, tu ljepotu, tu vjeru ne mogu jednostavno riječima opisati, koju dobivaš prisustvom tom obredu križnog puta. Ili slušati preko radija. Ne mogu opisati koje bogatstvo, blagoslov i vjeru dobivam slušajući taj prijenos obreda križnog puta. I koliko me obogaćuje i blagoslivlja.

Također zadnjih mjeseci znam pratiti i prijenos molitve krunice preko istog tog radija Marija. Što me isto ispunjava i obogaćuje. Jer i sama molitva krunice približava nas Nebeskom Ocu. I donosi blagoslov. Jer moleći te molitve, nastojimo se približiti samom Isusu Kristu i njegovoj majci Mariji. Proživljavati život Isusov kroz te molitve. U spomen na njegov, Isusov život, učenje i muku. Te samom tom molitvom krunice pokušati izmoliti blagoslov i pomoć od samog Isusa, njegove majke Marije i Nebeskog oca. Da nam budu od pomoći u našim životima, mukama i potrebama. Jer moleći krunicu slavimo i štujemo istu onu ljubav koju nam je Isus Krist darovao svojim životom i mukom na križnom putu.

Makar sam trenutno član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, a pomalo i musliman, nisam prekinuo sa Rimokatoličkom crkvom. Još uvijek nastojim pratiti katoličke mise, obred križnog puta i moliti krunicu. Jednostavno se ne mogu odreći tih nekih obreda. I prekinuti sa katoličkom crkvom. Ipak je život u sklopu katoličke crkve ostavio traga na meni. Traga kojeg se jednostavno ne mogu odreći. Tako da još uvijek se znam osvrnuti prema tim nekim obredima i molitvama. I prakticirati ih. Jer vjera je predivna, koju tako lako ne mogu ostaviti. Zaboraviti.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Vjera #11

Na žalost još uvijek se nisam vratio onim molitvama koje sam znao moliti do nedavno. Priznajem posustao sam u tome i nikako da se vratim tim molitvama. Molitvama koje su mi mnogo značile, i još uvijek mnogo znače. I za koje vjerujem da imaju neko značenje u njihovom izgovaranju. Ali ja nikako da se vratim njima i nastavim ih ponovo moliti. Što me žalosti, jer su predivne molitve i za koje vjerujem da pomažu. Ali ne bih bio ja, da nisam tako jadan i bijedan, da bih se trgnuo i ponovo ih počeo moliti. Možda ovo dobro iskustvo koje sam imao sa zahvatom na srcu me trgne i potakne da se vratim tim molitvama. I da ih ponovo počnem moliti u znak ljubavi prema Nebeskom Ocu. Koji mi je pomogao već puno puta u životu. I morao bih mu se nekako odužiti za tu pomoć. A jedna je da se vratim tim molitvama i da ih molim svaki dan. Jer to mi može samo pomoći.

Ali ipak nastojim se moliti nekim svojim riječima. I bar tako pokušati održati neku vezu sa Nebeskim Ocem. Koji je toliko dobar, da pomogne svakome kome je potrebna pomoć. Ma kakva god da je ta osoba. Vjerujem da je i meni Nebeski Otac pomogao i ovih dana sa problemima kojima se suočavam. Unatoč tome što sam griješan i nisam baš neki osobiti praktični vjernik. I morao bih se vratiti bolje vjeri i molitvi, jer bez tih molitvi osjećam se bijedno i jadno i usamljeno. Kao da sam napustio Nebeskog Oca. Kao da sam ga izdao. Tako da se, priznajem, borim sa time da se vratim molitvi i boljem svjedočenju vjere, koja ima veliko značenje u životu.

Ipak, kako god bilo, osjećam u svom životu da Nebeski Otac ima utjecaja. I da mi pomaže u svakoj prilici. Molio ga ja za pomoć ili ne. I tako mi ukazuje Nebeski Otac koliku moć ima u mom životu. I koliko je vjera značajna. Te mi time ukazuje koliko je potrebno vjerovati i svjedočiti vjeru. Te kloniti se grijeha. Vjera je moćna, vjera je značajna. I treba je se držati, po bilo kojim obredima je održavali, važno je da se držimo vjere u Nebesko Oca. Koji na toliko ljubi ako vjerujemo strastveno u njega.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑